Pratite nas

Komentar

Tranzicija Hrvatske nije uspjela, protutranzicija jaše dalje

Objavljeno

na

Otkaz Istanbulskoj u okolnostima ideološke okupacije

Hrvatska se od prvih demokratskih izbora do danas nalazi u tzv. „tranziciji“. Pritom se misli na prijelaz iz totalitarnoga komunističkoga u demokratsko društvo. Sudeći prema pokazateljima hrvatske objektivne zbilje, tranzicija nije uspjela.

Uvedeno je višestranačje, ali ono je pretvoreno u novo ideološko jednoumlje. Ono je kulminiralo u Hrvatskome saboru 13. travnja kad je sa 110 glasova ratificirana rodna ideologija, jedna od ključnih postavki kulturne revolucije Zapada. Ključna je i po učincima, budući da razara samu „strukturu ljudske osobe“ (M. A. Peeters).

Umjesto uspješno provedene tranzicije Hrvatska je ušla u stanje nove ideološke okupacije, a da pritom nije izišla iz prethodne. Prethodni ideološki okupatori nadahnuti jugokomunističkom i velikosrpskom ideologijom, nedirnuti nepostojećom tranzicijom i njezinim alatima, kao što je lustracija, izveli su protutranziciju. Njome su za svoj treći i djelomično već četvrti naraštaj, sačuvali sve stečene pozicije, k tomu izgrađuju i nove, one koje proizlaze iz Istanbulske konvencije.

Visok stupanj jedinstva ideoloških okupatora

Hrvatska sve više stenje, dok je ideološkim okupatorima sve bolje. Protutranzicija s uvozom kulturalne revolucije postala je svrha i smisao posttuđmanovskoga režima. Protutranzicijske snage mogu se u posttuđmanovskome razdoblju pohvaliti izuzetnim uspjesima. Nedirnuta je ostavština prethodnih ideologija, dok su demokratske snage stjerane pod tepih. Ugrađena je i nova, dodatna ideologija. Dezintegracija društva više je negoli očita. Dezintegracija hrvatskoga naroda pokazuje svoje dramatične posljedice starenjem stanovništva, demografskim slomom i iseljavanjem. Dezintegracija države uspostavljena je izbornim zakonodavstvom i ustavnim vratolomijama. Sustavno se u sistemski doziranim porcijama ugrađuju razdori. I narod se iz mandata u mandat sustavno „ubija u pojam“.

Samo iz tih pozicija moguće je razumjeti jedinstvo hrvatskih politelita. Ono jedinstvo kakvo je iskazano prigodom nametanja Istanbulske konvencije. Uzmimo za primjer samo tri ključna mjesta u državi, Predsjednicu Republike, Predsjednika Hrvatskoga sabora i Predsjednika Vlade. Njih troje bez glasa protiv, na prijedlog šefa Vlade, prihvatili su ratifikaciju Istanbulske iako dolaze iz „demokršćanske“ stranke. To nam govori da se rukovode nekim drugim načelima, a ne vrijednosnima koji proistječu iz svjetonazorskih polazišta. Čija su ta načela iznad načela? Bolje reći, protunačela.

Prihvaćanjem načela kulturne revolucije Zapada Hrvatska ne će uspješno završiti tranziciju iz ideološke okupacije u pluralno društvo. Hrvatska, kakvu hoćemo i kakvu smo stoljećima sanjali, nestaje pred našim očima. Da je izvršena makar i djelomična tranzicija, haaška ponižavanja ne bi bila moguća, istanbulažnjenje također, a povratak u „region“ predstavljao bi paraznanstvenu fantastiku jugoslavenskih nostalgičara. Jedini alati koji su u današnjim okolnostima preostali hrvatskome narodu su referendumi. Protutranzicijski ideolozi ne bi bili ideološki okupatori kad ne bi znali da referendume treba kontrolirati ne samo brojnim preprekama na putu njihova provođenja, već i na druge načine, primjerene slijednicama Organizacije za zaštitu naroda i ideološkim komisijama.

Strah od volje naroda nade

U ovome trenutku za stabilnost režima ideoloških okupatora najopasnija je inicijativa o otkazu Istanbulskoj konvenciji. Aktualno medijsko totalno prekrivanje inicijative o otkazu Istanbulskoj konvenciji pokazuje kako je u strukturama ideoloških okupatora strah od odbacivanja rodne ideologije – izuzetno visokoga intenziteta. Ideološka logika funkcionira ovako: Ako na referendumu odbace Istanbulsku ispast ćemo ogoljeni okupatori i morat ćemo raditi protiv sebe samih, u korist volje naroda. Ne učinimo li tako, narod ima legitimno pravo izbaciti nas iz Sabora. Drugovi, situacija je složena, stoga i naše protumjere moraju biti složene tako da se „narodni neprijatelji“ ne dosjete.

Iskustvu s prvoga dana prikupljanja potpisa za referendum o otkazu rodnoj ideologiji mogu i sam svjedočiti, kao simpatizer i pomoćni radnik ovoga demokratskoga procesa. Zaposlenici u državnim i lokalnim tvrtkama boje se za posao, pa neki izmišljaju nevjerojatne razloge da ne potpišu zahtjev za referendum, premda na njega gledaju sa simpatijom. Dužnosnici u službi režima pogleda uprtog u pod naširoko zaobilaze potpisno mjesto. Vrlo mali promil kaže da se slaže s Istanbulskom. Zabrinjavajući postotak nema pojma o čemu se radi i najčešće postavlja pitanje čemu dva referenduma u isto vrijeme… Neki bi potpisali, ali ne baš tako da ih se vidi. Ima i onih koji su na potpisna mjesta došli s jasnim stajalištem „naroda nade“. Nadam se da će ih se skupiti dovoljan broj.

Nenad Piskač/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Macan – stručnjak za krizno komuniciranje ili stvaranje krize?

Objavljeno

na

Objavio

Macanov cilj i nije bio ‘popeglati’ Plenkovićevu Vladu, nego si s pozicija moći priskrbiti nove, unosne poslove…

Nakon današnje prepiske s Nikolom Grmojom iz MOST-a, i to iznova na društvenim mrežama, jedino što se može zaključiti da je Krešimiru Macanu, bivšem posebnom savjetniku predsjednika Vlade RH doista neophodno bilo angažiranje suvislog poznavatelja odnosa s javnošću, posebice kriznog komuniciranja.

O Grmojinoj suptilnosti u javnom izričaju, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji na razini drvosječe nije potrebno suviše trošiti riječi, međutim, kako objasniti odgovor Macana koji se godinama predstavlja kao stručnjak specijaliziran za krizno komuniciranje, strateško komuniciranje u politici i nove medije?

Macan odgovara Grmoji:

„Grmoja ti si oko mene lagao u svakoj objavi i ne bojim ti se to reći u lice, jer to i inače radiš za gazdu Petrova da se on ne bi izlagao. Lijepo vas je Marko opisao u Globusu. Najviše mi je drago što si se dokazao i prokazao kao ultra konzervativni desničar – jednom Hrast uvijek ostaje Hrast:-) Sretno ti bilo…”

Stručnjak za krizno komuniciranje prije svega treba znati upravljati krizom, a ne je stvarati, umjetno proizvoditi ili dodatno produbljivati ako već postoji. Macan, posebni savjetnik premijera Plenkovića umjesto da je oblikovao pozitivan stav na temelju uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije i iskoristio priliku za popravljanje ugleda Vlade RH, na svom privatnom Twitter profilu iznio je niz lamentacija koje bi se u konačnici mogle nazvati i ‘…što je babi milo, to se babi snilo’.

Posao osobe zadužene za odnose s javnošću je svakako jedan od najgorih poslova koji postoje i svatko tko se bavi njime u startu mora biti svjestan da će ga, pođe li po zlu, šef s radošću žrtvovati, međutim ako se sam u javnom prostoru ponašaš kao totalna neznalica i svadljiva baba, onda si na grani koju si sam siječeš.

Macanu, koji si je godinama priskrbljivao epitet neprikosnovenog autoriteta u PR-u doista nitko nije trebao pilati granu na kojoj sjedi. Sam si je to učinio, brzo i učinkovito, i to motornom pilom.

Plenković, kada si je htio specijalnim savjetovanjem podići rejting mogao je ‘proguglati’ Macanove uspjehe i neuspjehe, neovisno za koga je i kada radio, nego se informirati kako je to radio. Sasvim je zanemario posljedice činjenice da je Macan 2003. imenovan savjetnikom Ivice Račana s ciljem unaprijeđenja vladinih komunikacija. Moglo bi se nadugo nabrajati, od HRT-a do Keruma i Miletića u Istri. Račanov i Josipovićev „Bijes prvi” koji je na YouTubu plasirao plan „Barbika” protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

„Bio je Macan i pro bono savjetnik na HRT-u i to izuzetno moćan! Radio je kod Račana, za Dusparu, Josipovića, Lovrić – Merzel, Keruma, RBA, Agrokor, IDS itd. U Hrvatskoj istovremeno možeš raditi za sve, bit je u javnom novcu i kako doći do njega”, svojedobno je upozorio je Damir Kajin.

U konačnici, Macan koji je bio angažiran u političkim kampanjama u Makedoniji, Srbiji i BiH te je vodio krizno komuniciranje projekta golf na Srđu u Dubrovniku, i nije imao cilj unaprijediti komunikacije Plenkovićeve Vlade, nego, kao i do sada, kroz poziciju moći i dostupnosti informacija, sebi priskrbiti nove i unosne poslove.

Sve što (ni)je učinio kao posebni Plenkovićev savjetnik nije Macanov nego Plenkovićev problem. Pitanje je, tko će slijedeći angažirati Macana, posebice da ga nauči kriznom komuniciranju?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bujanec: Da su naši susjedi ušli u finale, pjevala bi im Ceca, ali nisu – ispali su već u prvome krugu!

Objavljeno

na

Objavio

DA SU NAŠI SUSJEDI UŠLI U FINALE, PJEVALA BI IM CECA – I TO BI BILO NJIHOVO PRAVO, ALI NISU – ISPALI SU VEĆ U PRVOME KRUGU!

No, nama nisu problem naši susjedi – problem su pojedini odnarođeni političari i agresivni lijevo-jugoslavenski mediji koji su okupirali državu.

Cijelo vrijeme potkopavali su Hrvatsku nogometnu reprezentaciju i stvarali lošu klimu, otvoreno su i bez imalo stida priželjkivali neuspjeh u Rusiji, a sada kada je eksplodirao nacionalni ponos i kada smo na vrhu svijeta – neugodno im je i pokušavaju nam docirati o domoljublju.

Ti gmazovi očito ne znaju što je prava ljubav; kako je uopće moguće nekoga “umjereno” voljeti – ženu, majku, Domovinu?! Ili je voliš svim srcem i vruć si – ili ne. Sredine u ljubavi nema! Tako ni u iskrenom domoljublju…

Mnogi su se htjeli ukrcati u pobjednički autobus Vatrenih. Međutim, naši nogometaši su iz naroda, ratna djeca koja dobro znaju što znači voljeti svoj dom.

Vjeruju u Boga jer su ih tako odgojili njihovi roditelji – pa je posve prirodno da su u svoj autobus pozvali Thompsona, koji pjeva upravo o tim vrijednostima.

Neki drugi su možda na dočeku htjeli čuti Shumanna, treći Kekina, četvrti Balaševića, Bajagu ili neku cajku. Ali uz njihove se pjesme ne pobjeđuje.

Pobjeđuje se uz ‘Bojnu Čavoglave’. Ujedinjuje nas ‘Lijepa li si’, a bez glasa se ostaje uz ‘Moja Domovina’, naše Zaprešić Boyse ili Mladena Grdovića. I to je naš hrvatski narod, a sve ostalo je pomodarstvo ili jugoslavenština.

Pa, neće nas hrvatstvu valjda podučavati oni koji su stajali mirno na ‘Hej Slaveni’ i navijali za SFRJ, oni kojima smeta ruka na srcu Luke Modrića i tamni dresovi naše nacionalne vrste!

I još nešto o budnicama: kako to da zbog ‘Ustani bane’ nije reagirao naš prijatelj – mađarski veleposlanik?! Kako to da zbog pjesme o ‘starim graničarima’ nikada nismo dobili prosvjednu notu turskog veleposlanika?!

Izgleda da nekima u Hrvatskoj isključivo smetaju budnice iz Domovinskog, osloboditeljskog rata – a najviše one Thompsonove.

Završiti ću kako sam i započeo – sa našim susjedima – i biti ću brutalno iskren. Tko vam je kriv što je vašim ‘fudbalerima’ glavna inspiracija bila Jelena Karleuša, a ne recimo – Bora Čorba ili netko sličan njemu! Možda bi tada u Rusiji i vidjeli drugi krug…

 

Trobojnico moja mila!

 

 

POGLEDAJTE KAKO JE SRAMOTNO PREKINUTO SLAVLJE VATRENIH!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari