Pratite nas

Trese se Milanovićeva kula od karata

Objavljeno

na

Kada se javnost počela pitati kako ga nema i zašto koji put ne progovori, hrvatski premijer je otvorio usta i pokazao šta radi, pa smo momentalno požalili.

Piše: Damir Petranović

Dok je još bio u opoziciji i sjedio u parlamentarnim klupama, pa besposleno promatrao kako termiti Hrvatske demokratske zajednice rastaču Hrvatsku i čekao da mu vlast padne u krilo, Zoran Milanović je na legendaran način objasnio zašto ništa ne radi: “Bole me prepone od sjedenja”, objasnio je uz šeretski osmijeh.

Anegdota se kasnije mjesecima prepričavala i parafrazirala, pa i nakon što su mu ključevi Hrvatske zbilja aterirali u njedra, ni krivome ni dužnome. Trebao je samo čekati da se izgubljena Jadranka Kosor pomiri sa sudbinom, a pravosuđe odradi barem dio posla oko stranke koja je službeno optužena za sistemsku pljačku vlastite države. Onda je, unatoč bolnim preponama, zajahao i uspio tek temeljito učvrstiti beskrajnu krizu i recesiju, pa su i vicevi o njegovim neuralgičnim točkama onako balkanski, jasnije i prostije, definirani.

Uglavnom, sustav je bio posložen, tako da premijer nije morao raditi ama baš ništa, nego se samo povremeno pojaviti na protokolarnim dužnostima.

Jer, kako god okreneš, stvarno je izgledalo da Milanovića ništa živo na ovom svijetu ne može uzrujati dovoljno da bi krenuo u akciju. Kompletnu ekonomsku politiku, recimo, prepustio je Radimiru Čačiću, onom buldožeru što je nakon godinu dana strpan u zatvor jer je pregazio dvoje ljudi. Vječnim ideološkim pitanjima mahom se bavio ministar prosvjete, najgrlatiji u njegovoj ekipi. Vanjski poslovi ionako su bili vječna patnja Vesne Pusić… Uglavnom, sustav je bio posložen tako da premijer nije morao raditi ama baš ništa, nego se samo povremeno pojaviti na protokolarnim dužnostima i jednom tjedno formalno izrecitirati dnevni red sjednice Vlade.

Obično mu je i to bilo dosadno, pa bi bacio kakvu doskočicu na latinskom ili engleskom ili neku povijesnu prispodobu – često vrlo nepreciznu ili jednostavno neistinitu – znajući da je to dovoljno da ga mediji u idućih nekoliko dana seciraju. A on bi se vratio ležernim domjencima i anonimnim fancy proslavama, važnom beskorisnom paradiranju i sushi-seansama s onima koje smatra “glavnim opinion makerima”. Sve do jednog trenutka, kada se javnost zbilja počela pitati kako ga nema i zašto koji put ne progovori.

Balkansko-skandinavska mješavina

A onda je Milanović otvorio usta i pokazao što radi, pa smo momentalno požalili. Teško je u nekoliko rečenica opisati hrvatskog premijera: to vam je neka čudna balkansko-skandinavska mješavina političara, koji s jedne strane želi ostaviti dojam da upravlja sasvim dosadnom i uređenom državom, sretnom zajednicom nezainteresiranih građana koji plaćaju porez, razvrstavaju smeće i ne zanima ih tko obavlja najviše funkcije, a s druge definitivno nije imun na dvorske spletke, besmislena razračunavanja i jeftino politikantstvo. Makar nije populist, što će mu priznati i politički protivnici.

Vjerojatno zato što to jednostavno ne zna biti. Nije baš svakome suđeno biti rođen pod staklenim zvonom i profesionalno stasati u aseptičnom okruženju Ministarstva vanjskih poslova. Valjda se zato silno voli igrati politike i to u njemu najprivlačnijem obliku: njegov život je serija House of Cards, a on je Kevin Spacey, glavni junak koji se uzdiže preko političkih leševa i beskrupulozno krči svoj put prema vječnoj slavi, dok je život ostalih Hrvata primjereniji nekom životnijem filmu. Domu za vješanje ili tako nešto.

Slavko Linić je pravi teškaš: stara garda SDP-a, čovjek koji je bio u stanju povući za sobom dobar dio stranke i u trenutku srušiti Milanovićevu House of Cards.

Sve se nekako poklopilo s velikim Milanovićevim “coming outom”: tu negdje morao se odreći Čačićevih usluga, dok je postajalo sve očitije da mu klizi kontrola i nad Slavkom Linićem, neobično popularnim ministrom financija, koji je zaveo strah i trepet među prodavačicama na tržnicama i u mentalnu svijest Hrvata pokušao usaditi jednostavan podatak da bi poreze trebalo plaćati. Mic po mic, riječ na riječ i eto ti još jednog potresa u Vladi, još jednog velikog krvavog obračuna. Značajnijeg od svih dosad: nije Linić Mirela Holy, ministrica-darkerica koju je iskrcao na prvom zavoju, navodno zbog nekakve intervencije za bezvezni posao tajnice u jednom državnom poduzeću, a u stvarnosti jer je žena mislila da su politički programi tu zato da bi se provodili.

Ne, Linić je baš pravi teškaš: stara garda Socijaldemokratske partije, čovjek koji je bio u stanju povući za sobom dobar dio stranke i u trenutku srušiti njegovu House of Cards, kulu od karata. Pa ga je polako bušio mjesecima – u javnost je plasirao detalje iz afera za koje još ne znamo jesu li afere, no malo-pomalo uspio je stvoriti dojam da je glavni državni blagajnik u stvari lopovčina bez premca. Da se razmahao dodjelom državnih kredita svojim prijateljima, pomoćnicima i njihovim obiteljima. Da je intervenirao za poznanike, namještao poslove i prilagođavao odluke države privatnim interesima. Što, naravno, ne mora biti daleko od istine.

Je li brat prijatelj?

No, onda su uslijedila komešanja u njegovoj vlastitoj stranci, potom i europski izbori, na kojima ga je ponizila čak i ta Mirela Holy, toliko da je morao pregristi jezik i čestitati joj na deset posto otetih glasova. I, šlag na kraju: taman kad je osjetio da mu se priprema zatvor – jer je to jedini logičan nastavak priče nakon što premijer s gnušanjem ustvrdi da “Hrvatska nije Sovjetski savez, pa da se politički protivnici rješavaju po kratkom postupku”, oglasio se Linić. I optužio Milanovića da možda nije lopovčina bez premca, ali da jest izdajnik nacionalnih ekonomskih interesa. Da se razmahao dodjelom kredita svojim prijateljima i njihovim obiteljima. Da je namještao poslove i prilagođavao odlluke države privatnim interesima.

Linić je optužio Milanovića da možda nije lopovčina bez premca, ali da jest izdajnik nacionalnih ekonomskih interesa.

Između ostaloga i da je dozvolio vlastitom bratu haračenje i neuvijeno reketarenje po državnim institucijama, iako je nedavno zborio da mu “u politici ni vlastiti brat nije prijatelj”. I da je preko svojih prijatelja u politici i gospodarstvu stvorio paralelan sustav vladanja glavnim polugama moći u državi, izum Ive Sanadera, od kojega se prosječnom građaninu – a da ne govorimo o socijaldemokratu – diže kosa na glavi. Sve to, također, ne mora biti daleko od istine, pa čovjeku dođe neugodno shvatiti da je Milanović, naočigled cijele države, izgubio jedan jedini politički kapital koji je imao. Poštenje. Ili barem percepciju o poštenju, kad se već ne može pohvaliti “skandinavskim” rezultatima rada svoje Vlade.

Što će se poslije događati više nije ni važno: bit će to bratoubilački rat u SDP-u, u kojemu će Linić vjerojatno nadrapati, samo zato jer u SDP-u prevladavaju moralni miševi bez stava ili prefrigani karijeristi previše zabrinuti za vlastita udobna radna mjesta i sigurne budžetske plaće. Naravno, tko je vidio rušiti vlastitu stranku sa vlasti? Toga nema čak ni u House of Cards. A za dvije godine, kad izgube izbore, opet će se u SDP-u čudom čuditi…

 

Izvor: Al Jazeera

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

26 godina od stradanja Vukovara – Položeni vijenci na Memorijalnom groblju

Objavljeno

na

Objavio

U Vukovaru se obilježava 26. godišnjica stradanja toga grada u Domovinskom ratu i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.

U grad su stigli brojni hrvatski građani kako bi odali počast poginulima i ubijenima u agresiji bivše Jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih postrojbi na taj grad. Među onima koji će s pokloniti žrtvi Vukovara, hrvatskih branitelja i civila tijekom Domovinskog rata cijeli je državni vrh predvođen predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović.

Sudionici Kolone sjećanja stigli su na Memorijalno groblje. Državna i druga izaslanstva položila su vijence i zapalila svijeće podno spomen obilježja na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru čime su odali počast žrtvi toga grada u Domovinskom ratu i obilježili 26. obljetnicu stradanja grada heroja. U spomen na branitelje i civile stradale u agresiji JNA i paravojnih postrojbi na Vukovar 1991. godine, zajednički vijenac položili su i svijeće zapalili predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i Vlade Andrej Plenković.

Počast stradalima polaganjem vijenca i paljenjem svijeće odala su i izaslanstva vukovarskih branitelja te grada Vukovara, a potom su vijence položila i svijeće zapalila i druga brojna izaslanstva među kojima i grada Zagreba na čelu s gradonačelnikom Milanom Bandićem te brojnih drugih hrvatskih gradova, županija te braniteljskih i stradalničkih udruga.

Molitvu za poginule i nestale molio je đakovački i osječki nadbiskup msgr. Đuro Hranić, dok misu zadušnicu na groblju predvodi požeški biskup Antun Škvorčević.

isječak HRT

Do Memorijalnog groblja državni vrh i ostali sudionici obilježavanja Dana sjećanja došli su u koloni sjećanja od vukovarske bolnice, u kojoj je bio održan prigodan komemorativni program pod nazivom “Vukovar – mjesto posebnog pijeteta”. Kolonu su predvodili branitelji Vukovara i članovi obitelji poginulih, ubijenih i nestalih branitelja, a slijedili su ih nositelji 186 zastava hrvatskih ratnih postrojbi te državni vrh. Brojni hodočasnici koji su u Vukovar došli iz svih krajeva Hrvatske i okolnih država bili su zaogrnuti hrvatskim zastavama i nosili su transparente s domoljubnim porukama.

Nakon polaganja vijenaca na groblju, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović vijenac će položiti i na mjestu masovne grobnice na Ovčari, a nakon mise, to će učiniti predsjednik Sabora Gordan Jandroković i Vlade Andrej Plenković.

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

PENAVA ISPUNIO OBEĆANJE: HOS prvi put zajedno uz zastave brigada Domovinskog rata na čelu kolone

Objavljeno

na

Objavio

Slika koju vidite izuzetno je rijedak trenutak u HRT-ovom prijenosu kolone sjećanja u Vukovaru, kada se vidi zastava HOS.

Vukovar se nikada neće odreći branitelja i postrojbi koje su ga branile, tako ni HOS-a! U Koloni sjećanja vijorit će se njihova zastava, a sliku Jean-Michel Nicoliera s grbom HOS-a na njegovu ramenu čuvam ispred svog ureda – izjavio je u Bujici vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i tako jasno stao uz postrojbu koja je pod pozdravom ‘Za dom spremni’ branila i Grad heroj.

Penava se u program Z1 i partnerskih televizija javio uživo iz Hrvatskog doma u Vukovaru tijekom ‘Večeri pijeteta’ koji svake godine organizira Nacionalni sindikat policije.

“Niti je ikada itko pomislio – niti će se dogoditi da se Vukovar odriče branitelja i svojih postrojbi. HOS-ova zastava uvijek u sklopu svih ratnih postrojbi, predvodi Kolonu sjećanja, tako će biti i u subotu, most u središtu Vukovara nosi ponosno ime HOS-ovca Jean-Michel Nicoliera, a ispred mog ureda stoji njegova slika s grbom HOS-a na njegovu ramenu. Ne možemo ih se odreći, to bi značilo da se odričemo Domovinskog rata! Ne pričam o konotacijama pozdrava ZDS u Drugom svjetskom ratu, što se tiče Domovinskog rata – tu je stvar čista. Sviđa mi se izjava u kojoj se reklo da ako je i bilo prljavštine na tom pozdravu, branitelji HOS-a isprali su je svojom krvlju,“ rekao je Penava izvjestitelju Bujice iz Vukovara Igoru Petroviću, dodavši da pri obilježavanju Dana sjećanja uvijek daje svoj maksimum i nema razloga da i ove godine ne bude tako.

“Pozivamo sve da nam se pridruže, a oni koji ne mogu, neka upale  lampion u svom domu. Želim svima sretan put prema Vukovaru i odlasku iz njega i da u miru i sa pijetetom mislimo na žrtve, da prođemo u koloni dostojanstveno i odamo im dužno poštovanje. Koliko god se neki trudili prikazati drugačije, mi smo jedinstveni, a sve će i ove subote biti korektno i ispravno. Krenule su razne inicijative – poput one da se odjednom ne pale lampioni diljem Hrvatske i da se umjesto toga donese hrana za gladne Vukovarce… Poručujem im: gladnih Vukovaraca nema, za to smo se pobrinuli, a lampione za heroje Domovinskog rata trebamo paliti dok je svijeta i vijeka,“ zaključio je Penava, bez dlake na jeziku u Bujici., piše Priznajem.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari