Pratite nas

“Tri brata uboga, j..u jedan drugoga!”

Objavljeno

na

Nakon što sam krenuo u polemiku s Miroslavom Ćirom Blaževićem, a u vezi njegove izjave da želi biti selektor nogometne reprezentacije Republike Srpske, da sve one koji ne vole Republiku Srpsku otjera  u PM, da je veliki prijatelj Milorada Dodika, te je davanje pričuvnog čina brigadira Hrvatske vojske ovoj “pederčini”  degradiranje Domovinskog rata, u jednom dnevnom listu (Novi list, 23. travnja 2014.) javio se ni kriv ni dužan nekakav Predrag Lucić s kontraverznim, intelektualnim i smrdljivim (lažljivim) tekstom “Brigadir Ćirilica Blažević”.

Predrag-LucicRiječ je o jednom od “tri brata uboga koji j..u  jedan drugoga”, a koji je zapravo brat “blizanac” Viktoru Ivančiću i Borisu Dežuloviću. Naime, da  prije svega pokušam razjasniti kako funkcioniraju “tri brata”, barem u mojem slučaju, a tako je vjerujte i u drugim njima sličnim  stvarima. Prvo je moju malenkost  u nekakvom srpskom listu “Novosti” ni zbog čega napao “prvi brat” zvani Ivančić.  Odgovorio sam mu, naravno, ali odgovor  nikad nije objavljen. Onda sam pisao o drugom “bratu” Dežuloviću, i razotkrio o kakvoj se “svjetskoj” veličini estradnog spisateljskog zabavljača radi, koji zahvaljujući “ja tebi-ti meni” prima i neke nagrade i priznanja “u ništa”, da bi se, na kraju, na sve to javio nitko drugi nego “treći brat” – Predrag Lucić, koji se u tom navedenom tekstu “kao ne osvrće”  na moje sprdanje s njegova “dva brata”, već se okomio na mene u svezi mojeg pisanja o “najboljem treneru svih vremena”, neuništivom Ćiri Blaževiću, aktualnom treneru nekog niže razrednog bosanskog kluba. Na taj način taj treći brat “ubogi” (Lucić) nastojao se ugurati u šupak svojim idolima Ivančiću i Dežuloviću, s kojima se navodno nakrao  u Feral Tribunu, koje su bile “Greatest  Shits  novine”, ali dobro financirane navodno iz vanjskih izvora nesklone hrvatskoj državi, a još manje stradalnicima i braniteljima hrvatskog Domovinskoga rata.

Ova braća po “pisanom oružju” postala su slavna baš kao i Palomin toalet papir, jer su neprestano vršili male i velike nužde po prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i Junacima Domovinskoga rata i uzdizanju politike ratnog zločinca Slobodana Miloševića. Dakle, taj “trafikant” (kako sam sebe ispravno naziva) Lucić, kojeg ne možeš (zbog njegove “veličine”) ni uvrijediti, u tom tekstu prepunom njegovih fekalija nadrobio je  sve i sva, od toga da ja tobože pišem “u ime Udruge, u ime Domovinskog rata, u ime devedeset  prve, pa samim time valjda i u počasno ime suverene i samostalne kokošje juhe u kocki”. Na prvi pogled zabavno, da nije smrdljivo. Niti ja tako pišem niti se tako predstavljam. Zatim, citira senilnog  Miroslava Blaževića, o onome što je navodno izjavio u nekakvom srpskom portalu o meni, pa i laž nad lažima da mi se tobože sudi zbog “napastovanja djevojčice (sic!) od 18 godina”, ali nigdje ne spominje istinu da je Blažević zbog navodnih lažiranja nogometnih utakmica u Francuskoj već ležao u nekom njihovom zatvoru, da je bio na robiji, kao ni to da su “tri brata uboga koji j..u jedan drugoga” imali i imaju navodno na “stotine” tužbi zbog “silovanja” na hrvatskim sudovima. Da, ima pravo ovaj poznati “srpski trafikant” da sam zamjerio Blaževiću što toliko uzdiže tzv. Republiku Srpsku, kao da nije riječ o “republici” koja je nastala na krvi, u koju se ne mogu vratiti 200 tisuća izbjeglih i prognanih Hrvata, čiji su vojnici ubijali ljude samo zbog toga što su bili Hrvati ili Muslimani, a sve sam to i sam vidio i doživio kad sam kao dragovoljac ratovao u bosanskoj Posavini, gdje sam srećom i lakše ranjen (pogledajte moju knjigu “Dnevnik pakla ili 135 sati pada Bosanskog Broda”).

Gdje je tada bio Blažević, kojeg  na tisuće ljudi od milja naziva “pederčinom” ili ta “srpska prodana kokoš-trafikant” – Predrag Lucić, zajedno sa dva svoja “brata uboga”? Lucić piše da je Tuđman zakitio Blaževiću čin, ali prvi hrvatski predsjednik  nije  ni sanjao da  će ga ova “pederčina”  izdati, okrenuti se onima koji su klali i ubijali, koji žele tu tzv. “republiku” pripojiti matici Srbiji. Blažević  je danas, očito, slučaj za “psihijatra”, tim prije što i u svojim poznim godinama može i hoće – što ne može. S njim se sprdaju, viču za njim kao za “medvjedom na lancu”, a on opčinjen slavom samo maše “repom”, jer ne vidi da je postao “lutak na koncu”. Uostalom, da ga njegov prijatelj Dodik i postavi za izbornika Republike Srpske to bi isto tako bilo kao da Izraelci nekog njemačkog brigadira prihvate  da vodi njihovu nogometnu reprezentaciju!

Blažević želi da i dalje služi dva “boga”- četničkom Dodiku i na žalost mrtvom Tuđmanu.  E, ne ide to tako, druže Ćiro, bez obzira koliko te “branili”, a zapravo od tebe i dalje pravili “majmuna” ljudi poput nekih ala Lucića, koji od dosade u društvu još dva svoja kompanjona “j..u jedan drugoga”!

Stoga ovaj  Lucićev tekst u Novom listu smatram kao još jedno vraćanje nekakvog “duga” njegovoj  Feralovoj braći, koja  još nisu, a valjda jednom hoće, odgovarati i zbog svih navodnih kriminalnih i inih radnji u tom tzv. satiričkom (propalom) tjedniku!

 I na kraju, taj Lucić je toliko objektivan da nigdje u tom svom “toalet” odgovoru ne spominje moj odgovor Blaževiću, kao da ga nikad nisam napisao ni objavio.

Mladen Pavković/kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. U svijetu nitko  ne zna ništa o Vukovaru!

Objavljeno

na

Sipa Press

Prolazi još jedna obljetnica sjećanja na nevine žrtve Grada Vukovara, ali i Škabrnje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Koliko djeca u školi uistinu znaju o ovim velikim tragedijama hrvatskog naroda, koliko znaju o agresorima? Malo ili ništa. Međutim, još je žalosnija činjenica da se recimo o onome što se događalo u Vukovaru tijekom 1991. gotovo ne zna ništa u Europi, a kamoli u svijetu.

Mnogi ne znaju ni pokazati na zemljopisnoj karti gdje je Vukovar, a kamoli Škabrnja, iako je riječ o jednoj od najvećih ratnih katastrofa nakon II. svjetskog rata. O ovom razorenom gradu vrlo malo ili bolje rečeno ništa ne znaju ni žitelji susjednih država, poput Madžarske, Italije…

U školama diljem Europe se ne uči o Domovinskome ratu. Tome se ne treba čuditi kad se ni u hrvatskim školama ovoj temi ne pridaje zaslužena pažnja. Međutim, što rade hrvatska veleposlanstva diljem svijeta, je li ona barem prigodom ovakvih događanja upozoravaju tamošnje medije, odnosno iznose istinitu sliku o onome što ste događalo na ovim prostorima? Prema šutnji europskih medija vrlo lako se da zaključiti da se u ime nečijih interesa ova tema zaobilazi, marginalizira i prešućuje! Zašto?

S druge pak strane svjedoci smo da se svijetom širi lažna istina o Domovinskome ratu, pa čak i da se agresora pretvara u žrtvu. Nitko to ni demantira. To traje iz godine u godinu, pa će na kraju laž  ipak  postati – istina.

Dakle, pitanje glasi: što ste gospodo hrvatski veleposlanici učinili ili što činite da se 26 godina nakon okupacije Vukovara i Škabrnje zna o tim događajima u državama u kojima predstavljate Hrvate, odnosno zašto šutite, umjesto da „urličite“ o onome što ste nadamo se gledali i ovih dana u ovome gradu i ovome selu?

U vrijeme Domovinskoga rata hrvatska je diplomacija odnijela pobjedu, baš kao što su to učinili i mediji, ali u miru opet gubimo.

Ne, ništa se u Europi ne zna o Vukovaru, o bijelim križevima na Memorijalnom groblju ili pak o Ovčari.

Sramotno, ali je tako!

Inače, svjetski mediji su relativno dobro informirani o „ustaškoj Hrvatskoj“, pa i o „genocidu Hrvata nad Srbima“, o čemu im ne svjedoče samo Srbi, već i pojedini hrvatski (?) političari, domaće izdajice i dezerteri.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari