Pratite nas

BiH

Tonči Matulić o uzrocima sveopće krize u Hrvatskoj – Trbuh nam se prometnuo u božanstvo

Objavljeno

na

U posljednjem desetljeću i pol dosta smo se naslušali izjava anketiranih ljudi da im je u bivšem komunističkom režimu bilo bolje nego što im je danas, jer su u demokraciji doživjeli samo egzistencijalnu i socijalnu nesigurnost, nezaposlenost i besparicu. Mnogi još uvijek ne razumiju da im to nije donijela demokracija. Duboka duhovna kriza posljedica je komunističke kolektivističke neodgovornosti i nepromišljenih i samoživih koraka u demokratizaciji hrvatske države i društva.

U hrvatskom društvu vlada rezignacija i besperspektivnost. Ljudi uglavnom prepričavaju stanje krize, tj. životne poteškoće, oskudicu i neimaštinu, rastuću nezaposlenost, poreze te državni vanjski i unutarnji dug. Hrvatska se pretvorila u duhovnu pustinju u kojoj ponestaje nade, vjere i ljubavi, a život se doslovno pretvorio u životarenje. Nije čudo što raste nezadovoljstvo u ljudima, premda koliko god nezadovoljstvo bilo opravdano, često se pretvara u mrmljanje naroda koje zamjenjuje staložen i argumentiran (raz)govor. Negodovanje naroda pretvara se u duhovnu neugodnost koja stvara ozračje nepovjerenja u ljude, institucije i u budućnost. U takvu duhovnu ozračju vapimo za kritičkim i argumentiranim suočavanjem s pravim uzrocima duboke duhovne krize suvremenog hrvatskog društva.

U posljednjem desetljeću i pol dosta smo se naslušali izjava anketiranih ljudi da im je u bivšem komunističkom režimu bilo bolje nego što im je danas, jer su u demokraciji doživjeli samo egzistencijalnu i socijalnu nesigurnost, nezaposlenost i besparicu. Mnogi još uvijek ne razumiju da im to nije donijela demokracija. Duboka duhovna kriza posljedica je komunističke kolektivističke neodgovornosti i nepromišljenih i samoživih koraka u demokratizaciji hrvatske države i društva. Demokratizacija je moguća samo po načelima osobne odgovornosti, marljivog rada, društvenog zalaganja, pravednosti i solidarnosti. Demokracija je dakle odgojni proces koji bitno uključuje moralne i duhovne vrijednosti.

Nažalost, hrvatsko je društvo ostalo prikliješteno između komunističkoga mentalnog sklopa lišenog čvrste osobne odgovornosti i nerazvijene demokratske svijesti o odgovornoj slobodi. Iz društva snažno ideologiziranih društvenih vrijednosti, prešlo se u društvo slabo razvijenih osobnih vrijednosti. Zbrojila su se dva problema koja su rezultirala strukturnim raslojavanjem hrvatskog društva. Ideologizirana svijest o društvenim vrijednostima sudarila se s nerazvijenom sviješću o osobnim vrijednostima, a od siline tog sudara nastala je gotovo potpuna šteta za hrvatsko društvo.

Zato nije kriva demokracija nego čovjek – pojedinac – koji u novim društveno-političkim okolnostima ustrajava na starom vrijednosnom sustavu koji, neodgodivu i očekivanu demokratizaciju države i društva zamjenjuje stvaranjem partitokracije u politici, gramzivosti u ekonomiji, uravnilovke u obrazovanju, sluganstva u međuljudskim odnosima. Ukratko, pospješuje se individualna neodgovornost, nesavjesnost, nekreativnosti i nesolidarnost. Ponavljamo, za takvo stanje nije kriva demokracija, nego ljudi koji stvaraju demokraciju. Razvijena demokratska kultura ne ovisi primarno o strankama, udrugama, novcu, i velikim trgovačkim centrima, nego isključivo o odgoju duhovnih i moralnih vrijednosti koje tvore etičku supstanciju ljudske osobe. Kako možemo imati demokraciju kad nismo imali demokrate, nego (bivše) komuniste i (bivše) nacionaliste?

Odgovorna i savjesna sloboda u demokratskom uređenju države i društva ne pada s neba. Ne nastaje odjednom, nego nužno prolazi kroz pustinju, tj. kroz osobno čišćenje od zla i grijeha, ali i kroz društvenu katarzu. Nažalost, ništa se od toga bitno nije dogodilo. Za posljedicu imamo mrmljanje i prigovaranje mnogih, kojima se trbuh prometnuo u božanstvo, tj. mrmljanje se pretvorilo u svojevrstan egzistencijalni stav. Ne žele se sami mijenjati iznutra, a očekuju promjene. Čekajući promjene misle kako one trebaju doći od drugih.

No, to jednostavno ne ide. Pouka je jasna. Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. U tom svjetlu se može shvatiti da više vrijedi ljudsko dostojanstvo, osobna sloboda i odgovornost s praznim trbuhom, nego pun trbuh bez ljudskog dostojanstva, osobne slobode i odgovornosti. To dokazuje da i danas moramo računati s čovjekom koji se, od špilje do atomske bombe, u svojoj suštini nije promijenio, nego je ostao trajno navezan na ono nagonsko – trbušno – u sebi.

Ali čovjek nije trbuh. Čovjek nije složena mreža prirodnih nagona. Čovjek je slika Božja. Čovjek je slobodno razumsko biće. Zbog toga služenje čovjeku nikad ne prestaje. Nikad u ovom eonu nećemo moći reći: evo imamo završenog novog čovjeka, u kršćanskom smislu novog stvora koji bezuvjetno, dosljedno i potpuno živi novim životom djeteta Božjega. To potvrđuje da bez stalnoga prolaženja kroz pustinju, tj. bez temeljitog duhovnog očišćenja – od navika i mentaliteta starog čovjeka, od laži i obmana starih ideologija, od estradnog kršćanstva i površnog konvertitstva, od egoističke samodopadnosti i narcisoidne umišljenosti, od navezanosti na trbuh, od uživanja i razmetanja vlastitim ugledom – nećemo moći ugledati plodne ravnice obećane zemlje koje našu dušu ispunjuju božanskim životom, duhovnom vedrinom, istinskom srećom i cjelovitim blagostanjem.

dr. Tonči Matulić/ Bitno.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Biskup Komarica: Zašto se prešućuju i ne procesiraju zločini nad katolicima

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Večernji list

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko pohodio je u ponedjeljak u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci, banjolučkog biskupa dr. Franju Komaricu.

U dužem, informativnom i otvorenom razgovoru najviše su se zadržali na aktualnoj situaciji u kojoj žive katolici na području Banjolučke biskupije u oba entiteta, te općenito u BiH. Biskup Komarica je Visokom predstavniku Inzku usmeno i pismeno podastro „ponovljenu molbu za ažuriranje nekih aktualnih problema katoličke populacije“.

Podsjetio je, između ostalog, i na intervencije glede brojnih pitanja Zajednice Udruga prognanih Hrvata sa šireg banjolučkog područja koje su predstavnici Zajednica imali u kancelariji OHR-a u Banjoj Luci sredinom rujna o. g. od koje još uvijek nema obećane im pomoći. Biskup je naveo i više primjera grupa prognanih katolika Hrvata, ne samo s područja njegove biskupije nego i vrhbosanske nadbiskupije, koji su mu se obraćali za materijalnu pomoć u obnavljanju njihovih porušenih kuća i stvaranju radnih mjesta u pokretanju male privrede, prenosi Večernji list

Ponovno je pitao Visokog predstavnika zašto općinske i županijske vlasti uporno ustrajavaju u nepoštivanju pozitivnog Zakona države i u gaženju jednog od temeljnih ljudskih prava, prava na vlastitu bogomolju, župnu crkvu u stoljetnoj župi Drvar? Zašto se uporno prešućuju i ne procesiraju zločini učinjeni nad katoličkim vjerskim službenicima, svećenicima i redovnicama na području njegove biskupije, kao i na stotinama nevino ubijenih i izmasakriranih civila-katolika.

Visoki predstavnik Inzko je pozorno saslušao izlaganje i kritičke primjedbe biskupa Komarice, složivši se da, nažalost, ni domaći političari ni predstavnici međunarodne zajednice ne mare mnogo za obespravljene ljude i ne pružaju prijeko potrebnu pomoć za mnoge prognanike željne održivog povrataka, koji traže pravdu i život dostojan čovjeka i za njih. Izrazio je nadu da će se hrvatski političari konačno više angažirati u pružanju učinkovite pomoći ovdašnjim Hrvatima u duhu preuzetih međudržavnih obveza.

Obećao je biskupu da će njegove molbe ozbiljno razmotriti i potražiti način za pružanje potrebne pomoći brojnim nevoljnicima, koji se obraćaju za pomoć biskupu Komarici i njegovim najbližim suradnicima, a oni im najčešće nemaju čime pomoći, osim da ih saslušaju i pokušaju negdje pronaći barem djelomičnu pomoć i utjehu, javlja TABB.

Biskup Komarica: Katolici u BiH sustavno su izvrgnuti nepravdama i diskriminiranju i to u gotovo svim dijelovima te zemlje u kojima predstavljaju manjinu

 

MLADEN PAVKOVIĆ: Biskup Komarica nema podršku. Zašto?

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Pripadnici Federalne uprave policije uhitili su jučer Hamdiju Abdića Tigra, nekadašnjeg zapovjednika vojne policije Armije BiH u Bihaću i najbližeg suradnika generala Atifa Dudakovića, pod sumnjom da je odgovoran za smaknuće generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića u proljeće 1995.

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nastanak i ubojstvo generala HVO-a koji je bio i jedan od utemeljitelja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne te HDZ-a BiH. Uz Tigra, uhićeni su još pripadnici Armije BiH Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović, a istragu vodi županijsko tužiteljstvo u Bihaću.

Uhićeni su osumnjičeni da su između 8. i 9. ožujka 1995. ubili generala Šantića, a u bijegu su Indian Alibegović i Ramiz Ružnić, piše Večernji list

Pogrešan sud i tužiteljstvo

Obitelj Šantić nebrojeno je puta prosvjedovala i upozoravala na zataškavanje ubojstva, koje je od ratnoga zločina makinacijama dospjelo u područje civilnog ubojstva. Iako je riječ o generalu HVO-a kojeg je u ratnim okolnostima otela Vojna policija Armije BiH, zaključeno je da je riječ o civilnom ubojstvu?! Odvjetnik Josip Muselimović, koji zastupa obitelj Šantić, izjavio je da su za ovaj predmet morale biti nadležne državne institucije.

– Nadležno je županijsko tužiteljstvo u Bihaću, a ja mislim da je nadležnost za ovaj slučaj kao ratni zločin moralo imati Tužiteljstvo BiH – rekao je Muselimović. Upitan što obitelj očekuje, Šantić je objasnio da nakon 22 godine i dalje traže pravdu. – Obitelj očekuje pravednu odluku i uvjerena je da su upravo osumnjičene osobe na čelu s Hamdijom Abdićem Tigrom počinitelji tog kaznenog djela te da postoji previše dokaza u tome pravcu – objasnio je Muselimović.

Za vrijeme prošlogodišnjeg prosvjeda supruga pokojnog generala Jagoda Šantić izrazila je sumnju da će dočekati pravdu kazavši kako je čak i sadašnji proces otišao u krivome smjeru. General Šantić posljednji put viđen je živ 8. ožujka 1995. u bihaćkom hotelu Sedra gdje je bio u društvu s tadašnjim zapovjednikom Petog korpusa Armije BiH generalom Atifom Dudakovićem, kojega obitelj također smatra odgovornim za njegov nestanak.

Lažna obećanja obitelji

Ovaj armijski general bio je u sukobu sa zapovjednikom HVO-a, a prethodno mu je polomio zube. Šantić se u više navrata suprotstavio podčinjavanju. No Dudaković dosad nije obuhvaćen istragom. Obitelj se s gorčinom prisjeća kako je bivši bošnjački član Predsjedništva BiH Ejup Ganić uputio sućut samo dva dana nakon generalova nestanka.

Ništa nije otkrilo ni mješovito povjerenstvo BiH i RH koje je provodilo istragu. U međuvremenu obitelj je u više navrata dobivala lažna obećanja, izjave, dojave, prekopavala su se groblja, istraživala željeznička postaja u Bihaću u potrazi za posmrtnim ostacima. Zaštićeni svjedok otkrio je i gdje je mučen general Šantić i zakopano tijelo, no bilo je toliko uništeno da se nije moglo utvrditi pripada li njemu čak ni analizom DNK.

Zoran Krešić / Večernji list

Obitelj Šantić zadovoljna uhićenjima za ubojstvo generala, ne i što to nije okarakterizirano kao ratni zločin

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari