Pratite nas

Trenutna Hrvatska Vlada – najgora u povijesti samostalne Hrvatske!

Objavljeno

na

Makar se premijer Zoran Milanović u javnosti trudi ostaviti dojam homogene i kvalitetne, dosad “najbolje koalicijske Vlade”, njeni rezultati su porazni na svim poljima rada i u svim resorima, a bilježe se rekordnom nezaposlenošću, permanentnim padom BDP-a, enormnim povećanjem duga i potpunim rasapom gospodarstva, bez i jedne značajnije realizirane investicije u dvije i pol godine mandata.

U zemlji pretežito naseljenoj Hrvatima (više od 90 posto), iz jedne od njenih manjina koja ne prelazi pet posto udjela u ukupnoj populaciji, više je od trećine članova njene Vlade. U zemlji čije se stanovništvo deklarira 89,88 posto katoličkim, tek je pokoji njen ministrar deklarirani (ne i praktični) katolik, dok je premijer ateist, a predsjednik agnostik.

U ministarskom zboru koji broji 20 članova tek pokoji od njih dolazi iz realnog sektora, dok su premijeri sva četiri potpredsjednika (ujedno i ministra) gotovo bez dana radnog staža u realnom sektoru.

Dvojica od ministara, Ostojić i Mrsić, bili su vrsnim liječnicima u svojim specijalnostima, ali su i među najgorim ministrima i ovako loše Vlade.

Troje ministara bili su redovitim sveučilišnim profesorima (Pusić, Zlatar Violić i Grčić), a ministar Matić učitelj u OŠ. Uz ministra Jovanovića, koji je bio trgovac lijekovima u više farmaceutskih tvrtki i odvjetnički posao ministra Miljenića, ministar je Vrdoljak jedan od rijetkih koji ima radno iskustvo u realnom sektoru (ne računajući svaštarenje policijskog ministra Ostojića i „biznis” ministra Jakovine), dok je ministar Linić bio komunističkim financijskim direktorom Rafinerije Rijeka. Svi ostali politički su kruhoborci, kao obnašatelji političkih funkcija ili službe državnih činovnika.

Makar se premijer Zoran Milanović u javnosti trudi ostaviti dojam homogene i kvalitetne, dosad „najbolje koalicijske Vlade”, njeni rezultati su porazni na svim poljima rada i u svim resorima, a bilježe se rekordnom nezaposlenošću, permanentnim padom BDP-a, enormnim povećanjem duga i potpunim rasapom gospodarstva, bez i jedne značajnije realizirane investicije u dvije i pol godine njihova mandata.

Prema mišljenjima ozbiljnih analitičara, među njima i njihovih članova ili neprikrivenih simpatizera (donedavnih partijskih sudrugova), ovo je najgora Vlada u povijesti samostalne Republike Hrvatske i jedini bi njen vrijedan potez bila ostavka i neponovljiva ambicija sastanka u sličnom sastavu.

Životopis krhke istinitosti

 

Branitelj koji to nije, Predrag – “Peđa” Matić, danas u RH vodi iznimno složeno ministarstvo, a u Milanovićevu timu jedan je od opskurnijh likova. Zašto i kako je prisilno mobiliziran s voljom za rovovsku borbu i prema nekima vrlo “zanimljivom” ulogom tijekom isljeđivanja hrvatskih mučenika, najprobranijih junaka epopeje Vukovar, u srbijanskim konc-logorima? O tome bi valjalo pitati, ukoliko je to još kao suvislo moguće, partijske mu drugove novopečene hadezeovce, koji su kao čelnici obrane, ne samo u Vukovaru, prevelika zla činili i zaprljali našu čistoću obrane od četničkog pokolja ranih devedesetih. U pokušaju liječenja njihovih krivnji i kompleksa, unatoč mogućem konvertitstvu, Peđini sudrugovi počiniše mnoštvo nečasnih djela od šume Džergaj do Dunav rijeke i dovođenja kojekakvog šljama u redove ljutih hrvatskih bojovnika, koji čvrstinom i junaštvom vitezova odžačkih braniše svoj hrvatski Vukovar i u njemu izboriše nužan predah ostatku Domovine, da se uspije ozbiljnije pripremiti za obranu od svireposti zvijeri s istoka, bilo onih iz regularnih ili paravojnih četa i korpusa zločinačkih.

Zanimljivo, na junačkim dragovoljačkim prsima Peđinim, broji se čak osam visokih odličja RH, a uz to je i HRVI. Njemu proleteru (jedan na deset; o, da i to se može) bilo je moguće riješiti se PTSP-a baš u trenutku kad je ta nezgodna okolnost postala preprekom iznimno važnoj mu ulozi, za sudbinu tolikih branitelja i opstojnosti hrvatske države. On, naime, toliko ljubi svoju domovinu da ju sa saborcem Radetom Šerbedžijom (braniteljem Vukovara od njega ništa manjim, doduše ništa ni većim – da ne bismo protiv Peđe) i danas u zajedništvu pokušava u istinskom svjetlu Svijetu predstaviti, ne samo s obje strane Dunava, već kao celovitu od Vardara pa do Triglava.

Ovaj, šuvarovskim jezikom rečeni nastavnik razredne nastave iliti seoski učitelj, (barem u nečemu ispravan; jedan je od rijetkih koji nije doknadnim bojovanjem uljepšao i ovaj dio svoje biografije) prema šefovu mu mišljenju ima kompetencije za ministarsko mjesto, neusporedive s tolikim čestitim i obrazovanim braniteljima, kojih istini za volju ima popriličan broj i u samom SDP-u.

Obećavao je progon lažnih branitelja i drugog krimogenog ponašanja tih parazita hrvatske stvarnosti, te mnoštvo toga za braniteljsku populaciju važnog u socijalnom i zdravstvenom njihovom statusu, a na kraju je svoje ministarstvo pretvorio u birokratizirani stroj dobro uhljebljenih i njegovoj viziji RH odanih birokrata.

Ministarstvo kao vlastita prčija

 

Nezaboravna frigidna utičnica sa radija Stojadinka 80-ih prošlog stoljeća, putujuća pivska bačva i tamaniteljica hrvatske kulture u Zokijevu mandatu, Andrea Zlatar Violić, prema navodima ljudi iz struke – u otvorenom pismu upućenom joj u listopadu prošle godine, spominje se kao prvakinja sukoba interesa u RH zbog čega ju je, među inim, i saborsko Povjerenstvo prijavilo DORH-u. Spomenuto se pismo primarno bavi načinom rada i funkcioniranja Hrvatskog audio vizualnog centra (HAVC) i njegovog ravnatelja Hrvoja Hribara. Taj se na privatnim zabavima hvali bliskošću s korpulentnom ministricom, strastvenije nego da je upao u Sevkin kadar baš u trenutku kada je njeno uzavrelo tijelo zaliveno Don Perignonom, dok se u mnoštvu medija navodi kako je hedonistica Andrea VZ, očito slaba na redatelje, do svojeg raskošnog kabineta uredila sobu za rekreaciju s faraonskom kupaonicom. Nešto nalik radnim prostorijamapredsjednika propale fantomske četničke tvorevine RSK-a, polupismenog milicajca Milana Martića. Ulaskom HV-a u njegove prostore zatečeno je nešto rekvizita iz skupocjenih sex shopova, a djelatnici Ministarstva kulture/MK-a okolo pričaju kako se tjelesno ubožni HH često izvlači iz ministarkine sobe za rekreaciju, šepureći se kao Tito nakon ispijenih biranih konjaka s nezaboravnom Sophiom Loren ili Jovankom u najboljim danima.

Zli jezici kulturnih pregalaca u RH opet govore da su te tjelesne aktivnosti HH-u, “vlasniku rekordnog broja kaznenih prijava, zbog višestrukih zloupotreba” na raspolaganje stavile 70 milijuna kuna poreznih obveznika, koje on dijeli probranima, ali tek nakon što desetina sjedne na njegove računčiće.

Hrvatski film, nažalost ne samo u mandatu frigidne utičnice, sveden je u najcrnje svoje razdoblje i neusporediv je ili u tragovima sa značajnim filmskim ostvarenjima čak i onima iz socrealizma u SRH.

Naravno, ništa bolje stanje u materijalnom, financijskom i kadrovskom pogledu nije niti u kazališnim kućama; podsjetimo da je u tijeku potvrda ravnateljice zagrebačkog HNK-a, po volji Zlatarice, nakon šestog natječaja i lakrdije od izbora napravljene. Izdavalaštvo, muzeji, kulturna baština, razvoj kulture i umjetnosti i sve ono čime bi se trebalo baviti ovo ministarstvo, te način upravljanja, rente, javno privatno partnerstvo i sl. u usporedbi sa sobom za rekreaciju, Zarezomi nekim drugim temama, koje se vrte po glavi ove moćne ministrice, daleko su na repu njenih interesa. No, dok ovom zemljom hodi, a ne drma, njena stranačka šefica Vesna Pusić, Zlatarica, razni hribari i ostali džabelebaroši privezani na pune jasle MK-a ne trebaju strepiti za ostvarenje svojih obilatih beriva i realizaciju projekata interesantnih u pravilu za manje od 500 kulturnih konzumenta u RH.

Miljenica partijskih vođa

Kao Račanova miljenica i pripadnica srpske nacionalne manjine u RH, Milanka Opačić je izgradila vrlo moćnu poziciju u SDP-u, a trenutno je potpredsjednica Vlade RH i ministrica socijalne politike i mladih. Suradnici je opisuju kao arogantnu ženu za koju su argumenti tek bezvrijedna priča. Na početku trenutnog mandata obećavala je med i mlijeko u sustavu socijalne skrbi da bi kasnije sve hladnokrvno negirala.

Privatni život, unatoč nespornoj burnoći poprilično drži od očiju javnosti, no zbog svojeg stila i načina komunikacije navukla je ozbiljan prijekor i frustracije socijalno osjetljivih skupina, primarno zbog svojeg nerada tj. pokušaja njegove kamuflaže.

Zbog Nacrta obiteljskog zakona došla je u sukob s pravnom strukom koja joj je poručila da ne ulazi u posao kojem nije dorasla i koji nije tek puko izlaganje utjecaju ideologije, što joj je inače imanentan način rada.

U svoje je ministarstvo dovela mnoštvo novih ljudi bez kompetencija i potrebitog iskustva, naravno izborom po stranačkim i prijateljskim, a nerijetko i nacionalnim kriterijima, te je u njemu rastućom učinila jedino rastrošnost, krijući se redovito iza bliskih odnosa s trenutnim premijerom. Nema dvojbe da je ova diplomirana politologinja značajan primjerak političkog etnobiznisa u RH, a svoj privatni život također vješto podređuje političkom koristoljublju i probitcima, koji će s obzirom na njenu dob (rođ. 1968.) i solidan izgled, ona još dugo kapitalizirati u privatne svrhe, a ne opće dobro kako bi to ona žarko željela prikazati.

Autor: 7Dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Kotarsko odmjeravanje snaga

Objavljeno

na

Objavio

Izbori za vijeća kotareva (kotar – nekad veći, a danas manji od općina i gradova) i mjesne odbore, koji su održani u Splitu protekle nedjelje, u svakom su slučaju – unatoč činjenici da se izbornom zovu, odazvalo samo 11,5 posto birača – dobar indikator političkog raspoloženja građana, koji se, doduše, ne može preslikati na cijelu zemlju. Usput, osim što služe kao test popularnosti stranaka, stranački izbori u kotarevima i nemaju naročitog smisla.

Bilo bi, naime, sasvim dovoljno i primjereno za mjesnu vlast birati pojedince, a ne liste, i to na nekakvim zborovima građana. Bilo je čak smiješno čitati te velike zamisli pojedinih stranaka o kojima može odlučivati i koje može provoditi samo gradska ili čak državna vlast.

Rezultatima su svi akteri, kobajagi, zadovoljni. Neki zaista, a neki samo hine zadovoljstvo. Zadovoljan, s razlogom, može biti samo HDZ, koji je izvojevao apsolutnu pobjedu u 24 kotara s pomakom od čak 36 posto. Očito, Plenkovićev ples oko štange, iliti oko centra, nije se ovoj stranci nimalo osvetio.

Veliki rezultat može se zahvaliti trima činjenicama. HDZ ima vjerno, nerijetko interesno uvezano, članstvo, koje je uglavnom i izišlo na izbore. Nije imao nikakvu konkurenciju na tzv. desnom političkom spektru. I, možda najvažnije, HDZ ima gradsku vlast na čelu s Androm Krstulovićem Oparom, koja ulijeva poštovanje i respekt u svakom smislu. S njom su dakako povezana i određena očekivanja.

SDP je u odnosu na prošle kotarske i gradske izbore, na kojima se zbog raspada vlastitog sistema, odnosno zbog raspuštanja organizacije, proveo kao bos po trnju, znatno rehabilitirao svoj rejting. Pobijedio je u četiri kotara (Blatine, Gripe, Lučac-Manuš, Trstenik) koja su tradicionalna uporišta ove sranke zbog pretežnog broja stanovnika mentalno naslonjenih na prohujala vremena.

Tu konstataciju dodatno osnažuje činjenica da je u koaliciji sa SDP-om nastupila Nova ljevica. Ako je to točno i ako je to opće stanje, onda će socijaldemokracija u Hrvatskoj imati, na žalost, sve slabiju perspektivu što se budemo udaljavali od sjećanja na bivšu državu. Most nije napravio značajniji iskorak.

On je prvenstveno žrtva snažne propagande usmjerene protiv njega nakon raskida koalicije s HDZ-om, u kojoj je propagandi vodeća stranka uspjela kod dobrog dijela svojih birača stvoriti uvjerenje kako je Most bio taj remetilački faktor vlasti.

A Pametno je napravilo harakiri kad se posvađalo s Bogom, upustivši se u velike svjetonazorske rasprave, i to s pozicije radikalnog liberalizma i još u koaliciji s ekstremnim krilom HNS-a i IDS-om.

Na Žnjanu su, odakle su krenuli, osvojili jedan mandat, ali taj nije pripao Marijani Puljak. Pobjeda dvojice nezavisnih možda upućuje na smjer buduće politike.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

DUJMOVIĆ: Veliki Jakovina ne zna pravo ime generala Kvaternika iz NDH!!!

Objavljeno

na

Objavio

Debakl, ako hoćete, stručno pa i moralno poniženje koje je golom argumentacijom i konzekventnom uporabom logičkog zaključivanja u raspravi na Poligrafu hrvatskog radia izveo dr. Hasanbegović u radio raspravi sa dr. Tvrtkom Jakovinom spada u anale hrvatskih povjesnih rasprava o čemu dakako mediji ustrajno šute.

Dakle, nikad nitko u raspravama lijevih i desnih povjesničarskih pogleda nije do te razine najprije ogolio, razotkrio, a onda svojom argumentacijom doslovno zdrobio i izvrgnuo ruglu kao ovaj puta Hasanbegović Jakovinu.

Od teze da je 22 lipanj u Brezovici bio tek obično “ konzultantsko ladanje” a nikakvo formiranje, najmanje ne prvog antifasistickog odreda u Europi( jer kako onda zvati Poljake kojj se od 1939 bore sa fasizmom? ) do svih drugih tema, Hasanbegovic je vise negoli dominirao tako da Jakovina doslovno niti u jednoj temi nije argumentima nadvladao.

No pravi akademski tuš je uslijedio kad je Hasanbegovic upoznao naciju sa cinjenicom da je Jakovina u jednoj nota bene nagrađenoj povijesnoj knjizi pobrkao imena povijesnih Kvaternika.

Veliki Jakovina ne zna pravo ime generala Kvaternika iz NDH!!!

Da je takav gaf napravio u nekoj knjizi Hasanbegovic mediji bi se iživljavali mjesecima, ovako, naše medijske eskort dame za dobru apanažu šute i o ovoj profesionalnoj sramoti uglednog povjesničara kao sto šute o potpunom debaklu kojj je njihov medijski ljubimac dozivio od medijski sotoniziranog Hasanbegovića.

On je pak strpljjv čovjek koji zna da u utakmici koju igra postoji drugo poluvrijeme, pa produžetci, po potrebi i penali i da ako je samo do argumenata i istine on tu borbu ne moze izgubitii, komentirao je Tihomir Dujmović.

Bujanec: Hasanbegović skršio Jakovinu k’o Hrvatska Argentinu ! Stigao je i na Jazovku…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori