Connect with us

Razno

Traktorijada 95 nikad se više ne smije ponoviti!

Objavljeno

on

U pismu naslovljenom “Traktorijada ´95 nikad se više ne smije ponoviti!” dr. Josip Stjepandić obratio se hrvatskim Europarlamentarcima, u kojem ih je podsjetio na svoju prijavu UEFI te ih zamolio za potporu:

Štovani drugarice, drugovi i rodno neutralne osobe, S velikim zanimanjem sam registrirao Vašu gromoglasnu šutnju na spomendan žrtvama Vukovara i Škabrnje. Vrlo je lako zaključiti na kojoj ste strani bili 18.11.1991. te joj ostali vjerni do današnjeg dana. Ako se dobro sjećam, osloboditelji Vukovara bili su ispraćeni u tenkovima okićenima cvijećem, a vratili se na traktorčetu probušenih guma.

Prema mrežnim tragovima, traktorijada je već bila planirana osamdesetih godina prošlog stoljeća. Stoga Vam preporučam da se u stankama Vašeg neumornog zauzimanja za regiyun malo pozabavite najavama ponovnog „oslobođenja“ Vukovara, jer Delijama prijeti nova traktorijada. U privitku je moje večerašnje pismo gosp. McAllister-u, te moja prijava UEFA-i. Svaka je potpora, pogotovo u EP, dobro došla. Traktorijada ´95 nikad se više ne smije ponoviti! Da parafraziram akademika Pečarića: nitko više od Srba ne smije praviti zečeve! Sa štovanjem, Dr. Josip Stjepandić

Nedugo potom, stigao je odgovor od gospodina Jakovčića:

Inače ne odgovaram na ovakve stupidne (hrvatski “budalaste”) emailove, ali kako bi autor mogao biti znanstvenik nagrađivan u Njemačkoj savjest mi nalaže da reagiram!

U katedrali u Strasbourgu 15.11 popodne sam upalio svijeću za nevino stradale žrtve rata i kasnije posvetio svoje misli njima.
Meni ne trebaju nacionalistička iživljavanja, patetično domoljublje i vrijeđanje drugih po bilo kojoj osnovi kao iskaz domoljublja. U svom radu doprinio sam boljem životu u Hrvatskoj mnogo mnogo više od teatralno tragičnih izvikača “Za Dom Spremni” ….
Stoga vam želim poručiti da moje poštovanje ide i prema transrodnim osobama jer sam to naučio iz Isusovog nauka: Ljubi bližnjega svoga!
To što do mnogih u Hrvatskoj ili Srbiji ili BiH Isusov nauk još uvijek ne dopire to je razlog zašto i dalje uporno molim za Stjepane, Slobodane, Fikrete i slične njima…

Na što mu je dr. Stjepandić odgovorio pismom koje prenosimo u cijelosti:

Štovani druže (ili pak rodno neutralna osobo) Jakovčiću,

Velika Vam hvala na neočekivanome odgovoru, koji me zbilja zatekao jer (a) Vas nikad ne bih očekivao u jednoj (katoličkoj) crkvi, (b) priznajete da imate savjest, (c) priznajete poneku činjenicu, koju skojevci u pravilu osporavaju te (d) pokušavate (pokazujući svoju pravu narav?) obraniti neobranjivo.

S obzirom da sam svoje pismo javno objavio, ono podliježe sudu čitatelja. U svoju obranu zbog stupidnog (budalastog) maila priznat ću skrušeno da se ja to pomalo rugam. Moja je poruga pak rezervirana za skojevce, te izrode i otpadnike hrvatskog naroda te njima slične osobe. Što su više u hijerarhiji, trudim se da moja žaoka bude tim oštrija. Mea culpa!

Iako je sigurno pozitivno (a) da ste našli makar fizički put do kuće Božje, pitam se što/koga Vi tamo tražite? Iako ja sigurno nisam nikakav vjeroučitelj, bojim se da bi Vas se teško na temelju testa o deset Božjih zapovijedi moglo uvrstiti među kršćane. Dapače, na temelju Vaše političke aktivnosti prije bi Vas se moglo svrstati u antikriste: promičući rodnu ideologiju Vi npr. niječete kršćansku antropologiju, čelnik ste stranke koja ne samo poriče progon kršćana od strane jugokomunista nego ima u svojim redovima ponosne potomke ubojica mučenika Miroslava Bulešića itd.

Zanimljivo bi bilo doznati tko su sve “nevino stradale žrtve rata”, kojima Vi posvećujete svoje svete misli? Da nije među njima pok. Stanko Nick, kojeg su navodno osobno poznavali svi aktualni hrvatski vanjskopolitičari, iako njegovo ime resi popis žrtava Jasenovca?

S obzirom da se u Hrvatskoj još uvijek traži oko 1500 osoba ili njihovih posmrtnih ostataka iz Domovinskog rata (da o onima ranije ne govorimo), bilo bi lijepo kad biste se na temelju Vaše funkcije založili da se oni pronađu. Ključ je, kao što se zna, u Srbiji, za koju se Vi tako strasno zalažete.

Iako je habitus skojevca (b) načelno u proturječju sa savješću (npr. slučajevi mučenika Bulešića, bl. Alojzija Stepinca), pomalo vjerujem da Vam je proradila savjest čim ste se upustili u raspravu s predstavnikom omraženog hrvatskog iseljeništva, pače najpodmuklije neprijateljske emigracije, za koju je Vaš drug Nobilo rekao da ih se moralo preventivno ukloniti, da ne bi postavili bombe pod luftmadrace njemačkih turista.

Što pak kaže Vaša savjest na objave (po sjećanju: Brune Langera, Nine Mogorovića) da je Istra postala El Dorado za krijumčare droge? Da je Vas i stranačke kolege Vaš bivši kolega i saborski zastupnik pozvao da dragovoljno pristupite testiranju na droge?

Slobodno pitam Vašu savjest jeste li im odgovorili? Je li Vaša savjest ikada procijenila koliko je života uništeno uz pomoć droge prokrijumčarene preko Istre tijekom Vaše duge političke karijere?

Vrlo ste neoprezno i vjerojatno nehotično (c) ispravno pretpostavili da sam “znanstvenik nagrađivan u Njemačkoj”. To u biti ne bi bio problem da kovanica “znanstvenik nagrađivan u Njemačkoj“ nije sinonim za „bivši teško diskriminirani te (pomalo) progonjeni student“ u Šugoslaviji. Time ste skrivečki priznali da su u bivšoj državi talentirani Hrvati bili izloženi zlostavljanju ili progonu kao ustaše, ako nisu htjeli biti srpske sluge (da opet malo parafraziram pridragog akademika Pečarića), pa su morali odlaziti ili čak bježati. Etogac.
Ja sam s nepune 22 godine otišao u Austriju. Ne samo da sam prodisao punim plućima, nego sam prvi put u životu shvatio što su to zapravo ljudska prava, kojih u u Šugoslaviji nije bilo.

Ako je točno da u Vašim žilama teče i austrijska krv, onda Vam se zapravo ne mogu načuditi, da Vi izgleda uopće ništa niste preuzeli od baštine Vaše majke, niti to kanite učiniti. Pa Vi biste morali biti prvi zagovornik da se ukine onaj bestijalni stavak 2 članka 45 Ustava Republike Hrvatske, koji Hrvatima izvan Hrvatske de facto oduzima politička prava!
Zar niste nikad pomislili da u drugim zanimanjima vrijede slična pravila kao u nogometu: da oni koji igraju u prvoj postavi u Real-u ili Barceloni, mogu bez problema igrati u svakoj reprezentaciji Hrvatske, pa makar to bilo samo nekoliko puta u godini?

Stvarnost je, na žalost, dijametralno suprotna, o čemu svjedočimo svaki dan, pa će u sljedećim desetljećima nagrade u inozemstvu dobijati oni, kojih se Hrvatska danas olako odriče, da bi lakše podmirila crveno plemstvo, zar ne?

Do mene nije doprlo da biste se Vi protiv toga stanja makar verbalno pobunili.

Na koncu, braneći neobranjivo (d) Vi bjelodano pokazujete da ste ipak samo jedan našmrkani skojevac, iako u poznijim godinama.
Kad ponestanu argumenti, onda tražite „nacionalistička iživljavanja, patetično domoljublje i vrijeđanje drugih po bilo kojoj osnovi kao iskaz domoljublja“. Ako ste pritom mislili na navijače Crvene Zvezde, onda biste ih smjesta morali prijaviti Europskoj Komisiji, a meni zahvaliti da sam Vas podsjetio na to. Bojim se da niste mislili na njih, nego na mene.
U sedam sati izmedu Vašeg maila i ovog odgovora komunicirao sam s ljudima desetak različitih nacionalnosti, a nijedan drugi ne bi niti pomislio na takve objede, kakve Vi, kao polu-Hrvat, polu-Austrijanac (a u duši ipak zadrti Jugoslaven?) imate za mene. Kako ono pjeva Thompson: „…po metodi jugokomunista – triput slaži, istina ne važi…“

Da ste Vi doista u „Vašem radu doprinjeli boljem životu u Hrvatskoj“, onda biste jamačno bili za Dom spremni. Tada biste se bili malo raspitali među svojim kolegama u Europskome Parlamentu, (kao što sam se ja raspitao među kolegama u mojoj struci), pa bi Vam svi potvrdili da su za Dom spremni. Kao što se meni već dogodilo, poneki bi Vas sigurno bio prekorio, zašto postavljate tako glupo pitanje, kad je samo po sebi razumljivo, da je svaki pristojan čovjek za Dom spreman!

Bilo kako bilo: Vaš prijatelj i sličnomisljenik Plenković priprema zabranu pozdrava „Za Dom spremni“. Skupina mojih prijatelja reagirat će na to tužbom pred Europskom sudu za ljudska prava, pa ćemo nakon Vašeg današnjeg istupa i Vas uzeti u obzir kao kvalificiranog svjedoka za kršenje slobode mišljenja i izražavanja u današnjoj Hrvatskoj.
Nadam se da pritom ne ćemo biti prisiljeni tražiti da Vas se podvrgne testu na droge.

Sa štovanjem
Dr. Josip Stjepandić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari