Connect with us

Kolumne

Top lista korona besmislica u 2021. godini

Objavljeno

-

Onomu koji si sâm ne želi pomoći nema druge nego nadati se da će mu pomoći dragi Bog. S druge strane, nataloženo narodno iskustvo uči – ako si sam ne pomogneš, ne će ti pomoći ni Bog. Naime, pristup uzdanja isključivo u Božju pomoć sadrži dvije velike nepoznanice. Prvo, Božjemu stvorenju nije dano proniknuti u Božju volju, tako ni spoznati hoće li Bog doista uslišiti njegove želje. I ne manje važno – ako i hoće, kad će to učiniti.

Tamo gdje caruje fatalizam ostaje tek nada da će se najnoviji soj korona virusa, nazvan omikron, zaista prometnuti u pravi Božji dar i okončati vladavinu virusa, u dobrom dijelu svijeta obilježenu znatnim povećanjem smrtnosti i preopterećenošću zdravstvenog sustava. Bez obzira što na pojačani oprez pozivaju darovi, ne tako davno od kojekakvih proroka i gatalaca prepoznati Božjima, koji se po kobnim posljedicama u konačnici ipak nisu pokazali takvima.

Tako su u listopadu 2020. godine navodno već poprilično visoka prokuženost i pristup „evo, još samo malo pa gotovo“ do kraja drugog korona vala doveli do povećanja smrtnosti u Hrvatskoj za otprilike 7 tisuća osoba u odnosu na petogodišnji prosjek prije korone. Premda nije savršena, to je ipak najobjektivnija kumulativna brojčana mjera posrednih i neposrednih učinaka haranja korone. Da bi u trećem valu lanjskoga proljeća uzdanje u još višu prirodnu prokuženost, protkanu vjerovanjem kako će s toplijim danima zamah bolesti kopnjeti, dovelo do dodatnog viška smrtnosti od 3,5 tisuće osoba. Ta prilično skupa lekcija samo je potvrdila kako je u isto doba prethodne 2020. godine osjetniji korona udar izostao samo zato što su ovce držane u toru. Čim im se dalo kretati kako ih volja, eto ih vuku ravno u ralje.

Konačno, aktualni 4. val pokazuje kako ni pouzdanje u spoj osrednje procijepljenosti i sad već zamašne prirodne prokuženosti nije spriječio povećanje smrtnosti za još barem 5 tisuća osoba. A kako stvari stoje, između 4. i 5. vala, za razliku od prethodnih, ne će biti predaha. Kad već iskustvo posljedica pasivnog iščekivanja kraja ne pojačava oprez, nego ga izgleda i otupljuje – jer tako to bude tamo gdje prevlada logika kako je ludo i uzaludno pravodobno djelovati, a skroz je normalno stihijski se prepustiti plesu ionako nepobjedivog virusa – nema druge nego nadati se da će virus sâm sebe u najmanju ruku razoružati, a možda se i iskorijeniti. Kako god bilo, brojke u opticaju ne ulijevaju nadu da će se to dogoditi prije nego što pokosi još 5-6 tisuća života.

No, čak i omlitavi li virus posve, to ne će izbrisati posljedice koje je ostavio dišući punim plućima. Na kraju priče će se neizbježno postaviti pitanje kako to da su dosljedno provođene srednjovjekovne mjere (nisu li se upravo njima europske postkomunističke zemlje obranile u prvom valu?), a potom i one novovjekovne (cijepljenje) tamo gdje se poklonjenom konju nije gledalo u zube dale više nego pristojne rezultate. Primjerice, Australija i Novi Zeland u doba korone bilježe pad opće smrtnosti bez vidljivijih gospodarskih potresa, uz rekordan porast broja rođenih 2021. u odnosu na 2020. godinu. Za to vrijeme Hrvatska zaključno sa studenim bilježi porast opće smrtnosti u odnosu na petogodišnji prosjek za preko 15 tisuća osoba. Tužnoj bilanci zacijelo je umnogome doprinijelo nesmetano širenje ordinarnih besmislica oštro suprotstavljenih razumu, koliko god se njihovi tvorci rado pozivali na njega. Stoga, da ostane zapisano, bez preuzetnih iluzija da će biti i zapamćeno, izdvojimo 10 manje ili više zapaženih prošlogodišnjih „bisera“ iz bogate riznice neumornih boraca za nesmetano širenje zaraze.

  1. Kampanja cijepljenja više nema smisla nakon što ponuda cjepiva nadmaši potražnju

Ova začudna teza, više puta izrečena s nominalno najvišeg mjesta u državi, k tome i popraćena zazivom da se prestane s primjenom epidemioloških mjera, obrazlagana je time kako ljude ne treba siliti na cijepljenje ako oni to ne žele. Shvati li se ta, po uzoru na zakone tržišta sročena mudrolija doslovce (a kako bi drukčije?), s kampanjom cijepljenja je trebalo prestati još u lipnju. Naime, već dotad je osigurano dovoljno cjepiva za čitavo hrvatsko stanovništvo, više i od teoretski najvišeg odaziva, očito premašivši i najveću zamislivu potražnju. O praktičnoj smislenosti ove tvrdnje dovoljno govori podatak kako je nakon što je prvi put izrečena u Hrvatskoj prvom dozom cijepljeno oko 700 tisuća ljudi.

  1. Bolje liječiti nego spriječiti

Kao čudotvorna alternativa cijepljenju u određenim krugovima veliku popularnost uživa lijek Ivermektin. Pritom je od samog koncepta da se liječenje pretpostavlja sprječavanju nastanka bolesti začudnije tek što je taj star i jeftin lijek, za čije je otkriće još osamdesetih godina prošlog stoljeća dodijeljena Nobelova nagrada, prepoznat kao izrazito djelotvoran tek pošto je razvijeno cjepivo protiv korone. Prije toga ga se očito ljubomorno čuvalo za potrebe uskog kruga izabranih. A nije nezanimljivo primijetiti i kako ga, za razliku od cjepiva, njegovi pobornici iz nekog razloga ne smatraju eksperimentalnim kad je posrijedi liječenje posve nove bolesti, valjda videći u njemu panaceju, lijek za sve. Ipak, prevario bi se onaj tko bi pomislio da u slučaju njegovih ustrajnih pobornika Ivermektin doista može upaliti, imajući u vidu kako se radi o lijeku namijenjenom liječenju životinja, ponajprije konja. Konje, naime, bije glas PLEMENITIH životinja. Stoga, lakše s tim Ivermektinom!

  1. U Italiji se samo 4 tisuće od ukupno zabilježenih 130 tisuća smrti povezanih s koronom odnosi na umrle od korone (ostali su umrli s koronom)

Ova tvrdnja predstavlja puko krivotvorenje izvorne vijesti. Naime, navedene 4 tisuće se odnose na broj registriranih žrtava korone bez pridruženih bolesti. O ukupnom broju žrtava čijoj ranijoj smrti je presudno pridonio COVID u Italiji, kao i posvuda, ipak više govori povećanje opće smrtnosti, koje tamo od početka korone zaključno s listopadom iznosi 175 tisuća osoba.

  1. Povećana smrtnost novorođenčadi u Škotskoj u rujnu posljedica je cijepljenja majki

U Škotskoj je u rujnu zamijećena povećana smrtnost novorođenčadi starosti do 20 dana za 1,5 promil u odnos na normalu (ukupno 4,9 promila ili za 6-ero djece), što je potaknulo tamošnje vlasti na istragu. Ona nije otkrila povezanost s koronom, još manje s cijepljenjem majki, a stvar se smirila nakon što se smrtnost novorođenčadi u listopadu vratila u očekivane okvire. Ipak, zanimljivo je primijetiti kako uočeni višak smrtnosti vremenski ne korelira sa cijepljenjem (ono je u čitavoj Ujedinjenoj Kraljevini glavninom provedeno do lipnja), nego s povratkom u školske klupe bez primjene bilo kakvih zaštitnih mjera, što je već u rujnu dovelo do razbuktavanja epidemije među djecom mlađom od 14 godina, u dobnoj kategoriji u kojoj novorođenčad katkad ima braću i sestre.

  1. Cijepljenje djece nema nikakvog smisla

Bitna civilizacijska stečevina čovječanstva je solidarnost s nejakima i najranjivijima, poglavito starijim i bolesnim osobama, te djecom. Premda to intuitivno nije prirodno, specifična narav COVID-a, koji, za razliku od brojnih drugih zaraznih bolesti, drastično teže pogađa starije nego djecu, zahtijeva i solidarnost djece sa starijima i bolesnima, te djecom slabijeg imuniteta. Naime, unatoč tome što na djecu iznimno rijetko djeluje pogibeljno, korona nažalost nije prvi virus u povijesti kojeg djeca ne prenose. Naprotiv, slično se ponaša kao i drugi virusi uvezeni u obiteljske domove iz vrtića i škola, nakon čega obično prošaraju sve ukućane. Bez obzira na slabiji zaštitni učinak cjepiva od očekivanog, pokazuje se kako cijepljenje svih, pa i djece, znatno usporava kolanje virusa u zajednici najmanje 6 mjeseci nakon cijepljenja. Da to i nije tako zanemarivo, uvidjeli su, primjerice, Izraelci, narod kojem se ne može spočitnuti nedostatak povijesnog iskustva i mudrosti u kritičnim situacijama. Žele li oni sustavnim cijepljenjem doista uništiti vlastitu djecu?

Kad je ovako osjetljiva tema posrijedi, valja imati na umu kako ljudi najčešće nisu sposobni nijansirati. Odluke donose nošeni emocijama, poglavito kad je o djeci riječ. Stoga se već sad vrijedi zapitati kako će se kampanja protiv cijepljenja djece od korone odraziti na otklon od cijepljenja i protiv drugih bolesti, što je, doduše, već počelo uzimati maha i prije pojave korone. Naime, ako se cjepivo primijenjeno na preko 3,5 milijarde ljudi smatra eksperimentalnim, kakva li tek moraju biti cjepiva ispitana na daleko manjem uzorku? Ta pomisao bi mogla potaknuti brojne roditelje koji ne daju cijepiti dijete protiv korone da jednako postupe i kad su posrijedi druge bolesti. Slično kako je, slijedeći isti binarni obrazac „ZA ili PROTIV“, prilično vjerojatno da osoba nesklona nošenju zaštitne maske ne će koristiti ni sigurnosni pojas pri vožnji automobilom, vodeći se onom – nije čovjek pseto da nosi brnjicu, niti da ga se veže.

  1. U Hrvatskoj su posebno loše procijepljene starije osobe kao najugroženija dobna skupina

Upravo suprotno, Hrvatska po procijepljenosti relativno bolje stoji u starijim dobnim skupinama. Nasuprot tomu, znatno zaostaje procijepljenošću među mlađom populacijom čak i za otužnim istočnoeuropskim prosjekom, što nedvojbeno pojačava intenzitet kolanja zaraze, posljedično povećavajući smrtnost i hospitalizacije među starijima, bilo necijepljenima, bilo manjini cijepljenih na koje cjepivo nema učinka. Da potonjih i nije tako malo, pokazuje zamjetan porast smrtnosti unazad nekoliko tjedana i u nekim visoko procijepljenim zemljama, premda ni približno toliki kao u Hrvatskoj. Poseban problem predstavlja što su starije žene u Hrvatskoj osjetno slabije procijepljene u odnosu na muškarce iste dobi. Naime, da bi dostigle njihovu razinu procijepljenosti, trebalo bi ih se cijepiti još oko 50 tisuća, što predstavlja poveći potencijalni bazen za teže oblike bolesti. Kako su žene mlađe i srednje dobi, čak i unatoč ubačenoj bubi u uho kako cjepivo izaziva neplodnost, blago procjepljenije od muških im vršnjaka, nemoguće je izbjeći pitanje – A koga to slušaju starije žene u Hrvatskoj?

  1. Porast smrtnosti u Hrvatskoj u lipnju povezan je s cijepljenjem

Bez obzira što ova teza nije plasirana kao kategorička tvrdnja, već kao nagađanje i naputak vlastima da istraže zašto se to dogodilo, u konačnici je nesumnjivo imala obeshrabrujući učinak na cijepljenje. Kako njezinu autoru nije bilo na kraj pameti zapitati se zašto je i u prosincu 2020., dakle, prije nego što se započelo s cijepljenjem, višak smrtnosti još osjetnije premašivao broj zabilježenih korona smrti (za punih 1000, što je prilično više od spornih mu 400 u lipnju), čini se da mu je bilo bitno tek posijati klicu nepovjerenja prema cjepivu. Taj dojam pojačava i spoznaja da je sličnu pojavu ignorirao i u rujnu, kad je dinamika cijepljenja već gotovo posve splasnula. Naime, u tom je mjesecu višak smrtnosti u odnosu na petogodišnji prosjek prije korone za 800 osoba nadmašivao broj službeno evidentiranih smrti povezanih s koronom. Premda je veći višak smrti u odnosu na broj službeno zabilježenih korona smrti uobičajena pojava diljem svijeta, moguće je da je tijekom ljeta Hrvatska ciljano objavljivala manji broj korona smrti od stvarnoga, kako bi se tijekom turističke sezone prikazala u što boljem svjetlu.

  1. Epidemiološke mjere nemaju smisla jer samo nakratko, za svega nekoliko tjedana, odgađaju smrt

Premda su epidemiološke mjere najučinkovitije kad ih se uvede prije nego što se bolest počne jače širiti, što je, uostalom, zorno potvrdio prvi val, nego kad je već širenje uzelo maha, makar se i tada bržim obaranjem krivulje može spasiti velik broj života, ova je teza višestruko toksična zato što sugerira da je smrtnost neminovna neovisno o poduzetim mjerama. To, pak, znači da bi se posvuda u svijetu stopa povećanja smrtnosti s vremenom trebala izjednačiti. No, praksa pokazuje upravo suprotno. Primjerice, razlike između istočnoeuropskih i zapadnoeuropskih država se u tom smislu samo povećavaju. Stoga je pretenciozno očekivati, poglavito još ako se omikron doista pokaže bitno manje smrtonosnim, da će se smrtnost u Skandinaviji, Australiji i na Novom Zelandu izjednačiti s onom u Hrvatskoj. Štoviše, iznimno je malo vjerojatno da će se relativno povećanje smrtnosti u Hrvatskoj na kraju korona priče izjednačiti s onim Hrvata u BiH, gdje je, unatoč primjetno blažem 4. valu, to povećanje još uvijek skoro dvostruko veće.

  1. COVID mjere nemaju smisla jer se omikron soj jače širi među cijepljenima (Danska studija)

Ovo istraživanje, istina, pokazuje kako su već poslije 4 mjeseca od potpunog cijepljenja cijepljeni u Danskoj osjetno podložniji zarazi omikron sojem od necijepljenih, ali istodobno i potvrđuje da su glede u Hrvatskoj još uvijek dominantnog delta soja znatno zaštićeniji i 6 mjeseci od cijepljenja. Ipak, i sami autori tu prividnu anomaliju povezuju s obrascima ponašanja, a ne s činjenicom da bi cijepljenje slabije štitilo od omikron soja od necijepljenja. U Danskoj je, naime, dosljednom i raširenom uporabom COVID potvrda necijepljenima kretanje zaista ograničeno. Time su ujedno i zaštićeni od rizika zaraze. No, to uopće ne znači da bi necijepljeni, kad bi im bilo dopušteno posvuda se slobodno kretati bez COVID potvrda, manje širili zarazu. Čuditi se tomu da su oni koji su slabije izloženi manje podložni zarazi jednako je kao kad bi čuđenje izazivalo što oni na prvoj crti bojišnici ginu i bivaju ranjavani više od onih u podrumu, poglavito nakon što im ponestane streljiva, što je pandan slabljenju učinka cjepiva s vremenom.

  1. Cijepljenje mlađih nema smisla, jer češće uzrokuje miokarditis od preboljenja (UK studija miokarditis)

Čak i ostavivši postrani ograničeni pogled koji uzima u obzir samo utjecaj bolesti na sebe samoga, a ne vidi sebe i kao potencijalno sredstvo nesvjesnog prijenosa bolesti drugome, razlika u korist preboljenja je toliko sićušna da svatko tko bi odlučio ne cijepiti se temeljem rezultata ovoga istraživanja, želi li ostati dosljedan, više nikad u životu ne bi sjeo u auto, niti bi slavio Novu godinu izvan vlastita doma, a bome bi i dvaput promislio prije nego što stavi štogod slatko u usta. Naime, u svim navedenim prilikama izgledniji mu je daleko gadniji belaj od miokarditisa uslijed cijepljenja.

Naposljetku, umjesto zaključka pitanje – kad se već na nepotrebne smrti i troškove liječenja oguglalo, imajući u vidu samo ovih 10 „bisera“ s tendencijom ponavljanja i umnažanja, tko još ne bi poželio da koroni što prije dođe kraj?

Grgur S.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari