Pratite nas

TOTALITARIZAM POD KRINKOM LJUDSKIH PRAVA?

Objavljeno

na

PRAVO NA IZBOR?

 

Kada je prije nekoliko godina roditeljima dano da se očituju koji od dva modula spolnog odgoja žele za svoju djecu, više od četiri petine roditelja preferiralo GROZD-ov program programu Foruma za slobodu odgoja. Nije valjalo. Većina nije bila mjerodavna. Program spolnog odgoja bio je posve povučen iz škola.

 

Kada je MZOS lani nametnuo Jovanovićev Kurikulom ZO, GROZD se usprotivio i zatražio pravo na izbor. Tada su MZOS i AOO ustvrdili da GROZD zastupa tek manjinu roditelja. Nije valjalo. Ni manjina nije bila mjerodavna.

 

U oba se slučaja GROZD usprotivio globalno-politički nametnutoj rodnoj ideologiji, što je nedopustivo.

Živimo, dakle, u državi u kojoj se smije izabrati samo ono što politički lobiji dopuštaju. Ljudska prava i pravo na izbor imaju samo neki. Budimo onda pošteni i iskreno priznajmo da opet živimo u diktaturi.

 

TOTALITARIZAM POD KRINKOM LJUDSKIH PRAVA?

Sanja Juras iz jedne LGBTIQ udruge kaže da većina nema pravo odlučivati o pravima manjine. Po njoj valjda manjina ima svetu dužnost odlučivati što većina smije a što ne smije? Manjina ima svetu dužnost preurediti društvo po svojim mjerilima. Totalitarizam pod krinkom ljudskih prava?

 

NEPRAVDA JE ISTE STVARI TRETIRATI RAZLIČITO ALI I RAZLIČITE STVARI TRETIRATI JEDNAKO.

Veza između žene i muškarca PO NARAVI IMA sposobnost prokreacije. Nesposobnost za prokreaciju je iznimka. Veza između dviju osoba istoga spola PO NARAVI NEMA sposobnost prokreacije. Nesposobnost za prokreaciju je pravilo. Te dvije vrste veza NISU ISTE pa se na njih ne mogu primjenjivati ista pravila.

 

KAŽU…

Kažu zabranit će pitanja na referendumu koja ugrožavaju manjinske skupine. Pa to je isto što i ukidanje referenduma i demokracije. Oko čega se god raspiše referendum postoji većina i manjina i ona većina će nadglasati manjinu i time ih ugroziti. Ako ćemo u svemu zaštićivati manjinu, treba onda i za izbore uvesti da ne smije pobijediti stranka koja će dobiti većinu, jer time ugrožava manjinu onih koji nisu dobili na izborima. (G. Molnar)

 

BRAK NIJE INSTITUCIJA KOJA REGULIRA LJUBAVNA PITANJA

George, Girgis i Anderson, autori knjige „What Is Marriage? Man and Woman: A Defense“, kažu da se brak ne svodi na priznavanje emocionalne ljubavne veze. Brak je tjelesna i emocionalna veza na više razina, koja doživljava svoj vrhunac u prenošenju života. To opravdava njezine distinktivne norme – monogamiju, ekskluzivnost i trajnost – i ideju „konzumacije braka“ u spolnom odnosu. Vlada ne brine o vezama među ljudima zbog njihova ljubavnog odnosa, nego zato što mora jamčiti da će djeca živjeti s ocem i majkom koji su im dali život. Zakonodavac ne smije donositi proizvoljne odluke. Ako zakon homoseksualnim vezama priznaje status „braka“, onda nema nikakvoga pravnog razloga da skupini od troje ili više ljudi „koji se vole“ ne prizna isto.

 

TOLIKO SE PRIČA O LJUDSKIM PRAVIMA…

Evo teksta o ljudskim pravima / pravima čovjeka iz Deklaracije iz 1948. koja vrijedi za sve. To je UNIVERZALNA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA. U to se vrijeme UN još trudio oko univerzalnih transcendentalnih vrijednosti. (vidi http://www.ffzg.unizg.hr/hre-edc/Deklaracijaljp.pdf)

 

Sve što se poslije dodavalo je PARTIKULARNO i ima za cilj POJEDINAČNE INTERESE. Pojedinačni interesi po naravi stvari nisu univerzalni, nego su često čak u sukobu s univerzalnim vrijednostima. Jačanje rodno-feminističkog i lezbijsko-gay-biseksualno-transseksualno/transrodno-interseksualno-queer lobija stvara pojmove kao što su TEMELJNE SLOBODE u koje spadaju seksualna orijentacija i rodni identitet, koji postaju temom međunarodnih preporuka i rezolucija, ali to nikako nisu ljudska prava koja bi se nalazila na istoj razini kao ona univerzalna, proglašena 1948. (vidi http://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_2011_01980000_hr_tra_dr2.pdf)

 

ODTRPJETI NASILJE I MALTRETIRANJE

“Dobivamo jako puno poruka i mailova ljudi zgroženih propagandnom i vrijeđanjem kojem su izloženi svi oni koji se usuđuju misliti drugačije od aktualne vlasti. Važno je ovo nasilje i maltretiranje odtrpjeti, izdržati i u miru se pripremati za referendum. Da se ne radi o našoj zemlji i o pokušajima sužavanja demokratskog prostora – bilo bi smiješno. Jučer je predsjednik Josipović, predsjednik svih državljana RH, profesor na pravnom fakultetu – prije nego što je Sabor uopće raspisao referendum obznanio kako će on na njemu glasati. Kakva žurba da se izjasni, kakav pritisak na saborske zastupnike, birače i Ustavni sud. Od osobe od koje sam očekivala da poznaje Ustav, zakone i demokratske standarde EU” (Željka Markić, “U ime obitelji”) (Vidi i http://uimeobitelji.net/2013/11/05/raspisivanje-referenduma-i-pravo-biraca-na-informiranu-odluku)

 

 

PS:

27.000 MIROVINA SUDIONICIMA NOB-A

Danas, 68 godina poslije završetka NOB-a, Mirovinski fond isplaćuje 27.000 obiteljskih mirovina sudionicima NOB-a. (HTV, Studio 4, utorak, 5.11.2013.)

PITANJE ZA MILIJUN DOLARA

U kojoj će koloni u Vukovaru 18. studenog marširati predstavnici srpske manjine i njihovi zastupnici?

Druge tekstove na ovu temu možete naći na

http://zdravstveniodgoj.com/ i http://hrsvijet.net/index.php?searchword=lidija+paris&ordering=&searchphrase=all&option=com_search#content

 

 

Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda…

 

 

Lidija Paris, Međugorje

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Srela sam četnika koji mi je sinove odveo u smrt

Objavljeno

na

Objavio

hkm.hr

Ruža Pavlić oba sina je pronašla u masovnoj grobnici u Lovasu. Mučeni su i ubijeni u listopadu 1991. u jednoj garaži. Domaći Srbin Mirko Rudić došao je, kaže, s nekim njoj nepoznatim ljudima i odveo ih…

Za Ružu Pavlić nema utjehe. Njezina djeca ubijena su u Lovasu 1991. godine. Željko (29) i četiri godine mlađi Darko. Obojica su bila neoženjena i živjela s roditeljima u obiteljskoj kući u Lovasu.

– Došli su po njih u našu kuću i samo ih odveli. Najprije su zatvoreni u zadruzi, zatim u općini da bi ih osam dana nakon što su ih odveli, ubili u jednoj garaži. I oni su kao i mnogi drugi ubačeni u masovnu grobnicu. Da su mi sinovi mrtvi saznala sam od susjeda nekoliko dana nakon njihove smrti – kazala nam je kratko Ruža, kojoj je svaki razgovor o tome otvaranje rana koje zapravo nikad nisu zacijelile. I neće.

Susjed mi je rekao da su mi sinovi pobijeni

Masakr nad nevinim stanovništvom malenog srijemskog sela započelo je u listopadu 1991. godine. Dva dana nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost od Jugoslavije i nakon što je JNA  zauzela to područje uz pomoć paravojnih formacija Dušan Silni odigrala su se brutalna ubojstva.

– Toga dana kada je napadnut Lovas domaći Srbin Mirko Rudić došao je s nekim nepoznatim ljudima po moje sinove. Odveli su ih najprije u mašinsku radionicu u Poljoprivrednoj zadruzi, a onda u Općinu. Išla sam im u posjet. Od Save Klisurića, koji je bio direktor škole u Lovasu, tražila sam pomoć jer je poznavao moju djecu, ali ništa nije poduzeo. Danima nisam ništa znala o svojim sinovima. Ni od koga nisam mogla dobiti neku informaciju. Konačno, došao je dan kada mi je pokojni susjed Ivica Đaković rekao za smrt mojih sinova. Radila sam nešto oko cvijeća, a on je došao i rekao: Ružice, djeca su ti pobijena. U ruci sam držala veliki nož kojim sam radila i istoga sam trena pomislila kako je najbolje da se probodem. U glavi su mi se smjenjivala dva glasa – jedan je govorio da si skratim muke, a drugi da to ne činim. Nisam više imala razloga živjeti – prisjetila se Ruža najtežeg trenutka u svom životu.

– Kasnije sam saznala da je moje sinove prije nego što su ubijeni mučio četnik Petronije, da im je nožem sjekao i čupao kosu i zvjerski ih tukao zajedno s drugim četnicima. Božo Devčić i Ljuban Devetak krivi su za smrt mojih sinova. Kakav je to narod, kakvi su to ljudi?! Kakva je zvijer ušla u njih da su tako mogli mučiti i ubijati nevine ljude?! – pita se Ruža.

Za Božić 1991. godine otjerana je iz Lovasa. Otišla je u Njemačku gdje joj je bio bolesni muž koji je godinama radio u Njemačkoj i koji je pola godine prije okupacije Lovasa dobio moždani udar.

Vratila se samo zbog grobova svojih sinova

– U Lovas smo se vratili 1998. godine. Živjeli smo u jednoj sobici u dvorištu jer je sve drugo bilo porušeno. Polako smo u godinama koje su slijedile obnavljali kuću vlastitim sredstvima. Za sebe mogu reći da sam se vratila samo zbog grobova svoje djece. Njihova su tijela pronađena u zajedničkoj grobnici na lovaskom groblju. Na prepoznavanje u Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu išao je brat moga muža. Željko je u džepu imao osobnu iskaznicu, a Darka su valjda prepoznali po kosi.

‘Za mene nikad neće biti utjehe’

– Jednom prilikom, kada sam išla na glasovanje, u Lovasu sam susrela Mirka Rudića koji je zajedno s drugim četnicima moje sinove odveo u zatvor. Kada sam ga ugledala, od šoka sam ostala paralizirana. Osim uspomena koje nosim u ranjenom srcu, od mojih sinova ostalo mi je tek nekoliko fotografija, slika koje su naslikali i nekoliko pramenova kose… Za mene nikada neće biti utjehe –  neutješna je Ruža.

Njezino svjedočenje kako i svjedočenja još nekolicine preživjelih objavljena su u spomen knjizi „Krvava istina (novome životu ususret)“ koja je nastala u povodu dvadesete obljetnice ukopa posmrtnih ostataka 67 lovaskih Hrvata, žrtava srpske agresije, koji su 1991. godine većinom bili pokopani u masovnoj grobnici, te u nekoliko pojedinačnih grobnica na groblju u Lovasu.

Ružin suprug umro prije tri godine i sada sama svakodnevno posjećuje grobove svojih najmilijih, piše 24sata.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Gordana Zelenika: ‘Blago zemlji koja vas ima …’

Objavljeno

na

Objavio

Još uvjek čujem glas moga oca kako mi govori.
“Ja tebi neću moći pomoći puno u životu, sve ćes morati sama.”

Bila sam peti razred osnovne škole i pitala sam kako to da iako sam odličan učenik ne mogu nikada ići na skijanje.
Ni na more. I zašto mi nemamo vikendicu na moru? I zašto nikada nemamo novaca?
I kako to da živimo u kući bez parketa i nisu dobili stan kao svi drugi?
I zašto je čovjek koji je pogledao našu kuću rekao mami da više nikada ne šalje zahtjeve za kredit jer dobro zna zašto ga neće dobiti?
I zašto je mama plakala?

On mi je tiho objasnio da ja ne moram ovdje ostati.
Da dobro učim, izaberem fakultet u kojemu Partija ništa ne može odlučivati.
I da jednog dana jednostavno odem van.
Daleko odavde.
Život se posložio tako da sam u istinu i otišla.
Gotovo bez pozdrava.
Oni su odlučili da jedan od nas mora preživjeti.
U Zagreb su donijeli moju odjeću i knjige.

I ja sam otišla zadnjim PAN American letom u New York.
Oni su ostali na milost i nemilost Četnicima i
JNA koji su nemilice tukli moj Osijek okružen sa tri strane.
Godine na rubu gladovanja, učenje na stranom jeziku po 12 sati dnevno,
na socijalnoj margini u novoj zemlji.
Tuđoj.

Neizvjesnost hoću li ikada više vidjeti svoje najdraže.
Prosvjedi, davanje zadnjih dolara doslovno odvojenih od usta..
Košmar.
Negdje tamo na drugom kontinentu stvarala se moja Hrvatska.
Na krvi moje braće, mojih prijatelja.

Naučila sam u stranoj zemlji podignuti glavu.
Biti ponosna na svoje ljude,
na svoju zemlju.
Iako mi je strana zemlja dala ogroman osjećaj slobode, nagradila sve moje napore i otvorila bezbroj mogucnosti, u srcu je ostala bol.
Za slikama moga djetinjstva.
Za poznatom mirisom kuće i majke.
Za mojim ljudima.
Neopisiva je to bol.
Zna ju samo onaj tko ju je na ovaj način osjetio.
Emigrant.

Vratila sam se očekujući je ponosnu i sretnu !
Lijepu kao u snovima.
Dočekala me tužna, opljačkana, sa ljudima pognutih glava, osramoćenim pobjednicima gurnutim na margine društvenog života.
A tamo gore, neka stara poznata pjesma.
Ona sa početka priče.
Neki čudni ljudi na krivim mjestima.
Poznata su mi bila imena stranaka, ali ono sto govore nikako se sa tim imenima više se nije moglo povezati.
Tko je ovdje sada moj?
Je li itko?
I zašto svi šute kada je tamo, odakle dolazim, bilo sasvim normalno da se pobunimo radi
širine plaže koju su nam obećali a nisu napravili??
I onda jasno i glasno čujem jedno ime
koje jasno i glasno
uz odobravanje svih koji na njegove izjave šute, govori o tome kakva treba biti njihova Hrvatska.

Ime tog gospodina je Krešo Beljak.

Gledam ga isključivo kao žena, povratnica iz emigracije, nacionalno osvještena Hrvatica i katolkinja.
I pitam one koji navodno “zovu “iseljenu Hrvatsku da se vrati, kako će objasniti ne činjenje na riječi upućene ženi, povratnici, Ruži Tomašić :
“Još jedna ustaška emigrantica, ova iz Kanade a porijeklom iz Bosne. Mi smo zemlja koja se oslobodila fašizma vlastitim snagama za razliku od Austrije, koja nam sada docira i ući nas antifašizmu zahvaljujući ovakvim domaćim izdajicama.
Sikter iz Hrvatske!!!”
Kako će objasniti katoliku Hrvatu koji je prodao kuću i poslao novac za obranu Hrvatske riječi upućene katoličkom aktivistu Batarelu :

“Za KATOLIKA Vicu želim da što prije opet postane Vincent John. Da izmoli 100 Oče naša na Zagrebačkom aerodromu prije nego što zauvijek odleti nazad tamo odakle je došao. Da pokuša svoju zatucanu, primitivnu pripizdinu stvarati u rodnoj Australiji a ne kod nas.“
Kako će objasniti nama koji smo naučili na suživot sa ljudima raznih rada i vjeroispovjesti divljački napad na dr Zlatka Hasanbegovića, Hrvata muslimanske vjeroispovjesti :

“a Hasanbegović je uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda i jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića samo je prevelika kukavica da to javno prizna. Efendija Hasanbegović je obićni domaći izdajnik, kriptonacist, lažljivac, provokator, saboter hrvatske pred međunarodnom javnošću.”

Kako će oni koji pozivaju Hrvate da se vrate objasniti da nitko riječju nije reagirao niti osudio brutalno vrijeđanje Hrvatskog domicilnog naroda u njihovoj vlastitoj zemlji riječima kojima ih nikada u stranim zemljama u kojima žive se nitko ne bi usudio vrijeđati?

Doček naših srebrnih nogometaša koji su proslavili ime svoje zemlje
Krešo Beljak naziva ovako: Radi Thompsona koji je svirao kada je emigracija sakupljala novce !

„Mora mi smeće fašističko dan pokvarit… ali ne će, nabijem njega i sve fašiste!!! Danas samo Hrvatska..”

Beljak ovako vidi ljude koji se ne slažu sa politikom Milorada Pupovca

“Bagra“ sve su glaniji i sve jači a većina šuti i gleda… do kad!?!? Dok ne počnu otvoreno ubijati Srbe, pedere a onda i sve nas ostale koji se ne uklapamo u „njihovu“ zatucanu Hrvatsku”

A u isto vrijeme proziva cijenjenu umjetnicu, ženu Meri Cetinić ovim riječima :
JER SE OGLASILA ZBOG MICANJA HOSOVE PLOĆE PODIGNUTE POGINULIMA: „Zvali su je crvena Meri. U pravilu su politički, vjerski, nacionalni ili spolni konvertiti najglasniji. Kompleksi su zeznuta stvar.“

Čovjeku koji na javnoj TV otvoreno priznaje da puši marihuanu i zalaže se za njenu proizvodnju, jos bi se u nekim okolnostima takve izjave i dale razmotriti, no ako je on predsjednik političke stranke i član Amsterdamske koalicije koja odabire ljude za EU Parlament, teško se ovako nešto igdje u civiliziranom svijetu može tolerirati.

Gospodo ! Pozivate Hrvate da se vrate?
A stotine tisuća obitelji radi ovakvih političara upravo sada govore iste riječi koje je moj otac meni govorio prije 40 godina u komunističkoj
Jugoslaviji !

I na koncu, čestita Krešo pobunu u Srbiji protiv vlasti u Beogradu
I on bi tako nešto priredio !!!
A na pravoslavni Božić zaklinje se u bratstvo i jedinstvo..i zazivlje Tita !

No eto.. želja mu se ispunila pa tako će imati prosvjed protiv sebe 23.3. u Samoboru..
Demokratski.. jer mi Hrvati želimo ipak civiliziranu demokratsku zemlju u kojoj nas nitko neće smatrati građanima drugog reda.
A jednom kada se retorika i ponašanje ovakvih političara civilizira, možda se i vrati iseljena Hrvatska i prestanu se mladi dalje iseljavati…

Tragedija u svemu je da je slogan njegove Amsterdamske koalicije “ Lijepa naša Europo..”
Da… blago zemlji koja vas ima…

i koji bi ovakvu viziju i bogatstvo svoje kulture reprezentativno prenosili dalje po svijetu !

Gordana Zelenika

Beljak u elementu: ‘Gazite bandu! I mi ćemo uskoro’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari