Pratite nas

Razgovor

Tomislav Sunić: Seoba naroda tek je započela

Objavljeno

na

Razgovor s dr. sc. Tomislavom Sunićem

Migrantska kriza ne jenjava, svakodnevno smo svjedoci ilegalnih prelazaka granicu i u Hrvatsku i uništavanja imovine. Sve se ovo događa u situaciji dok je intenzitet migracija smanjen u odnosu na 2015. Međutim, odlukom Erdogana nekoliko milijuna ljudi može ponovno krenuti prema Europi. Ukupan broj ljudi koji bi htjeli napustiti mjesto boravka broji se možda i u stotinama milijuna. Kako komentirate ovu problematiku? Kome je u interesu sada već očigledno identitetsko, kulturološko i sigurnosno uništavanje Europe?

Migrantska kriza, ili bolje rečeno nova seoba naroda, ili još bolje rečeno zamjena stanovništva, tek je započela. Naivno je gajiti iluzije da će u Europu stići još samo 2 ili 5 milijuna neeuropskih migranata i da će tada migracijski tokovi misteriozno prestati.

Tom Sunic

Stotine miljuna ljudi od sjeverne Afrike do zemalja istočne i južne Azije i Pacifika sanjaju o boljem životu na Zapadu i o svom mogućem dolasku u Europu ili Sjevernu Ameriku. Konačno i tekst tzv. Marakeške deklaracije izravno daje pravo svakom pojedincu da se odseli iz svoje matične zemlje i da se useli u zemlju svoga izbora. U načelu to su zemlje Europe i sjeverne Amerike koje još slove kao relativno funkcionalne države s višim standardom života.

Afroazijski migranti ne snose nikakvu krivicu za novonastalu krizu. Kritizirati individualna razbojstva migranata, a pritom zaboravljati sociološke i geopolitičke uzroke migracija, gubljenje je vremena.

Navedimo neka uzroke tzv. migrantske krize koju je bolje nazvati zamjenom stanovništva. Kritizirati migrante, a ujedno hvaliti kapitalizam i njegov glavni temelj slobodno tržište, puko je protuslovlje, tj. contradictio in adiecto. Srž kapitalizma, odnosno liberalizma je brisanje granice, brisanje svake nacionalne svijesti i stalno isticanje „slobodnog i neometanog protoka ljudi i kapitala“.

„Slobodni protok ljudi i kapitala“ glavni je pravni temelj, ali i glavna floskula u svim dokumentima Europske unije. Trgovcu i špekulantu sasvim je svejedno koje je nacionalnosti njegov kupac. I obrnuto, kritizirati kapitalizam, kao sto to čine brojni tzv. antifašisti i radikalna ljevica, te ujedno otvarati granice neeuropskim migrantima također je vrsta logičkog protuslovlja. Jedno ne ide bez drugog.

Drugi čimbenik o kojem se u konzervativnim intelektualnim krugovima u Europi, a pogotovo u Hrvatskoj ne voli govoriti, je štetna uloga visokog katoličkog klera i Vatikana u poticanju neeuropskih migrantskih tokova odnosno zamjene stanovništva. Sam papa Franjo veliki je zagovornik bezgraničnog dolazaka neeuropskih migranata u Europu i sjevernu Ameriku.

Njemačka biskupska konferencija, na čelu sa kardinalom Reinhardom Marxom ili Američka biskupska konferencija na čelu sa kardinalom Daniel DiNardom podstrekači su neograničenih dolazaka afroazijskih i latinoameričkih migranata u Europu odnosno u sjevernu Ameriku.

Glede turskog čelnika Erdogana treba istaknuti da je on osoba sa dobrim osjećaj za real-politiku. Politička i intelektualna klasa u Turskoj ima punu dulju povijesnu memoriju nego što je to slučaj sa hrvatskom političkom i intelektualnom klasom. U povijesnoj memoriji prosječnog Turčina, Hrvatska tj. Hrvatistan, kao i dobar dio Mađarske i dalje su dio Otomanskog carstva.

S obzirom na etno-mazohizam koji je odlika sadašnje političke garniture u Hrvatskoj, ali imajući u vidu urođenu povijesnu servilnost hrvatskih intelektualno-političkih krugova prema europskim centrima moći, ne treba čuditi ako se uskoro Marulićeva Judita bude micala iz hrvatskog školskog kurikuluma radi svoje navodne rasističke, šovinističke i proturske poruke.

Nedavno je francuski predsjednik Emmanuel Macron izjavio da dolazi kraj zapadne hegemonije, ali i NATO saveza. Kako komentirate te izjave?

Macron, koji je u biti glasnogovornik visokih francuskih financijskih krugova i izabranik francuske visoke buržoazije, rekao je ono što većina francuskih i europskih političara zna, ali ne smije u javnosti kazati. Stoga njegove riječi treba pozdraviti.

Zastarjelost NATO-a i kraj zapadne hegemonije nisu više nikakva novost. To što su se službena Njemačka i kancelarka Merkel morali odmah ogradila od Macronovih riječi, bilo je za očekivati. Njemačka je iz povijesnih razloga polu-suverena država. Francuska, iz povijesnih razloga, ima nešto više suverenosti.

Diljem Europe jačaju tzv. suverenistički pokreti. Možemo li dočekati da se i u Hrvatskoj formira jak suverenistički blok koji bi mogao konkurirati za vlast?

Suverenistički pokreti i njihova stranačka utjelovljenja veoma su jaki u Europi. Hrvatska uvijek kaska u začelju. Treba pozdraviti nedavno osnivanje Hrvatske suverenističke stranke. Velika prednost europskih suverenista je što oni odbacuju zastarjele podjele između ljevice i desnice i umjesto toga inzistiraju na političkoj autonomiji i očuvanju identiteta raznovrsnih nacija.

Hrvatska danas nije suverena država. Što znači biti suveren? Biti suveren znači imati slobodu odlučivanje u izvanrednom stanju. Hrvatska i cijela Europa nalaze se danas u polu-izvanrednom stanju premda sadašnja vladajuća klasa u Hrvatskoj i u Europskoj uniji ne voli u javnost to kazati.

Sljedeće godine očekuju nas predsjednički izbori u SAD-u. Kako procjenjujete Trumpove izglede za reizbor?

Donald Trump je presedan u novijoj američkoj politici upravo stoga što on ima potporu većine američkih građana, ali on uživa također simpatije vojske i policije. Njegove izgledi za dobivanjem drugog predsjedničkog mandata su veliki.

Trumpova velika zasluga je što je razotkrio lažnu stranu liberalizma i njegovog glavnog temelja, tzv. slobodnih medija. Upravo što se Trump usudio napasti tu glavnu okosnicu liberalne mistike, veliki broj Amerikanaca iz financijsko-medijskih-akademskih krugova našao se ugrožen.

Stoga ti krugovi, popularno zvani u Americi „dubokom državom“ (a koje bismo mogli u Hrvatskoj usporediti sa post-udbaškim i neojugoslavenskim krugovima) izmišljaju fantastične priče i koriste nadrealne uvrede kako bi Trumpa diskreditirali i uklonili sa vlasti. Mogućnost daljnje balkanizacije i polarizacije Amerike, kao i opasnosti od građanskog rata ne mogu se isključiti.

Dugo ste godina radili u diplomaciji. Kako gledate na postupak u vezi s diplomatom Damirom Sabljakom?

Sabljak je ideal-tip karakternog hrvatskog diplomata koji ukazuje na nepravilnosti u Ministarstvu vanjskih poslova u Republici Hrvatskoj (MVEP). Takvih mogućih Sabljaka ima nešto u MVEP-u, no to su pretežno beskičmenjaci i pojedinci koji žive u patološkom strahu od gubitka posla. Sabljak je dobar primjer kako se hrvatski diplomati moraju oslobodit straha i samocenzure.

Predložit ću svojim kolegama Suverenistima, koji će za godinu dana biti ključni u sastavljanju nove vlade u Hrvatskoj, da donesu zakonski prijedlog na temelju kojeg bi se retroaktivno napravila revizija trošenja novaca u MVEP-u i nepotrebno luksuziranje i nepotizam, koji su od 1991. g. glavna odlika MVEP-a. Potrebno je također rezati broj djelatnika MVEP-a. Sasvim je dovoljno da u MVEP-u radi 600 ljudi, a ne preko 1000, kao što je to danas slučaj.

Pripremate li neku novu knjigu?

Da, i to na drugom izdanju moje La Croatie; un pays par défaut? Tehnički se mučim s francuskim nakladnikom. Lakše je knjigu napisati nego objaviti.

Davor Dijanović / HKV

 

TRAGEDIJA ILI ORGANIZIRANA DIVERZIJA : ‘Saudijski princ nudi 5000 dolara svakom tko iz islamskih zemalja ode u Europu’?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Mirjan Damaška: Loš dojam ostavio je samo Mesić, a razočarao me i susret s Milanovićem

Objavljeno

na

Razgovor Mladena Pavkovića s prof. dr. Mirjanom Damaškom, jednim od najpoznatijih hrvatskih pravnika u svijetu

Prof. dr. sc. Mirjan Damaška, (Brežice, 1931.), ugledni pravnik, koji već godinama živi i radi u SAD, te predaje na njihovim najvažnijim sveučilištima, (već godinama profesor emeritus na američkom sveučilištu Yale u SAD), objavio je zanimljivu i vrijednu knjigu – „Domovina“ (Školska knjiga, 2019.). Riječ je, kako se navodi, o ispovijedi i pripovijesti o životu, ljubavi, prijateljstvu, osamljenosti, uspjehu, pravu i pravdi s obje strane velike bare!

Naime, i sam nakladnik ističe da je ovu knjigu teško smjestiti u okvire klasičnih književnih i znanstvenih žanrova i klasifikacija jer sadržava brojne autobiografske elemente, dok je tematski mnogo šira, a misaono puno dublja pa je u tom pogledu bliža memoarima ili memoarskim zapisima.

Damaška je nakon sloma Hrvatskog proljeća otišao u Sjedinjene Američke Države, gdje je ostvario sjajnu karijeru, prije svega, pravnika, znanstvenika, sveučilišnog profesora, ali domovinu nikada nije i kako veli ne će zaboraviti.

Jedno vrijeme bio je i član tima pri Haaškom sudu, kad se osuđivalo neke od hrvatskih junaka Domovinskoga rata, ali nije se slagao s pojedinim hrvatskim političarima, pa je morao napustiti ovaj zadatak.

Knjiga „Domovina“ pisana jednostavno, oštro, ali i veoma zanimljivo otkriva mnoge stvari, pa se već sada može reći da će biti pravi bestseler.
Bio je to uostalom i povod da ga ponovno zamolimo, prije njegova povratka u SAD, za razgovor.

Pa, gospodine Damaška, što Vas je ponukalo da napišite i objavite jednu ovakvu knjigu? – pitali smo na početku.

– Za moj 12. rođendan, 1943., otac mi je poklonio dnevnik koji čuvam kao oko u glavi- odmah je odgovorio te nastavio: Od malih nogu do, eto, duboke starosti povremeno bih unosio utiske o proživljenom u dnevnike kojih sada imam toliko da zapremaju čitav jedan red u mojoj kućnoj biblioteci. Pred nekoliko godina shvatio sam da će svi ti dnevnici završiti u smeću kad odem na drugi svijet, pa mi je postalo žao da o njima ne ostane neki trag. Učinilo mi se osim toga da je moj životni put bio dosta neoubičajen, pa da bi mogao biti od interesa nekim ljudima – ne samo u pravnoj struci u kojoj sam djelovao. Ulogu je odigrala i pomisao da bi moja sudbina mogla ukazati mladim naraštajima na cijenu koju treba platiti da se napusti rodni kraj, čak ako i uspijemo u tuđini-rekao je.

– A kad smo ga pitali, tko je prvi čitao tu knjigu nije se mogao sjetiti, pa nas je dalje zanimalo, je li bilo teško pisati o sebi, odnosno razotkrivati se…?

– Jasno je da sam iz gomile podataka u mojim dnevnicima morao izabrati samo neke momente. Izabrao sam ono sto mi se činilo interesantnim, ali ima u mojoj autobiografiji i pokoje intimnosti za koje ne mogu računati da će ih čitatelji smatrati interesantnima, ali sam ih ipak unio jer bi bez njih moj lik ostao izopačen. Neke od tih pojedinosti ne bacaju na mene povoljnu sliku, ali bi bez njih moj “autoportret” bio iskrivljen. Za tu odluku nije trebalo hrabrosti, jer sam na kraju životnog puta, pa ne berem brigu za karijeru – odgovorio je.

– A, kako danas gledate na taj svoj životni put, jel moglo drugačije, bolje?
– Jasno mi je da je mogao biti drugačiji. Na prvim stranicama knjige pričam, na primjer, da je malo falilo pa da me kao trogodišnjeg dječaka otmu neki ljudi u Ljubljani. Kad se sad nagnem nad svoju prošlost, ispada da treba razlikovati razum i osjećaje. Posve je sigurno da sam time da sam se otisnuo u tuđinu u profesionalnom pogledu postigao više nego što bih postigao da sam ostao u svojoj domovini. Hladnim rasuđivanjem moglo bi se reći da se moja odluka isplatila. No nije sve u profesionalnom uspjehu i šoldima. Time da sam u 40. godini života napustio Hrvatsku, odrekao sam se užitka koji potiče od života u kulturi u kojoj sam odrastao i od druženja s ljudima s kojima sam proveo mladost. Nisam se u potpunosti adaptirao na američki način života, a dugi boravak u tuđini doveo je do toga da nisam više potpuno uronjen ni u domaću, hrvatsku stvarnost. Kao što sam Vam rekao i prošli puta – Čardak ni na nebu ni na zemlji.

– Kao što je poznato, za životni poziv odabrali ste pravo, i u tome postigli sve što se postići dalo. Međutim, bilo bi dobro znati, kako je Vama bilo biti u toj profesiji u bivšoj, propaloj Jugoslaviji, a kako kad ste odlučili otići?
– Odluka da napustim domovinu nije nipošto bila laka. Bio sam redovni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i priznati stručnjak za kazneno pravo. Imao sam i reputaciju u Europi. Otići u Ameriku značilo je u mnogo pogleda početi u 40. godini iz početka. Ne bih nikad napustio Hrvatsku da nije došlo do sloma Hrvatskog proljeća. Bojao sam se da će na vlast ponovno doći stari komunisti i zavladati jednoumlje boljševičke faze jugoslavenskog socijalizma. Izgubio sam nadu da će se za mog života izmijeniti politička situacija, propasti Sovjetski Savez i Jugoslavija, a osamostaliti se Hrvatska. Osim toga želio sam se posvetiti poredbenom pravu za koje je tada na Pravnom fakultetu postojao minimalni interes.

– Susreli ste se i s nekim poznatim osobama iz hrvatskog javnog života. Oni na jednoj, a Vi na drugoj strani. Koji Vam je od tih i takvih susreta ostao u lijepom, a koji u ružnom sjećanju?

– Točno je da sam se susretao s hrvatskim političarima, ne samo zato da su neki od njih željeli da u svoj životopis unesu da su održali predavanja na Yale-u,
nego i zbog mojih raznih zaduženja u svezi s haškim procesima. Istini za volju moram reci da mi je najbolji utisak ostavio Sanader, pa sam bio tužan kad sam saznao za sve ono za što se on sada tereti. Odličan dojam ostavila je i sadašnja predsjednica države. Josipović je održao jedno lijepo predavanje na teološkom fakultetu. Loš dojam ostavio je samo Mesić, jer je pogrešno mislio da se vicevi i duhovitosti mogu prenositi iz kulture u kulturu. Studentice su se zgražale nad jednom njegovom doskočicom koja bi u Hrvatskoj imala dobru prođu, ali je na Yaleu ocjenjena kao neukusni “seksizam”. Razočarao me je i jedan susret sa gospodinom Milanovićem u New Yorku, o čemu govorim u knjizi.

– Međutim, Vaša domovina okusila je i rat, velikosrpsku agresiju. Gdje Vas je dočekalo to vrijeme, i jel ste bili uvjereni u hrvatsku pobjedu?
– Rat me je zatekao u Americi. Silno sam se plašio da će tenkovi JNA doći do Zagreba za nekoliko dana. Tek mi je žilavi otpor, ne samo u Vukovaru nego i na drugim bojišnicama, pobudio nadu da će se Hrvatska oduprijeti agresiji. Plašio sam se, međutim, da će mi domovina ostati krnja zbog teritorija koji je ostao pod kontrolom Srba.
– A, što danas, ako se smije znati, zamjerate svojoj, hrvatskoj, Domovini?
-Ne bih želio mnogo govoriti o mojim zamjerkama domovini, jer je moje poznavanje lokalnih prilika vrlo površno. Osim toga, kao što kod voljene osobe često previđamo njene mane, tako i u pogledu domovine nerado gledam u njene sjenovite i tamne strane.
– U Hrvatskoj, kažu, vlada korupcija, poglavito u sudstvu. Je li tako i u svijetu, ili kako iskorijeniti ovo zlo?
– Korupcije ima posvuda, radi se samo o njenom stupnju. Izgleda doista da je u hrvatskom pravosuđu korupcija dosta izražena, ali ju je teško spriječiti bez radikalnih zahvata za koje ne postoji ni politička volja ni postojeći pravni instrumenti. Kao i u nekim drugim sektorima društva, tako bi i u pogledu pravosuđa dobro došla inicijativa civilnog društva – raznih udruga kojima društvene mreže stoje na raspolaganju.

– A, kako gledate kad pojedini mediji „sude“?
– Kad god izađete u javnost, posebno ako se otkrijete tako da se vide i vaše slabe strane morate računati na nepovoljne reakcije, posebno od ljudi koji vas ne vole, a tih imam ja u priličnoj mjeri. No u mojim godinama – u dobi kad više ne mislim na karijeru — kritički prikazi moje knjige neće me posebno pogoditi, pogotovu jer za neke neću u Americi ni saznati….- poručio je Damaška.

Razgovarao: MLADEN PAVKOVIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Bačić: Prvo je pokušao Most razjedini HDZ, a sad se to događa s Miroslavom Škorom, ali neće uspjeti

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik kluba zastupnika HDZ-a u Saboru, Branko Bačić, gostovao je u N1 studiju uživo i komentirao kampanju za predstojeće predsjedničke izbore.

Slažete li se s analitičarima, da nije bila nikad prljavija kampanja te da smo, što se tiče političke etičnosti, dotaknuli dno.

Ja mislim da je dio protukandidata Kolinde Grabar Kitarović ušao u kampanju bez programa, isprazno, bez kvalitetnih rješenja, bez onoga što bi trebali predstaviti, s obzirom da se natječu za mjesto predsjednika Republike Hrvatske.

Ustavne ovlasti predsjednika Republike su ustavno definirane i držim da bi se protukandidati trebali fokusirati na svoje ovlasti, ako postanu predsjednici Republike Hrvatske, pa u tom smislu predstaviti svoje viđenje, svoj program, što bi radili na onim područjima za koje im je Ustav dao nadležnost. Ovako su isprazni i svode se na klevetanje i vrijeđanje. Kampanja ne nudi mjerenje na onome za što se kandidati biraju, nego se poseže za vrlo niskim uvredama, podmetanjima.

Zašto predsjednica sama ne nameće teme? Čini se kao da se pustila, pa se raspravlja o kolačima, pjevanju…

Ona je svoj program iznijela, prezentirala ga je, rekla je kako vidi Hrvatsku s Pantovačka, navela sedam bitnih područja gdje predsjednica Republike može svojim radom doprinijeti na poboljšavanju Hrvatske.

Iz njenih izjava gdje uporno govori što je radila, izvuče se nekoliko njenih izjava koje možda u tom trenutku nisu bile pogođene i čitavo vrijeme se mediji i njeni protukandidati fokusiraju upravo na to. Činjenica da se mediji baš tako rendgenski ne ponašaju prema drugim kandidatima. Nije isti pristup prema predsjednici, sve se njene protukandidate pita o njoj, a ne pita ih se o onome što su oni radili, kako su stekli imovinu.

Što kažete na izjave da je biranje Kolinde Grabar Kitarović zapravo biranje Andreja Plenkovića?

Birači HDZ-a sigurno da daju potporu svojoj kandidatkinji, koja je dobila nepodijeljenu, jednoglasnu podršku i zar je čudno da svi birači HDZ-a biraju ovo vodstvo HDZ-a i Andreja Plenkovića i ovu Vladu? Mislim da i mi kao članovi HDZ-a, a i birači i simpatizeri mogu biti samo ponosni na ono što radi ova Vlada. Kako je rekao kardinal Josip Bozanić jučer na misi za pokojnog predsjednika Franju Tuđmana, trebamo se bojati zlokobnih proroka malodušja, situacija u Hrvatskoj je puno bolja od one koju pojedini političari žele prikazati.

Otkud onda dolaze priče da se HDZ želi riješiti Plenkovića?

To izvana dolazi. Škoro je u Lisinskom poslao poruke i HDZ-ovcima. Ja sam otpočetka u HDZ-u i nisam izlazio, a Škoro je dvaput ulazio i izlazio, dolazio i odlazio iz zemlje. Ja Hrvatsku ne uzimam a la carte, kako to čini gospodin Škoro. Pokušaj da se razjedini HDZ smo već vidjeli, prvo je pokušao Most, a sad se to događa s Miroslavom Škorom, ali neće uspjeti.

Jeste li očekivali da netko drugi da potporu HDZ-ovoj kandidatkinji i smetaju li vam napadi koalicijskih partnera?

Većina koalicijskih partnera je dala potporu, osim HNS-a. Vrdoljaku sam javno i na sastanku rekao da je to što je napisao posve neprimjereno. Mislim da je njihova pozicija s koje su krenuli u izbore dobra, a to je da su ponovili svoj stav da su za njih izbori za predsjednika nepotrebni i da je Hrvatska država parlamentarne demokracije te da bi se predsjednika trebalo birati u parlamentu.

Vaš koalicijski partner, Milan Bandić, podržava predsjednicu. Mnogi su rekli da je za nju napravio veći posao od zagrebačkog HDZ-a.

Ja ne znam čime se to mjeri, ja mislim da nije.

Neki zamjeraju predsjednici odnos s njim.

Stranka Milana Bandića je naš koalicijski partner u Saboru, formiramo vladajuću većinu, ne vidim što je tu sporno, da bi onda ta stranka našu kandidatkinju podržala na izborima za predsjednicu Republike Hrvatske. Ako aludirate na događanja koja se godinama već vrte i okružuju Bandića, ja mislim da tu treba biti posve jasan da je Bandić gradonačelnik Zagreba već gotovo 20 godina, ima svoju političku stranku, ima pravo nastupati u političkom životu Hrvatske i ne vidim ništa sporno u tome da on podrži Kolindu Grabar Kitarović.

Kako komentirate izjavu predsjednice, da Škoro nije čovjek iz naroda?

Maloprije sam rekao da je Kolinda Grabar Kitarović taj posao jako dobro odradila, to je moj stav, da je ona kao predsjednica države ispunila ono što možemo očekivati od predsjednika Republike Hrvatske. Svi znamo kakav je ugled Hrvatske u svijetu, najbolji što je bio.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari