Pratite nas

Kultura

Trapistička opatija “Marija zvijezda”

Objavljeno

na

Trapisti pripadaju monaškoj obitelji koja slijedi Krista živeći po Pravilu sv. Benedikta iz Nursije, oca zapadnog monaštva, utemeljitelja samostana Subiaco i Monte Cassino.

Nadimak “trapisti” dobili su po reformskom pokretu koji je započeo u 17. stoljeću u francuskom cistercitskom samostanu Notre Dame de La Trappe u Normandiji, pod vodstvom opata Armanda Jeana le Bouthilliera de Rancea. Taj je reformski pokret bio nadahnut obnoviteljskim pokretom koji je počeo 500 godina prije u samostanu Cîteaux pokraj Dijona u Francuskoj. Tim se pokretom nastojalo utjecati na promjenu dotadašnjega labavog načina života monaha u mnogim francuskim samostanima. Zato je i službeno ime trapista Ordo Cisterciensis Strictioris Observantiae (O.C.S.O.), tj. Red cistercita strožeg opsluživanja. Trapisti su zapravo reformirani cisterciti koji su svoje djelovanje započeli kao neznatan mjesni reformski pokret, a danas u svijetu djeluju u više od 100 samostana. Manje je poznato da trapisti imaju i žensku granu koja ima 72 samostana, najviše u Europi. Trapisti su kontemplativan red u Katoličkoj crkvi koji služi Bogu i braći ljudima šutnjom, molitvom i tjelesnim radom. Ti tihi monasi i monahinje cijeli svoj život posvećuju Bogu na životnom putu kojim upravlja križ.

O župi “Marija Zvijezda”

Župu je utemeljio biskup Alfred Pichler 13. svibnja 1973. diobom od župa Petrićevac i Banja Luka, a povjerena je na upravu trapistima. Ime je dobila po čuvenom trapističkom samostanu, osnovanom 1869.

Kao župna crkva služi samostanska crkva čija je gradnja počela 1925., a dovršena je 1929. Teže je oštećena u potresu 1969., ali je obnovljena. Prva samostanska crkva, malo uzvodno uz Vrbas od sadašnje, sagrađena je 1872.

Župni stan nalazi se u samostanu o. trapista. To je već treći samostan na istome mjestu; najnoviji je sagrađen 1983.

Kućanstvo su još od 1964., uz prekid od dvije godine, zbog izmještanja trapističke zajednice u Kloštar Ivanić 1969. i 1970. do 2005. vodile sestre Klanjateljice Krvi Kristove iz obližnjeg samostana Novi Nazaret u Budžaku.

Na području župe postoje kapelice u Česmi, kapelica sv. Josipa radnika, od 1922. bila je drvena, a 1973. sagrađena je nova, koja je spaljena 1995. i nije obnovljena; u Delibašinu Selu, na groblju sv. Ive, 1905. sagrađena je drvena, poslije je podignuta nova; u Mađiru, zidana kapelica posvećena Rođenju BI. Dj. Marije, sagrađena 1936.; u Priječanima, na groblju sv. Ilije, veća kapelica, obnavljana u više navrata posljednji put 2002.

Kapelica sv. Josipa radnika u Česmi posve je spaljena u srpnju 1995. i još nije obnovljena. Kapelica sv. Ilije u Priječanima na groblju oštećena je i opljačkana.

Kako smo već rekli, župom upravljaju oci trapisti, a župi Marija Zvijezda pripadaju ova naselja: Budžak (dio), Česma, Krčmarice, Mađir, Priječani i Slatina.

Od važnijih hrvatskih kulturnih udruga i ustanova na području današnje župe Marija Zvijezda u Delibašinu Selu djelovalo je povjerenstvo Hrvatskoga kulturnog društva Napredak od 1924. do 1926.

Godina popisa Broj katolika

1973. 2 750

1991 2 102

1994. 1 238

1995. 344

2001. 343

2005. 257

Odvajanjem pojedinih naselja od župe Marija Zvijezda utemeljena je nova župa Budžak (1983.).

Broj vjernika po naseljima u župi Marija Zvijezda 1990. bio je ovakav: Budžak (356), Česma (662), Krčmarice i Slatina (51), Kumsale i Rajkovići (155), Mađir (248) i Priječani (650).

Iako rata na području župe Marije Zvijezde između 1991. i 1995. nije bilo broj vjernika po naseljima drastično se smanjio zbog progona koje su provodili ekstremni Srbi, tako da je broj vjernika po naseljima 1998. bio ovakav: Budžak (86 katolika), Česma (114), Krčmarice i Slatina (22), Kumsale i Rajkovici (41), Mađir (30) i Prijecani (41).

Prema podacima od 31. prosinca 2005. župa Marija Zvijezda imala je ukupno 152 katoličke obitelji s 257 katolika.

Ovakvo stanje broja katolika u župi Marija Zvijezda posljedica je njihova nasilnog iseljavanja i protjerivanja koje je predvodila ekstremna srpska politika između 1991. i 1995. te nakon toga.

Izvor: Banjalučka biskupija u riječi i slici od 1881. do 2006.

kamenjar.com

U prilogu: TRAPISTIČKA OPATIJA MARIJA ZVIJEZDA U BANJALUCI (1869-2009)
Katalog izložbe povodom 140 godina od osnivanja, postojanja i djelovanja
BRATISLAV TEINOVIĆ, Banja Luka

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predstavljena knjiga dr. sc. Jurja Batelje ‘Žrtve obavijene šutnjom – svjedočanstva patnika s Križnog puta’

Objavljeno

na

Objavio

Predstavljanje nove knjige dr. sc. Jurja Batelje „Žrtve obavijene šutnjom – svjedočanstva patnika s Križnog puta“ održano je u četvrtak, 28. svibnja u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili recenzent dr. sc. Josip Jurčević i autor, a predstavljanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić koji je napisao predgovor.

Ova knjiga donosi svjedočanstva petnaestorice sudionika Križnoga puta, najvećim djelom civila, zatim vojnika i dva svećenika, koji su preživjeli Blajburšku tragediju te prenosi tegobna iskustva koja su prikrivali pred vlastitim roditeljima, znancima, bračnim drugom i vlastitom djecom jer su se bojali da ako se za njih sazna, represivni komunistički režim će ih podvrgnuti novim mukama.

Obraćajući se okupljenima Jurčević je dao širi povijesni kontekst događaja te rekao kako ova svjedočanstva različitih ljudi i iskustava donosi priliku čitatelju da prepozna stvarnu veličinu te tragedije i zastrašujuće razmjere represivnosti i osmišljenosti komunističkog zločinačkog sustava. „Sasvim je jasno da je taj zločin na Bleiburgu i Križnom putu počinjen planirano i s vrlo jasnim ciljem.

Također, sasvim je jasno da se taj zločin pripremao kroz cijeli Drugi svjetski rat, kao i da se dolaskom komunista na vlast dogodila diktatura proletarijata te da je njihov cilj bio prekid doticaja s dotadašnjom tradicijom i nasljeđem. To vrijeme bio je početak zločinačkog komunističkog svijeta i oni su veoma dobro znali da bi taj svijet mogao opstati, mora počivati na neograničenom nasilju, a da bi dugoročno osigurali svoju vlast morali su iskorijeniti svu baštinu prije komunizma koja je njima bila neprihvatljiva.

Kada u Hrvatskoj i drugim komunističkim zemljama slušamo o ovim zločinima često čujemo teze da je to bio refleks osvete, a da tome nije tako možete čitati u ovoj knjizi i vidjeti u tragičnosti sudbina ovih običnih ljudi. Može se jako dobro vidjeti zapravo da je riječ o organiziranom zločinačkom sustavu kojem je za cilj bio uništiti institucije i ljude, nositelje stare tradicionalne hrvatske baštine“, rekao je Jurčević.

Progovorivši kako je knjiga nastala Jurčević je istaknuo kako je za nju zapravo zaslužan bl. Alojzije Stepinac jer je autor dok je prikupljao svjedočanstva o njegovoj svetosti, zapisao i ova. „Ova svjedočanstva iznimno su vrijedna jer do srži upotpunjuju određene istražene spoznaje. Na toj temeljnoj razini svjedoče o mučeništvu i žrtvi, ne samo Alojzija Stepinca koji im je bio glavna meta, već i onih malih običnih ljudi“.

U nastavku, detalje o nastanku knjige iznio je i mons. Batelja istaknuvši kako su materijali za nju prikupljeni u desetogodišnjem razdoblju do 1997. do 2007. godine. „Dok sam obilazio hrvatske krajeve u traganju za činjenicama koje osvjetljavaju život te posmrtni glas svetosti i mučeništva blaženoga Alojzija Stepinca, susretao sam ljude koji su mi iz vlastite pobude, u povjerenju, ispripovjedili tajnu svog života koju su desetljećima skrivali i pred članovima obitelji i pred javnošću.

Pomno sam zabilježio svako svjedočanstvo i gotovo svaki sugovornik je svoje svjedočanstvo potpisao i osjetio sam kako je duboka sudbina i patnja potresla njihove duše. Neki od njih, nakon prvog susreta i stečenog povjerenja, došli bi u Dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu, gdje sam vršio službu rektora, i bez prisluškivanja bilo koga mogao sam u miru saslušati i zabilježiti njihova stradanja. Bilo je to za njih svojevrsno vidanje nezaliječenih rana. Svi su oni danas mrtvi, ali njihova riječ daje ovoj knjizi vjerodostojnost, a ona njima pravo javnosti. Štoviše, i aktualnost jer živimo u vremenu kad se neupokojene žrtve nastoji obaviti još većom šutnjom“.

Batelja je poručio i kako ova svjedočanstva žele sačuvati spomen na stradanja koja ne bi bilo moguće podnijeti bez kršćanskog poimanja života i smrti, odnosno čovjekova uporišta u Bogu Stvoritelju i sudcu živih i mrtvih. Štoviše, vjera je jedini kriterij koji nam omogućuje razumjeti zašto su ovi stradalnici s ohrabrenjem susretali svećenike, a neki u zatvoru u Lepoglavi potajice promatrali u šetnji nevino osuđenog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i bili okrijepljeni već samom spoznajom njegove blizine. Poneki su sretni dohvaćali komadićak hostije, sv. Pričesti, kao oni u logoru u Staroj Gradiški gdje im je mrvica hostije bila velika kao sunce. Potvrdilo se općeljudsko iskustvo svjetskih gulaga u kojima su logoraši samo iz vjere i molitve uspjeli preživjeti. Osim toga, ova svjedočanstva žele čitatelju pružiti točnu informaciju o počinjenom zlu nad stradalnicima Križnoga puta i žrtvama koje su oni podnijeli ljubeći istinu, pravdu i poštenje. To je glavna poruka ove knjige i razlog da sam je kao svećenik pripremio i objavio“, zaključio je autor.

Na kraju okupljenima se obratio i biskup Košić upozorivši kako su u našoj domovini ovi strašni zločini još uvijek nekažnjeni i nastoji ih se prekriti šutnjom i zaboravom. „Nažalost, sve se čini da se javnost ne upozna s istinitim događajima velike naše nacionalne tragedije, najvećeg povijesnog stradanja hrvatskoga naroda koje se dogodilo neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata. Što je možda još gore vlast slavi te iste zločince te i dalje trpimo laži o svemu što se dogodilo.

Recimo, aktualna sisačka vlast slavi 5. svibnja kao dan oslobođenja Siska, a činjenica je da su toga dana ti ‘osloboditelji’ iz sisačke bolnice odveli u mjesto Crnac 114 ranjenika, tamo su ih ubili bez suda i bacili u Savu. Naš sisački kateheta i svećenik Petar Žagmeštar nestao je bez traga nakon dolaska ‘osloboditelja’, a učinio nikom nikada nije ništa loše. Zar je to stvar koju treba slaviti“, zapitao se biskup te je zahvalio mons. Batelji što proučavajući život i djelo našeg svetog Blaženika, pronalazi istinu i, što je još važnije, tu istinu iznosi na svjetlo dana te je podastire katoličkom čitateljstvu i cijeloj hrvatskoj i svjetskoj javnosti. (Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Pobjednička vojska Hrvata, temelj je hrvatske države

Objavljeno

na

Objavio

U susret obljetnici🇭🇷

Dana Gospodnjeg
28/05/1991
postroji se:

VOJSKA HRVATA

Bolno je imala krštenje,
dok se krvlju pisala sloboda,
u borbi za Hrvatsko rođenje,
za život hrvatskoga roda!

Srcem udari na zmaja
i pusti hrabrost da je vodi,
satkana iz svakoga kraja,
iz krvavih čizama se radi!

Pobjednička vojska Hrvata,
temelj je hrvatske države,
i stub Domovinskog rata
u danima ponosa i slave.

Sad na grobu hrvatskog vojnika
Hrvatska svoju povijest piše,
da nije bilo hrabrih bojovnika
ni Hrvata ne bi bilo više!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Damir Krstičević: Hrvatski narod može biti ponosan na našu sjajnu Hrvatsku vojsku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari