Pratite nas

Kultura

Trapistička opatija “Marija zvijezda “

Objavljeno

na

Trapisti pripadaju monaškoj obitelji koja slijedi Krista živeći po Pravilu sv. Benedikta iz Nursije, oca zapadnog monaštva, utemeljitelja samostana Subiaco i Monte Cassino.

trapistNadimak “trapisti” dobili su po reformskom pokretu koji je započeo u 17. stoljeću u francuskom cistercitskom samostanu Notre Dame de La Trappe u Normandiji, pod vodstvom opata Armanda Jeana le Bouthilliera de Rancea. Taj je reformski pokret bio nadahnut obnoviteljskim pokretom koji je počeo 500 godina prije u samostanu Cîteaux pokraj Dijona u Francuskoj. Tim se pokretom nastojalo utjecati na promjenu dotadašnjega labavog načina života monaha u mnogim francuskim samostanima. Zato je i službeno ime trapista Ordo Cisterciensis Strictioris Observantiae (O.C.S.O.), tj. Red cistercita strožeg opsluživanja. Trapisti su zapravo reformirani cisterciti koji su svoje djelovanje započeli kao neznatan mjesni reformski pokret, a danas u svijetu djeluju u više od 100 samostana. Manje je poznato da trapisti imaju i žensku granu koja ima 72 samostana, najviše u Europi. Trapisti su kontemplativan red u Katoličkoj crkvi koji služi Bogu i braći ljudima šutnjom, molitvom i tjelesnim radom. Ti tihi monasi i monahinje cijeli svoj život posvećuju Bogu na životnom putu kojim upravlja križ.

trapisti

Trapisti na Sajmu u Mostaru
O župi “Marija Zvijezda”
crkvaŽupu je utemeljio biskup Alfred Pichler 13. svibnja 1973. diobom od župa Petrićevac i Banja Luka, a povjerena je na upravu trapistima. Ime je dobila po čuvenom trapističkom samostanu, osnovanom 1869.

Kao župna crkva služi samostanska crkva čija je gradnja počela 1925., a dovršena je 1929. Teže je oštećena u potresu 1969., ali je obnovljena. Prva samostanska crkva, malo uzvodno uz Vrbas od sadašnje, sagrađena je 1872.

Župni stan nalazi se u samostanu o. trapista. To je već treći samostan na istome mjestu; najnoviji je sagrađen 1983.

Kućanstvo su još od 1964., uz prekid od dvije godine, zbog izmještanja trapističke zajednice u Kloštar Ivanić 1969. i 1970. do 2005. vodile sestre Klanjateljice Krvi Kristove iz obližnjeg samostana Novi Nazaret u Budžaku.

Na području župe postoje kapelice u Česmi, kapelica sv. Josipa radnika, od 1922. bila je drvena, a 1973. sagrađena je nova, koja je spaljena 1995. i nije obnovljena; u Delibašinu Selu, na groblju sv. Ive, 1905. sagrađena je drvena, poslije je podignuta nova; u Mađiru, zidana kapelica posvećena Rođenju BI. Dj. Marije, sagrađena 1936.; u Priječanima, na groblju sv. Ilije, veća kapelica, obnavljana u više navrata posljednji put 2002.

Kapelica sv. Josipa radnika u Česmi posve je spaljena u srpnju 1995. i još nije obnovljena. Kapelica sv. Ilije u Priječanima na groblju oštećena je i opljačkana.

Kako smo već rekli, župom upravljaju oci trapisti, a župi Marija Zvijezda pripadaju ova naselja: Budžak (dio), Česma, Krčmarice, Mađir, Priječani i Slatina.

Od važnijih hrvatskih kulturnih udruga i ustanova na području današnje župe Marija Zvijezda u Delibašinu Selu djelovalo je povjerenstvo Hrvatskoga kulturnog društva Napredak od 1924. do 1926.

Godina popisa Broj katolika

1973. 2 750

1991 2 102

1994. 1 238

1995. 344

2001. 343

2005. 257

Odvajanjem pojedinih naselja od župe Marija Zvijezda utemeljena je nova župa Budžak (1983.).

Broj vjernika po naseljima u župi Marija Zvijezda 1990. bio je ovakav: Budžak (356), Česma (662), Krčmarice i Slatina (51), Kumsale i Rajkovići (155), Mađir (248) i Priječani (650).

Iako rata na području župe Marije Zvijezde između 1991. i 1995. nije bilo broj vjernika po naseljima drastično se smanjio zbog progona koje su provodili ekstremni Srbi, tako da je broj vjernika po naseljima 1998. bio ovakav: Budžak (86 katolika), Česma (114), Krčmarice i Slatina (22), Kumsale i Rajkovici (41), Mađir (30) i Prijecani (41).

Prema podacima od 31. prosinca 2005. župa Marija Zvijezda imala je ukupno 152 katoličke obitelji s 257 katolika.

Ovakvo stanje broja katolika u župi Marija Zvijezda posljedica je njihova nasilnog iseljavanja i protjerivanja koje je predvodila ekstremna srpska politika između 1991. i 1995. te nakon toga.

Izvor: Banjalučka biskupija u riječi i slici od 1881. do 2006.

kamenjar.com

U prilogu: TRAPISTIČKA OPATIJA MARIJA ZVIJEZDA U BANJALUCI (1869-2009)
Katalog izložbe povodom 140 godina od osnivanja, postojanja i djelovanja
BRATISLAV TEINOVIĆ, Banja Luka

Na prijedlog našeg cijenjenog čitatelja Željka Stanića priložit će mo prvi dio dokumentarnog filma:

Sjaji Marija Zvijezda – dokumentarni film; HRT 2010.g.
scenarist i redatelj: Zdravko Fuček; snimatelj: Branko Cahun;
montažer: Zdravko Borko.

Video se sastoji od pet dijelova, ovo je prvi, a ostale možete potražiti na servisu: youtube

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predstavljena knjiga Višnje Starešine: “Hrvatska pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga “Hrvatska pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”, autorice novinarke i publicistkinje Višnje Starešine, predstavljana je u ponedjeljak u Zagrebu, u izdanju AvidMedie i Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Autorica u knjizi nastoji, kako i sam naslov kaže, dati završni račun i prikazati rezultate rada Haaškog suda te je knjiga svojevrsni vodič kroz politički motivirane optužnice, montirane procese i nepravedne presude Haaškog suda, istaknuto je na predstavljanju knjige u prepunoj dvorani Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Također, kroz analizu suđenja s kojih je kao novinarka izvještavala, te presuda kao i sjećanja sudionika, publicistkinja Starešina prikazuje Haaški sud kao arenu za djelovanje obavještajnih službi koje su preko njega vodile ‘rat poslije rata’, ocijenjeno je, prenosi Hina.

“To je knjiga o Haaškom sudu i rezultatima toga suda za hrvatski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali ona istodobno otvara i dublju dimenziju vezanu za način funkcioniranja bivše Jugoslavije i struktura koje su nastavile djelovati i nakon raspada SFRJ, koje su bile vrlo aktivne i na haaškim procesima i koje očito i dalje imaju jasne političke ciljeve”, rekao je govoreći o knjizi HDZ-ov saborski zastupnik Davor Ivo Stier.

“Svjedoci smo kako i 2017. godine postoje pokušaji da se Hrvatsku denuncira kao fašističku, a Domovinski rat prikaže kao građanski rat. To redovito čine čelnici Republike Srbije, ali su ti glasovi postali javni i vrlo glasni i u Hrvatskoj, pogotovo nakon posljednje presude Haaškog suda. Štoviše, bilo kakvo javno protivljenje takvim kvalifikacijama o ‘fašizaciji Hrvatske’ i ‘građanskog rata’ snažno se medijski osuđuje kao retrogradno, nacionalističko, a u tim se optužbama sve češće koristi i optužba za klerofašizam, omiljena sintagma iz prošlog sustava koja je očito ponovno u trendu”, istaknuo je Stier.

Dodaje kako, gledajući formalno, KOS (Kontraobavještajna služba bivše JNA) više ne postoji, no zato je njegov posljednji šef general Aleksandar Vasiljević, jedan od ključnih protagonista ove knjige koji je, među ostalim, 1991. potpisao odluku o osnivanju logora u Srbiji za ratne zarobljenike te imao jednu od ključnih uloga tijekom suđenja Slobodanu Miloševiću.

“U prikazu rada Haaškog suda Starešina ide u srž stvari, izbjegavajući klišee koji su prisutni kako kod onih koji opravdavaju rad suda tako i kod onih koji ga osporavaju. Ako bih u jednoj rečenici morao sažeti smisao ove knjige rekao bih da ona rasvjetljuje što ti klišei zamagljuju. Autorica tako demantira kliše o učinkovitom sudu koji je podigao optužnice protiv 161 osobe s različitih strana, jer dokazuje kako nisu suđeni, a čak ni procesuirani oni najodgovorniji za rat i ratne zločine u  Hrvatskoj i BiH”, zaključio je Stier.

Ocijenio je također da nakon posljednje presude šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata “ponovno na vidjelo dolazi i pitanje djelovanja ili nedjelovanja Hrvatske kao države”.

Knjiga, ističe Stier, “pokazuje nedostatak sustava u odnosu Republike Hrvatske prema Haaškom sudu, nedostatak državne politike nakon predsjednika Franje Tuđmana i na razne blokade na koje su naišli oni koji su pokušali vratiti takvu politiku, barem u nekoj formi”.

Autorica Višnja Starešina kazala je na predstavljanju kako joj se prilikom pisanja knjige stalno “ukazivala ‘ptica KOS’ koju nikako nije mogla izbjeći”- kada je, među ostalim, pokušavala pronaći odgovore na pitanja “kako je ‘ptica KOS’ upravljala procesima pred Haaškim sudom i koliko je bila presudna, zašto su optužnice pisane kao da ih je pisao vojni tužitelj JNA, ili zašto je posljednja presuda suda izgledala kao da ju je donio vojni sud bivše JNA po boljševičkom pravu kolektivizirane krivnje”.

Naglasila je kako je posljednjih 3000 znakova uvršteno u knjigu nakon posljednje presude Haaškog suda, 29. studenoga, koja je obilježila rad tog suda kao i samoubojstvo generala Praljka prilikom izricanja osuđujuće presude u haškoj sudnici.

“Sve se to ne bi moglo dogoditi da su hrvatske institucije funkcionirale kao institucije jedne suvremene države, da ova ‘ptica’ u njih nije ugrađivana od početka i da u njima ne blokira procese do današnjeg dana, te tim procesima gura Hrvatsku u jugoslavenske okvire ili dopušta drugima da je ondje odvuku, pa i preko suđenja za ratne zločine. Ne ukloni li se ta ‘ptica’ iz sustava i ne počne li hrvatsko državno vodstvo pitanje suđenja za ratne zločine – čija se arena sada seli u BiH –  tretirati kao prvorazredno političko i sigurnosno pitanje, neugodna će iznenađenja tek uslijediti”, zaključno je istaknula Višnja Starešina.

O knjizi je govorio i britanski povjesničar Robin Harris./HMS/

Višnja Starešina: Skrivena povijesna i politička pozadina najvećeg i najdužeg procesa haškog suda

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

IDEM ŽIVJETI

Objavljeno

na

Objavio

Gledah te, na križu, Domovino, majko, i vidjeh.
Znah.

Osudit’su te htjeli.

Objesiti.

Ali ne, ti nisi tat!

Ti imaš svoje ime.

I povijest svoju.

I čast.

I sinke svoje.

I kćeri.

I glas.

Ne, Domovino majko, na galge ja te nedam.
Tui nisi tat!

Ja, maleni tvoj sin, majko, u tvoje ime, ja biram križ.

Časno je, i teško, znam, uspinjati se na Golgotu.

Ali ja biram taj put.

Trinaest godina majko, trinaest hladnih zima, trinaest proljeća bez života, trinaest ljeta bez sunca, trinaest jeseni bez plodova, trinaest postaja postaja do Golgote, bez Veronike, Šimuna, .
A četrnaestu?

Četrnaestu postaju majko, četrnaestu izabrah sam.

A petnaestu?
Petnaestu ostavljam braći, sestrama svojim.
Narodu, koji Barabe bira, a istom žeđi žeđa!
Znam.

Ne, ne tražite tijelo moje.
Ono uskrsnuti neće.

Neka uskrsne sloboda.

Neka vas grije u zime hladne.
Neka proljeća vaša, života budu puna.
Neka vam ljeta, obiluju suncem.
Neka vas jeseni, plodovima darivaju.

Umoran sam ti majko, ali mi se ne sniva.

Gladan sam majko, slobode, istine žedan,

Idem sad majko.

Idem živjeti..

I da, želim još reći..

Svakim damarom svojim, ja ćutim, tvoju bol.

I sinke tvoje ja braćom zovem, sjednimo za isti stol.

Ja kćeri tvoje sestrama svojim, ne zovem, ja ih grlim.

Trpimo istu bol.

I zobljem, zrno po zrno, mudrost, ljepotu, odanost, viteštvo, hrabrost, vjeru, ljubav i nadu, onaj slobode plod.

I tražih, uporno, strpljivo, ponizno tražih, s majčinim mlijekom kušanu, iz tvoje zemlje sol.

Putuj u život, prijatelju, ratniče, učitelju, u susret slobodi, suncu.

 

Ilija Vincetić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari