Pratite nas

Razno

Trebinje, Stolac, Čapljina: Trokut kakvog nema na svijetu

Objavljeno

na

Na području Trebinja, Stoca i Čapljine susreću se tri religije: katolička, pravoslavna i islamska gdje postoji i raznolika ponuda: gastronomska i kulturološka, sociološka i svaka druga. Na manjem prostoru više vjerskih objekata iz sve tri religije možda nema na svijetu.

Iako se nalaze u susjednim državama, suradnja gradova i općina s područja Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore sve je intenzivnija. Sve veća je suradnja i unutar lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini bez obzira na entitet i kanton kojim one teritorijalno pripadaju. Granice uspostavljene nakon raspada bivše Jugoslavije tako polako postaju da budu prepreka suradnji sredina koje su nekada zajednički činile “veliku zemlju, Jugoslaviju”.

Gradonačelnik Trebinja Slavko Vučurević navodi u razgovoru za Anadoliju kako je napravljen izuzetan pomak po tom pitanju.

Tako je u ovoj lokalnoj zajednici napravljena služba koja se isključivo bavi sa poslovima uspostave suradnje. U tijeku je realizacija projekata sa Dubrovnikom, u Hrvatskoj. Naime, Dubrovačka razvojna agencija i Agencija za mala i srednja poduzeća Grada Trebinja rade projekt unapređenja poslovene suradnje malih i srednjih poduzeća s jedne i druge strane.

Suradnja Dubrovnika i Trebinja

“Između Dubrovnika i Herceg Novog postoji značajna Suradnja. Mi sa Nikšićem i nekim gradovima u Crnoj Gori imamo dobru suradnju. U tijeku je proces turističkog obilježavanja Trebinja koji smo dobili sa Turističkom organizacijom Crne Gore. To je jedan veoma bitan projekt za nas. Preko IPA fondova vrši se brendiranje pljevaljskog sira i trebinjskih vina. Projekt je vrijedan 320 tisuće eura. Grad Trebinje je nositelj projekta”, navodi Vučurević.

S Dubrovnikom Trebinje provodi i još neke druge projekte, prvenstveno u oblasti kulturne suradnje, očuvanju spomenika kulture.

Prvi čovjek Trebinja navodi kako se “pokušava riješiti ono što je životno: napraviti jedan trokut o zajedničkom projektu zaštite od požara”.

“Područje Boke kotorske i Dubrovnik, a posebno ovaj južni dio Hercegovine podložni su požarima. Mislim da bi u tom pravcu preko određenih fondacija i međunarodnih europskih organizacija mogli da inzistiramo i dajemo ideju da se pravi jedan regionalni centar koji bi bio na aerodormu Čilipi (Dubrovnik, Hrvatska), Tivat (Crna Gora) ili Mostar nebitno gdje. Ali, da imamo neku zajedničku zračnu flotu koja može brzo reagirati i spriječi katastrofe kakvi su požari. A, da ne kažem u oblasti turizma, razmjene hrane. Tu su neslućene za nas i neiskorištene velike mogućnosti”, naglasio je Vučurević.

Potražnja za zdravom hranom

Trebinje-storia-e-paesaggi-lunari_imagezograf

Trebinje

Gradonačelnik Trebinja ističe kako je postoje i drugi brojni oblici suradnje lokalnih zajednica u državama regije. Tako cijeni da je Dubrovnik nedvojbeno velika turistička, svjetska destinacija: stari Dubrovnik i centar, ali i Cavtat – Epidaurus stari grad je nešto što privlači turiste i što je svjetska znamenitost. Tu je i navodi Vučurević Herceg Novi, ali i Boka kotorska kao biser Jadrana. Oni, ističe, imaju mediteransku vrijednost: kulturološku, arhitektonsku iz vremena iz kojih datiraju uz određene znamenitosti posebno u Dubrovniku, kao i Bokokotorski arhiv koji je veoma značajan kao i građevine iz svih tih razdoblja.

“S druge strane mi u Trebinju ili ovo zaleđe općina možemo da ponudimo mnogo raznovrsniju ponudu. Ono što je najbitnije, Trebinje kao grad je područje koje nudi ono što se sada traži svugdje u svijetu, a to je zdrava hrana i očito vinarstvo koje daje odličan efekt. Trebinje je prepoznatljivo kao, ne samo regionalni nego i svjetski vinski centar s obzirom da su određene sorte vina dospjele na svjetske vinske karte što ranije nije bio slučaj ni u bivšoj Jugoslaviji. Trebinjski vranac Vukoje uvršten je kao 27. vino na svjetsku kartu crvenih ili crnih vina – kako neko to kaže, a i žilavka kao autohtono grožđe i vino bi uskoro trebalo da se nađe na svjetskoj rang listi”, zaključak je gradonačelnika Trebinja.

Prostor Hercegovine u BiH, naglašava Vučurević može ponuditi od zdrave hrane i pogodnosti. Kada se to dvoje uveže sigurno da bi turist boravio, navodi gradonačelnik Trebinja, da li u Dubrovniku ili Boki Kotorskoj, Trebinju imao što da vidi na 70 do 100 kilometara udaljenosti mnogo raznolikosti, različite poglede što u stvari i jeste hit u turističkom svijetu.

Navodi da se tu susreću tri kulture na području Trebinja, Stoca i Čapljine – tri vrste religije i kulture: imamo katoličku, pravoslavnu i islamsku. Tako imamo i raznoliku ponudu i gastronomsku i kulturološku, sociološku i svaku drugu.

capljina_panorama

Čapljina panorama (foto:visitherzegovina.info)

Vjerska raznolikost jedinstvena na svijetu

Smatra da je vjerski turizam također, razvojna šansa regije.

“Apsolutno. Svakodnevno ima sve više značaja. Da pođemo od ovog što se desilo u Međugorju. Međugorje je jedna od najposječenijih destinacija ne samo u BiH nego i u čitavoj Dalmaciji i Hrvatskoj. Dubrovnik sa katedralama na Stradunu, Stolac sa islamskim vjerskim objektima, Buna koja je praktično mjesto gdje postoji živi dokaz vjere i eparhija Zahumsko – hercegovačka na području Grada Trebinja samo su neki segmenti koji se mogu ponuditi. Imamo niz spomenika kulture, koji su živi kao spomenici ostalih vjera i kultura. Postoji široka lepeza u tome. Na manjem prostoru više vjerskih objekata iz sve tri religije možda nema na svijetu”, istaknuo je Vučurević.

Navodi da je to područje najpogodnije za zajedničke projekte sa tog aspekta ako se stremi europskim vrijednostima i ako se stremi načinu formiranja regija kako se događalo u europskoj zajednici.

“U tom pravcu Trebinje ide i ono što mi smatramo da je dobro jeste da se što više povezujemo sa našim susjedima bez obzira da li je to Dubrovnik, Herceg Novi, Nikšić, Neum, Stolac. Bez te susjedske suradnje nećemo moći mnogo bolje surađivati sa nekim gradom primjerice u Šumadiji, u Srbiji ili Zagorju u Hrvatskoj ili Srednjoj Bosni. Ovo je područje stvoreno za jedan dobar ambijent i ima svoju prednost i u turističkom smislu, saobraćajnom, poljoprivrednom i svakom drugom. Nešto što se sklopilo čini mi se da se to sklopilo najbolje na ovom području”, ocijenio je Vučurević.

Velike nade u zajedničku suradnju lokalnih zajednica, ali i u turizam svake vrste, a posebno vjerski polažu i u općini Čapljina.

“Priča o vjerskom turizmu je priča koja bi se trebala pričati i na državnoj i na federalnoj razini. Nažalost mnoge stvari su posložene tako da jedinice lokalne samouprave su veoma često prepuštene same sebi. Moraju voditi računa o nekim stvarima, odnosno izrealizirati ih koje lokalne zajednice mogu veoma teško. Ima puno potencijala za vjerski turizam, ali bez da se uvežemo sa zračnim lukama i turoperaterima teško je dovesti ljude. Bez obzira što mi mislimo da su ljudi upoznati s ovim krajem, moramo sami sebi priznati da to nije baš tako: najbolja reklama je da oni ljudi koji dođu ovdje dožive ovaj kraj, dožive ove ljude”, naveo je u razgovoru za Anadoliju Smiljan Vidić, načelnik Općine Čapljina.

Naglašava da “ono što je svakako pozitivno što se tiče zračne luke Mostar u posljednjih par godina je osjetan pomak”. Smatra da se može puno, puno više.

Oni koji dođu u Čapljinu, navodi načelnik Vidić, u samom gradu mogu puno toga da vide.

“Ne treba posebno isticati Počitelj, on je sam po sebi prerastao granice države u svojoj ljepoti i značaju. Ne treba zaboraviti i staru rimsku vilu Rusticu, Mogorjelo, Stari grad Gabela, Park prirode Hutovo blato, rijeku Trebižat i mnogo drugih znamenitosti.

Realizirati potencijale

“Na samom području općine Čapljina u neposrednoj blizini je Međugorje. Kada se završi regionalni put do tamo, tu ćemo biti za desetak minuta. U blizini je i Mostar i Stolac gdje postoji puno značajnih spomenika kulturno-povijesnih i mnogih drugih prirodnih ljepota koje sigurno mogu više dana vezati turistu za ovaj kraj”, navodi Vidić.

Istakao je da su Mogorjelo i Počitelj spomenici od izuzetne važnosti: spadaju u nultu kategoriju. Samim tim su oni, naglašava Vidić, jednim dijelom i pod ingerencijom Federalnog ministarstva turizma i okoliša tako da se na taj način isprepliću i nadležnosti i odgovornost.

“Puno je potencijala ne samo u Čapljini nego i u okolici. Nažalost još uvijek pričamo o potencijalima, a njih treba izrealizirati. Na tom tragu mi smo prije pet-šest mjeseci na Općinskom vijeću donijeli odluku da napravimo poduzeće koje će se zvati Turist, a koje bi na jedan puno kvalitetniji način gospodarilo kako kulturno-povijesnim tako i prirodnim znamenitostima na području općine Čapljina. Što se tiče turizma, mi smo zadnjih nekoliko godina napravili značajne pomake. To se najbolje vidi iz broja noćenja ovdje na području općine, ali time nismo zadovoljni. Kroz formiranje i budući rad ovog javnog poduzeća mislimo turizam još više unaprijediti”, naglasio je Vidić.

Navodi da ono što je “pozitivno je da je turista više nego ih je prije bilo, ali da ne mogu biti zadovoljni sa onim što imaju, jer jedan broj provede svega jedan dan u proputovanju ili jednom noćenju, a da se u Čapljini puno toga može vidjeti”.

“Može se ostati četiri-pet dana ovdje da bi se sve vidjelo i obići i doživjeti sve naše kulturno-povijesne i prirodne ljepote koje se ne mogu naći na nekim drugim mjestima. Na rijeci Trebižat, na Safariju svuda pričaju da u jednom trenutku imaju osjećaj da se nalaze negdje u Amazonu, a to je u biti odavde svega desetak minuta od grada. To je nešto što ljudima izvana trebamo pokazati. Bez obzira na sve još uvijek je ovaj dio dobro očuvan od okoliša do svega ostalog”, zaključio je Smiljan Vidić, načelnik općine Čapljina.

Anadolija

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razno

dr. Stjepandić: Pismo njemačkome veleposlaniku Schultze-u

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski znanstvenik iz njemačkog Bensheima dr. Josip Stjepandić uputio je otvoreno pismo njemačkom veleposlaniku u Zagrebu Thomas E. Schultzeu zbog njegova Twitter statusa o Goranu Beus Richembergu kao članu njemačke zajednice u Hrvatskoj.

Pismo prenosimo u cijelosti: 

Štovani gospodine Schultze,

sa zgražanjem sam primio na znanje Vaš najnoviji Twitter-status, u kojem sliku s hrvatskim zastupnikom Beusom Richemberghom dijelite uz komentar: „Veleposlanik Thomas E. Schultze nakon današnjeg sastanka sa saborskim zastupnikom Beusom Richemberghom: šokiran sam uvredama, napadima i prijetnjama smrću na društvenim mrežama upućenim članu njemačke zajednice u Hrvatskoj i zastupniku Hrvatskog sabora. Osuđujem te napade.“

Svaki imalo razuman čovjek sigurno će Vas poduprijeti u Vašoj osudi svakog nasilja. Unatoč tomu, Vašu poveznicu s gospodinom  Beusom Richemberghom smatram pogrješnom, kontraproduktivnom te vrlo škodljivom za Njemačku.

Dne 28. lipnja 2013, dva dana prije ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, tadašnja neokomunistička saborska većina donijela je zakon (tzv. Lex Perković), koji je privremeno spriječio izručenje dvojice bivših čelnika udbe Njemačkoj. Nakon prijetnje sankcijama od strane Europske Unije zakon je ipak izmijenjen, dvojica osumnjičenika bili su izručeni te potom na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu 3. kolovoza 2016 zbog ubojstva osuđeni na doživotne zatvorske kazne. Obojica osuđenika vođenje postupka označili su korektnim.

Donošenju tzv. „Lex Perković“ slijedila je besprimjerna kampanja blaćenja u očigledno kontroliranim hrvatskim medijima, punim poruge i potcjenjivanja Njemačke.  Jedan od najžešćih zagovornika tzv. „Lex Perković“ bio je gospodin Beus Richembergh u svome svojstvu kao član Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav u hrvatskome Saboru.

Bilo je tako ružno, da se svaki pristojan Hrvat morao crvenjeti od srama!

Samo iz ovog razloga gospodin Beus Richembergh za cijeli svoj vijek diskvalificirao se za bilo koju suradnju s Njemačkom te bi ga se trebalo kloniti kao sugovornika!

Osim toga, gospodin Herr Beus Richembergh je u najmanju ruku  prijeporna osoba, ako je vjerovati mrežnim izvorima. Kao sin muslimansko-bosnjačkog oca i majke Hrvatice u djetinjstvu je nosio majčino prezime Beus, sve dok s 20 godina nije dodao prezime Richembergh. Niti Beus niti Richembergh ne mogu se naći u javno pristupnim popisima njemačkih prezimena. Stoga je neobjašnjivo, kako je on mogao doći do njemačkog podrijetla, pogotovo jer se po iskazu svjedoka neko vrijeme izjašnjavao kao Srbin odnosno Židov.

Dalje je gospodin Beus Richembergh iznova bio optužen da je bio posebno vjerni pristaša jugokomunističkoga režima. Tereti ga se da je prijavio dvije kolegice učenice te nastavnicu zbog školskog rada o junačkoj operi „Nikola Šubić Zrinjski“, zbog čega su one bile progonjene od jugokomunističkog režima. Isto tako ga se tereti, da je kao žbir kodnog imena Odisej radio za udbu.

Sve ove optužbe, koje se lako mogu naći u mreži, prenosim s nužnom rezervom, jer one dolaze iz različitih izvora te su moguće manipulirane na štetu gospodina Beusa Richembergha.

Svakako je znakovito da gospodin Beus Richembergh kao javna osoba nikad nije osjetio potrebu zatražiti ispravak netočnoga navoda, da ne govorim o tome da bi tužio donositelja takvih vijesti. Isto tako nije pokazao krsni list, kojim bi dokazao njemačko podrijetlo.

Stoga moram poći od toga da nisu sve optužbe protiv gospodina Beusa Richembergha neutemeljene.

Naposljetku je gospodin Beus Richembergh uvijek iznova privlačio pozornost napadima na Katoličku Crkvu i njezine vjernike, koji čine 86% pučanstva u Hrvatskoj. Isto tako, on je jedan od „fašizatora“ tj. osoba, koje u javnosti šire pogrješnu sliku o tobožnje rasplamsanome fašizmu u Hrvatskoj. Još dugo će ostati u sjećanju njegova kampanja protiv udruge „U ime obitelji“, samo zato jer su se usudili pokrenuti uspješan referendum za zaštitu braka i obitelji.

Svake godine provedem 20 do 30 dana u Hrvatskoj, gdje posjetim različita mjesta i priredbe, te snimam i mogu Vam pod zakletvom potvrditi da još nisam sreo neku koja bi približno zaslužila oznaku „fašist“.

Iz svih gore navedenih razloga gospodina Beusa Richembergha smatram moralno vrlo prijepornom osobom (kolokvijalno: trovač bunara), koji nema što traziti u društvu njemačkoga veleposlanika!

Istodobno javljeno mi je iz Zagreba da njemačko veleposlanstvo odbija zamolbe za razgovor, kao npr. gospođe Rozalije Bartolić, predsjednice Udruge udovica Domovinskog rata, koja od 14. veljače 2017 uzaludno čeka na termin kod Vas.

Gospođu Bartolić poznajem kao smirenu osobu, koja s ponosom i dostojanstvom podnosi svoju tešku sudbinu. Stoga ne bih znao zašto su vrata njemačkoga veleposlanstva zatvorena za nju, pogotovo što bi puno toga mogla ispričati o stanju u Hrvatskoj.

Vi ste, štovani gospodine Schultze, počinili teške pogrješke, koje se ne bi smjele dogoditi njemačkom veleposlaniku. Da ste moj suradnik, smjesta bih Vas otpustio.

Ovo pismo ću u kopiji poslati Vašim pretpostavljenima, članovima vanjskopolitičkoga odbora njemačkoga Bundestaga te pojedinim zastupnicima u Bundestagu, u očekivanju, da dijele moju kritiku te Vas žurno zamijene drugim veleposlanikom, koji ne će ponosno pozirati s udbaškim žbirom.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari

Nastavi čitati

Razno

Ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka – Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu molitvu

Objavljeno

na

Objavio

Dragi svi, ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka. Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu žarku molitvu. Dan posta o kruhu i vodi, čuda čini.

Molimo također i za ostalu petoricu hrvatskih generala čije su sudbine prepuštene onima, koji nisu vrijedni poljubiti pete našim hrvatskim junacima.

Preporučam usrdno neka svećenici prikažu sutra i prekosutra Sv. Misu kako bi Duh Sveti prosvijetlio pamet ‘‘velemožnim’’ haaškim sucima ‘‘ljubiteljima Pravde i Istine’’, pozvao je mons. Vlado Košić.

Uz B.B. ZDS Marija Dubravac, Brisbane

GENERALU PRALJKU

Hranio si me kad sam bio gladan,
Bolestan, smrznut, odbačen i jadan.
Plakao sa mnom i na grud me svij’o,
U svojem domu ljubavlju me grij’o.

Pitao nisi za rod ni za vjeru,
Obasuo me miljem, na svu mjeru;
U srce meko od suhoga zlata
Skrio si bijednog ispaćenog brata.

A ja, Isus Krist, u bližnjemu disah,
Tvoju dobrotu u Knjigu upisah.
Jedan je Praljak, jedna istina,
Jedna Hrvatska sveta Domovina,

Žrtvom junaka sazdana, čuvana,
Mržnjom zlotvora skvrnjena, pljuvana.
Puna je knjiga hrvatskih svetaca,
Od stoljeća sedmog patničkih otaca –

I braće što sudila haaška je neman,
Jer Hrvat domoljub bješe za Dom spreman.
Ah, što je Haag, što li jugo-udba?
Paklena vatra njihova je sudba.

U prokletstvu, s vragom traju im vlasti,
Mriju bez Boga i bez ljudske časti.
A tebe čekaju, hrvatski sine,
Nebeski dvori moje Domovine.

Na križu, patnji, nagradu si steko,
Istinu, Pravdu, branio i reko.
Ne boj se, brate, zločinačke ruke,
I ja sam takve okusio muke!

Blago onima što nevini trpe,
U muci teškoj Božju snagu crpe.
Za tebe čuvam vijenac od lovora,
Živjet ćeš sa mnom sred nebeskih dvora.

Hrvatsku tvoju nitko neće zbrisat –
Hrvat će uvijek ZA DOM SPREMAN disat!

Marija Dubravac, Brisbane

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari