Treći arapski entitet

Bošnjačka federacija žestok je protivnik ljudskih prava i nacionalnih sloboda suvremenog svijeta

[ad id=”93788″]

Budući da nam povijest nije zabilježila dug život federalnih zajednica, a jest zapisala krvav njihov raspad, onda ostaje nejasno i bez ikakva argumentirana odgovora sve do njihovih raspada, pitanje s kojim namjerama i ciljevima je svijet stvarao i stvara federacije. Napose je pitanje bez ikakva odgovora zašto je, nakon podjele Bosne i Hercegovine u Daytonu svijet jedan njen dio federalno uredio, i kakav crni kraj joj je predvidio i isplanirao. A da bude pitanje još zagonetnije, i naravno teže zašto i zbog čega, kojim vodiljama svjetske politike se vodili daytonisti, kada su uredili beha Federaciju kao nikad do sad u svijetu. I zaista je nezabilježen primjer federalnog uređenja ovakvog kakva je današnja Federacija Bosne i Hercegovine. U tu, ni u kom državničko federalnom ustroju nedefiniranu zajednicu, svijet je pod prijetnjom najnovijeg američkog oružja za masovno ubijanje ugurao dva naroda. I to protiv svake, ama baš svake njihove volje, što pokazuje i današnje nepodnošljivo stanje mirnodopskog, daytonskog, etničkog čišćenja hrvatskog federalnog partnera u toj tvorevini.

Svaka federacija, ako nije slobodan izbor federalnih partnera, a to do sada ni u jednom slučaju tih tvorevina nije bilo tako, je velika suprotnost demokracije i prava naroda na samoodređenje i samoopredjeljenje. Time je, dakle, federacija žestok protivnik ljudskih prava i nacionalnih sloboda suvremenog svijeta. Jer svaka, ili gotovo svaka, federacija, napose ova bosanskohercegovačka samo na jednom dijelu podijeljene zemlje, bez ocrtanih teritorija federalnih naroda, je zapravo velika i duboka jama najstrašnijeg totalitarizma brojnijeg bošnjačkog naroda nad malobrojnijim hrvatskim.

Dvadesetogodišnje umjetno održavanje, uz pomoć svjetskih multiproletera, što je također dokaz o diktaturi totalitarizma brojnijeg nad malobrojnijim, potvrđuje poznatu činjenicu da su prisilne federacije i neodržive i nesigurne i bez budućnosti. Kako drugačije reći za federaciju stvorenu daleko izvan federalnih prostora, i protiv volje Hrvata, pa i protiv volje Muslimana, te još k tomu i nedefiniranog im omeđenog teritorija, osim da je to Prva postaja malobrojnijeg hrvatskog naroda na njegovom dugom, i krvavim znojem natopljenom, križnom putu. Kad je u svakom segmentu društva, napose u političkom, spojena zloća i mržnja prema drugom i drugačijem sa nepravdom, jedino što se može očekivati i što nastaje iz tog spoja, su osude na smrt tog slabijeg, malobrojnijeg, a u borbi za slobodu pravednijeg federalnog partnera. Taj slabiji, malobrojniji, nezaštićeniji, i sa svih strana udaraniji, partner u federalnoj tvorevini, tim sredstvima nepravde, nejednakosti, neravnopravnosti, i marginaliziranosti, uistinu je osuđen na neki oblik smrti. Jer, daleko teže i bolnije od same smrti je proces umiranja. A upravo taj proces hrvatskog umiranja u Bosni i Hercegovini traje sve od tog Daytona, koji s vremenom dobiva izgled nekog logora iz nacističko, fašističko, komunističkog vremena.

U ovako nesređeno uređenoj daytonskoj Bosni i Hercegovini, u kojoj dva brojnija naroda, Bošnjaci i Srbi, okupatorski prisvajaju daytonske entitete kao čiste nacionalne države, zaista nema nikakvi institucionalnih okvira, osim onih prazni na papiru, u kojima i po kojima su Hrvati uistinu ravnopravna nacionalna skupina sa ta dva beha naroda. Napose, a to i jest najvažnije i najsigurnije budući da samo taj okvir jamči sigurnost i opstojnost jednom narodu, hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nije teritorijalno ravnopravan i jednakopravan, suveren i konstitutivan, sa bošnjačkim i srpskim. O nezamijenjivoj sigurnosti teritorijalne suverenosti i konstitutivnosti beha naroda govori i činjenica bošnjačke politike osvajanja beha teritorija unitarizmom i srpske politike secesioniziranja genocidom osvojenog beha teritorija.

I dok svijet te dvije, za suvremeno čovječanstvo vrlo opasne, politike isključivosti gotovo opravdava, i šutnjom legalizira, treću, hrvatsku, beha politiku uključivosti osuđuje i ne priznaje, što je svjetski povijesni presedan u procesu razvitka ljudskih sloboda i nacionalnih prava. Svjetski nepravedni odnos prema nepravedno podijeljenoj i ispregrađivanoj Bosni i Hercegovini jasno potvrđuje da je beha sukob, uz građanski i vjerski bio i jest rat za teritorij. Teritorij etnički i vjerski čistih prostora, kakva je danas genocidna Republika srpska, i kakva se gradi na beha ostatku u okvirima daytonske federacije, kao entitet Bošnjaka i Arapa koji, bilo kao zaslužni ratnici ili kupci bosanskohercegovačke zemlje naseljavaju taj veči dio Bosne i Hercegovine.

Institucionalna i teritorijalna nezaštićenost beha Hrvata dio je procesa etničkog i vjerskog čišćenja, koji ne prestaje sve od nepravedno nametnutog primirja nad tim narodom u Bosni i Hercegovini. Strah koji ih pritišće u toj nepravdi i teritorijalnoj neoznačenosti, prisiljava Hrvate da sve više prodaju očevinu i djedovinu arapskim državljanima. Ta prisila, povećana i stalnim ubojstvima hrvatskih povratnika, zabrana televizije na hrvatskom jeziku, te isilovska zabrana na treći hrvatski entitet dio je zapravo etničkog čišćenja, kako onog iz rata kada su dovođeni mudžahedini tako i onog u Daytonu kada su deteritorijalizirani na vlastitom teritoriju.

Teško je, zapravo nemoguće je vjerovati u dobronamjernost međunarodni asocijacija koje govore o pravima naroda, a ne govore i ne jamče im pravo na teritorij. Pravo naroda bez prava na teritorij sintagma je osvajača i okupatora. Nepriznajući pravo naroda na teritorij, ne priznaje se ni taj narod. Deteritorijaliziran narod je zapravo i denacionaliziran i desuvereniziran. Narod bez označenog i priznatog im teritorija, je onaj kojem se ne priznaje ni njegov nacionalni ni vjerski identitet. Ne priznaje se njegova sloboda i pravo. Teritorij je prostor na kojem narod gradi i izgrađuje svoj identitet. Identitet se ne gradi u zraku. Teritorij je dio identiteta, identitet je dio teritorija. Identitet naroda i teritorij su cjelina, jedno bez drugog nikako ne može. Ne može se nikako jedno priznavati a drugo ne. Nepriznavanjem teritorija jednog naroda je isto kao da se nekome ne priznaje njegova kuća u kojoj živi. Narod bez priznatog teritorija je stoga na neki način podstanar u zemlji koja mu to ne priznaje. Rasprodaja beha teritorija arapskim muslimanima dio je ratne politike izmjene nacionalne i vjerske slike Bosne i Hercegovine. Tempom prodaje zemljišta Arapima u Bosni i Hercegovini, demografska slika te zemlje u korist muslimana i islama bit će ubrzo izmijenjena. Ovo više nije prodaja, već rasprodaja sa nesagledivim demografskim posljedicama za taj dio Europe.

Dok Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini desetljećima čeka povrat otete zemlje i vjerskih objekata, zbog zakona kakvi jesu, a to govori i o položaju Hrvata katolika, muslimani iz arapskog svijeta po nekim drugim njima prilagođenim zakonima kupuju zemljišta na koja samo prstom upru. Ne kupuju samo šeici i emiri, već i oni arapski državljani koji su sredstvo osvajanja Bosne i Hercegovine i plana izmjene njene nacionalne i vjerske slike. Je li arapska kupovina zemljišta u Bosni i Hercegovini stvaranje trećeg, arapskog entiteta na štetu zabranjivanog i osporavanog hrvatskog, vrijeme će ubrzo pokazati. No, na žalost bit će kasno kao što je svaki europski ulazak u tu zemlju kasnio.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?