Connect with us

Kolumne

Traži li Saša Leković da se nekažnjeno može pjevati ‘Juru i Bobana’?!

Objavljeno

on

U Hrvatskoj se kršenje zakona kažnjava selektivno, upozorio je u Dnevniku Nove TV Milorad Pupovac. Da se kršenje zakona u Hrvatskoj sankcionira samo ponekad, upozorio je predsjednik Srpskog narodnog vijeća, institucije koja je izdavač lista Novosti, koji je objavio krajnje neukusni i uvredljivi tekst o hrvatskoj himni. Na to da se zakoni u Hrvatskoj provode selektivno, upozorio je zastupnik Hrvatskog sabora, koji još nije upitao ravnatelja policije i Glavnog državnog odvjetnika zašto nisu ništa poduzeli nakon što su Novosti objavile uvredljivi uradak kojem je podloga bio tekst Mihanovićeve pjesme „Lijepa naša“, koja je službena hrvatska himna, piše Ante Gugo/Politikaplus

[ad id=”68099″]

U Republici Hrvatskoj himna je od bilo kakvog oblika poruge zaštićena Zakonom o grbu, zastavi i himni te Kaznenim zakonom koji u članku 349. propisuje kaznu zatvora od jedne godine za svakog onoga tko „izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu zastavu grb ili himnu“. Članak 349. Kaznenog zakona spada u one zakonske propise za koje policija i Državno odvjetništvo moraju postupati po službenoj dužnosti. Naime, s više zakona propisano je da policija i DORH po službenoj dužnosti postupaju u djelima protiv ugleda Republike Hrvatske. Kako bi se postupanje nadležnih državnih organa protiv tjednika Novosti i autora teksta koji grubo ruglu izvrgava himnu Republike Hrvatske, moglo negdje protumačiti kao pritisak na srpsku nacionalnu manjinu, dobro je što je na neodrživu selektivnu primjenu zakona upozorio baš Milorad Pupovac. To se više ne smije tolerirati.

Nedavno je neprimjereno pisanje o državnoj himni pokušalo opravdati Hrvatsko novinarsko društvo. U svome priopćenju pokušali su to svesti pod slobodu govora. Koliko su nepromišljeno reagirali autori toga priopćenja, a moram reći i predsjednik HND-a Saša Leković, koji je to pristao javnosti priopćiti, moguće je dočarati u nekoliko jednostavnih činjenica. Prije negoli se pozabavimo onima malo težim i razjasnimo što su to demokracija i pravna država, svedimo stvar na razinu ulične rasprave, baš onako kako su to napravili u vodstvu strukovne novinarske udruge.

Poručio nam je predsjednik ceha novinara Saša Leković da se svatko ima pravo sprdati s hrvatskom himnom, ali i da svatko ima pravo zbog toga biti uvrijeđen. Nakon takvih riječi, stvari zaista možemo dovesti do apsurda i zaključiti da svatko ima pravo pjevati „Juru i Bobana“ ili „Jasenovac i Gradiška Stara“ te da svatko ima pravo biti uvrijeđen zbog toga. Bojim se samo da bi Leković i drugovi teško prihvatili takvo stanje stvari. Dokazuje to i histerija koja se podigla zbog hrvatske zastave izvješene u Karlovcu, na kojoj je grb RH s prvim bijelim poljem. Može li to biti vrijeđanje ugleda RH? Da se takav grb koristio samo u NDH, moglo bi, ali budući da je to bio hrvatski grb stoljećima prije NDH, jasno je da tu nema govora o nekome prekršaju ili kaznenom djelu. Time se ne vrijeđaju ničiji osjećaji.

Zašto se tekst u kojem se grubo izruguje državna himna, ne može nazvati satirom? Vrlo je jednostavno. Satira treba nasmijati svakoga, a ne smije uvrijediti nikoga. Satiru je baš zato najteže i najzahtjevnije pisati. Za napisati dobru satiru nije dovoljno popiti žmul vina s pokojnim Smojom i na temelju toga pisati hvalospjeve sam sebi ostatak svog života. Za satiru treba biti duhovit i inteligentan. Onaj tko je htio pisati satiru izrugujući se državnoj himni, nije ni duhovit ni pametan. Osobe koje to jesu, ne mogu vrijeđati cijelu naciju. Ali, tko onda to radi?! Sad smo došli do pojma anarhizma.

Može li se nekome tolerirati vrijeđanje samo zato što sebe naziva anarhistom? Ako smo pobornici demokracije i pravne države, onda ne možemo i ne smijemo. Demokracija počiva na pravnoj državi koja ne trpi anarhizam. Ako smo pobornici pravne države, zakone moramo poštovati i moramo odgovarati kad ih kršimo. Ako smo pobornici demokracije, moramo znati da nje nema bez stroge pravne države.

Pravnu državu vrlo glasno zazivaju oni kojima se ne sviđa odluka Gradskog vijeća Vukovara o ukidanju ćiriličnih ploča. Iskreno, ni meni se ne sviđa ta odluka. Ne sviđa mi se zbog načina na koji je donesena. Ne sviđa mi se i zato što mislim da ćirilica nije problem Vukovara sve dok u Vukovaru, ali i diljem Hrvatske iz lokala okićenih hrvatskim znakovljem trešti glazbena ćirilica. Ne volim skrivene političke odluke. Međutim, ako doslovno primijenimo ono što je rekao predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković, Gradsko vijeće Vukovara ima pravo zabraniti ćirilične ploče, a onaj tko je time uvrijeđen, ima pravo biti time uvrijeđen.

Samo, tko će onda zaštiti prava srpske nacionalne manjine? Što ako se po tome principu iz Vukovara krene i dalje s ukidanjem prava koja imaju Srbi u Hrvatskoj? Meni se čini da je jedino rješenje demokracija i pravna država, odnosno neselektivno primjenjivanje zakona. Zakoni moraju vrijediti za sve. Zato mislim da bi bilo najbolje da Milorad Pupovac, kao predstavnik izdavača tjednika Novosti, sam podnese kaznenu prijavu protiv autora teksta kojim se grubo izruguje himni Republike Hrvatske. Tako bi se na najbolji mogući način založio za dosljedno provođenje zakona, umjesto da je u Dnevniku Nove TV pokušao zloupotrijebiti gostovanje i opet pričati o NDH i strahovanjima Srba, koji se boje svega što podsjeća na NDH, osim kuna.

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari