Pratite nas

BiH

Treba organizirati okrugli stol “550 godina hrvatskog sužanjstva i stradanja i 550.000 prognanih, izbjeglih i ubijenih bosanskohercegovačkih Hrvata”

Objavljeno

na

Dug je i predug put hrvatskog stradanja u Bosni i Hercegovini, koji je ujedno i put traženja slobode kakvu uživaju drugi, svjetski, a napose europski narodi. Taj hrvatski hod slobodi koju mu je okupator oteo, zasigurno je najduži put jednog naroda k toj univerzalnoj vrjednoti ljudske civilizacije. Najduži i na žalost najtragičniji što pokazuje brutalnost okupatora, ali dijelom i svjetsku, posebno europsku nezainteresiranost, a time i suodgovornost za taj ropski položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini. O bodljikavosti, krvavosti, crnini i izrovanosti tog hrvatskog puta prema slobodi, govori i činjenica da u ovoj 2013. godini u kojoj se zaokružuje taj hod u 550 godina borbe za slobodu, ne organiziraju nikakve tribine, predavanja, okrugli stolovi, i stručne analize, povodom tog velikog broja godina u kojima Hrvati u kontinuitetu traže i bore se za otetu im zemlju i slobodu.

[dropcap]O[/dropcap]d one daleke, i za Europu najtragičnije godine katolika u Bosni i Hercegovini, kada im je okupirana zemlja, a oni potpali u najkrvavije sužanjstvo ljudskog uma, kada im je propalo Kraljevstvo koje je u to vrijeme bilo čak korak ispred drugih u Europi, traje njihova mučenička borba i za oživljavanje Bosne i Hercegovine, i za svoje nacionalno i vjersko oslobađanje iz tog ropstva, kao i za povratak prognane kraljevske krune. Petsto i pedeset godina stradanja i nestajanja, sužanjstva i ropstva, a koji i dalje traju, velikim su razlogom svjetskim i europskim institucijama i asocijacijama koje se bave pitanjem ljudskih prava i nacionalnih sloboda da u ovoj 2013. godini postave pitanje zašto i zbog čega je to tako, ako ne u kući Europe, a ono sigurno na njenim vratima. Bosna i Hercegovina je zasigurno zemljopisno, a još u dosta velikoj mjeri i kulturno civilizacijski u Europi. I stoga, je li to moguće, a očito da jest, zašto se to tako događa jednom njezinom narodu pred njenim očima ali i pred  javnošću zapadnoga slobodnog svijeta.

 Zar pet i pol stoljeća hrvatskog sužanjstva u otetoj im domovini Bosni i Hercegovini nije dovoljan razlog za jednu Mmeđunarodnu konferenciju na kojoj bi se stručno i argumentirano analiziralo sve ono što je dovelo do tog stanja, kako je to ropstvo trajalo; te ono glavno pitanje: zašto još uvijek traje. Čak mu se ni kraj ne vidi, ili je kraj u biološkom nestanku, kakav im spremaju današnje ubojice, osvajači, protektori, daytonisti, unitaristi, centralisti, secesionisti i vjerski fundamentalisti. Takav jedan skup bio bi veliki doprinos svjetskim procesima mirnog oslobađanja naroda, dakako i borbi za temeljna ljudska prava i slobode, vrjednote na kojima počiva suvremeno čovječanstvo. Bio bi to i bosanskohercegovački doprinos tom procesu, ali i mali, no za porobljeni hrvatski narod veliki korak k njihovom konačnom i trajnom oslobađanju.  Bio bi to, zasigurno, i put ka izgradnji i dogradnji one stare Bosne i Hercegovine, prije njenog „šapatpskog pada“, dijelom kao i one prije srpsko-muslimanske tajne diobe u Beogradu, ali one Bosne i Hercegovine prije „džihadskog“ rata koji joj je zadao smrtni udarac, a bosanskohercegovačkim Hrvatima produžio ropstvo do potpunog nestanka.

 Nakon mnogih, u potpunosti neuspjelih pokušaja osvajanja, dioba, etničkih čišćenja, prisila islamiziranja, a i današnjeg pokušaja „građaniziranja“ bosanskohercegovačkih nacionalnih i vjerskih razlika, Bosni i Hercegovini je žurno potreban novi put, novi početak njenog oživljavanja. Za taj odlučujući, pet do dvanaest potrebiti okruglostolaški sastanak povijesna je prilika u ovoj petsto pedesetoj  godini stradanja i nestajanja. Potreban joj je povijesni „Okrugli stol“ na kojem bi se, prvo razjasnili i prihvatili, od svih nazočnih, u prvom redu od njezinih naroda, razlozi zbog kojih tako dugo propada i trese se, drhti i razara se. Moralo bi se na stol staviti odgovornost otomanskog okupatora, iz razloga što zločin ne zastarijeva. Uz to, potrebno bi bilo, pa i pod svjetskim pritiskom, donijeti odluku o raspisivanju referenduma među sva tri naroda, te ih pitati, kakvu BiH žele, i u kakvoj bi mogli zajednički živjeti, u miru, slobodi i ravnopravnosti. Na temelju odgovora naroda, kao jedinog mjerila slobode, trebala bi se urediti Bosna i Hercegovina, što je jedini uvjet da će je svaki narod prihvatiti domovinom.

https://i0.wp.com/www.sutra.ba/slike/politika/serijatsko%20pravo.jpg?resize=570%2C238

Ne bi trebala ova petsto pedeseta godina stradanja Bosne i Hercegovine i njenog domicilnog naroda biti neka obljetnička, nego prekretnička, novopočetnička, poslije koje bi taj, danas najmalobrojniji narod konačno bio svoj na svome, slobodan sa svim onim pravima i obvezama kakve imaju i druga dva bosanskohercegovačka naroda, Muslimani i Srbi. Ovaj veliki 550. datum, ova 2013. godina je možda i odlučujuća za opstojnost Bosne i Hercegovine i bosanskohercegovačkih Hrvata kao najvećih stradalnika u tom vremenskom okviru. Ne može se živjeti u mirnoj sadašnjosti, a očito je i nema, i gledati u budućnost, ako je prošlost neraščišćena, ako se skriva, pa čak kako je to u Bosni i Hercegovini tu krvavu prošlost neki prizivaju, zovu da se vrati. Bez čiste, poznate i priznate prošlosti Bosna i Hercegovina ide samo nazad, tone i nestaje. To i današnja njezina tragedija potvrđuje. Tomu je zasigurno u velikoj mjeri kriv i taj polutisućljetni okupator, koji se više i ne skriva već otvoreno, politički agresorski se vraća u Bosnu i Hercegovinu.

Stoga, na tom okruglom stolu pod nazivom „Petsto i pedeset godina hrvatskog sužanjstva i stradanja u Bosni i Hercegovini, i petsto i pedeset tisuća prognanih, izbjeglih i ubijeni bosanskohercegovačkih Hrvata“ uz europske i svjetske sudionike trebali bi se naći ili kao promatrači ili kao sudionici traženja bosanskohercegovačke budućnosti, i njezin okupator, i njezin protektor, i njezini ideološki razbijači, i daytonisti, i visoki međunarodni predstavnici, i haagisti, i današnji muslimanski centralisti i unitaristi, islamisti i vjerski radikalisti, i srpski secesionisti i genocidisti, te hrvatski kroatisti i europeisti te zajednički konsenzusom naći Bosni i Hercegovini put u budućnost. Za početak ne mora to biti zajednički put, on može biti i trosmjeran, ali mora biti miran, pravedan bez pritisaka, prebrojavanja, marginaliziranja. S vremenom bi se ta trosmjernost zasigurno našla u zajedništvu, na zajedničkom putu, u granicama cjelovite europske Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina ne smije biti interes samo jednog naroda, ona mora biti zajednički cilj sva tri njezina naroda, pa makar se tom cilju dolazilo sa tri različite strane, sa tri različita puta, iz tri entiteta, jer ona je danas, to svi prihvaćaju i priznaju, tronacionalna, trovjerska, trokulturalna zemlja, i ako je takva, a jest, zašto je ne graditi sa tri bosanskohercegovačka „majstora“. I ta tri „majstora“ mira, tolerancije, slobode, jednakosti, ravnopravnosti, demokratičnosti, europejstva, zasigurno će više uraditi na budućnosti Bosne i Hercegovine nego li ovi stotine i tisuće majstora interesa, nepravde, rata, straha, prebrojavanja, unitariziranja, centraliziranja, secesioniziranja i ubijanja te zemlje.

A da Bosna i Hercegovina ide u posve krivom smijeru, da se otima i Srbima i Hrvatima, i svim nemuslimanima, odnosno koliko bi bila europska s europskim vrijednostima ljudskih prava i vjerskih sloboda u budućnosti u kakvu je vodi  muslimansko političko i vjersko vodstvo najbolje govori dopis sarajevske općine Stari Grad vlasnicima ugostiteljskih objekata. Naime, u tom dopisu koji zadire u temeljna ljudska prava i vjerske slobode nemuslimana, a što se može smatrati i vidom prisilne islamizacije, i uvođenje šerijata, zabranjuje se točenje alkohola tijekom mjeseca Ramazana. Zaista povratak najcrnje bosanskohercegovačke prošlosti iz osmanlijskog vremena prisilne islamizacije koja je bila jedini oblik preživljavanja nemuslimana.

 I nije to jedini način islamiziranja Bosne i Hercegovine, i uvođenje šerijatskog zakona u tu europsku, ali velikim dijelom i kršćansku zemlju. To je i pokazatelj „multinacionalnog“ glavnog grada Bosne i Hercegovine i svih bosanskohercegovačkih nacija i konfesija. Čak je bivši, ali i današnji iz sjene, poglavar Islamske Zajednice BiH reis Mustafa Cerić pomicao i Sarajevski filmski festival zbog Ramazana. Je li to moguće u jednoj europskoj i još tako slojevitoj zemlji? Jest – i to se događa na ulasku u Treće tisućljeće. Pa to nema čak ni u nekim islamskim slobodnim zemljama, što govori i o radikalnoj islamizaciji, poput Irana, Kuvajta, Saudijske Arabije, Afganistana, Bosne i Hercegovine, i ubijanje svih europskih vrijednosti. I zar je, samo uz to navedeno, moguće nemuslimanima u Bosni i Hercegovini uživati ljudska prava i vjerske slobode u tako islamski fundamentaliziranoj zemlji. Nije samo Sarajevo takve slike, ni u Travniku, Kaknju, Zenici… nije ništa lakše živjeti nemuslimanima. Zasigurno da nije. I to govori o 550 godišnjem stradanju BiH i osmanlijskoj prošlosti u sadašnjosti i zašto muslimansko-bošnjačko vodstvo vraća tu prošlost.

 Stoga, jedini jamac ljudskih prava i vjerski sloboda nemuslimana u Bosni i Hercegovini je u vlastitim nacionalnim i vjerskim identitetima  u ograničenim i označenim entitetima. Svaki drugi zagovor je zapravo povratak u prošlost prisilne islamizacije. Zabrane točenja alkohola, zabrana prodaje svinjetine, trganje križeva sa vrata kršćana po Sarajevu, Zenici, Travniku…, ubijanje hrvatskih dječaka po tim gradovima, vrijeđanje časnih sestara, nevraćanje crkvenih objekata, najopasniji su oblici mirnodopskog etničkog čišćenja i deeropeiziranja, odnosno dekristijaniziranja, zapravo islamiziranja Bosne i Hercegovine.

 Zar treba više i jedan razlog za organiziranje Okruglog stola, na kojem bi se mirnim putem, na temelju svih ovih genocidnih pojava, našao jedan novi ustroj Bosne i Hercegovine, i u njemu prostor za treći hrvatski entitet. Petsto i pedeset godina hrvatskog stradanja i borbe za slobodu, te 550 tisuća prognanih i izbjeglih Hrvata u muslimansko-srpskoj agresiji devedesetih godina prošlog stoljeća i politici Stjepana Mesića i Vesne Pusić, velika je europska i svjetska sramota i odgovornost na početku Trećeg tisućljeća.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bošnjački logoraši najavili tužbe protiv Čovića i Ljubića zbog nijekanja haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Udruženje bošnjačkih logoraša iz Mostara najavilo je u petak podnošenje kaznene prijave protiv predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića te zastupnika u Hrvatskom saboru i predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Bože Ljubića zbog navodnog nijekanja presude Haaškog suda.

”Čović i Ljubić su u više navrata prigodom javnih istupanja u medijima nijekali presudu Haaškog suda od 29. studenog koja je izrečena Prliću i ostalima”, navodi se u priopćenju Udruženja logoraša Mostar.

Nakon sjednice vodstva udruge naveli su kako će u najkraćem roku uputiti kaznenu prijavu nadležnom tužiteljstvu protiv dvojice hrvatskih dužnosnika.

„Udruženje logoraša Mostar poduzet će sve mjere, radnje i postupke za pokretanje kaznene prijave protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića u skladu s kaznenim zakonom Federacije BiH“, navode iz udruženja.

Udruženje će se u prijavi pozvati na odredbe zakona u kojim se govori o izazivanju rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti za što je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Čović je ocijenio zločinom prema Hrvatima presudu Haaškog suda, dok je Ljubić ocijenio kako presuda nema utemeljenja, napose tvrdnje o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari