Pratite nas

Religija i Vjera

Treća Nedjelja Došašća

Objavljeno

na

Treća nedjelja došašća podsjeća nas da je radost temeljna značajka cijelog došašća, a osobito ove treće adventske nedjelje koja se od davnine zove ‹nedjelja Gaudete – Radujte se›. U završnom odlomku iz prve poslanice Solunjanima Pavao piše: “Uvijek se radujte! Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte!” (r. 16-18)

Radost je mjesto iskustva Božje blizine. U svakidašnjemu vjerničkomu životu vidljiv je nedostatak osjećaja za to da se Bog susretne u radosti. Najčešće vežemo Boga uz ono što je teško, bolno i ozbiljno, a ne prepoznajemo ga ondje gdje nam srce zaigra od radosti.

Današnja nedjelja podsjeća na važnost radosti u kršćanskom životu. Kako do radosti? Dobro se prisjetiti dva jednostavna pravila: Radost ne možemo stvoriti, ali se ona može izabrati! U prvi mah, izjava nam se čini proturječna. Međutim, ona želi reći da se može učiti radosti! Ne možemo kontrolirati sve što nam se događa u životu, ali možemo izabrati kako ćemo se postaviti prema onome što nam se događa. Ljudima se događaju slične stvari (npr. gubitak posla, bolest, smrt), ali je reakcija drukčija. Pesimist će reći: ‘Čaša je napola prazna!’ Optimist kaže: ‘Čaša je napola puna!’ O nama ovisi što ćemo vidjeti. Može se proklinjati tamu ili upaliti svjetlo!

Došašće je vrijeme nade. To nije vrijeme jeftinih obećanja kojih se nitko ne može držati. Nada je jednostavno optimizam. S obzirom na  privredni razvoj, klimatske krize, neznatan  broj rođenja nema najave  optimizma. Dobro ali nada. U čemu je razlika? Optimizam misli: To već nije tako loše! Mi ćemo već uspjeti! Nada je naprotiv realistična. Ona ne bježi od onoga što je teško,  niti se bavi uljepšavanjem. Vjeruje u to da Bog također i u najvećoj nevolji daje oslonac. Duboka je bila nevolja pred dvije i pol tisuće godina u kojoj je prorok govorio riječi nade svome  siromašnom, potlačenom narodu, a koje danas na treću nedjelju Došašća čitamo u svetoj misi. Moglo bi se kazati da su ove riječi dvije i pol tisuće godina mlade. One pristaju nepromijenjene i danas.

Što čini prorok da ne bi potonuo u jednom vremenu koje je bilo puno nevolje kao i naše? On gleda u Boga i nalazi utjehu u nevolji. Nada znači pouzdati se u Boga protiv svake nade. Tako prorok postaje glasnik nade. On zna da je ovlašten donositi nadu. Bog mu u tome daje snagu: “Duh Gospodnji na meni je!”

On tako može siromasima svoga naroda – a tada je to bila velika većina – “donijeti radosnu poruku”. Koju? On nema novca za dijeljenje, nikakvu moć, ni dobra zemlje da bi ih dijelio. Ono što može saopćiti je radost u Bogu: “Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu.” Kao što je to sa zaručnikom i zaručnicom, kao što je to kod jedne radosne svadbe, tako je to za onoga koji svoje povjerenje stavlja u Boga.

Ali što se to već mijenja u nevolji siromaha? Upravo ovdje je poruka i za naše vrijeme, a vrijedi za sva vremena. Sve se zemaljske sigurnosti mogu “rastopiti”: zdravlje i novac, uspjeh i ugled, vlast i čast. Sve to od danas na sutra može nestati. To nam pokazuju i izbori u Hrvatskoj. “Sve prolazi, samo je Bog dovoljan”, kaže sv. Terezija Avilska. I sada odlučujuće: To povjerenje u Boga mijenja svijet. To ohrabruje čovjeka da ne postane beznadan, očajan. To motivira da usprkos svakoj nevolji počne nanovo. Bez povjerenja u Boga svijet tone u kaos, mi se rušimo u panični egoizam, sve više vidimo samo naše vlastite teškoće. Nada daje novi zamah, ona budi snage solidarnosti, ljubav prema bližnjemu, i ne dopušta da siromasi vise obeshrabreni.

Isus je riječi proroka pročitao u sinagogi svoga zavičajnog grada Nazareta, kad je on, u međuvremenu postao poznat i ponovno je došao kući. Zaključio je čitanje riječima: “Danas se ovo pismo ispunilo među vama.” Isus se dakle odvažio riječi proroka Izaije primijeniti na sebe. On je osvjedočen, da ga je Bog poslao ljudima, da im donese nadu, osobito siromasima, ljudima “čija su srca slomljena”, zatvorenicima i sužnjima.

I Isus je držao riječ. Otkad je on donio poruku nade u svijet, ljudi nisu prestali ostvarivati njegov “program”. Nesebično pomažu tamo gdje nailaze na nevolju. Njeguju neizlječive, prate umiruće, posjećuju zatvorenike, kratko, posvuda donose “svjetlo u tamu”. Bez njihova povjerenja u Boga, oni ne bi imali snage za to. Jednostavno nada je jača.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Proslava blagdana sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju kod Jajca

Objavljeno

na

Objavio

Više desetaka tisuća vjernika i hodočasnika u nedjelju je u svetištu Podmilačje kod Jajca, najvećem nemarijanskom svetištu u Bosni i Hercegovini, nazočilo središnjoj misi na kojoj je provincijal bosanskih franjevaca fra Jozo Marinčić istaknuo da je najveća kriza kršćanima nastupila zato što su Boga maknuli s prvoga mjesta i molitvu izbacili iz obitelji.

“Kriza nas kršćana, neću reći kriza materijalistička, nego kriza nas kršćana jest što kršćanin više ne moli, što se molitva više ne čuje u našim kućama, u našim obiteljima i jer rijetko silazi s naših usana. Ne stavljamo Boga na prvo mjesto! Nema ga”, rekao je provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić.

Pred vjernicima iz BiH, Hrvatske i drugih europskih zemalja, ocijenio je da je kriza obitelji ustvari kriza molitve i pozvao vjernike da u vremenima velikih iskušenja prestanu s kukanjem i okrenu se vlastitoj budućnosti.

“Vjerom u Boga u teškim vremenima postajali su još samosvjesniji i još životniji”, dodao je provincijal i naveo kako je upravo sveti Ivo bio čovjek molitve.

“Ugledajmo se na Sv. Ivu, da možemo biti ljudi molitve, ljudi susreta s Bogom”, istaknuo je.

Svetište sv. Ive u Podmilačju kod Jajca poznato je u narodu kao mjesto gdje dolaze brojni vjernici s nakanama moliti za bolesnike.

Svetu misu u subotu navečer predvodio je Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić koji je upozorio da današnji ljudi griješe time što su ‘pokvarili djecu’ prepustivši drutšvu da ih odgaja umjesto da to čine oni sami.

Svetište Sv. Ive Krstitelja u Podmilačju slovi kao najveće nemarijansko svetište katolika u Bosni i Hercegovini. Sv. Ivo obilježava se se još od XV. stoljeća.

Mnogi vjernici su i ove godine molili za zagovor moćnom zaštitniku Sv. Ivanu, prelazeći pješice i više od 100 km kako bi uoči i na svetkovinu bili u njegovu svetištu.
Brojni vjernici pristigli su iz većeg dijela BiH, Hrvatske i europskih zemalja.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskup Košić: Danas nažalost živimo u takvom vremenu gdje se kršćani ismijavaju, podmeću im se laži, a Crkvu se napada

Objavljeno

na

Objavio

Sisačka Udruga Betlehem, koja od 2013. godine brine za od društva i obitelji odbačene samohrane majke, trudnice i njihovu djecu, otvorila je u subotu 23. lipnja svoju drugu kuću u Sisku.

Tom prigodom kuću je blagoslovio sisački biskup Vlado Košić, a otvorenju su nazočili i osnivač Udruge o. Marko Glogović, domaći župnik mons. Zdravko Novak, kancelar biskupije mr. Janko Lulić, dekan Sisačko-katedralnoga dekanata Krešimir Bulić, župnik sisačke župe Pohoda BDM Ivan Grbešić, predsjednica Udruge Iva Matijašević, korisnice te brojni prijatelji i volonteri.

Kuća života ‘Emanuel’ nedavno je kupljena zahvaljujući donaciji vjernika Hrvatskih katoličkih misija u Sydneyju, Frankfurtu i Stuttgartu, a ima smještajni kapacitet za osam majki i njihovu djecu.

U kući će korisnicama biti pružena materijalna, duhovna i psihološka podrška, a cilj je da se one tu osjećaju voljene sigurne i prihvaćene. U budućnosti je plan Udruge i razvijanje socijalnih usluga za samohrane majke i trudnice te razvijanje svijesti o važnosti majčinstva i kršćanskog odgoja djece.

U ime svih majki i volontera okupljenima je na dolasku zahvalila predsjednica Iva Matijašević. Ona je istaknula kako je ova kuća znak da Bog nije zaboravio one odbačene, prezrene i najmanje. Matijašević je zahvalila svim donatorima kao i biskupu Košiću i Sisačkoj biskupiji na dosadašnjoj pomoći, a posebno svim volonterima koji su uređivali kuću i tako u nju ugradili svoju ljubav.

Svoje svjedočanstvo izrekla je i bivša korisnica Dorotea Vidas, istaknuvši kako joj je boravak u kući promijenio percepciju gledanja na svijet jer je shvatila da ipak postoji netko tko bi se brinuo o njoj i njezinoj djeci u trenutku kada sama nije imala snage krenuti dalje.

Osnivač Udruge o. Marko Glogović podsjetio je kako je to šesta kuća samohranih majki i djece, te kako nakon što je sisačka Kuća Malog Isusa bila najmanja njihova kuća, Kuća života ‘Emanuel’ jedna je od najvećih. Pojasnivši naziv kuće, Glogović je rekao kako su željeli da taj naziv Emanuel – Bog je s nama, bude misija, karizma i poruka Udruge gradu Sisku.

Čestitavši svima to veliko postignuće, biskup Košić rekao je kako ova Udruga svima govori da se mi kršćani radujemo životu, podupiremo, poštujemo i molimo za svaki život.

Biskup rekao kako danas nažalost živimo u takvom vremenu gdje se kršćani ismijavaju, podmeću im se laži, a Crkvu se napada, ali kako ne smijemo dopustiti da nam takvi aveti sadašnjosti kroje budućnost već kao što je poručila Majka Terezija budućnost će nam krojiti svetost, ljubav prema Bogu, poštovanje života i naša zajednička povezanost u Crkvi.

U glazbeno-scenskom dijelu programa otvorenja nastupila su djeca iz župe Budaševo te Molitvena zajednica Srca Isusova iz Siska.

(IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori