Pratite nas

Naši u svijetu

Tomislav Žigmanov: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini devedesetih se prikrivaju i niječu

Objavljeno

na

Srbija još nije spremna suočiti se sa zločinima nad Hrvatima na svojemu teritoriju, ocijenio je u razgovoru za tjednik „Hrvatska riječ“ od subote predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislav Žigmanov, komentirajući odbacivanje kaznene prijave za zločin nad braćom Abjanović u listopadu 1991. u srijemskom mjestu Moroviću.

Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije odbacilo je kaznenu prijavu koju je Fond za humanitarno pravo podnio početkom veljače 2019. godine, zbog zločina protiv čovječnosti, koji je počinjen u listopadu 1991. godine u Moroviću, kada su pripadnici JNA iz kuće izveli braću Abjanović, nakon čega im se izgubio svaki trag.

Žigmanov je rekao kako je po njegovu mišljenju to „posljedica nespremnosti srbijanskih institucija da se otvoreno suoče sa zločinima iz prošlosti, i to zločinima koji su počinjeni na teritoriju Srbije spram građana hrvatske nacionalnosti, građana koji ni na koji način nisu predstavljali prijetnju po sigurnost“.

„Naprotiv, svojom su lojalnošću svjedočili suprotno, a stradali su samo, po svemu sudeći, zbog svoje nacionalne pripadnosti! Također, ova odluka govori i u prilog tomu da u Srbiji još uvijek nevine žrtve, barem kada je riječ o Hrvatima, ne mogu računati na zadovoljštinu u vidu pronalaženja krivaca i njihovo kažnjavanje“, naveo je čelnik DSHV-a.

Na koncu, dodao je, ovakva odluka Tužiteljstva za ratne zločine šalje poruku nespokojstva za svakog Hrvata u Srbiji danas, jer se bijegom države od odgovornosti za zločine nad Hrvatima 1990-tih namjerno i nametnuto relativizira njihova žrtva.

„Šutnja državnih tijela može se onda jedino tumačiti tako da je u funkciji prikrivanja i nijekanja zločina nad Hrvatima u Vojvodini“, istaknuo je.

Uspoređujući položaj hrvatske manjine u Srbiji i srpske u Hrvatskoj, Žigmanov drži da su Hrvati u daleko nepovoljnijem položaju.

„Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji nalaze se u, strukturalnom i formalnom smislu, u nejednakom položaju. Najprije, pristojna konsolidirana demokracija, stupanj vladavine prava, nezavisnost i funkcionalnost institucija, ustavna pozicioniranost manjinskih prava i prateći institucionalni aranžmani, napose uključenost u procese odlučivanja, kao i razvijenost manjinskih prava i financijska sredstva koja se imaju na raspolaganju za ostvarenje istih, daleko su povoljniji čimbenici kada je riječ o Srbima u Hrvatskoj“, ocijenio je predsjednik DSHV-a.

Recimo, dodao je, „u obrazovanju – još uvijek nemamo sve udžbenike koji su potrebni za nastavni proces na hrvatskom, više od 70 posto nastavnika je jezično nekompetentno, a ni nakon 17 godina postojanja obrazovanja ne postoji prosvjetni savjetnik za nastavu na hrvatskom; ili u kulturi – ne postoji nikakav popis niti materijalne niti nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji, a godinama izostaje zaštita ili obnova sakralnih objekata vezanih uz Katoličku crkvu; izostaju osude predstavnika vlasti i sankcije pravosudnih tijela kada je riječ o etnički motiviranim incidentima; ne postoji točna slika o kvaliteti ostvarivanja prava na službenu uporabu hrvatskog jezika i pisma; nema podataka, osim na razini Autonomne Pokrajine Vojvodine, o broju Hrvata uposlenih u državnoj upravi dok su financijska sredstva s kojima hrvatska zajednica u Srbiji raspolaže nekoliko desetaka puta manja“.

Žigmanov ističe i kako još uvijek nije riješeno ključno pitanje zajamčenih mandata u predstavničkim tijelima Srbije, a k tome dijelovi državnog aparata se više od tri desetljeća jednostrano s brojnim aktivnostima miješaju u identitetska pitanja ovdašnjih Hrvata i tako odlučujuće pridonosi izgradnji tzv. bunjevačke nacije“.

„Pri tomu mi, naravno, ne pada na pamet zanijekati da se u svakodnevnom životu građani srpske nacionalnosti u Hrvatskoj suočavaju s problemima, s kršenjem ljudskih prava i s neostvarivanjem manjinskih prava“, zaključio je predsjednik DSHV-a i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u razgovoru za tjednik „Hrvatska riječ“.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Hrvat iz Vojvodine: Živimo u strahu, ugroženi smo i razmišljamo da odselimo iz Srbije

Objavljeno

na

Objavio

‘Jednom smo morali reći dosta ovom poniženju. Oni zaista uživaju ponižavajući nas’, tvrdi Zvonko Rakarić

Htio to priznati netko ili ne, ali Hrvati u Novom Sadu i Vojvodini, barem prema iskustvima moje obitelji, su građani drugoga reda.

Vidi se to po mnogo čemu, a najgore je što državne institucije, koje bi trebale nešto učiniti i reagirati ne čine ništa nego često staju i na drugu stranu, kaže vojvođanski Hrvat Zvonko Rakarić koji s obitelji već 16 godina živi u naselju Rakovac u Sremu na svega desetak kilometara od Novog Sada.

Predstavljajući svoj slučaj Rakarić, inače doktor tehničkih znanosti i izvanredni profesor na Fakultetu tehničkih znanosti u Novom Sadu, kaže kako su ovome sremskom selu na obroncima Fruške Gore kuću kupili 2004. godine.

U početku normalan život pet godina poslije počeo se pretvarati u noćnu moru, koja i danas traje, kada su u Rakovcu nekretnine kupili dvojica bliskih suradnika tadašnje gradonačelnice Novog Sada Maje Gojković koja je danas predsjednica Skupštine Srbije, piše Večernji list

Vraćajući se u prošlost Rakarić kaže kako su nove susjede prihvatili srdačno, ali kako su ubrzo počele prijetnje, vrijeđanja, problemi, prozivanja, ismijavanja, provokacije pa čak i fizički nasrtaji. Jedan od njih mu je rekao kako će dovesti ljude da mu sve sprže i spale pri tome pokazujući na Rakarićevu kuću kao i staviti natpis na ulaz u ulicu na kojemu će pisati „Zabranjeno za pse i Hrvate“.

U više navrata su mu automobilima blokirali i prilazni put koji vodi do njihove kuće. Odmah s početkom problema Rakarićeva supruga Ivana dobila je otkaz na poslu poslije da bi drugo dan na njeno radno mjesto bila zaposlena druga osoba. „Susjedi“ sada prijete i Zvonku najavljujući mu kako mu neće biti produžen ugovor na fakultetu koji je jedini izvor prihoda za njihovu obitelj.

– Nije nam svejedno. Radi se o ljudima koji su imali važne ulog u tragičnim događanjima 90-ih godina. Uznemireni smo i živimo u strahu. Iskreno, razmišljamo i da sve ovo što smo stekli prodamo i odselimo jer želimo živjeti normalno i omogućiti našoj djeci normalno odrastanje. Ovo sada što imamo i kako živimo je sve samo nije normalan život, ističe Rakarić napominjući kako sa svim ostalim mještanima sela nema nikakvih problema, ali i da su i oni u strahu jer znaju kako se radi o moćnim i utjecajnim ljudima u Novom Sadu.

Dodaje i kako su o svemu što doživljavaju od strane novih susjeda u više navrata telefonski pa i pismeno upozoravali srbijansku policiju ,ali bez rezultata. Naime, oni su najčešće dolazili kada sve završi, nisu istražili što se sve događalo niti uzimali izjave te se jasno stavljali na stranu druge strane. O svemu je izviješten i Hrvatsko nacionalno vijeće, ali i veleposlanstvo Republike Hrvatske odakle su dobili signale kako bi bilo dobro da ostanu živjeti u svome selu i u svojoj kući.

– Dugo smo se ustručavali da s ovim izlazimo u javnost. Nismo željeli da na bilo koji način doprinosimo povećanju netrpeljivosti. Stoga vjerujemo da nitko ne može da ospori naše strpljenje.

Jednom smo morali reći dosta ovom poniženju. Oni zaista uživaju ponižavajući nas. Ovo sve što govorim nije u cilju povećanja bilo kakve netrpeljivosti. Naprotiv, duboko sam uvjeren da tolerancija može isključivo postajati kada postoji međusobno uvažavanje i poštovanje, zaključio je Rakarić.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Ivan Grbešić odlikovan Redom Stjepana Radića

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Savjeta za Hrvate izvan Republike Hrvatske  Ivan Grbešić, inače, ugledni pravnik, koji živi i radi u Kanadi  Odlukom je predsjednice Republike Hrvatske odlikovan Redom Stjepana Radića za osobito zalaganje u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda, zbog iznimnog doprinosa jačanju veza između iseljene i domovinske Hrvatske te za kulturnu i gospodarsku promidžbu Republike Hrvatske u svijetu.

Na svom facebook profilu Grbešić nije krio radost:

– Kao sinu hrvatskih iseljenika u Kanadi, nije bilo lako vjerovati da će Hrvatska jednog dana biti oslobođena i priznata od ostatka svijeta kao neovisna država, a kamoli da ću jednog dana primiti odlikovanje predsjednice Hrvatske. Tijekom godina mnogo se toga promijenilo, ali ljubav prema Domovini i našem hrvatskom narodu – gdje god bio – nije. Istinski sam počašćen i ponizno zahvalan. Hvala predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović na priznanju – nećemo nikada prestati raditi na povezivanju iseljene i domovinske Hrvatske!”, napisao je Grbešić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari