Pratite nas

Pregled

Tomo je tri puta ranjen, ali smrt brata Milana nije prebolio

Objavljeno

na

Bio je studeni 1990. godine kada je jedan od trojice braće Medved iz obiteljskog doma u Šiljkovači u općini Cetingrad otišao u bazu Rakitje i tako otpočeo svoj ratni put. Slijedio ga je najstariji Milan, potom i najmlađi Ivan.

[ad id=”93788″]

Sva trojica braće bez razmišljanja stavila su se na raspolaganje, pristupila Hrvatskoj vojsci i otišla u Domovinski rat, dok su kod kuće ostali njihovi roditelji i pet sestara, koji su idućih pet godina proveli u strepnji iščekujući glas s bojišnice, osluškujući korake, čekajući na njihov povratak. Izranjavana i umorna, dvojica sinova su se vratila, no Milan, na žalost, nije nikada. Poginuo je u posljednjim danima rata, tijekom operacije Oluja, u 35. godini, iza sebe ostavivši svoju brojnu obitelj, pa i svoju mladu obitelj koju je tek stekao. Mlađi brat Ivan i danas je djelatna vojna osoba u Oružanim snagama, koja svoje dužnosti obnaša u Karlovcu, a treći brat Tomo, brigadni general koji je cijeli rat prošao u odori Prve gardijske brigade, legendarnih Tigrova, ovih će dana biti imenovan ministrom hrvatskih branitelja u Vladi Tihomira Oreškovića, piše Večernji list

Cijeli rat u Tigrovima

Golema je to čast, čuje se od osoba bliskih budućem ministru, ali i svojevrsna nagrada cijeloj obitelji Medved koja je podnijela goleme žrtve tijekom Domovinskog rata. Do odlaska u Domovinski rat trojica braće Medved živjela su mirnim, skladnim obiteljskim životom u seoskoj idili, kazuju nam obiteljski prijatelji. Najstariji brat Milan bio je, kažu, upravo to, stariji dječak koji je neprekidno bdio nad dvojicom mlađe braće pazeći da ne učine kakvu nepodopštinu. Iz rodnog sela krenuli su u škole, svatko svojim putem, ali obiteljska veza nikada se nije prekidala. – Tomo se nakon završetka srednje škole strojarskog smjera zbog posla koji je dobio u Hrvatskim željeznicama na održavanju preselio u Bjelovar. Brat Milan, pak, zaposlio se u obližnjem Agrokomercu, dok je najmlađi Ivan radio kao električar – pričaju obiteljski prijatelji, prisjećaju se djetinjstva i odrastanja braće Medved. Kada je zaratilo, Tomo se priključio Specijalnoj policiji te krenuo ratnim putem Prve gardijske brigade, u smjeru istočne Slavonije, Banovine, zapadne Slavonije.

Majka kao majka, kažu, pokušala ga je od toga odgovoriti, ali ga ništa nije moglo zaustaviti.

– Bile su to godine strepnje, straha i čežnje – kazuje prijatelj obitelji Medved. Jer, uskoro su Tomu slijedila i obojica braće.

Milan Medved u ljeto 1991. godine priključio se 14. domobranskoj pukovniji u obrani Cetingrada, a s tom je postrojbom proveo cijeli Domovinski rat, dok je najmlađi Ivan, krenuvši stopama najstarijeg brata, istoj postrojbi pristupio koncem 1991. godine.

Kasnije se, tijekom ratnih godina, pridružio Tigrovima, s kojima je ratovao i Tomo, potom je pristupio i Prvom hrvatskom gardijskom zdrugu, obilazeći sva hrvatska ratišta.

Istodobno, ostatak obitelj Medved je nakon okupacije njihova rodnog kraja proživljavao kalvariju progonstva. Roditelji i sestre najprije su izbjegli u susjednu Bosnu i Hercegovinu, izvlačeći jednog po jednog člana obitelji, a to je trajalo gotovo godinu dana dok se nisu naposljetku domogli ratom također izranjavanog Karlovca. Tamo, u malenom prognaničkom stanu, gdje se stisnula cijela mnogočlana obitelj, nastala je i jedina zajednička fotografija braće Medved iz vremena Domovinskog rata, snimljena 1992. godine, za stolom u kuhinji.

Tom prilikom Tomo Medved pristigao je nakratko s dubrovačkog ratišta, tijekom odmora između dviju bitaka.

– Tijekom rata, osobito dok je Tomo bio Dubrovniku, čuli su se telefonom koliko su to okolnosti dopuštale. Veze su bile slabe i loše, ali čuli su se prilično često, hrabrili jedan drugoga, pitali za zdravlje, izmjenjivali informacije o razasutoj obitelji. Susreli su se nekoliko puta, ali samo u jednom trenutku rata nalazili su se na istoj bojišnici. Bilo je to 1993. godine dok je Tomo s nama ratovao u Ogulinu, a njegova braća ratovala u našoj blizini, uzduž karlovačkog ratišta – pričaju suborci iz Tigrova.

Tata Nikola u bolnici

Budućeg ministra opisuju kao vojnika i zapovjednika kojeg ni tri ranjavanja nisu mogla zaustaviti da ustraje na svom ratnom putu. Prvi put, ranjen je već na početku Domovinskog rata, 16. kolovoza 1991. godine, na zapadnoslavonskom ratištu, kada je tijekom borbe pogođen gelerom u pluća. Drugi put, pokušali su ga zaustaviti već koji mjesec kasnije, u listopadu 1991. godine u Pokupskom kada je zadobio prostrijelnu ranu nadlaktice. To je, kažu, smatrao ogrebotinom i nije želio napustiti suborce ni pod koju cijenu. I treći put, ranjen je dogodine, 1992. u lipnju kada ga je u zaleđu Dubrovnika dohvatio geler u blizini kralježnice. U to vrijeme nosio je gipsanu udlagu oko vrata, ali bio je na nogama i spreman ratovati ne mareći za ozljede, koje su u to vrijeme već bile prilično teške, po cijelome tijelu. Rane su zarasle, ali jedna nikada nije.

Bio je 4. kolovoza 1995. godine kada je u akciji oslobađanja Slunja tijekom operacije Oluja na lokaciji Polojska kosa poginuo Milan Medved.

Tragedija od koje se ni danas nisu oporavili duboko je potresla obitelj, a Milanovo posljednje počivalište svake godine posjećuju obitelj i suborci. Iza Milana ostala je supruga i troje djece, dvojica sinova i kći, kojima se svi u ovoj mnogočlanoj obitelji trude nadomjestiti oca. Obiteljska okupljanja ne propušta ni general Tomo Medved, a i on je otac troje djece.

[ad id=”93788″]

Roditelji Nikola i Lucija i danas drže obitelj na okupu, međutim, samo dva dana prije nego što će premijer Orešković predstaviti Tomu Medveda u Banskim dvorima, otac budućeg ministra doživio je moždani udar. Kako doznajemo, nalazi se u karlovačkoj bolnici i njegovo je stanje relativno stabilno, ali je zbog visoke dobi dosta teško. Generalu Tomi Medvedu danas je 48. rođendan. Suborci kažu da je na vlastiti rođendan potpuno zaboravio.

Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Sjećanje na poginule pripadnike 105. bjelovarske brigade

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Na prigodnoj svečanosti u subotu je odana počast za 18 pripadnika 105. Bjelovarske brigade poginulih na ratištu u Bosanskoj Posavini, a vijence kod spomen obilježja na obali rijeke Save u Slavonskom Brodu položila su izaslanstva braniteljskih udruga, udruga obitelji poginulih branitelja, gradova Slavonskog Broda i Bjelovara te Brodsko-posavske i Bjelovarsko-bilogorske županije.

“Ovi poginuli hrabri pripadnici 105. Bjelovarske brigade dali su živote tijekom kolovoza i rujna 1992. godine. Branili su od srpske agresije opstojnost, slobodu, pravo na život, pravo na dom većinskog hrvatskog naroda u Bosanskoj posavini”, rekao je om prigodom Mirko Antolić, tajnik Udruge branitelja pripadnika 105. Bjelovarske brigade.

Ti poginuli časni ljudi imali su, kako je rekao, izuzetnu hrabrost suprotstaviti se velikospskoj okupatorskoj vojsci, a borbe su bile teške i krvave. “O razmjerima, težini i silini borbi govori podatak da je samo od 1992. do 1993. godine na tom prostoru poginulo 2246 branitelja, 1.500 civila i bilo je oko 8.000 ranjenih.

Ogromna većina poginulih i ranjenih bila je hrvatske nacionalnosti, a brojkama treba dodati i sve poginule i stradale u postrojbama Hrvatske vojske koje su djelovale na tom prostoru koje, na žalost, nisu male. Epilog stradanja taktičke grupe 105. brigade je ovih 18 poginulih vitezova i više desetaka ranjenih”, rekao je Mirko Antolić.

Subotnja svečanost održana je na dan kada je u borbama poginulo devet pripadnika bjelovarske gardijske postrojbe. Antolić je podsjetio kako su ove žrtve za sobom ostavile i veliku bol svojim obiteljima koje isto tako zaslužuju zahvalnost. “Ovakva obilježavanja za nas roditelje su jako bitna. Svi mi u srcu imamo našu djecu koja su dala svoje živote”, rekla je Nada Hegedić, predsjednica Udruge roditelja poginulih branitelja Bjelovarsko-bilogorske županije.

Komemoracija kod spomen obilježja u Slavonskom Brodu, uz simboličan pijetet prema poginulim braniteljima, već godinama ima i širi mirnodopski smisao, kada se susreću čelni ljudi dvaju gradova i županija, te se tom prilikom razmjenjuju iskustva i inicijative za unapređenje života lokalnih zajednica, podsjetili su Hrvoje Andrić, zamjenik gradonačelnika Slavonskog Broda i Dario Hrebak, gradonačelnik Bjelovara.

(Hina)

Foto: Hina

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Klapa Samoana sa Novog Zelanda održala koncert u Remetama pjevajući hrvatske pjesme (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Klapa Samoana sa Novog Zelanda koji pjevaju hrvatske pjesme nastupili su u Remetama u Zagrebu.

Klapa Samoana osnovana je u Aucklandu 2011. godine. Iste godine imali su i prvi nastup na Božićnom koncertu Hrvatskoga društva u Aucklandu. Nastupali su na raznim događanjima u hrvatskim i pacifičkim krugovima. Njeguju samoanski a capella zvuk.

U srpnju 2013. godine nastupali su u sklopu Tarara Croatian Tour, zajedno s hrvatsko-novozelandskim Folklornim ansamblom Kralj Tomislav i maorskom folklornom skupinom Te Ihi Connections. Nastupili su na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu 2013. godine kao gosti Festivala.

Christian Malieota Brown i Austin Xavier jedni su od članova klape Samoana čije smo izvedbe imali prilike vidjeti i za vrijeme Svjetskog prvenstva u Rusiji kada su ispjevali poznatu “Nije u šoldima sve“.

 

VIDEO KOJI JE ODUŠEVIO: Klapa Samoana – Moja Hercegovina

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari