Pratite nas

Trasa Jadransko-jonske autoceste

Objavljeno

na

Najznačajniji gospodarski projekt koji je dominirao sastankom u Berlinu bila je izgradnja Jadransko-jonske autoceste za koju bi prema grubim procjenama trebalo izdvojiti više desetaka milijardi eura. Trasa Jadransko-jonske autoceste (JJAC) položena je uz istočnu obalu Jadrana i Jonskog mora – od Trsta u Italiji do Igoumenitse u Grčkoj, u ukupnoj dužini od približno 1110 km. Prolazi kroz 7 zemalja: Italiju (10 km), Sloveniju (30 km), Hrvatsku (450 km), Bosnu i Hercegovinu (110 km), Crnu Goru (120 km), Albaniju (370 km) i Grčku (20 km).

Prijedlog BiH

jj-cestaBosanskohercegovačka strana za izgradnju Jadransko-jonskog cestovnog koridora ima svoj prijedlog kojega je dostavila i predstavnicima zemalja iz regije, te domaćinu skupa u Berlinu. Ekskluzivno objavljujemo zemljovid i prijedlog koji zagovara ured predsjedatelja Vijeća ministara BiH. Po tom prijedlogu Jadransko-jonska autocesta kroz BiH bi se protezala u dužini od 110 kilometara. Iako s Hrvatskom do kraja nije usuglašen ovaj prijedlog, bh. strana predlaže da se nakon graničnog prijelaza kod Ploča, u mjestu Bijači, iskoristi sadašnja dionica na koridoru Vc do Počitelja, otkuda bi autocesta zaobišla područje zaštićenog parka prirode Hutovog blata i Deranjskog jezera, nastavila iz naselja i sela Kruševo, Vinine, Prapratnica, Dobri Do, a u mjestu Čvaljine bi se autocesta usmjerila južnim obodom Popova Polja do mjesta Visočnik, gdje bi dalje vodila prema pograničnom mjestu s Crnom Gorom – Nude Aranđelovac, koji se nalazi južno od Trebinja. Po objašnjenju iz bh. tima, ovaj koridor ima ogromni značajan za BiH, jer se zemlja uključuje u regionalne prometne tokove, pa autocesta na koridoru Vc s Jadransko-jonskim koridorom postaje mreža autocesta i dobiva puni značaj. No, južni dio BiH, kada su u pitanju ceste visoke razine uslužnosti, ne može se prometno planirati bez usuglašavanja s Republikom Hrvatskom i Crnom Gorom. BiH je s Crnom Gorom već postigla dogovor u razgovorima 2011. godine da spojna točka bude u mjestu Nude-Aranđelovac, južno od Trebinja. Najznačajniji dio autoceste kroz Hrvatsku je praktično već izgrađen i radi se o autocesti A1. Ova autocesta ima ogromno značenje za sve zemlje koje su uključene u njegovu gradnju, a ponajprije za Bosnu i Hercegovinu te Hrvatsku. S ovom autocestom BiH postaje čvorište dva velika putna pravca, paneuropskog koridora Vc i JJAC, čime se integrira u europski prostor i povezuje svoje najvažnije kapacitete. Izgradnja ove autoceste bi, primjerice, omogućila da se od Mostara do Dubrovnika stigne za nepunih sat vremena.

Oživljavanje juga

Osobito bi to omogućilo oživljavanje južnog dijela zemlje, od Čapljine, preko Stoca, Neuma i Ravnog, Popova Polja i Trebinja. Neum je praktično izoliran od ostatka BiH, jer je s ostatkom zemlje povezan izravno iznimno lošom cestom preko Svitave ili pak preko dva granična prijelaza Republike Hrvatske. U još težem je položaju Ravno. Za Hrvatsku je pak izgradnja autoceste strateško pitanje povezivanja svoga juga, ali i tema koja je opterećena političkim prijeporima koje su pokrenute s izgradnjom Pelješkog mosta. Na kraju se i SDP složio s prijedlogom HDZ-ove vlasti oko izgradnje Pelješkog mosta, ali ne i autoceste, nego brze ceste koja bi na početku povezala Dubrovnik i hrvatski jug. HDZ traži da se Jadransko-jonska autocesta gradi teritorijem Hrvatske, dok sadašnja SDP-ova vlast prihvatljivijim smatra da se južnim dijelom BiH provuče ova trasa autoceste. Najvažnija stvar, koja trenutačno nije osigurana jeste novac, a o čemu se razgovaralo i na sastanku u Berlinu, kojemu je domaćin bila njemačka kancelarka Angela Merkel.

Prije toga zemlje regije trebale bi provesti nekoliko stručnih studija koje bi dale odgovor oko pitanja je li ovaj projekt isplativ, koliko bi imala utjecaja na okoliš izgradnja Jadransko-jonske autoceste, kao i brojne druge odgovore.

Zoran Krešić/ VL

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Na sjednici Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem o poticanju razvoja istočne Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Vlada RH

U Slavonskom Brodu završila je 3. sjednica Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem, na koju su osim premijera Andreja Plenkovića, stigli i potpredsjednici Vlade Martina Dalić i Predrag Štromar te mnogi ministri.

Na sjednici su razmatrane mogućnosti poboljšanja prometne infrastrukture na području pet slavonskih županija i stavljanja u funkciju neaktivne državne imovine. Razgovaralo se i o izmjenama zakona o regionalnom razvoju.

“Od posljednjeg sastanka koji je bio prije četiri i pol mjeseca ubrzali smo dinamiku ugovaranja sredstava iz europskih fondova i to za 1,54 milijarde kuna, što znači da je povećano i ubrzano apsorbiranje sredstava EU.

Drugo je da ćemo u dogovoru sa Svjetskom bankom nastojati za iduću financijsku perspektivu imati poseban regionalni operativni program koji bi se odnosio isključivo na ovih pet slavonskih županija čime ćemo dati naglasak da se ovaj dio zemlje koji je po nizu parametara u ovome trenutku najmanje razvijen, podigne i dosegne ne samo druge županije u Hrvatskoj, nego da se podigne i na listi regionalnog razvoja među drugim članicama Europske unije”, kazao je nakon sjednice premijer Plenković.

“Iznos od 350 milijuna kuna koliko je bespovratnih sredstava usmjereno u županije Slavonije i Baranje predstavlja nekih 20-ak posto ukupnih nepovratnih sredstava. Ono što je važno reći da to pokazuje da slavonski gospodarstvenici pokazuju interes i da su najbrži u njihovom korištenju”, kazala je potpredsjednica Vlade Martina Dalić.

Premijer Plenković i Vladino izaslanstvo, uoči sjednice Savjeta u Slavonskom Brodu, položili su cvijeće ispred spomen-obilježja “Prekinuto djetinjstvo” za djecu poginulu u Domovinskome ratu.

Nakon sjednice premijer će se sastati s predstavnicima udruga iz Domovinskog rata, a zatim položiti vijenac i zapaliti svijeću ispred spomenika poginulim braniteljima. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Željka Markić: Radnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim skupom Hrvatskog saveza za nedjelju ponovno se aktualizirala ideja o nedjelji kao neradnom danu.

Podupire je i udruga U ime obitelji, a njezina predsjednica Željka Markić gostovala je u Studiju 4. Udruga poreznih obveznika Lipa, pak, protiv je bilo kakve regulacije tržišta.

U Splitu je prošli tjedan, u sklopu Dana socijalne zauzetosti, održan skup Hrvatskog saveza za nedjelju.

Riječ je o inicijativi koja smatra da bi nedjelja trebala biti neradna, a ta je ideja okupila 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita.

U Hrvatskoj 35 posto radnika zaposlenih u trgovinama radi nedjeljom, dok je u EU-u prosjek 23 posto, rekla je Željka MarkićRadnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni. Oni rade 6 dana u tjednu. Poslodavac ih može obvezati da rade i nedjeljom i dati im u zamjenu jedan dan u tjednu slobodno. Oni ne mogu biti nedjeljom zajedno sa svojom obitelji, a istovremeno im tu nedjelju ne plaćaju, istaknula je Markić te dodala kako, prema istraživanju eurozastupnice Marijane Petir, najveći dio njih dobiva za tu jednu nedjelju plaćenu samo jednu kunu više.

Nedjeljom rade liječnici, medicinske sestre, novinari, policajci, piloti, vozači, vatrogasci, carinici, hotelski radnici, ugostitelji, glumci…, uzvratio je Loew i pitao što s njima. Željka Markić odgovara kako je riječ o zanimanjima koja moraju raditi nedjeljom, za razliku od trgovina koje ne moraju. Liječnici su, nastavlja,  za rad nedjeljom adekvatno plaćeni.

Većina tih struka je u državnom sektoru (izuzev hotelskih radika i ugostitelja i još nekih) i poslodavac im je država koja nije na tržištu. Vi govorite o poslodavcima koji su na tržištu i to je druga priča, rekao je Loew.

Željka Markić nije se složila s njim i dodala je kako je država obvezna osigurati Zakon o radu koji će štititi radnike i istovremeno osigurati poslodavcima pošten odnos. Ali država omogućuje da se u Hrvatskoj radi 180 sati tjedno, a u Austriji se radi 72. Ako austrijska država kaže da se mora plaćati dvostruka cijena rada za nedjelju, a Hrvatska kaže da je dovoljno platiti jednu kunu više, onda Hrvatska pogoduje jednoj strani, a to su veliki trgovački lanci, rekla je Markić.

Na pitanje kako bi oni regulirali rad nedjeljom, Loew odgovara da su oni protiv bilo kakve regulacije i da regulacije u tržišnoj ekonomiji nisu dobre. Kupci, ističe, svojim preferencijama odlučuju kada trgovine trebaju raditi, a radnici mogu birati žele li ili ne i nitko ih ne prisiljava da rade.

Vi ste protiv toga da se postavi obveza da se radniku koji radi nedjeljom mora platiti više?, pitala je Markić. Nisam protiv toga. Ali to se mora odlučiti odnosom poslodavac i zaposlenik, odnosno ugovorom o radu, odgovara Loew. Vi uopće niste za to da se u Hrvatskoj regulira to da poslodavci radnicima uvjetuju da moraju raditi nedjeljom, svima njima koji imaju obvezu raditi jer je to za život važno – država prema tome ne treba zauzeti poziciju?, nastavila je Markić. Po našem mišljenju, ne treba. U ovom vašem konkretnom prijedlogu radi se o povećanju nedjeljne nadnice za 50 posto. Dio radnika bi mogao odbiti rad nedjeljom. Poslodavci bi morali tražiti nove radnike koji to žele i imali bi znatno povećanje troškova, odgovorio je Loew.

Markić je, pak, rekla kako istraživanja pokazuju da poslodavci rade nedjeljom baš zato što ih taj dodatni rad ne stoji ništa dodatno. Ja smatram da je nedopustivo da je u Hrvtskoj rad nedjeljom besplatan za poslodavce. Te privatne firme moraju uračunati cijenu rada tog radnika koji je svoju nedjelju ostavio na blagajni umjesto da ga ja proveo u obitelji, objasnila je Markić i dodala kako istraživanja u brojnim europskih zemljama pokazuje da većina radnika ne smatra slobodan dan u tjednu adekvatnom zamjenom za slobodnu nedjelju. Država je Zakonom o radu, smatra, radnike u trgovinama učinila ranjivijima. Ponovila je kako udruga U ime obitelji zajedno sa sindikatima i drugim udrugama traži slobodne nedjelje, a ako one i budu radne, trebaju biti adekvatno plaćene.

Loew je još jednom ponovio kako se ne slaže s tim i kako bi se u tom slučaju radilo o zakonu neželjenih posljedica. Dajte mi recite na kojem to liberalnom tržištu funkcioniraju stvari kao u Hrvatskoj. Baš me zanima?, pitala je Markić. U pola istočnoeuropskih država, odgovorio je Loew. Željka Markić ga je pozvala da argumentira svoje stajalište, a on je upitao može li doći do riječi. Niste mi dali priliku da elaboriram. Vi govorite isto kao Vilim Ribić, rekao je Loew. Nakon što se ispričao zbog komentara “koji nije bio na mjestu”, Loew je nastavio: Povećanje minimalnih plaća, kao i povećanje troškova rada nedjeljom dovode da toga da su poslodavci prisljeni raditi nedjeljom iz dva radzloga: prvi je to što će konkurencija raditi, a on će imati gubitke. Drugi je impulzivno kupovanje. Istraživanja su pokazala da ona čine više od 30 posto. A za takvo kupovanje potrebna je određena atmosfera i ambijent. A to je upravo nedjelja kada mogu uživati u kupovanju i takvo impulzivno kupovanje povećava potrošnju. Ako im to uskratite, dio te prodaje se neće preseliti na radne dane. Upravo suprotno, past će im prihod i dobit i zbog toga će se smanjiti i broj zaposlenih, ali i plaće, objasnio je Loew.

Markić je odgovorila kako istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da trgovine koje rade nedjeljom nemaju povećanje dobiti nedjeljom i da bi se navike građana promijenile tako da kupuju šest dana u tjednu. Navela sam već primjer Austrije u kojoj 90 posto radnika izražava zadovoljstvo svojim poslom. Stavite se u poziciju radnice koja radi 6 dana u tjednu i mora raditi 3 nedjelje i ima istu plaću. Ja ne znam kome to može biti svejedno. To se tumači impulzivnom kupovinom. Meni prvoj odgovara da radi trgovina u mojoj blizini, ali to ne želim jer to nije pravedno, rekla je Markić. Loew je ponovio da potrošači pokazuju da žele rad nedjeljom i da su dokaz trgovački centri koji su prepuni upravo tim danom.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari