Pratite nas

Pregled

H. Hitrec: Trgovina crvenih i manjinaca

Objavljeno

na

H. Hitrec: Hrvatske kronike – Početkom ožujka 2015.

Vrlo vjetrovito, olujno, orkanski, ponegdje čak i arkanski. Vjetar čupao stabla, čupao ljudima zube kada su stajali na vjetormetini i otvorenih usta gledali „čega se ni najstariji ne sjećaju” (dajte, prosim vas), rušio pročelja, bacao lađe, zrakom su letjele manje životinje, pa čak i ptice, piše Hrvoje Hitrec/HKV.hr

Odnio je vjetar i crvenu većinu u Hrvatskom saboru, pa sada imaju 74 ruke, kako izvješćuju mediji. Crveni ipak drže da su stabilni jer se drže za skute manjinaca koji su pak nepredvidivi pa će okrenuti kaput čim osjete da je brod i konačno počeo tonuti bez povratka na površinu. Ipak, u korist stabilnosti crvenih treba reći: laž je da imaju samo 74 ruke, jer svaki od crvenih ima po dvije ruke, što znači da i dalje imaju više nego komfornu većinu od 148 ruku – što je Leko već trebao objasniti, ali nije.

Takvo objašnjenje očekujem od Peđe Grbina, koji je verziran u besmislicama. Ako otpadne još poneki zastupnik manjinske većine u Hrvatskom saboru, crveni će već nešto poduzeti, pokrenuti crvene brigade na snažniju aktivnost i još jednom pokušati osvojiti Šator, izvesti na ulicu nevidljivu Radničku frontu s Filozofskog fakulteta i prikazivati Slavoja Žižeka u HNK Zgb. svaki dan osim ponedjeljka.

U zbilji, crveni doista više nemaju većinu u parlamentu, a to što se moraju uzdati u manjince i Kregara čini ih nervoznim. Manjinci su osjetili da je opet jednom došao njihov trenutak i vjerojatno već počeli trgovati (kada je novinarka Čakarun upitala Milanovića o trgovini, on je zaprepašteno zašutio i dao do znanja da ne zna što ga pita). A da je već možda bilo trgovine na crti Pupovac – Milanović – Vrhovni sud, može se zaključiti iz pravosudnoga cirkusa kojemu je žrtva i opet Branimir Glavaš kojega je Ustavni sud oslobodio jer su mu narušena ljudska prava (prema slovu europske Konvencije o ljudskim pravima), a crveni Hrvati i politički Hrvati našli su brzo zajednički jezik s „nezavisnim” visokim sudstvom i nikome jasnom matematičkom konstrukcijom poslali Glavaša opet iza rešetaka. Riječ je, znači, o političko-sudskom nasilju nad jednim čovjekom (ujedno jednim od mnogih). Štoviše, „nezavisni Sud” i sam priznaje putem glasnogovornika da se nikada nije susreo sa sličnim slučajem, ne postoje presedani, pa je Sud odlučio izmisliti konstrukciju i primijeniti je – na Glavaša, naravno. Jer je on branio Osijek u ratu, to jest Hrvatsku.

Kolinda krenula u svijet

kolinda UN Ban ki moonPrvo u Sarajevo na susret vrhbosanski, gdje je tako pažljivo birala riječi da su svi bili zadovoljni osim onih koji nisu. Federalizaciju nije spominjala i zato je bila nagrađena ćevapima na Baščaršiji. Iz Sarajeva je krenula ravno u Ameriku kod prijatelja Ban Ki-moona gdje se osjeća kao doma, zatim se na svjetskom skupu o ženskim pravima tužila da je morala položiti zakletvu kao predsjednik a ne predsjednica, ali i spomenula Mariju Jurić Zagorku, što je prvi spomen te književnice u velikom svijetu, svakako prvi u Americi gdje su presadili europsku praksu spaljivanja vještica (Salem).

Iz New Yorka ide u Berlin na sastanak s gospođom Merkel. U svakom slučaju, osovina Zagreb-Berlin-Washington počinje funkcionirati i to je dobro. Osovina Zagreb- Beograd–London nakon pada Josipovića postaje (da ne ureknem) pomalo stvar prošlosti, ali će i dalje životariti kao izazovna opcija sve dok ministrica vanjskih poslova bude Vesna Pusić koja bezrezervo podržava srbijanske interese i „u ime Hrvatske” priopćava Srbiji da ju ne će ama baš ničime „ometati” na putu u Europsku uniju. (Ako Srbija ne bude ometala nju, Vesnu, na putu u Ujedinjene narode).

Zašto? Pa zato što nije u srbijanskom interesu da se Srbiju ometa, a Hrvatska nema sa Srbijom otvorenih pitanja, Hrvatska i Srbija nisu ratovale već dvadeset godina, Srbija nema teritorijalnih pretenzija, u Srbiji nije napisan novi Memorandum SANU, Srbija ne drži i dalje prekodunavski dio hrvatskoga teritorija, nestali su nestali iz uvjeta koje Srbija mora ispuniti, u Srbiji više nema kulturnoga i drugog blaga opljačkanog u Hrvatskoj, itd. Pa zašto bismo onda gnjavili jadnu Srbiju?

Jadna Hrvatska

U međuvremenu smo doznali koliko je jadna Hrvatska, svrstana među najjadnije zemlje svijeta. Baš jadno, ako je vjerovati tom izvješću. Još samo što se ne predlaže da himna RH bude Tinova „Svakodnevna jadikovka”. Aktualna Vlada koja je za to najzaslužnija i dalje diletantski maže oči hrvatskoj javnosti (narodu) navodnim pomaganjem sirotinji, što je lijepo i dobro zvuči sve dok se sirotinja ne nađe pred šalterom iza kojega stoluje birokrat i kao i uvijek u povijesti pobjedonosno ustanovljuje da sirotinji fali jedan papir. Tako 95 posto sirotinje izlazi iz ureda sa suzama u očima, jer fali jedan papir. I tako propada iluzija o pomoći siromašnim građanima, te se i ovaj „socijalni potez” ukazuje kao velika prijevara.

S Titom naprijed

Mali Braun, Milanovićev američki savjetnik, savjetovao je učeniku da za izborni slogan uzme jednu jedinu riječ: Naprijed! Milanović je pokušao ugurati još dvije riječi pa da sve zvuči bolje, kao: S Titom naprijed.
No, s Titom je krenulo natrag, pao je naime na 13. mjesto najvećih ratnih zločinaca 20. stoljeća. Ugurali se drugi, stoka jedna, i voljenoga maršala, najvećega sina naših naroda i narodnosti gurnuli na slabije mjesto, što je skandalozno. To je kao da u skijanju osvojite 43. mjesto. List Daily Mail mu je stavio na dušu svega nešto manje od 6oo.ooo ljudi, što je u blagom raskoraku s podatcima dobivenim izravno od Rankovića koji je valjda bolje znao što se događalo od nekog balavog novinara iz 21. stoljeća. D. Mail ne svrstava žrtve po nacionalnosti, valjda da se ne vidi koliko među žrtvama ima Hrvata.

Crno-bijeli svijet

crno bijeli svijet 760445S1Bolji bi naslov bio „Ružičasti svijet”, no ostanimo kod originalnog, nastalog na temelju pjesmice. Ima samo zadovoljstvo pogledati drugi i veći dio trećega nastavka, a to je ujedno sve što ću vidjeti. Ako se što popravi, naći će se dobrih ljudi da me obavijeste.

Prvu epizodu nisam gledao jer mi se pokvario televizor, a ne bih ni da se gad nije pokvario budući sam slutio što bi moglo biti. Da sam dobro slutio, potvrdili su mi sutradan u kafeu i jako se zgražali. No kako ne padam na kavanske tračeve, odlučio sam vidjeti drugu epizodu na popravljenom televizoru i sve je točno. S profesionalne strane: netalentirano, dramaturški razliveno, pisac dijaloga valjda doveden ravno s ulice, redateljski sumorno, glumački tu i tamo poneki bljesak. Neživotno.

Na jezičnoj razini neuvjerljivo, zagrebački kajkavski ne funkcionira, poluzagrebački i nezagrebački štokavski ne pripada poznatim hrvatskim oblicima. S ideološke strane: sitno, glazbom osamdesetih maskirano jugonostalgičarsko podmetanje s puno kadrova iz „JNA” gdje su oficiri doduše seljačine, ali dobričine. Scene pred „Zvečkom” nisam vidio, ali znam to društvo u kojemu su prevladavali sinovi jugooficira, neki i talentirani za glazbu i primijenjene umjetnosti, a frontmen im je bio Štulić koji je s pojavom hrvatske države nestao jer nije mogao zamisliti da živi u nečemu što nije Jugoslavija.

Crno bijeloDa, bilo je ondje i mladih djevojaka kojima ništa nije bilo jasno, nekima od njih danas jest, nekima ni danas nije. Partijska koncepcija „na ljutu ranu, ljutu travu” zanosno je provedena , na ljutu travu kapitalizma ljutom travom glazbe iz istoga toga neprijateljskog zapadnog svijeta, da se zabavno smire nemirni, socijalizam s glazbenim licem. Odnosno muzičkim, jer je riječ „glazba” baš tih godina napadana iz lista „Komunist” kao ustaška. A da je bilo i dobrih pjesmica, bilo je. A da se Jugoslavija i tako čuvala i pravila gluha za sitne buntove iz glasnih melodija, i to je točno. I nije se pravila, ta ona ih je naručila.

Ne bih ja ni reagirao da nisam pratio čudo neviđeno, barnumske najave toga proizvoda, frenetično najavljivanje i u stvari varanje publike. Prvi put se dogodilo da se neka serija najavljuje i u meteorološkoj prognozi, što mi je odmah dalo do znanja da nešto nije u redu s vremenom. Bilo je i neko pretprikazivanje, navodno svi oduševljeni a posebno novinari crvenih listova koji su govorili da je serija maltene genijalna.

Što se zapravo dogodilo, i što se općenito događa? Ravnatelj HTV-a iz komunističkoga razdoblja jednostavno i sirovo, potpuno autistički, želi nastaviti ondje gdje je stao. Kao da se ništa nije dogodilo. A stao je svršetkom osamdesetih i sada im se vraća da bi povezao crvene konce. Otud tolika potpora seriji „Crno-bijeli svijet”, otuda upravo nasilno i svim segmentima HRT-a proviđeno rivanje (što bi rekli Zagrepčani) jednoga proizvoda koji to ni po čemu ne zaslužuje. Šteta. Mogla se možda napraviti dobra dokumentarna serija s laganim, humorističnim komentarima i anegdotama iz glazbenog miljea.

Stoji li HAZU doista iza regionalizacije Hrvatske?

Pročitao sam u tisku, vrlo uznemiren. Pisalo je da HAZU predlaže komadanje Hrvatske u pet regija, znači daje potporu Josipovićevoj i Milanovićevoj ideji, kao i usporednoj zamisli patrijarha Ireneja. Pozornijim čitanjem vidim da nije iza toga baš cijeli HAZU nego se to bilo sastalo Znanstveno vijeće HAZU, a ne znam baš jesu li navedena gospoda akademici – navedeno je da su sudjelovali Koprić, Đulabić, Jambrač, Toksić i Njegaš (nije Njegoš).

O besmislu i opasnostima regionalizacije na crti tek nedavno u povijesti slijepljenih hrvatskih zemalja, pisao sam i govorio mnogo puta i ne mislim ponavljati. Očekujem objašnjenje vrha Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, i to brzo.

Masakr jezika

Piše Inoslav Bešker o pobuni svjesnih Talijana protiv anglizacije talijanskoga jezika, pošasti koja je zahvatila ne samo Italiju i Europu nego svijet uopće. Prvi su bili stali na zadnje noge Francuzi, sada su u bijesu eksplodirali Talijani. U Hrvatskoj nije ništa bolje, tučemo se ali gubimo, premda smo još na nogama.Engleski jezik jaše na valu profita koji ne poznaje granice. Profitu bi najbolje odgovaralo da ne postoje nacionalne države i njihovi jezici. Ein Profit, ein Volk, eine Sprache…. i to ne njemački.

Spomenuti novinar bavi se ponekad i hrvatskim, a bio je vrlo radostan spoznajom da je kajkavski uvršten u listu jezika. Kao rođeni kajkavac nisam ni ja nesretan, odnosno ne bih bio kada se u tom slavlju ne bi skrivale opasnosti. A da se skrivaju, dokazuje upravo rečeni Bešker koji slavodobitno zaključuje napis tvrdnjom da, znači, „postoje tri hrvatska jezika”. To je već tendenciozno komadanje i ne može ostati bez odgovora. Postoji samo jedan, jedini i po svemu jedinstveni hrvatski jezik. (Ponavljam to po stoti put, ako treba i još ću). Njegova su narječja čakavski, kajkavski i štokavski. Na svim je tim narječjima (ili u pitanju štokavskoga – na podlozi narječja) nastajala i nastaje hrvatska književnost, te imamo tri književna oblika hrvatskoga jezika – jednoga, jedinog i jedinstvenoga hrvatskog jezika, jezika hrvatskoga naroda. I četvrti, koji se u povijestima književnosti i jezikoslovlja uvjetno naziva hrvatskim jezikom ozaljskoga kruga, i koji je bio na dobrom putu sinteze (vidi: Petar Zrinski).

Ploče (ne dvojezične nego registarske)

ploceVidio sam nova rješenja za pločice kojima se potkivaju automobili. Narodu su predstavljene tri, sve jedna likovno i smisleno gora od druge. To podmetanje s pločama nije daleko od nasilnoga postavljanja dvojezičnih ploča u Vukovaru, a cilj mu je skidanje hrvatskoga grba i nadomještavanje crvenim kockicama koje nemaju nacionalnost jer se mogu naći i u svakoj zračnoj luci na ovome svijetu. Riječ je o posljednjem trzaju dekroatizacije svega i svačega, ovaj put u prometu. U laboratoriju aktualne Vlade koja se upravo sprema na put bez povratka, to jest već je u prometu, s crvenim tablicama bez hrvatskoga grba.

Đonom na đake

Koliko čujem, sprema se još jedno nasilje nad djecom i to s državne razine, naravno. Nakon što su djeca nekako uspjela izbjeći jovanovićevskom rodnoideološkom i seksualnopomagalnom teroru, ali sve vrijeme ostajala žrtvom prenatrpanih i iscrpljujućih kukurikuluma pa i dalje glavinjaju ulicama s teretom školske torbe koji bi i lučki radnici teško nosili – eto nove ministarske zamisli da đaci polažu prijemni ispit za upis u srednju školu.

Da vidimo o kojemu se uzrastu radi. O djeci između deset i četrnaest godina koja su i bez školskoga utega ponekad teška sama sebi i drugima, djeci koja tek počinju razumijevati ovaj život, ali razumiju da se njihov život tko zna čijom voljom sastoji od učenja iz kompliciranih udžbenika, slušanja nastave razmrvljenih i nevažnih činjenica, ranoga ustajanja i štrebanja prije spavanja, neurotičnoga (i roditeljskog) hvatanja bodova na izvanškolskim aktivnostima i uopće užasne, nepodnošljive presije da „imaju petice” jer će se samo tako moći upisati u srednju školu a posebno u gimnaziju, gdje će opet učiti i štrebati da se mogu upisati na fakultet, na kojemu će štrebati da bi diplomirali i napokon – otišli iz Hrvatske.

A sada i to silno i nekreativno štrebanje u višim razredima osnovne (uz svu silu instruktora i učenja s roditeljima) odjednom postaje nedostatnim. Ako i prođu osmi osnovne s odličnim ocjenama, ipak će đaci morati na prijemni ispit za srednju školu. Nova presija. Mornarska.

Nadam se da ta bedastoća ne će proći. Svakako ju treba zaustaviti do izbora, a nakon izbora naglo zaboraviti. Prijemne ispite treba ostaviti samo za ministre.

[ad id=”40551″]

Hrvoje Hitrec

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Don Damir Stojić: Gledam u Vukovaru lik Isusa koji je prolazio Kalvariju

Objavljeno

na

Objavio

“Gledam u Vukovaru lik Isusa koji je prolazio Kalvariju. Isusa koji je trpio odbačenost, nepravdu i patnju u krvi i suzama, s teškim križem na leđima, na kojem raspet umire.

Ponovno isto proživljava gledajući Vukovar, kojeg razaraju neprijatelji zbog kojih slane suze teku po Njegovim otvorenim, krvavim ranama. O kako to boli! Bože oprosti im jer ne znaju što čine! On je tu, suosjeća. Raspet je s njim. Gleda u nebo i vapi Bogu. Ispod križa evo Majke tješiteljice s glavom polegnutom na zemlju natopljenu suzama i rukama sklopljenim u molitvu. Opet osjeća onu istu bol u srcu.
Svršeno je!
Došao je kraj patnjama, početak novog života. Grad mrtvih postaje gradom živih s novim domom na nebu.

O sveti Vukovaru, hvala ti što si dao svoj život za mene i ostatak Hrvatske. Neka ova ilustracija bude moj mali znak velike zahvalnosti ljudima koji su stradali u ratu i njihovim obiteljima.
Blagoslovile vas Božje ruke i ruke naše nebeske Majke.”

Don Damir Stojić

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

PENAVA: Ne odričem se HOS-a! JURČEVIĆ: ZDS smeta onima koji su rušili Vukovar!

Objavljeno

na

Objavio

Vukovar se nikada neće odreći branitelja i postrojbi koje su ga branile, tako ni HOS-a! U Koloni sjećanja vijorit će se njihova zastava, a sliku Jean-Michel Nicoliera s grbom HOS-a na njegovu ramenu čuvam ispred svog ureda – izjavio je u Bujici vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i tako jasno stao uz postrojbu koja je pod pozdravom ‘Za dom spremni’ branila i Grad heroj.

Bujica emitirana u predvečerje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje ugostila je dr. Josipa Jurčevića, profesora suvremene hrvatske povijesti. Voditelj Velimir Bujanec u studiju je zapalio svijeću i pozvao ostale televizije da učine isto. U emisiji su izrečene ozbiljne optužbe protiv bivšeg čelnika SDSS-a Vojislava Stanimirovića, a objavljen je i letak kojim Rade Leskovac i Milorad Pupovac pozivaju na srpski dernek u Bršadin pokraj Vukovara, gdje će se 19. studenoga pod krinkom  “kulturno-umetničkog programa” zapravo slaviti pad grada.

PENAVA: KAD BI SMO SE ODREKLI HOS-a, TO BI ZNAČILO DA SE ODRIČEMO I DOMOVINSKOG RATA!

Penava se u program Z1 i partnerskih televizija javio uživo iz Hrvatskog doma u Vukovaru tijekom ‘Večeri pijeteta’ koji svake godine organizira Nacionalni sindikat policije.

“Niti je ikada itko pomislio – niti će se dogoditi da se Vukovar odriče branitelja i svojih postrojbi. HOS-ova zastava uvijek u sklopu svih ratnih postrojbi, predvodi Kolonu sjećanja, tako će biti i u subotu, most u središtu Vukovara nosi ponosno ime HOS-ovca Jean-Michel Nicoliera, a ispred mog ureda stoji njegova slika s grbom HOS-a na njegovu ramenu. Ne možemo ih se odreći, to bi značilo da se odričemo Domovinskog rata! Ne pričam o konotacijama pozdrava ZDS u Drugom svjetskom ratu, što se tiče Domovinskog rata – tu je stvar čista. Sviđa mi se izjava u kojoj se reklo da ako je i bilo prljavštine na tom pozdravu, branitelji HOS-a isprali su je svojom krvlju,“ rekao je Penava izvjestitelju Bujice iz Vukovara Igoru Petroviću, dodavši da pri obilježavanju Dana sjećanja uvijek daje svoj maksimum i nema razloga da i ove godine ne bude tako.

“Pozivamo sve da nam se pridruže, a oni koji ne mogu, neka upale lampion u svom domu. Želim svima sretan put prema Vukovaru i odlasku iz njega i da u miru i sa pijetetom mislimo na žrtve, da prođemo u koloni dostojanstveno i odamo im dužno poštovanje. Koliko god se neki trudili prikazati drugačije, mi smo jedinstveni, a sve će i ove subote biti korektno i ispravno. Krenule su razne inicijative – poput one da se odjednom ne pale lampioni diljem Hrvatske i da se umjesto toga donese hrana za gladne Vukovarce… Poručujem im: gladnih Vukovaraca nema, za to smo se pobrinuli, a lampione za heroje Domovinskog rata trebamo paliti dok je svijeta i vijeka,“ zaključio je Penava, bez dlake na jeziku u Bujici.

JURČEVIĆ: MERČEP JE HEROJ, A STANIMIROVIĆ ZLOČINAC – SVE DRUGO JE PERVERZIJA!

Voditelj Bujice je rekao, prema informacijama koje je dobio iz pouzdanih izvora u policiji, da su neki ljudi iz Negoslovaca propjevali protiv bivšeg predsjednika SDSS-a Vojislava Stanimirovića kao osobe koja je sudjelovala u planiranju i zataškavanju ratnih zločina. Stanimirović je Bujanca već tužio, na što je voditelj Bujice odgovorio da mu je to čast, pogotovo jer je Stanimirovićev odvjetnik Anto Nobilo… Jurčević se, komentirajući Stanimirovića, prisjetio prvog zapovjednika obrane Vukovara.

“Tomislav Merčep ustrojavao je tu obranu, lomljenje kičme na njemu višestruko je značajno jer je on iznio demokratske promjene na vukovarskom području. Maknut je pod čudnim okolnostima, a opravdao je obraz hrvatskog vojnika i u Slavoniji i u Lici. Svi koji su upoznati s događanjima u Vukovaru, znaju da je Merčep bio heroj, a ratni zločinac je Vojislav Stanimirović! Ovo je perverzija gdje se heroj medijski i pravosudno proglašava ratnim zločincem, a Stanimirović, osim što je sudjelovao u agresorskoj vlasti, aktivno je sudjelovao i u ratnim zločinima, za što postoje žive svjedoci! Stanimirović je donedavno bio predsjednik SDSS-a, stranke koju je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić, a danas je vodi Milorad Pupovac – pa sve postaje puno jasnije,“ rekao je bez ustručavanja gost Bujice.

U istom kontekstu spomenut je logor Velepromet, iz kojeg je “nestalo” na tisuće Vukovaraca!

“Velepromet je najveći logor koji je postojao za vrijeme rata na području bivše Jugoslavije, uključujući BIH! Prema podacima UN-a, kroz taj zastrašujući logor prošlo je između pet i 10 tisuća Vukovaraca… Prošli su najgore torture, još uvijek, 26 godina kasnije, 500-ak osoba traži svoje najmilije. Od tamo su distribuirani na druga stratišta, o tome postoje brojni iskazi, postojala je i evidencija u odjelima za ratne zločine u policiji, ali Erdutskim sporazumom sklopila se prljava politička trgovina protivna međunarodnom pravu, čak se trgovalo brojem onih koji se mogu procesuirati – i ništa se zločincima nije dogodilo. Sve je obavijeno velom tajne, a Velepromet je najsnažniji argument protiv ovakve nepravde,“ dodao je Jurčević i nastavio: “Velepromet je masovna zločinačka priča, da otvorite jedan slučaj, došli bi do cijelog sustava! Brojna svjedočanstva s obje strane, nedvojbeno govore o veličini tog zločina, čime bi se egzaktno mogao dokazati genocid u Vukovaru nad svima koji se nisu uklapali u velikosrpsku projekciju. Hrvatska politika dopustila je da se agresor artikulira, a etnički Srbi koji su branili Hrvatsku, progonjeni su i marginalizirani isto kao i svi hrvatski branitelji!“

BUJICA OBJAVILA SNIMKE: CIJELA DUBRAVA PODRŽALA HOS-ovce I NJIHOVA OBILJEŽJA U PARKU ŽARKA MANJKASA – CRVENKAPE!

Emisija je na početku, posebnim prilogom podsjetila na oduzimanje HOS-ove zastave i transparenta te privođenje četvero mladih domoljuba, na otvorenju Parka Žarka Manjkasa – Crvenkape, legendarnog HOS-ovca koji je poginuo u Bogdanovcima pokraj Vukovara. Prije tjedan dana privedeni su studentica iz Međimurja Barbara Turk te još trojica sinova hrvatskih branitelja, a u četvrtak ujutro su na isto mjesto došli vukovarski HOS-ovci, brojni branitelji i hrvatski domoljubi koji su ponosno nosili HOS-ove zastave i znakovlje. Na ulice je izašla cijela Dubrava, a pridružili su se i BBB-ovci. Na spomenik je tom prigodom nalijepljen znak HOS-a koji sadrži i pozdrav ‘Za dom spremni’. General Željko Sačić, ratni načelnik Stožera specijalne policije MUP-a RH, na skupu je rekao da se oduzimanjem znaka HOS-u, oduzima i budućnost Hrvatskoj te se pritom zapitao: “Gdje su bili ’91. ovi koji sada skidaju oznake HOS-a!?” General je poručio HOS-ovcima: “Nemojte odustati od vaših simbola jer će te tako pljunuti na vaše mrtve!“

Barbara Turk je u četvrtak u zagrebačkoj Dubravi dobila ovacije stotina okupljenih branitelja i građana, a vukovarski dragovoljac HOS-a Damir Markuš ogrnuo ju je njihovom zastavom. Policija ovaj puta nije intervenirala, a praktički je nije ni bilo, kao ni Petra Janjića – Tromblona… Ekskluzivnu izjavu za Bujicu dao je i Paul Nicolier, brat Jean-Michel Nicoliera: “HOS je vrlo važan za obranu Hrvatske. To nisu fašisti! Ljudi vole HOS, pogledajte!”

Izjavu Paula Nicoliera komentirao je gost Bujice: “Tragično je da se brat jednog od heroja hrvatske obrane mora osvrtati na optužbe i lijepljenje etiketa, što pokazuje svu apsurdnost i neodrživost situacije u kojoj se vodi specijalizirana medijska kampanja i lomi kičma Domovinskog rata!“

Prof. Jurčević je iznio svoje mišljenje o pozdravu ‘Za dom spremni’: – Koristile su ga mnoge postrojbe u Domovinskom ratu, 1. gardijska, 7. gardijska… Ne samo HOS. Oni kojima smeta ZDS napadali su Vukovar! To je obrambeni i patriotski pozdrav. Prvi pokušaj njegove kompromitacije dogodio se prije nekoliko godina kada je tu vrstu agresije izvršio ministar Jovanović, a usprkos promjeni vlasti, začuđen sam šte se sada nasjelo na tu podvalu. Sve ranije vlasti – i HDZ-ove i Račanova, legalizirale su taj pozdrav bez problema, nitko ga nije problematizirao niti spominjao dva i pol desetljeća. Pitanje je tko sada ruši temelje Hrvatske i hrvatskog obrambenog rata?

BRŠADIN – SRPSKI DERNEK POVODOM PADA GRADA HEROJA!

U emisiji je prikazan letak koji, kako je rekao voditelj, po Vukovaru dijele Rade Leskovac i njegova ekipa… Naime, 19. studenoga u Bršadinu pokraj Vukovara, mjestu s većinskim srpskim stanovništvom, neki će slaviti! U letku se poziva na događaj koji počinje u 18 ‘časova’: “Kulturno umetničko društvo Vaso Đurđević iz Bršadina i Srpsko kultrurno društvo Prosvjeta, pododbor Bršadin, organiziraju tzv. KONCERT NARODNIH IGARA I PESAMA kojima će navodno “obeležiti KRSNU SLAVU KUDA SVETOG STEFANA DEČANSKOG”.

“Učesnici programa” po navodima Bujice su “KUD MOSLAVINA IZ GAREŠNICE, KUD SEDMICA UGRINOVCI – SRBIJA I KUD VASO ĐURĐEVIĆ BRŠADIN“.

Jurčević je ovaj dernek nazvao čistom provokacijom.

“To je nastavak priče o utakmici ‘Zvezda’ – ‘Sinđelić’ koja se nije odigrala u Trpinji. Provokacije vezane za 18. studenoga, događaju se svake godine, ali i 02. svibnja, na obljetnicu pokolja u Borovu Selu. Potpuno je jasno o kome i čemu se tu radi… Ovo je test dokle se može ići u rehabilitaciji agresije. Ponavlja se priča s početka 90-ih godina…”

Bujanec je na kraju emisije pustio prilog o bajkerima koji su u tri dana prešli cijelu Hrvatsku, od Prevlake do Dunava. Po lošem vremenu putovali su prema Gradu heroju, posjetili su Knin i Škabrnju, Plitvička jezera gdje su se poklonili Josipu Joviću, a u Zagrebu su stali na Mirogoju gdje su zapalili svijeću predsjedniku Tuđmanu i poginulim braniteljima… U petak navečer sretno su stigli u Vukovar.

“To je duh koji će pobijediti sve neprijatelje, kao i ’91.“ zaključio je u Bujici Josip Jurčević.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari