Pratite nas

Komentar

TREBA POVUĆI CRTU NA PIJESKU

Objavljeno

na

Hrvatsko uzmicanje mora biti zaustavljeno sada. Sada treba povuči crtu na pijesku i reći – Ne može dalje!

[ad id=”93788″]

Od 2000. godine do danas na hrvatskoj medijskoj sceni napravljena je tolika čistka domoljubnih novinara i drugih medijskih djelatnika, da su samo na marginama rijetki ostali zastupati stvarne hrvatske nacionalne interese i 80% hrvatske, na žalost, šutljive većine. Skoro sav tisak i televizija, nalaze se u rukama onih koji Hrvatsku nisu htjeli, a kada ju nisu mogli spriječiti, odlučili su ju pretvoriti u kopiju svoje neprežaljene otadžbine Jugoslavije.

Piše: Dinko Dedić / Kamenjar.com

Masovnim otkazima s hrvatske televizije odletjelo je 40 reportera i drugog osoblja u jedan dan. Dnevni, tjedni i povremeni tisak se u sustavnom procesu preuzimanja vlasti na svim nivoima presilio u ruke onih koji Hrvatsku smatraju slučajnom državom i u takvu su ju pretvorili. Izvan dominacije yugo-antišističke klike, Hrvatska je ostala životariti na nekoliko blogova i nekoliko sati tjedno, na privatnoj televiziji Z1.

Baš kao i njihovi prethodnici, obogaćeni stoljetnim iskustvom, još iz vremena Odjeljenja za agitaciju i propagandu (Agitprop), uspostavljenog 1938., ljevica, zasnovana na temeljima jugoslavenskog obračuna s klasnim neprijateljima po krinkom antifašizma, poznaje vrijednost propagande i sredstava javnog pripoćavanja. Zato su iznad svega drugoga, posebni napor uložili eliminirati sve opozicijske medije. Jedna od ličnosti, eliminiranih kao nepodobna, bila je i Hloverka Novak Srzić. Povodom odluke o zabrani emitiranja tv mreži Z1, Hloverka je izjavila: “Treba praviti velike demonstracije!”

Da bi zadali posljedni udarac istinskoj hrvatskoj slici u eteru, u dobro organiziranoj kampanji, perfektno tajmiranoj za moment nastupa nove vlasti, u sprezi srpskih i nesrpskih neprijatelja hrvatske samostalnosti, izvršen je udar na tv mrežu Z1, njezin program “Markov trg” i njegova voditelja Marka Juriča.

Za prvu salvu izabrana je Mirjana Rakić, koja je Predsjednika Tuđmana u času njegove smrti nazvala zločincem i za koju mnogi izvori trvrde da je bila agent KOS-a. Kroz Agenciju za elektroničke medije izdala je trodnevnu zabranu rada tv mreži Z1.

Kroz sve ove godine, Hrvati pružaju pasivni otpor na pojave zloporabe vlasti, pljačku državnog bogatstva, neodgovorno zaduživanje do granica bankrota, podjelu Hrvata na nas i njih i uspostavu moralnog kodeksa po kojemu je većina Hrvata u Hrvatskoj danas, po svom naslijeđu i po svom domoljubnom uvjerenju, hrpa fašista, nepoželjnih u državi koja bi trebala biti nacionalna a prevorili su ju u regionalnu, zapadnobalkansku, antinacionalnu salamuru.

Pasivni otpor se očito pokazao sasvim bezuspješnim i baš s ovim slučajem treba povući crtu na pijesku i jasno, glasno, s maksimumom volje i odlučnosti, svima dati do znanja da Hrvati neće dozvoliti prijelaz preko crte.

Javni i organizirani prosvjed je najdemokratskiji od svih demokratskih mehanizama, kojim Hrvati moraju svojom fizičkom pojavom na skupu nezadovoljnih, pokazati da neće dozvoliti daljnju monopolizaciju ovog najjačeg političkog oružja, kojim se stječu glasovi, kojim se dolazi na vlast i kojim se Hrvatsku pretvara u nešto što nije bila namijenjena postati.

Mnogi će reći da nije potrebno ići na prosvjed, jer je na vlast došla nacionalna struja. Baš naprotiv, sada je vrijeme, jer Hrvatska je zatrpana ovakvim ljudima kakvi danas vode hajku protiv Juriča i protiv Hasanbegovića.

Nije dovoljno smijeniti samo tim na vrhu. Dolje, kroz hijerahiju, zarasli za svoje stolice, kroz županije i gradove, kroz sudstvo, sredstva prinude, medije i gospodarstvo, nalaze tisuće ljudi koji će učiniti sve da sačuvaju svoje privilegije i zadrže politički status Hrvatske kao zadnje regionalne, balkanske sile, determinirani sačuvati “vrijednosti” na kojima je zasnovan i ostvarivan proces tzv. zapadnobalkanskih i regionalnih, drugim riječima jugoslavenskih, reintegracija, proces uništenja povijesnog hrvatskog državnog prava.

Akteri ove ofenzive su poznati. Poznat je i sadržaj njihova organiziranog i determiniranog napada. Nitko se ne može izvlačiti da o svemu nije bio dovljno obaviješten. Na sve strane ljudi sjede sa svojim laptopima i mobiteljima i iskazauju svoje nezadovoljstvo. Marko Jurič ima ogromnu pasivnu podršku. Došao je čas ostaviti laptop, strpati mobitel u džep i postati dosljedan svojih riječi. Ako se Hrvati ne odazovu na masovni skup u utorak, svi ti izrazi nezdovoljstva, sve prijetnje stusnute šake i mrka pogleda, ostati će isprazno blebetanje, na koje se nitko ne osvrće.

Oni su pokazali zube i apetit srušiti i zadnje ostatke hrvatske medijske slobode, dok u isto vrijeme sami koriste sva sredstva koja su im na raspolaganju uništiti slobodnu misao Marka Juriča i afirmaciju ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, pri čemu su uoptrijebili sva medijska sredstva pod svojom kontrolom i izašli na Gornji grad pokazati svoj bijes.
Došlo je vrijeme odogovoriti na njihov izazov i odgovoriti javnim nastupom u brojevima prema kojima će šaka njihovih aktivista izgledati kao kap u moru.

Hrvatsko uzmicanje mora biti zaustavljeno sada. Sada treba povuči crtu na pijesku i reći – Ne može dalje!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ponosan sam što sam Hrvat/Hrvatica

Objavljeno

na

Objavio

Pripadam narodu koji uspijeva opstati na povijesnoj pozornici unatoč svim nevoljama. Ima kulturnu i političku baštinu, povijest koja se može pratiti od 852. godine i domišljati i rekonstruirati i stoljećima prije toga.

Dužnost je svakog Hrvata/Hrvatice gajiti vlastitu nacionalnu, domoljubnu i rodoljubnu svijest. Ponos na hrvatstvo je prirodan osjećaj pogotovo što je on utemeljen na divljenja vrijednim ostvarenjima hrvatskih ljudi i naroda.

Neznanje je najveći neprijatelj domoljublja. Hrvatski jezik i umjetnost na njemu ostvarena, hrvatska kulturna tradicija i umjetnost, politička borba i nastojanja, njegova su dična povijest. Svijest o hrvatskom kulturnom i političkom identitetu temelj je opstojnosti hrvatskoga naroda, uspostava, održavanje i očuvanje potrebnih nacionalnih institucija obveza.

Svakodnevna skrb za hrvatski jezik sveta je dužnost, jer, kao što pjesnik kaže, Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi. Jedino kroz očuvanje jezika, kulture i političkog okvira (države i državotvornosti) narod može očuvati vlastito ime i opstojnost.

U svjetonazornom i vrijednosnom smislu (u skladu s tradicijom) važno je očuvanje i njegovanje pripadnosti katoličkoj crkvi. U krilu crkve trajali smo i postojali. Odgajali se i uzrastali. A da bi to i dalje mogli potrebno je jačati obitelj (i obiteljske vrijednosti).

Očuvanje i zaštita obitelji je imperativ. Ona rađa i odgaja. Pravo na život i pravo na rad kao temeljna ljudska prava ostvarivati u svojoj zemlji.

Pomagati vlastite ljude. Opstati na hrvatskom tlu obveza je i odgovornost. Oni koji su u svijetu u tome su dužni pomagati one koji su ostali. Pomagati svekoliki napredak Hrvatske i Hrvata u BiH kako bi se jednom imali gdje i mogli vratiti. I oni sami trebaju promišljati vlastiti povratak. Život u tuđini bit će mnogo lakši ukoliko se neprestano dotiču vlastiti korijeni i osnažuju konopci ljubavi.

Zanimanje za naše u tuđini, ostvarivanje pretpostavki za njihovo uključivanje u narodni život, neprestana i živa komunikacija: institucionalna, obiteljska i pojedinačna treba činiti jedinstveni hrvatski kulturni i politički prostor.

Zadaća je svakog hrvatskog čovjeka raditi sve da se ostvari što je moguće veći povratak hrvatskih ljudi.
Jer, ipak, samo je ovdje Dom i Domovina.

prof. dr. sc. Marko Tokić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predrag Peđa Mišić: Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali?

Objavljeno

na

Objavio

FENIX

Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali.
Te 91′ bilo je nekako najlakše, koliko god to zvučalo čudno.
Imao si neprijatelja, znao si cilj, svrhu, sad je to sve upitno.

Ako mi danas raspravljamo o domovinskom ratu, o HOS-u, jesmo li ili nismo za “Dom spremni” čemu onda sve.
Sve se svelo na neke domjenke, lampaše, svijeće, vijence.
Imali i jedan političar jasan stav oko svega gore nabrojanog.

Iskreno, ne zamjerajući, mislim da niti ili mali broj od njih nije bio na prvoj crti, osjetio miris krvi, raskomadana ljudska tjela.
Oni me i ne čude, čudi me da roditelji, braća, sestre, djeca još uvijek takve podržavaju, daju im glas, pravdaju ih.
Neću tupit, pitam se što ja tu radim,

Moji stavovi su jasni i javni, nikad se nisam krio iza nikoga. Bio sam za Škoru, drugi krug za Kolindu, to su moji stavovi, ja nisam podložan tuđim. NE HVATAJTE ME NA EMOCIJE, NE DAM VIŠE

Mnogi su mi pisali, javno izgovorili, oni te samo iskorištavaju, kad im ne bude trebalo otpisat će te.
Analizirajući sve do sada, shvatio sam, ja zbog svojih poginulih prijatelja neću odustati.
Jesu li to ideali ili ne, ne znam.

Znam
HOS da
ZDS da
NESTALI da
SRBIJA NE

Jesam li u krivu to će narod reći. Putujem diljem lijepe naše, vlakovima, autobusima, bez putnih naloga o svom trošku uz pomoć dobrih ljudi.
Ja ću sebi dati za pravo mali odmor i razmisliti hoću li dalje ili ne.

Nisam se umorio ali ako nešto ne ide onda ne ide
Kasno je da se mijenjam
HVALA VAM

Predrag Peđa Mišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari