Pratite nas

Razgovor

Dr. sc. Tomislav Sunić: Veliki broj Hrvata vratit će se u Hrvatsku

Objavljeno

na

Razgovor s dr. sc. Tomislavom Sunićem

Dr. sc. Tomislav Sunić je hrvatsko-američki publicist, književnik, prevoditelj, diplomat i analitičar politoloških i socioloških fenomena. Uskoro izlazi hrvatski prijevod njegove knjige „Homo americanus: Child of the Postmodern Age“. S dr. sc. Sunićem razgovarao je Davor Dijanović za HKV o aktualnim političkim i društvenim pitanjima u Hrvatskoj, ali i u Europi.

Nedavno je završeno prikupljanje potpisa za referendumske inicijative „Narod odlučuje“ i „Otkažimo Istanbulsku konvenciju“. Političke elite pritom su učinile sve kako bi te inicijative propalae. Pokazuju li tzv. političke elite sve više da su se otuđile od naroda i da su referendumi jedino sredstvo mogućeg pritiska na njih?

Referendumska inicijativa „Narod odlučuje“ pozitivan je iskorak građana u Hrvatskoj. Općenito govoreći, zagovornici parlamentarne demokracije ne vole riječ „referendum“, a još manje pokretanje referendumske inicijative. Referendum odbacuje načela izbornog sustava modernih predstavničkih demokracija, ili pučki rečeno, svaki referendum predstavlja prijetnju stranačkom reketarenju i predizbornoj trgovini interesnih parlamentarnih skupina. To nije ništa novo u parlamentarnim demokracijama koje sebe smatraju najboljim od sviju svjetova. Takvu, nazovi demokratsku praksu, gledamo već punih 150 godina u Europi i Americi.

Glede nedavne referendumske inicijative u Hrvatskoj, moglo se očekivati da će doći do negativnih reakcije od strane hrvatske političke klase. Dapače, za očekivati je da će i Ustavni sud RH poništiti referendumsku inicijativu. Znači, nekoliko anonimaca iz hrvatskog pravosuđa smatraju sebe jedinim mjerodavnim odlučivati o volji i nevolji velikog broja ljudi u Hrvatskoj. Dakako, političke klase svugdje na svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, vole se pozivati na narod i na slobodu govora. No kada narod uistinu progovori i kada se sprema deložirati političke uhljebe, tada politička klasa pokazuje svoje pravo lice i koristi, ako zatreba, i represivne mjere. (Mogli bismo satima citirati imena poznatih znanstvenika i kritičara parlamentarne demokracije (Carl Schmitt, Vilfredo Pareto, Robert Michels, itd.), koji se kod nas malo čitaju, a još manje podučavaju na univerzitetima.

Ni tzv. europske elite previše ne vole mišljenje naroda kad im ono ne odgovara. Primjerice, u Njemačkoj je referendum zabranjen. Kako to komentirate?

Njemačka je poseban pravni slučaj, no djelomično se njemačka posebnost odražava i na ostale europske zemlje. Službeno slovi Savezna Republika Njemačka kao „najdemokratskija zemlja na svijetu“. No neslužbeno je Njemačka okupirana država. Po riječima bivšeg lijevog zastupnika i oca tvorioca moderne poslijeratne Njemačke, Carla Schmida, „Savezna Republika Njemačka je organizacijski oblik modaliteta strane vladavine.“ („Die BRD ist die Organisations formeiner Modalität der Fremdherrschaft“, 1948). Nijemci nisu imali pravo na referendum pri ulasku Njemačke u Europsku uniju (1952, 1992); niti imaju danas pravo na referendum glede bilo kojeg drugog političkog pitanja.

U Njemačkoj je stacionirano 40.000 stranih vojnika. Njemačka služi kao glavni vojni poligon za NATO intervencije na Bliskom istoku. Po „klauzuli o neprijateljskoj državi„ iz Karte Ujedinjenih Naroda , čl. 53 i 107 („Feind staaten klausel“der UN-Charta; Artikel 53, 107), Savezna Republika Njemačka još nema potpisani mirovni sporazum za silama pobjednicima Drugog svjetskog rata. Međunarodnopravno gledajući Njemačka je još uvijek izložena njihovo volji ili samovolji.

Diljem Europe, međutim, jačaju desne, tzv. populističke i protusistemske stranke.

Populizam je danas postala pomodarska riječ. Pitam se da li hrvatski političari, koji se danas vole razbacivati sa stranim riječima, znaju što ta pomalo uvredljiva riječ „populizam“ uistinu podrazumijeva? Da nije bio populističkih glasača, HDZ ne bi nikada došao na vlast, upravo kao niti SDP. Što se pak tiče jačanja desnih ili tzv. ekstremno desnih stranaka diljem Europe — ne treba se čuditi. Njih strelovit rast očekivani je odgovor sve većeg broj građana na razornu dinamiku kapitalizma, na privatizaciju, na korupciju koja čini neslužbeni temelj svake parlamentarne demokracije.

Slične promjene svjedočili smo u francuskoj Trećoj Republici krajem 19. stoljeća, a zatim u Italiji i u Njemačkoj u prvoj polovici 20. stoljeća. Građanima možete sve oduzeti; i stan i hranu i posao. No ako građanima oduzmete identitet i ponos, tada slijede građanski ratovi. Takav scenarij možemo očekivati u Hrvatskoj.

Možemo li u Hrvatskoj očekivati jačanje desnih stranaka?

Hrvatska ima prednost što za razliku od brojnih država Europske unije, a tu prvenstveno mislim na Njemačku, ona nije toliko opterećena kompleksom povijesne krivice, ali niti sotonizirajućim floskulama „fašizam“, „rasizam“ ili „ustaštvo“ . Nedavni Domovinski rat znatno je pomogao Hrvatima da se puno ne obaziru na te stare komunističke uvredljive prozivke. Mogućnost pojave jakog nacionalističkog ili tzv. ultra-desnog pokreta u Hrvatskoj uistinu je velika. No problem u Hrvatskoj je tehničke prirode. Od gomile pravaških i pseudo-pravaških strančica i udruga u Hrvatskoj, nije jasno tko pije, a tko plaća. Osim rijetkih pojedinaca, većina samo-prozvanih hrvatskih desničara ne promatra stvari u širim europskim i svjetskim okvirima.

Većina hrvatskih desničara opterećena je isključivo sa srpskim pitanjem, umjesto da stave težinu na kritiku jugoslavenstva, globalizma i jednog od njenog modernog institucionalnog izdanka koji se zove Europska unija. Već punih 25 godina hrvatska desnica nema intelektualnu težinu. Ona nema niti organizacijskih sposobnosti, ali niti znanja za stručno nametanja svog rječnika i svog stila u medijima i javnom životu. Prauzrok tome je negativna socio-biološka selekcija koja traje od Bleiburga do danas. Ne treba se stoga čuditi da šaka lijevo orijentiranih post-jugoslavenskih intelektualaca, sa slabim znanstvenim kvalitetama, bilo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bilo na Prisavlju, uspješno diktira javni govor i životni stil – te na taj način bolje zna privući veliki broj hrvatske mladeži.

Hrvatska se doslovce demografski prazni. Kakve će biti posljedice na sigurnosnom, ekonomskom i identitetskom planu?

Zvuči dramatično, no po staroj narodnoj poslovici, u svakom zlu ima i dobrog. Kao prvo, statistike nisu nikada statične. Statistike se uvijek mijenjaju zahvaljujući nepredvidljivim vanjskim okolnostima, kao što su krize, ratovi i masovne migracije. A takvih dramatičnih okolnosti bit će još puno u narednim godinama u Europskoj uniji. Nadalje, nikada u hrvatskim glavnim medijima ne čujemo kako živi većina ljudi koji su nedavno otišli raditi u Irsku ili u Njemačku. Većina njih se srami javno priznati da im je kvaliteta života gora nego u Hrvatskoj. Rad po cijeli dan, teški stambeni uvjeti, nepoznavanje stranih jezika, nedostatak integracije s domaćim stanovništvom, samo su neki u nizu detalja.

Veće plaće i veća kupovna moć, recimo u Irskoj ili Njemačkoj, nipošto nije isto što i bolja kvaliteta života. Sa stalnim padom srednjeg staleža diljem Europske unije i sve manjim brojem dobro plaćenih zanimanja, malen je broj pristiglih Hrvata u Irskoj ili u Njemačkoj koji se javno žele pohvaliti da im je „tamo danas bolje nego u Hrvatskoj“. Uzmimo također i činjenicu da se etnička slika u Europi do temelja izmijenila. I milijunske mase novih afroazijskih pridošlica također traže svoj dio europskog kolača.

Brojni kvartovi u velegradovima zapadne Europe, koji omogućuju jeftini najam stanova, od recimo Marseilla do Malmoea, od Dortmunda do Dublina, sliče na veliku kazbu u kojima brojni pristigli Hrvati koje žele nešto uštedjeti, sve teže i opasnije žive. U narednim godinama, s pogoršanjem tržišta rada u Europi i tinjajućim međurasnim sukobima, veliki broj Hrvata vratit će se u Hrvatsku.

Hrvatskoj će u narednih 10 godina nedostajati 150.000 radnika, a budući da nema niti na dogledu mjera demografske revitalizacije taj će broj u budućnosti još više rasti. Hoće li po Vama doći do tzv. zamjene (suptitucije) stanovništva)?

„Velika zamjena stanovništva“ naslov je istoimene knjige poznatog francuskog književnika (Renaud Camus). To više nije floskula, već realnost o čijim dramatičnim sutrašnjim posljedicama komesari Europske Unije ne žele previše govoriti. U zapadnim zemljama Europske unije živi danas preko 40 milijuna neeuropskih građana, tj. više od 10 % sveukupnih građana Europske unije, računajući prvu, drugu i treću generaciju. Etnička slika zapadne Europe, za razliku od još etnički homogene istočne Europe, do temelja se izmijenila.

Stalni priljev neeuropskih migranata imat će velike sigurnosne posljedice, a također će uticati i na pad životnog standarda domaćeg stanovništva. Istočna Europa i Hrvatska, za razliku od zapadne Europe, imaju prvenstveno problem sa raslojavanjem stanovništva. Hrvatska ima poteškoća ne s viškom, nego s manjkom radne snage. Posla ima u Hrvatskoj na pretek – no pitanje je koliko obrazovanih Hrvata želi raditi posao u uslužnoj djelatnosti (hoteli, robne kuće, trgovine, turizam, itd.). Teško je velikom broju građan Hrvatske pojmiti da u današnjih Njemačkoj, a pogotovo u SAD-u, ima stotine tisuća visoko školovanih ljudi koji ne mogu dobiti posao u svojoj struci. Naglom digitalizacijom i kompjuterizacijom društva, uz prateću dinamiku globalnog kapitalizma, dobro plaćeni posao postat će rijetkost, dočim će masa dosadašnjih radnih mjesta biti ukinuta.

Putujete i držite predavanja diljem Europe i SAD-a. Kakva su iskustva drugih država s tzv. zamjenom stanovništva?

Zamjena stanovništva, odnosno milijunski dolazak neeuropskog stanovništva u Europsku uniju i SAD, utječe na rast desnih, nacionalističkih, „populističkih“ i „identitarskih“ pokreta i stranaka, pogotovo kod ljudi u dobi između 20 i 30 godina. Rasna diskriminacija strogo je zabranjena u Europskoj uniji i SAD-u, no imamo zato zanimljiv fenomen „samo-segregacije“, pogotovo kod bijelog stanovništva u SAD-u. U praksi to znači „bijeli bijeg“ (white flight) velikog broja europskog stanovništva iz nesigurnih gradova i četvrti kao što su Detroit ili Los Angeles u SAD-u, ili Kreuzberg u Berlinu ili Favoriten u Beču. U izvanrednom stanju sve puste priče o višeetničkom suživotu ništa ne znače. Svaki pojedinac, bilo on lijevi ili desni, zna vrlo dobro u izvanrednom stanju kojem plemenu on pripada ili kojem jatu on mora odletjeti. Vidjeli smo taj scenarij i 1991. u Jugoslaviji, a danas i u Bosni i Hercegovini.

Sutra kada veća grupa afroazijskih migranata stigne u Cavtat ili u Dubrovnik, začas ćemo vidjeti pad turističke sezone. Hrvatske političke klase vole sentimentalno docirati o ubogim migrantima — no pod uvjetom da migranti nikad ne pristupe njihovim vilama na Braću, Hvaru ili u okolice Pule.

Hrvatsku, kao i druge europske zemlje, očekuju demografski i brojni drugi problemi problemi, a još nije raščistila ni s poviješću Drugoga svjetskog rata, a one koji propituju jugokomunističke dogme i mitove etiketira se kao fašiste i ustaše. Kako gledate na tu problematiku?

Nemojmo se zavarati da su etikete „fašisti“ i „ustaše“ samo odlika današnjih neojugoslavenskih, neokomunističkih, europeističkih i lijevih krugova u Hrvatskoj. Iste kriminalizirajuće etikete već su dugo u uporabi u službenim, medijskim i akademskim krugovima u Europskoj uniji i u SAD-u. Riječ „fašizam“ nema više svoje prvobitno značenje; ona je postala danas simbol za apsolutno zlo, te je stoga ona idealno sredstvo za ušutkivanje kritičkih intelektualaca.

Logično da današnji kulturni rat europskih i američkih antifašista protiv pravih ili izmišljenih neofašista, daje vjetar u leđa političarima i javnim radnicima u današnjoj Hrvatskoj koji su do 1991. bili zagovornici komunističke Jugoslavije. Profesionalni antifašisti, bilo da je riječ o SDP-u i srodnim udrugama, itekako su znali da u rječniku JNAi beogradske propagande 1991.g. i oni sami slove kao fašisti i ustaše. Moramo također odbaciti nesuvisle analize da su tisuće jugoslavenskih prebjega u HDZ, početkom 1991. činili to iz ljubavi prema Hrvatskoj. Oni su prihvatili Hrvatsku prvenstveno kao manje zlo; i to prvenstveno iz straha da će ih JNA kazniti za „fašistička i ustaška skretanja“. Nikada nisu oni bili protiv Jugoslavije — oni su se isključivo bojali uspostave „Srboslavije“. Dakako da njima danas svako antisrpsko huškanje u javnosti dobro dođe, jer ih ono amnestira od vlastite komunističke i kriminalne prošlosti.

Da je JNA ušla u Zagreb u prosincu 1991., nakon pada Vukovara, velikom broju lokalnih udbaša i lokalnih komunista u Hrvatskoj, JNA bi sudila po kratkom postupku za „veleizdaju i kolaboraciju s fašističkim i ustaškim režimom“. I Mesić i Granić i Boljkovac i Pusić i Nobilo, i desetine i desetine tisuća bivših jugoslavenskih komunističkih funkcionara koji dan danas igraju znatnu društvenu ulogu, znali su tada vrlo dobro da s drugovima iz Beograda nema šale. Manje im je zlo tada bilo prihvatiti HOS, pravaše i cijelu političku emigracija, ali i bogatu dijasporu koja im je, paradoksalno, došla spašavati živote.

Dokle god bude stajala u preambuli Ustava RH postavka da je Hrvatska vodila „obrambeni rat“ iluzije o nekim lustracijamaili o nekoj hrvatskoj pravici, ostat će prazno slovo na papiru. Tek kada i ako se prihvati pravna stavka da je Hrvatska vodila oslobodilački rat i da su branitelji bili osloboditelji, stvari u Hrvatskoj mogu eventualno krenuti na bolje.

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Plenković: Pupovac i ja još se nismo čuli, tu sam i čekam njegov poziv

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

‘Predsjednica ima našu potporu za novu kandidaturu, ali ne slažem se s njom da se lošije živi nego prije dvije godine’

Predsjednik vlade i HDZ-a Andrej Plenković rekao je u nedjelju kako mu je želja da u Jasenovcu bude jedinstvena komemoracija i kako je stav vlade – otići u Jasenovac i pokloniti se jasno i nedvojbeno žrtvama ustaškog režima kao i da u Bleiburg neće ići jer u “ovom trenutku zna da taj dan ima drugu veliku obvezu”, a ponovio je i kako Gabrijela Žalac ostaje ministrica u njegovoj vladi do kraja mandata.

“Razgovarali smo sa Savezom antifašista, gospodinom Habulinom, na njegov zahtjev. On je bio po toj i po drugim temama. Izrazili smo ponovno našu želju da se organizira jedinstvena komemoracija i smatramo da bi to bilo dobro.

Razgovarali smo i s predsjednikom Židovske općine i njemu smo prenijeli istu poruku. Oni će imati sigurno konzultacije i na njima je da procijene što će napraviti. Naš je stav vrlo jasan: otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama ustaškog režima, sasvim jasno i nedvojbeno kao što smo na toj temi napravili primjerice kroz novousvojeni kurikulum povijesti”, rekao je Plenković u intervjuu RTL-u.

U Bleiburg ni ove godine, kaže, neće ići. “Ja ću imati tada neke druge stvari na dnevnom redu koje već sada znam ali nisu još da ih objavim za javnost”, pojasnio je premijer Plenković.

Na pitanje kako u Bleiburgu na komemoraciji nije bio niti prethodne dvije godine premijer je naveo kako je tamo bio predsjednik Sabora, ministri, njegovi izaslanici. “Ja u ovom trenutku znam da taj dan imam drugu veliku obvezu”, rekao je.

Bleiburg: Komemoracija se treba održati

Opetovano je komentrao i odluku Katoličke crkve Koruške da odbije molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanjem mise na Lojbaškom polju pored Bleiburga.

“To je prije svega pitanje dijaloga između Hrvatske biskupske konferencije, Biskupije u Koruškoj, Austrijske biskupske konferencije. Ukoliko mi možemo na bilo koji način pomoći u tom dijalogu tu smo, spremni smo putem veleposlanstva ili drugih kontakata”, rekao je.

Hrvatski sabor, podsjetio je, pokrovitelj je komemoracije.

“Naš je stav da se komemoracija treba održati. O tome da li će se ili ne služiti misa to ovisi o odnosima između HBK i Austrijske biskupske konferencije. Ja smatram da bi to bilo dobro i vjerujem da će oni kroz dijalog pronaći najbolje rješenje. Ono što je ključno je da svi koji idu ne politiziraju komemoraciju, da nema obilježja koja nisu dopuštena i da nema pokušaja zlorabljenja komemoracije”, poručio je.

Govoreći o predstojeći europarlamentarnim izborima Plenković je kazao kako će oni biti 26. svibnja, izrazio je uvjerenje kako će predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović 26. ožujka raspisati izbore te poručio kako se HDZ za njih priprema.

“Siguran sam, a to govore i brojne ankete, da će se potvrditi dominantna snaga HDZ-a kada je riječ o proeuropskim ozbiljnim strankama na hrvatskoj političkoj sceni”, poručio je premijer.

Na pitanje koliko je spreman čekati predsjednicu da se izjasni hoće li u utrku za Pantovčak kazao je kako su u stalnom kontaktu te kada ona formalno donese tu odluku HDZ će na svojim tijelima donijeti odluku. U ovom trenutku nemamo nikakav razlog da je ne podržimo, nego dapače smatramo da ima najveće šanse”, poručio je.

Na pitanje ima li HDZ i ‘rezervnu opciju’ kazao je da nema rezervne opcije.

Upitan ima li mjesta na listi  za europarlamentarne izbore i za aktualnu ministricu regionalnog razvoja Gabrijelu Žalac s obzirom na prometnu nesreću u kojoj je sudjelovala s isteklom vozačkom dozvolom, a u kojoj je ozlijeđena 10-godišnja djevojčica, rekao je kako Žalac nastavlja svoj posao te kako još nije primio nikakve konkretne prijedloge Vukovarsko-srijemske županije.

Ministrica Žalac će biti ministrica u vladi do kraja mandata

“Ministrica Žalac će nastaviti svoj posao. Ja u ovom trenutku još nisam primio nikakve konkretne prijedloge Vukovarsko-srijemske županije. O tome ćemo razgovarati ovaj tjedan”, rekao je Plenković. Na hipotetsko pitanje, što bi napravio kada bi primio takav prijedlog te ne bi li mu u tom bilo nešto sporno Plenković je uzvratio: “Ministrica Žalac će biti ministrica u vladi do kraja mandata”.

Ponovio je i kako je Žalac napravila prekršaj, kaznu je platila na licu mjesta te kako od nje zna i da danas ima važeću vozačku dozvolu.

Upitan hoće li ostati ministrica i ako DORH podigne kaznenu prijavu, Plenković je uzvratio da “ne spekulira o tome” te kako “ne zna što će DORH napraviti i da nema hipotetskih odgovora na hipotetska pitanja”.

Na pitanje je li se čuo sa SDSS-ovim Miloradom Pupovcem koji se nije prošlog tjedna nije pojavio na koalicijskom sastanku, a ranije je najavljivao i kako bi SDSS mogao izići iz koalicije Plenković je uzvratio kako se nije čuo.

I dalje čekam Pupovčev poziv

“Ja sam i dalje tu i čekam poziv”, rekao je kratko Plenković, a na pitanje što je sporno uzvratio je kako to treba pitati Pupovca.

Upitan je li mu sporno paljenje lutke s Pupovčevim likom na karnevalu u Kaštelima Plenković je rekao: “I da hoću ne mogu izračunati koliko je na karnevalu spaljeno lutaka sa mojim likom pa se ne uzrujavam sa satirom”.

Dodao je i kako “gledati koga se gdje pali na karnevalima” nije sport s kojim će se on baviti.

“Ja u svakom slučaju želim da svi manjinski zastupnici budu dio parlamentarne većine, da budu dio koalicije i zajedničkih napora i iskoraka u ovoj vladi u pogledu projekata, plana i niza aktivnosti gdje su manjinski zastupnici dali brojne korisne sugestije. Želim da se u Hrvatskoj 2019. svaki Srbin, Bošnjak, Albanac, Slovak, Mađar, Rom dobro osjeća i želi živjeti ovdje”, poručio je Plenković.

Dodao je međutim i kako postoje određene političke snage koje kontinuirano žele polarizirati društvo ali ih nije htio imenovati jer im, kaže, ne želi raditi marketing.

Oko Uljanika odluka na temelju provjerenih i točnih informacija 

Plenković nije konkretno odgovorio zalaže li se za stečaj ili restrukturiranje Uljanika, s obzirom da oko tog pitanja nema suglasja između dva ministra u njegovoj vladi – ministra financija Zdravka Marića i gospodarstva Darka Horvata.

“Vlada je jedna jedinstvena, a odluka koja će se donositi, donosit će se na temelju provjerenih, točnih informacija, scenarija i restrukturiranja i eventualnog scenarija stečaja”, rekao je.

Na pitanje kojem je rješenju on bliži rekao je kako se “ne radi o bliskosti već o tome što se može učiniti za hrvatsku brodogradnju”.

O brojkama koje je tražio od svojih ministra vezanih za Uljanik nije govorio tek je rekao da “brojeva ima” ali ne želi o njima razgovarati jer ih je jako puno te je najavio niz sastanaka tijekom ovog tjedna na tu temu. “Izračunat ćemo točno što je bolje”, poručio je.

(Hina)

 

Milorad Pupovac – majstor medijske manipulacije

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Miroslav Tuđman: Paradoksalno je da se sotoniziraju oni koji govore o federalizmu u FBiH

Objavljeno

na

Objavio

Moramo prihvatiti da unitarizam razbija višenacionalne države, a da je federalizam tkivo koje garantira ravnopravnost naroda u višenacionalnim zajednicama te sukladno tome treba tražiti rješenja za Bosnu i Hercegovinu.

Paradoksalno je da se oni koji govore o federalizmu u FBiH sotoniziraju, rekao je sveučilišni profesor i zastupnik u Hrvatskom saboru prof. dr. Miroslav Tuđman, u izjavi za Hrvatski Medijski Servis.

Tuđman je bio jedan od panelista na netom završenoj znanstvenoj konferenciji u Neumu „Europski ustav za BiH“. Upitan da prokomentira može li navedena konferencija generirati procese u realpolitičkom okruženju Tuđman kaže da bi bilo pretenciozno očekivati da će ovakva konferencija ponuditi rješenja koja će imati neposrednu primjenu.

„Međutim, ovakva konferencija može razbijati predrasude koje su politička realnost ili politička magla. Neke skupine pod krinkom određenih stavova odbijaju rješenja koja su optimalna za višenacionalne države, poput Bosne i Hercegovine, i imaju primjenu u demokratskim zemljama.

Ono što se govori u Neumu i što će dobiti svoj medijski prostor smanjit će argumentaciju onih koji o europskoj Bosni i Hercegovini govore kao o unitarnoj i građanskoj. Ponudila su se rješenja koja nude federalizam i federalno uređenje jer jedino tako BiH može imati sigurnu i stabilnu budućnost“, rekao je Tuđman.

Federalizam nasuprot unitarizmu

Sučelivši argumentaciju unitarnog i federalnog uređenja u višenacionalnim državama kakva je i BiH , dr. Tuđman smatra da jedino federalizam može ponuditi optimalni okvir koji bi omogućio izgradnju unutarnjeg konsenzusa svih aktera.

-Početkom devedesetih godina dogodio se pad komunizma kada su se raspale bivše višenacionalne države koje su građene na hegemoniji većinske nacije.

Raspao se SSSR, raspala se Čehoslovačka, raspala se SFRJ te nema šanse da danas, u novom europskom poretku koji ima visoke standarde demokracije, unitarne države mogu opstati. Moramo prihvatiti da je unitarizam ono što razbija višenacionalne države, a da je federalizam tkivo koje garantira ravnopravnost naroda u višenacionalnim zajednicama. Sukladno tome treba tražiti rješenja za Bosnu i Hercegovinu, objasnio je Tuđman te dodao:

„Nema univerzalnog recepta o tome kako taj model federalizma treba izgledati. Svaka ga je država razvila sukladno svojim potrebama, svojom poviješću i svojim sociološkim prilikama. Višenacionalne države poput Belgije, Švicarske ili države koje su segmentirane po nekoj drugoj osnovi poput Austrije uspjele su opstati zbog postizanja unutarnjeg konsenzusa. Oni koji se zalažu za program građanske BiH, koja negira konstitutivnost i suverenost tri naroda, zanemaruju tu argumentaciju“, rekao je dr. Tuđman za HMS.

Naš sugovornik elaborirao je svoju tezu o promjenama unutar modernog svijeta kada je u pitanju poimanje političkog subjektiviteta gdje zapravo vidi priliku za afirmiranje manjih segmenata.

„Još prije 150 ili 100 godina poljoprivreda i zemlja bili su osnovni kapital razvoja dok je danas znanje daleko važnije. Kada idete gledati vrijednost neke firme onda ona više nije sadržana u broju stolica ili kvadratnim metrima skladišnog prostora nego u kvaliteti ljudi u koji u toj firmi rade.

Prema tome, obitava li jedna zajednica na tisuću, 5 tisuća ili nekoliko desetaka tisuća četvornih kilometara manje je važno od toga da je ta zajednica politički subjekt i da samostalno može odlučivati o svojoj budućnosti“, slikovito je objasnio Tuđman.

Dužnost RH govoriti o odnosima u BiH

Prof.dr. Miroslav Tuđman, istaknuti akter u borbi za slobodnu i neovisnu Hrvatsku i član saborskog Odbora za vanjsku politiku, komentirao je za HMS i odnose službenog Zagreba prema BiH. Ustvrdio je da je dužnost Hrvatske govoriti o odnosima u BiH jer je to pitanje regionalne i vlastite sigurnosti.

„Od onoga trenutka kada je Hrvatska priznala Bosnu i Hercegovinu nacionalni odnosi i položaj Hrvata, Srba i Bošnjaka postali su unutarnji problem BiH. Hrvatska sa svoje strane može biti u sličnom odnosu u kojem je Europska unija bila s Hrvatskom za vrijeme njenih pregovora za ulazak u Uniju u smislu monitoringa i nadzora.

Povlačeći paralelu, Hrvatska isto tako ima dužnost i obvezu brinuti se o svojoj i regionalnoj sigurnosti i ima pravo govoriti o odnosima u BiH i njenoj budućnosti. To je, čak, neovisno o tome nalaze li se u BiH Hrvati ili Kinezi.

Naravno da ne govorim ni protiv Hrvata niti protiv ustavne obveze o skrbi za Hrvate izvan Hrvatske nego se treba shvatiti da je to pitanje realnih obaveza i pitanje odgovornosti za regionalnu i vlastitu sigurnost“, rekao je Tuđman te dodao:

-Drugo je pitanje u kolikoj mjeri Hrvatska skrbi za BiH i Hrvate u njoj. Ja mislim da ta briga nikada nije nestala te da je oscilirala od potpisivanja Daytonskog sporazuma do danas. Za vrijeme Domovinskog rata Hrvatska je nekoliko puta spasila BiH da ne bude okupirana i poražena.

Od 2000. godine bio je pad interesa i potpore prema BiH, a sada je to ponovno u uzlaznoj putanji. Razina potpore bit će sve veća kada se taj federalizam sve više udomaći u BiH. U toj istoj Bosni i Hercegovini imamo paradoks da se one koji postavljaju pitanja o federalizmu unutar Federacije BiH sotoniziraju. /B. Galić/HMS/

 

Ivo Lučić: Mnogi se trude vratiti BiH u stanje arkadije i raja – stanje prije demokracije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari