Pratite nas

Reagiranja

Tri glavne točke na kojima se i danas ruši hrvatska država su Stepinac, Jasenovac i Domovinski rat

Objavljeno

na

PISMO PROF. MARUŠIĆU

Dragi Matko,

Kako svi i očekujemo od Tebe, sjajan Ti je tekst o dr. Ester Gitman i njenom značaju za hrvatsku povijest. Zapravo za RH!

Tri glavne točke na kojima se i danas ruši hrvatska država su Stepinac, Jasenovac i Domovinski rat.

1. Stepinac. Još u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji povodom izlaska moje knjige „Brani li Goldstein NDH“ rekao sam:

Svi koji promiču tezu o genocidnosti hrvatskog naroda, po definiciji napadaju našeg blaženika (Stepinca, op. J.P.). Po tome ćete ih prepoznati.

Zapravo ta moja knjiga je trebala biti odgovor na knjigu Goldsteinovih „Holokaust u Zagrebu“. Već sam bio napisao (i objavio kao feljton) odgovor na njihove napade na Stepinca, kada sam doznao da je pokrenuta velika hajka na povjesnika dr. sc. Juru Krišta koji je napisao negativnu kritiku dijela knjige o Stepincu. Zato je nastavak moje knjige sastavljen dobrim dijelom od mojih odgovora na napade na njega. Znalo ih je biti i 5 tjedno u raznim novinama.

Sigurno je velika stvar to što za istinu o Stepincu čini dr. Gitman. Koliko to može utjecati na one kojima su laži o Stepincu u njihovim planovima za napade na Hrvatsku – vidjet ćemo. Sigurno im je teško nekoga tko je učinio toliko dobra stalno optuživati. Je li u toj igri i Papa Franjo, ne znam. Ali da im koristi – koristi im. S druge strane problem im je i što među vladajućima u RH ne mogu lako naći onoga tko bi podržao te napade jer bi to u Hrvatskoj značilo političku smrt. Vidimo da je i Predsjednica dodjelila odličje dr. Gitman. Ali to im je pokazao puk u Zagrebačkoj katedrali kada je s ovacijama propratio spominjanje imena biskupa Košića.

2. Jasenovac. Zapravo ovaj Tvoj tekst doživljavam i kao nastavak na naše Pismo HAZU iz 2015. koje je potpisao čitav niz hrvatskih uglednika (nadbiskupa, biskupa, akademika, sveučilišnih nastavnika, književnika,…) A povod je bio tadašnji napad na knjigu o Jasenovcu autora B.Matković, V.Horvata, S.Pilića i I.Vukića. I nedavno si reagirao na sličan napad na moju i dr. Razumaovu knjigu sa sjajnim Otvorenim pismom Efraimu Zuroffu. Na ta istraživanja upozoravaš i u ovome tekstu kada kažeš:

Zato od toga dana u javnost trebaju, s trubama i bubnjevima, izaći i djela, argumenti i dokazi B. Matković, S. Loze, V. Horvata, N. Banića, R. Leljaka, M. Koića, S. Pilića, I. Vukića, S. Razuma, J. Jurčevića, M. Ivezića i drugih hrvatskih povjesničara koji su raskrinkali sve glavne krivotvorine hrvatskih neprijatelja. Oni koji izobličuju hrvatsku povijest, poput S. Koren, I. Goldsteina, H. Klasića, T. Jakovine i njima sličnih, neka se tim hrvatskim povjesničarima suprotstave znanstvenim argumentima, u javnosti, da svi možemo vidjeti tko je u pravu!

Kao da i u tom dijelu ukazuješ na našu knjigu „Raskrinkana Jasenovačka laž“ jer je jedno poglavlje posvećeno napadima na Igora Vukića i njegovu knjigu „Radni logor Jasenovac“ i posebno na HTV emisiju kada se Klasič prepao i nije se suprostaviti Vukiću. Jasno je da bi takvi kao Klasić ispali smješni u takovim suprostavljanjima.

Milošević je srpske vojnike poslije njihove „bežanije“ u Oluji podrugljivo usporedio sa zečevima. A znate li što se dogodilo kada se Klasić ponašao kao zec? Odgovorni na HTV-u su za to optužili urednicu Karolinu Vidović Krišto. Vjerovali ili ne! Valjda je trebala i očekivati da onaj koji kao povjesničar zastupa prosrpske interese mora pobjeći od onoga koji govori istinu. Da pravo pitanje je:

Tko i kada če se ispričati Karolini Vidović Krišto?

Naravno u knjizi „Raszotkrivena jasenovačka laž“ jedno poglavlje je i posvećeno njoj!

Međutim, laži o Jasenovcu su toliko puta korištene tako da ima puno ljudi i u RH koji vjeruju u njih, a da ne spominjemo one vani. Pa pogledaj samo što glavni urednik Hrvatskog tjednika Ivica Marijačić za Predsjednicu kaže kako sudjeluje u širenju takvih neistina tj. kako je u Jasenovcu govorila morbidne laži na račun Hrvatske (prepričala sudbinu djevojke stradalnice logora za koju se odmah utvrdilo da uopće nije stradala i da nije bila u Jasenovcu). Tome treba dodati i onu epizodu kada je na neshvatljiv način pozvala Vučića u Zagreb. Je li i tu bio Jasenovac u igri, tj. je li svjetskim moćnicima poslije reagiranja u RH na velkosrpsku izložbu laži o Jasenovcu postalo jasno da im i Jasenovac zahvaljujući radu povjesničara koje Ti spominješ sve manje koristi u borbi protiv RH, pa otud i tog posjeta?

3. Domovinski rat. Teško je i pobrojati sve načine na koje je napadan Domovinski rat. Spomenut ću napad na pozdrav Za Dom spremni s kojim je branjena Hrvatska od fašističke srpske agresije uz rehabilitaciju znakovlja agresora. Traje u kontinuitetu od 2000.-e. Počelo je napadima na Thompsona, HOS-ovce i sve to traje do današnjih dana. U tu kampanju se uključio Predsjednik Vlade pa je na zahtjev agresora ili onih koji su ih podržavali skidao i spomen-ploče poginulim braniteljima (Jasenovac), Međutim i pored velikih kampanja većina ljudi u RH su i dalje uz branitelje i njihov pozdrav s kojim su ginuli boreći se protiv fašističkog agresora. Pa se nedavno u to uključila i Predsjednica, a ubrzo joj je u pomoć priskočio američki velepposlanik. Suočena sa reagiranjem naših ljudi morala je ustuknuti. Ljudi traže da netko uputi zahtjev Predsjedniku SAD-a da iz RH povuče takvog veleposlanika.

Da nisam spomenuo Sud u Haagu koji je dugo bio glavni instrument u rukama onih koji su rušili Hrvatsku, a uz pomoć svih vlada u RH. Uspjeli smo ih onemogućiti u slučaju naših generala Gotovine i Markaća. Ostali su im osuđeni Hrvati iz BiH. Međutim strašam udarac zadao im je general Praljak svojim sebedarjem za istinu i za svoj narod. Vlast nije ni došla na komemoraciju velikom generalu, Predsjednica je tada pobjegla iz Zagreba, a u Sunju izbacila njegovo ime iz svog govora, kao što je u Sisku izbacila ime Đure Brodarca.

dr, Međimorec i ja uskoro predstavljamo knjigu General Praljak IV.  (u Hrvatskom slovu 21. 3. 2019., a predstavit će je uz nas autore general i saborski zastupnik dr. sc. Miroslav Tuđman, i naši sjajni kolumnisti i publicisti Mato Kovačević i Marko Ljubić). Pri tome treba posebno naglasiti podnaslov ove knjige, koji je itekaku u skladu sa svime do sada rečenim:

S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo.

Josip Pečarić

 

PRILOG – MATKO MARUŠIĆ –  ESTHER GITMAN I MI: VELIKI DAN HRVATSKE POVIJESTI

Svu hrvatsku povijest treba ponovno napisati, od mogućega Irana o kojemu se ni danas ne smije govoriti, preko Goldsteinova nijekanja krunjenja kralja Tomislava na Duvanjskom polju, tajenja veličanstvenog okupljanja hrvatskoga naroda oko Hrvatske seljačke stranke i njezinoga uništenja od komunista, strašnih preuveličavanja zločina ustaškog režima i o partizanskom „antifašizmu“, sve do Udbe koja radi i danas i „civilnih“ udruga koje su komunističke lože.

Dana 13. veljače 2019. predstavljena je na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu knjiga dr. Esther Gitman „Alojzije Stepinac – Pillar of Human Rights“.

Taj dan je prekretnica povijesti hrvatske povijesti – jer je u njemu hrvatska povijest prestala biti laž i postala istinita, i to na međunarodnoj razini! Savršeno neutralna osoba, američka Židovka, iznijela je nepobitne istine o Blaženom Alojziju Stepincu.

Činjenice o njemu bile iskrivljene, strašne izmišljotine ubačene, vrline, postignuća i pobjede zatajene – laž na laž, sustav laži, sustav istrebljenja i sramoćenja Hrvata! A istina je bila upravo suprotna: on je bio stup ljudskih prava.

Svu hrvatsku povijest treba ponovno napisati, od mogućega Irana o kojemu se ni danas ne smije govoriti, preko Goldsteinova nijekanja krunjenja kralja Tomislava na Duvanjskom polju, tajenja veličanstvenog okupljanja hrvatskoga naroda oko Hrvatske seljačke stranke i njezinoga uništenja od komunista, strašnih preuveličavanja zločina ustaškog režima i o partizanskom „antifašizmu“, sve do Udbe koja radi i danas i „civilnih“ udruga koje su komunističke lože.

Hrvatski su mediji korektno prenijeli i ozračje predstavljanja knjige dr. Gitman (više od 500 posjetitelja) i sadržaj i važnost te njezine druge knjige o Stepincu pa to ovdje ne ću ponavljati. No moram istaknuti dvije vrlo važne stvari koje sam naučio na tom događaju.

  1. Hrvatski crkveni velikodostojnik je međunarodni stup ljudskih prava

Dr. Gitman je kardinala Alojzija Stepinca – u naslovu knjige – nazvala „pillar“, što u prijevodu s engleskoga znači „glavni nosilac, kolona, potporanj, stub, stup, uzdanica“. Dr. Gitman je znanstvenoistraživački dokazala da hrvatski kardinal, osuđen od komunista i pljuvan od bezbrojnih bijednika – nije bio ustaša, zločinac, izdajica, uskogrudni klerik ni kolaborator nego – glavni nosilac, kolona, potporanj, stub, stup, uzdanica – ljudskih prava! Knjigu treba pročitati do zadnjega detalja jer u njoj ima bezbroj podataka koje nikad nismo čuli (živjeli smo u laži!) a kojima se moramo ponositi.

Dr. Gitman je rekla da se Hrvatima cijeli svijet divi zbog Stepinca, ali ne samo zbog njega – divi se i zbog dobrote hrvatskoga naroda u tim strašnim danima: navela je da postoji 20.000 potpisa hrvatskih ljudi koji su od režima NDH tražili da pusti uzapćene Židove – njihove susjede i poznanike, dobre i nevine ljude. Hrvati su to potpisivali po cijenu opasnosti po život, neki čak samo otiskom prsta jer su bili nepismeni! Priznajte da to niste znali. (Nisam ni ja i sada ne znam kud ću od sreće i ponosa!)

Ima li i jedna država na svijetu, i jedan narod, koji može pokazati potpise 20.000 ljudi koji su se po cijenu vlastitoga opstanka, u II. Svjetskom ratu, pod nacističkom okupacijom, otvoreno založili za Židove? Nema! Neka kaže Yad Vashem, ima li? Ponosimo se sada i zauvijek time, braćo i sestre Hrvati!

Na predstavljanju sam čuo još jedan detalj koji me je fascinirao i želim ga podijeliti s vama. U hrvatskoj Katoličkoj crkvi bilo je Židova i Židovki koji su prije II. Svjetskoga rata prješli na katoličku vjeru i koji su se onda zaredili za katoličke svećenike i časne sestre. Režim NDH donio je odluku da oni, iako Židovi po narodnosti, ne moraju u javnosti nositi židovsku žutu zvijezdu, kao što su to morali svi drugi Židovi. A onda je njihov poglavar, kardinal Alojzije Stepinac, od njih zatražio da i oni nose žutu zvijezdu, sve dok je moraju nositi i drugi Židovi!

Postoji li u povijesti borbe za ljudska prava ljepša i plemenitija gesta od te? Ne postoji! Braćo i sestre Hrvati, ne dajmo da nama, koji to imamo u svojoj povijesti, danas o ljudskim pravima drže lekcije ljudi koji nas mrze i koji žele da nestane naša država!

Ovdje pitam Ministricu Divjak hoće li se ta prevažna povijesna činjenica pojaviti u novom kurikulu povijesti???

  1. Hrvatsku povijest mora se iznova napisati

Hrvatsku povijest mora se iznova napisati! Ono s čime je dr. Gitman izašla u odnosu na kardinala Stepinca dovoljno je veliko i neupitno da se mora izaći i s drugim hrvatskim istinama, protiv laži koje su nas učili i uče, protiv zabrana, izobličenja i zatajivanja koja još uvijek ne popuštaju.

Laži o Stepincu bile su zastrašujuće velike, negativne i strašne, a nakon nalaza neutralne, školovanje i poštene Židovke dr. Gitman, pokazalo se ne samo da nisu bile istina nego da je istina upravo suprotna! Zato od toga dana u javnost trebaju, s trubama i bubnjevima, izaći i djela, argumenti i dokazi B. Matković, S. Loze, V. Horvata, N. Banića, R. Leljaka, M. Koića, S. Pilića, I. Vukića, S. Razuma, J. Jurčevića, M. Ivezića i drugih hrvatskih povjesničara koji su raskrinkali sve glavne krivotvorine hrvatskih neprijatelja.

Oni koji izobličuju hrvatsku povijest, poput S. Koren, I. Goldsteina, H. Klasića, T. Jakovine i njima sličnih, neka se tim hrvatskim povjesničarima suprotstave znanstvenim argumentima, u javnosti, da svi možemo vidjeti tko je u pravu!

Dr. Gitman je pozvala na sučeljavanje argumenata židovske ocrnjivače Hrvata E. Zuroffa i G. Greifa, a hrvatski povjesničari pozvali su one koji se drže starih laži na javno sučeljavanje (npr. g. Igor Vukić).

I to se mora dogoditi! Hrvatska javnost ne smije prestati tražiti da se ocrnjivači Hrvata iz Hrvatske javno suoče s (gore navedenim) hrvatskim povjesničarima koji su otkrili njihove laži, laži njihovih učitelja i njihovih srbokomunističkih naredbodavaca! Suprotstavljanja argumenata mogu biti u svakom mediju i obliku, od HTV-a do HAZU-a. Bez vrijeđanja i etiketiranja! S knjigama dr. Esther Gitman prošlo je vrijeme etiketiranja i vrijeđanja (suđenja, smaknuća) onih koji dokazuju drukčije!

Hoćemo istinitu hrvatsku povijest!

Istinu hoćemo u povijesnoj znanosti, u javnosti, ustanovama, pravosuđu, školama i udžbenicima.

Dragi čitatelji, to više nikada ne smijete zaboraviti i nikada ne smijete popustiti u svojim nacionalnim i ljudskim pravima! Uostalom, kroz svojega kardinala Blaženoga Alojzija Stepinca i vaše pretke koji su, iako po cijenu vlastitih života, masovno branili i čuvali svoje sugrađane Židove pod nacističkom okupacijom u II. Svjetskom ratu, i vi ste glavni nosilac, kolona, potporanj, stub, stup i uzdanica ljudskih prava! Tko vam onda smije oduzeti, uskratiti ili umanjiti vaša ljudska prava? Nitko!

Došlo je novo vrijeme; Hrvati su sada pravednici među narodima. Naša povijest je plemenita i sjajna i to trebamo zauvijek spoznati i svima i svuda otvoreno govoriti.

Prof. dr. sc. Matko Marušić

https://kamenjar.com/prof-dr-sc-matko-marusic-svu-hrvatsku-povijest-treba-ponovno-napisati/

Teks možete naći i na engleskom:

https://inavukic.com/2019/02/23/dr-esther-gitman-and-us-great-day-for-history-of-croatian-history/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Treba li vjerovati Münchenskoj policiji ili vlastitim očima?

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati iz Münchena, pogotovu oni koji su nazočili subotnjem Vazmenom bdijenju u crkvi Sv. Pavla, ogorčeni su i ne mogu se načuditi izvješću njemačke policije i medija koji se pozivaju na to izvješće u kojem se minorizira taj incident koji je srećom završio bez težih posljedica.

Puno je onoga što Hrvati predbacuju münchenskoj policiji. Zbog toga je nekoliko hrvatskih pojedinaca, u ime svojih udruga i tamošnje brojne hrvatske zajednice, pisalo njemačkoj policiji ali i medijima.

Pisali su također i münchenskom biskupu u čijem sastavu je i Hrvatska katolička misija München, piše Fenix-magazin

Razgovjetno je vikao „Takbir“

Hrvati koji su bili tu večer u crkvi pitaju se trebaju li vjerovati onomu što su vidjeli svojim očima i čuli svojim ušima ili izvješću policije u kojem se taj događaj, po njihovu sudu, minorizira i usmjerava ga se u potpuno drugom pravcu od istine.

Iako njemačka policija u svom izvješću nigdje ne navodi kako se incident dogodio pri katoličkom obredu na hrvatskom jeziku i u crkvi gdje je bilo oko tisuću i pol Hrvata, netočno se iznosi podatak kako se radilo o pravoslavnom obredu.

Malo je nevjerojatno za katoličku Bavarsku i njihovu policiju, te medije koji su prenijeli tu netočnost, da im se baš slučajno potkrala ta greška koju nisu ispravili ni nakon brojnih reagiranja. Ili se želi zataškati cijeli događaj.

No, još više od toga Hrvate smeta nenavođenje policije da je prekid vjerskog slavlja, te izazivanje panike i meteža, počinio čovjek afričkog podrijetla. Netočno u tom izvješću dalje je i podatak kako je nepoznati muškarac izgovarao nerazumljive riječi i povike.

Točno je kako je Afrikanac jasno i razgovijetno uzvikivao muslimanski poklič „Takbir“ što je značenje jednako „Allahu Akber“. Taj je poklič pogotovu poznat prognanim Hrvatima iz BiH u Münchenu, koji su od muslimanskih ekstremista i uvezenih mudžahedina (pro)tjerani i ubijani uz taj poklič u zadnjem ratu u BiH .

Postigao cilj

Nekolicina hrabrih Hrvata koji su u crkvi zaustavili Afrikanca u njegovu vikanju i rušilačkom pohodu prema oltaru kažu kako u njemu nisu prepoznali „psihički bolesnu osobu”, kakvim ga se sada nastoji prikazati. On je više sličio na osobu koja je imala svoj cilj nego na psihički bolesnu osobu, kaže Fenixov izvor.

Kakav je cilj imao Afrikanac i što je želio postići, teško je reći, jer je zaustavljen i savladan prije dolaska policije. No, postigao je jedan cilj: unio je dodatnu nesigurnost vjernika pri odlasku u neštićene crkve.

Hrvati su zato pisali i njemačkom biskupu moleći ga da nešto poduzme kako bi bavarske crkve u koje dolaze i Hrvati ubuduće bile štićene, a sve kako se ne bi događale takve stvari sa nemilim scenama straha i općeg meteža.

Treba li se dogoditi kakav teroristički čin da bi katoličke crkve počele biti štićene na adekvatan način, jedno je od pitanja Hrvata na koje se traži odgovor i od lokalnog biskupa.

Sličan izgred prije 2 godine u Essenu

Za kraj, a usporedbe radi, Hrvati podsjećaju kako se sličan izgred dogodio prije dvije godine u u Essenu, kada je na Veliki petak srednjovječni čovjek arapskih korijena ušao u crkvu St. Thomas Morus u kojoj se služio obred na hrvatskom jeziku. I tada, kao i sada u crkvi sv. Pavla u Münchenu, uzvikivano je Allahu Akbar i prijetio, nastala je panika jer su ljudi posumnjali da je podmetnuta eksplozija, pa je obred prekinut a ljudi su kao u stampedu bježali jedan preko drugog iz crkve.

Jesu li primjeri iz Essena i Münchena posve slučajni ili su oni ipak povezani prikrivenim terorizmom ili uvodom u terorizmom, teško je reći.

No, teško se oteti dojmu kako se u oba slučaja se navodno radilo o “psihički bolesnim osobam” koji su nepozvani upali i prekinuli katoličke obrede pred najveći kršćanski blagdan Uskrs.

Fenix-magazin/Stjepan Ivan Mandić

 

U Münchenu muškarac prekinuo vjerski obred vičući ‘allahu ekber’!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

MOLIMO: NEKA KRIST USKRSLI BUDE UZ NAŠU PROGONJENU KRŠĆANSKU BRAĆU

Objavljeno

na

Objavio

Kršćanski svijet danas proživljava kalvariju koja se može usporediti samo s onom što su je prolazili prvi kršćani, u razdoblju prije donošenja Milanskog edikta.

Prema posljednjem izvješću međunarodne organizacije Open Doors (Otvorena Vrata) koje je u veljači ove godine predstavljeno u Europskom parlamentu u Strasbourgu, kršćanstvo je još uvijek najprogonjenija vjera u svijetu, a progonu je izloženo oko 245 milijuna kršćana (jedan na svakih devet).

Među zemljama u kojima je to posebno izraženo, nalaze se Sjeverna Koreja, Afganistan, Somalija, Libija, Pakistan, a stanje nije ništa bolje niti u Nigeriji, Siriji, Iraku.

Posebno zabrinjavaju pojave teških oblika diskriminacije, progona i zlostavljanja – sve do razaranja crkava, otmica i ubojstava – koje se u novije vrijeme javljaju u zemljama izvan islamskog kruga, u budističkom i hinduističkom svijetu.

Osim u Indiji, sve su češće pojave ekstremnog “vjerskog nacionalizma” u Nepalu, Šri Lanki, Butanu, Mjanmaru, no ništa manja je opasnost i od “ideološkog nacionalizma” koji je najuočljiviji u Kini, Vijetnamu i Laosu.

Tema je to koja se, nažalost, najčešće prešućuje i ignorira, a usko je vezana za porast kako islamskog tako i drugih vjerskih radikalizama. Što je najgore, taj se trend pojačava, a pojava dobiva sve drastičnije oblike i očituje se u rasponu od diskriminacije i kršenja vjerskih sloboda i temeljnih ljudskih prava, do fizičkih nasrtaja, progona iz gradova i sela, rušenja domova i crkvi, ubojstava, mučenja i zatvaranja u logore.

Računa se da se u logorima “za preodgoj” u Sjevernoj Koreji nalazi između 50 i 70 tisuća kršćana. Da bi se došlo pod udar režima diktatora Kim Jong-un-a, dovoljno je imati Bibliju ili bilo kojom gestom pokazati kako pojedinac pripada kršćanskoj vjeri.

Jedna od rijetkih međunarodnih organizacija koja upozorava na ovaj problem i periodično izvješćuje javnost o kršenju ljudskih prava i vjerskih sloboda kršćana, “Open Doors” (Otvorena Vrata) i u siječnju 2017. godine objavila je izvješće koje pokazuje prilično sumornu sliku kad je u pitanju položaj kršćana. Na djelu je daljnja radikalizacija onih područja na kojima prevladava islam (istočna, zapadna i sjeverna Afrika, Azija), ali i islamski ekspanzionizam u područjima gdje muslimani nisu većina, pogotovu u podsaharskoj Africi, Indoneziji, Brunejima, Maleziji, a praksa terora koji već poprima oblike etničkog čišćenja na temelju religijske pripadnosti sve je izraženija u Somaliji, Keniji, Nigeriji i Sudanu.
(Vidi: http://kc.org.rs/medunarodna-organizacija-otvorena-vrataobjavila-izvjesce-o-progonima-krscana/)

Prema podacima iste organizacije, od studenoga 2014. do listopada 2015. godine iz vjerske je mržnje ubijeno 7100 kršćana, dok je taj broj za prethodno razdoblje od godinu dana iznosio 4344 osobe. U 2014. godini srušeno je 1062 crkve, a u 2015. godini 2400. U razdoblju od studenoga 2016. do listopada 2017. godine, 215 milijuna kršćana trpjelo je razne oblike progona i tortura zbog svoje vjerske pripadnosti, preko 3000 ih je ubijeno zato što se nisu htjeli odreći vjere, dok je napadnuto više od 15.500 kršćanskih crkava, kuća ili trgovina.

Dakle, svi podaci govore o porastu najgorih oblika nasilja i terora.

Kako pojašnjava Christian Nani, voditelj talijanskog odjela “Otvorenih Vrata”, zabrinjavajuća je pojava porasta upravo “religijskog nacionalizma”, pri čemu se silom nameće jedna religija na štetu svih drugih. Najočitiji takav primjer je u posljednje vrijeme Indija gdje je protukršćanska nesnošljivost uzrokovana hinduističkim radikalizmom, pri čemu se religija vezuje uz naciju i tako postaje temelj nacionalno-vjerske ideologije čiji je krajnji cilj da svatko tko je Indijac u isto vrijeme mora biti i Hinduist.

I ovoga nam Uskrsa iz svijeta stižu strašne vijesti.

U Šri Lanci je (prema izvješću novinske agencije BBC) u osam koordiniranih bombaških napada terorista-samoubojica ubijeno najmanje 207 osoba, a više od 450 je ranjeno, tako da će, nažalost, sasvim izvjesno broj usmrćenih biti i veći. Krvavi teroristički napadi izvršeni su u glavnom gradu Colombu, a osim četiri eksplozije u hotelima, tri su odjeknule u crkvama.

Navodno je uhićeno sedam osoba povezanih s ovim krvavim masakrima, a neslužbene vijesti govore kako svi pripadaju istoj terorističkoj organizaciji.

Molimo uskrslog Krista za našu progonjenu braću diljem svijeta. Neka ublaži njihove patnje i boli, a mučenike naše privede u Kraljevstvo Svoje.

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

 

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari