Pratite nas

Trenutna Hrvatska Vlada – najgora u povijesti samostalne Hrvatske!

Objavljeno

na

Makar se premijer Zoran Milanović u javnosti trudi ostaviti dojam homogene i kvalitetne, dosad “najbolje koalicijske Vlade”, njeni rezultati su porazni na svim poljima rada i u svim resorima, a bilježe se rekordnom nezaposlenošću, permanentnim padom BDP-a, enormnim povećanjem duga i potpunim rasapom gospodarstva, bez i jedne značajnije realizirane investicije u dvije i pol godine mandata.

U zemlji pretežito naseljenoj Hrvatima (više od 90 posto), iz jedne od njenih manjina koja ne prelazi pet posto udjela u ukupnoj populaciji, više je od trećine članova njene Vlade. U zemlji čije se stanovništvo deklarira 89,88 posto katoličkim, tek je pokoji njen ministrar deklarirani (ne i praktični) katolik, dok je premijer ateist, a predsjednik agnostik.

U ministarskom zboru koji broji 20 članova tek pokoji od njih dolazi iz realnog sektora, dok su premijeri sva četiri potpredsjednika (ujedno i ministra) gotovo bez dana radnog staža u realnom sektoru.

Dvojica od ministara, Ostojić i Mrsić, bili su vrsnim liječnicima u svojim specijalnostima, ali su i među najgorim ministrima i ovako loše Vlade.

Troje ministara bili su redovitim sveučilišnim profesorima (Pusić, Zlatar Violić i Grčić), a ministar Matić učitelj u OŠ. Uz ministra Jovanovića, koji je bio trgovac lijekovima u više farmaceutskih tvrtki i odvjetnički posao ministra Miljenića, ministar je Vrdoljak jedan od rijetkih koji ima radno iskustvo u realnom sektoru (ne računajući svaštarenje policijskog ministra Ostojića i „biznis” ministra Jakovine), dok je ministar Linić bio komunističkim financijskim direktorom Rafinerije Rijeka. Svi ostali politički su kruhoborci, kao obnašatelji političkih funkcija ili službe državnih činovnika.

Makar se premijer Zoran Milanović u javnosti trudi ostaviti dojam homogene i kvalitetne, dosad „najbolje koalicijske Vlade”, njeni rezultati su porazni na svim poljima rada i u svim resorima, a bilježe se rekordnom nezaposlenošću, permanentnim padom BDP-a, enormnim povećanjem duga i potpunim rasapom gospodarstva, bez i jedne značajnije realizirane investicije u dvije i pol godine njihova mandata.

Prema mišljenjima ozbiljnih analitičara, među njima i njihovih članova ili neprikrivenih simpatizera (donedavnih partijskih sudrugova), ovo je najgora Vlada u povijesti samostalne Republike Hrvatske i jedini bi njen vrijedan potez bila ostavka i neponovljiva ambicija sastanka u sličnom sastavu.

Životopis krhke istinitosti

 

Branitelj koji to nije, Predrag – “Peđa” Matić, danas u RH vodi iznimno složeno ministarstvo, a u Milanovićevu timu jedan je od opskurnijh likova. Zašto i kako je prisilno mobiliziran s voljom za rovovsku borbu i prema nekima vrlo “zanimljivom” ulogom tijekom isljeđivanja hrvatskih mučenika, najprobranijih junaka epopeje Vukovar, u srbijanskim konc-logorima? O tome bi valjalo pitati, ukoliko je to još kao suvislo moguće, partijske mu drugove novopečene hadezeovce, koji su kao čelnici obrane, ne samo u Vukovaru, prevelika zla činili i zaprljali našu čistoću obrane od četničkog pokolja ranih devedesetih. U pokušaju liječenja njihovih krivnji i kompleksa, unatoč mogućem konvertitstvu, Peđini sudrugovi počiniše mnoštvo nečasnih djela od šume Džergaj do Dunav rijeke i dovođenja kojekakvog šljama u redove ljutih hrvatskih bojovnika, koji čvrstinom i junaštvom vitezova odžačkih braniše svoj hrvatski Vukovar i u njemu izboriše nužan predah ostatku Domovine, da se uspije ozbiljnije pripremiti za obranu od svireposti zvijeri s istoka, bilo onih iz regularnih ili paravojnih četa i korpusa zločinačkih.

Zanimljivo, na junačkim dragovoljačkim prsima Peđinim, broji se čak osam visokih odličja RH, a uz to je i HRVI. Njemu proleteru (jedan na deset; o, da i to se može) bilo je moguće riješiti se PTSP-a baš u trenutku kad je ta nezgodna okolnost postala preprekom iznimno važnoj mu ulozi, za sudbinu tolikih branitelja i opstojnosti hrvatske države. On, naime, toliko ljubi svoju domovinu da ju sa saborcem Radetom Šerbedžijom (braniteljem Vukovara od njega ništa manjim, doduše ništa ni većim – da ne bismo protiv Peđe) i danas u zajedništvu pokušava u istinskom svjetlu Svijetu predstaviti, ne samo s obje strane Dunava, već kao celovitu od Vardara pa do Triglava.

Ovaj, šuvarovskim jezikom rečeni nastavnik razredne nastave iliti seoski učitelj, (barem u nečemu ispravan; jedan je od rijetkih koji nije doknadnim bojovanjem uljepšao i ovaj dio svoje biografije) prema šefovu mu mišljenju ima kompetencije za ministarsko mjesto, neusporedive s tolikim čestitim i obrazovanim braniteljima, kojih istini za volju ima popriličan broj i u samom SDP-u.

Obećavao je progon lažnih branitelja i drugog krimogenog ponašanja tih parazita hrvatske stvarnosti, te mnoštvo toga za braniteljsku populaciju važnog u socijalnom i zdravstvenom njihovom statusu, a na kraju je svoje ministarstvo pretvorio u birokratizirani stroj dobro uhljebljenih i njegovoj viziji RH odanih birokrata.

Ministarstvo kao vlastita prčija

 

Nezaboravna frigidna utičnica sa radija Stojadinka 80-ih prošlog stoljeća, putujuća pivska bačva i tamaniteljica hrvatske kulture u Zokijevu mandatu, Andrea Zlatar Violić, prema navodima ljudi iz struke – u otvorenom pismu upućenom joj u listopadu prošle godine, spominje se kao prvakinja sukoba interesa u RH zbog čega ju je, među inim, i saborsko Povjerenstvo prijavilo DORH-u. Spomenuto se pismo primarno bavi načinom rada i funkcioniranja Hrvatskog audio vizualnog centra (HAVC) i njegovog ravnatelja Hrvoja Hribara. Taj se na privatnim zabavima hvali bliskošću s korpulentnom ministricom, strastvenije nego da je upao u Sevkin kadar baš u trenutku kada je njeno uzavrelo tijelo zaliveno Don Perignonom, dok se u mnoštvu medija navodi kako je hedonistica Andrea VZ, očito slaba na redatelje, do svojeg raskošnog kabineta uredila sobu za rekreaciju s faraonskom kupaonicom. Nešto nalik radnim prostorijamapredsjednika propale fantomske četničke tvorevine RSK-a, polupismenog milicajca Milana Martića. Ulaskom HV-a u njegove prostore zatečeno je nešto rekvizita iz skupocjenih sex shopova, a djelatnici Ministarstva kulture/MK-a okolo pričaju kako se tjelesno ubožni HH često izvlači iz ministarkine sobe za rekreaciju, šepureći se kao Tito nakon ispijenih biranih konjaka s nezaboravnom Sophiom Loren ili Jovankom u najboljim danima.

Zli jezici kulturnih pregalaca u RH opet govore da su te tjelesne aktivnosti HH-u, “vlasniku rekordnog broja kaznenih prijava, zbog višestrukih zloupotreba” na raspolaganje stavile 70 milijuna kuna poreznih obveznika, koje on dijeli probranima, ali tek nakon što desetina sjedne na njegove računčiće.

Hrvatski film, nažalost ne samo u mandatu frigidne utičnice, sveden je u najcrnje svoje razdoblje i neusporediv je ili u tragovima sa značajnim filmskim ostvarenjima čak i onima iz socrealizma u SRH.

Naravno, ništa bolje stanje u materijalnom, financijskom i kadrovskom pogledu nije niti u kazališnim kućama; podsjetimo da je u tijeku potvrda ravnateljice zagrebačkog HNK-a, po volji Zlatarice, nakon šestog natječaja i lakrdije od izbora napravljene. Izdavalaštvo, muzeji, kulturna baština, razvoj kulture i umjetnosti i sve ono čime bi se trebalo baviti ovo ministarstvo, te način upravljanja, rente, javno privatno partnerstvo i sl. u usporedbi sa sobom za rekreaciju, Zarezomi nekim drugim temama, koje se vrte po glavi ove moćne ministrice, daleko su na repu njenih interesa. No, dok ovom zemljom hodi, a ne drma, njena stranačka šefica Vesna Pusić, Zlatarica, razni hribari i ostali džabelebaroši privezani na pune jasle MK-a ne trebaju strepiti za ostvarenje svojih obilatih beriva i realizaciju projekata interesantnih u pravilu za manje od 500 kulturnih konzumenta u RH.

Miljenica partijskih vođa

Kao Račanova miljenica i pripadnica srpske nacionalne manjine u RH, Milanka Opačić je izgradila vrlo moćnu poziciju u SDP-u, a trenutno je potpredsjednica Vlade RH i ministrica socijalne politike i mladih. Suradnici je opisuju kao arogantnu ženu za koju su argumenti tek bezvrijedna priča. Na početku trenutnog mandata obećavala je med i mlijeko u sustavu socijalne skrbi da bi kasnije sve hladnokrvno negirala.

Privatni život, unatoč nespornoj burnoći poprilično drži od očiju javnosti, no zbog svojeg stila i načina komunikacije navukla je ozbiljan prijekor i frustracije socijalno osjetljivih skupina, primarno zbog svojeg nerada tj. pokušaja njegove kamuflaže.

Zbog Nacrta obiteljskog zakona došla je u sukob s pravnom strukom koja joj je poručila da ne ulazi u posao kojem nije dorasla i koji nije tek puko izlaganje utjecaju ideologije, što joj je inače imanentan način rada.

U svoje je ministarstvo dovela mnoštvo novih ljudi bez kompetencija i potrebitog iskustva, naravno izborom po stranačkim i prijateljskim, a nerijetko i nacionalnim kriterijima, te je u njemu rastućom učinila jedino rastrošnost, krijući se redovito iza bliskih odnosa s trenutnim premijerom. Nema dvojbe da je ova diplomirana politologinja značajan primjerak političkog etnobiznisa u RH, a svoj privatni život također vješto podređuje političkom koristoljublju i probitcima, koji će s obzirom na njenu dob (rođ. 1968.) i solidan izgled, ona još dugo kapitalizirati u privatne svrhe, a ne opće dobro kako bi to ona žarko željela prikazati.

Autor: 7Dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Može li HDZ računati na njen glas!?

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Milanka Opačić otišla je iz SDP-a i ostavila 18.000 kuna nepodmirenog duga za članarinu.

Sudeći prema izvorima iz SDP-a, Milanka Opačić nije plaćala članarinu od početka prošle godine kada je stranka, suočena s financijskim problemima, povećala članarine i to posebno za one članove stranke koji ostvaruju prihode na dužnostima koje proizlaze iz članstva u SDP-u, piše Jutarnji list.

Tada je određeno više kategorija članarina čiji iznos ovisi o tome koliki je mjesečni prihod. Najniže članarine u simboličnom iznosu od jedne kune određene su za umirovljenike i studente, a najviše plaćaju saborski zastupnici.

Milanka Opačić je kao saborska zastupnica bila u rangu onih čija je mjesečna članarina iznosila 1000 kuna.

– Članarinu sam uredno plaćala sve dok nije usvojen novi sustav – kazala je kratko Opačić u izjavi za Jutarnji list potvrdivši informaciju iz SDP-a.

Na pitanje namjerava li svojoj, sada već bivšoj stranci podmiriti dug, dala je negativan odgovor navodeći kako je ona u 28 godina svoje odradila za SDP.

Podsjetimo, da izlazi iz SDP-a, Opačić je objavila u srijedu, navodeći kako postaje nezavisna zastupnica, a kao prekretnicu za tu odluku istaknula je četverosatni sastanak Predsjedništva i Kluba zastupnika na kojem joj je postalo jasno da ni jedna strana nema volje izvući SDP iz krize.

Ova bivša istaknuta članica SDP-a koja je bila na dužnosti potpredsjednice stranke te ministrica u mandatu Vlade Zorana Milanovića kazala je da će kao neovisna zastupnica podržavati sve one zakonske prijedloge za koje ocijeni da su na korist građanima.

Time je de facto najavila da u pojedinim situacijama HDZ može računati na njen glas, piše Hrsvijet.net.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Da su braniteljske udruge SUBNOR onda u logorima ne bi bilo mjesta!

Objavljeno

na

Kad god neka Udruga iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata podigne svoj glas, odmah se javljaju ovakvi i onakvi jugonostalgičari i bivši udbaši (ili njihova djeca) i počnu se derati i ukazivati (lagati) da su to iste udruge kao što je bila i ona u komunističkom režimu zvana – SUBNOR. S obzirom da ti i takvi drže u svojim rukama i većinu medija (u kojima im ne možeš odgovoriti, što je po njima „demokracija“) laž do laži često se pretvara u istinu. Kad se podigne neka optužnica, poglavito za one tzv. desne, ekstremni lijevi odmah skaču kao jedan i već unaprijed donose presude, kao u Titovo vrijeme. Kad optužnice ili presude padnu u vodu, obično se po tom pitanju više ne javljaju ili pak opale priču o „potkupljivosti“ suda i suca i tome slično. Zavisi tko im je „meta“. A „mete“ su im obično hrvatski branitelji i oni koji su se borili i stvorili slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Kažu da se braniteljske udruge nemaju i ne trebaju miješati u sve, a osobito ne u gospodarstvo, kulturu, šport, politiku… One se i ne miješaju, već samo iznose  pitanja, misli i osjećaje. Nije im svejedno  kako izgleda i kako će izgledati Hrvatska koju su svojom krvlju stvorili. Nije im svejedno što se snimaju filmovi i serije u kojima se hrvatske junake prikazuje kao „hohštaplere“, „ratne profitere“ ili pak ljude koji su se borili isključivo za svoje interese.

Lažu, naravno, da braniteljske udruge mogu nešto zabraniti, poput koncerta navodnih četničkih pjevača u Hrvatskoj. Da mogu jedan Bajaga ili jedna Brena nikada ne bi pjevali u pulskoj ili zagrebačkoj Areni, niti bi Rade Šerbedžija ikada mogao dobiti na uživanje dio otoka Brijuni. A još manje bi usred Zagreba mogao izlaziti tjednik Novosti koji propagira SAO Krajinu i Srbe koji ne priznaju Hrvatsku kao svoju Domovinu.

Kako, uostalom, se nitko ne zapita: zbog čega hrvatska Vlada ne financira ili ne podupire jedan tjednik koji bi recimo bio hrvatski orijentiran, a ima velikog razumijevanja za jedne kontraverzne i sramne Novosti?

Dakle, nisu braniteljske udruge – SUBNOR. Jer da jesu onda bi bile u mogućnosti slati pojedine ljude na Gole otoke, Staru Gradišku ili Lepoglavu. Mogle bi progoniti ratne zločince koji se slobodno šeću Hrvatskom. Također bi bile u mogućnosti zabraniti predstave „ala Frljić“ ili pak tražiti da se bivši agresorski vojnici (ili njihova djeca) ne zapošljavaju u državnim institucijama. Da one imaju moć nikada se u školama  ne bi učilo da su za agresiju na Republiku Hrvatsku krivi „jedni i drugi“, odnosno da se „ne zna“ tko je „autor“ oko 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica iz Domovinskoga rata. Knjige iz Domovinskoga rata ne bi se tiskale u sto ili nešto više primjeraka, već u „milijunskoj“ nakladi kao što je to naređivao SUBNOR! Osim toga, ni jedan istinski hrvatski branitelj zbog sudjelovanja u Domovinskome ratu ne bi završio u zatvoru, kao što zbog rata nije završio ni jedan partizan!

Da su braniteljske udruge SUBNOR onda bi i one imale „narodne heroje“. Biti Titov „heroj“ tada je značilo da si završio tri fakulteta, odnosno to je bilo – zanimanje! A o povlasticama da i ne govorimo. Čak i danas partizanska djeca primaju očeve – mirovine!

Razlika između partizanskih boraca i hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata je u činjenici da su se prvi borili za Jugoslaviju (ili Hrvatsku unutar Jugoslavije), a ovi drugi isključivo za Hrvatsku!

SUBNOR je bio „država u državi“, dok su braniteljske udruge razjedinjene i manje-više- imaju status „ptica pjevica“ (svaka čast iznimkama).

Sve je to „maslo“ bivših udbaša koji su znali i znaju kako najlakše vladati.

Drugim riječima, branitelji mogu i trebaju iznositi svoja mišljenja i prijedloge.

Ako mogu „pupovci i stanimirovići“ zbog čega se to pravo želi i nastoji oduzeti onim najzaslužnijima?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari