Pratite nas

Kolumne

Trijumf Predsjednice nad jugonostalgičarskim sotoniziranjem

Objavljeno

na

Serija primitivnih uvreda najniže vrste, tretiranje Predsjednice Hrvatske kao “Barbike” koja ne zna što radi, koja luta po svijetu bez cilja i plana i koja navodno sramoti Hrvatsku preplavila je medije i već desetak dana je glavna tema.

Svatko onaj tko je pokušao govoriti istinu o hrvatskoj predsjednici, braniti je od groznih uvreda i napada, također je napadnut na najbrutalniji način.

 Da bude gore u tim napadima prednjačilo je Hrvatsko novinarsko društvo koje je išlo tako daleko da je sotoniziralo izvrsnog novinara Tihomira Dujmovića i izvrstan intervju sa predsjednicom države, proglasivši ga ulizištvom i optužujući Dujmovića da nije postavio ni jedno pravo pitanje predsjednici države, piše Zdravko Tomac / Direktno.hr

Novinarima koji su ne kritički pravili bezbroj intervjua s bivšim predsjednicima, Stjepanom Mesićem i Ivom Josipovićem, s vođama Kukuriku koalicije, Zoranom Milanovićem i Vesnom Pusić, koji su godinama sramotno lažima optuživali Gotovinu i Markača, ali i Tuđmana i hrvatski državni vrh kao zločince, koji su optuživali Hrvatsku da je agresor na Bosnu i Hercegovinu i da je stvorena na zločinu, koji su bili glorifikatori Carle del Ponte i njenih lažnih optužnica nikada nisu oprostili Kolindi Grabar Kitarović njenu pobjedu na predsjedničkim izborima.

Nisu joj oprostili što je pobijedila njihovog crvenog predsjednika Ivu Josipovića. A pogotovo joj ne opraštaju njenu državotvorno suverenističku politiku. Ne opraštaju joj što u tu politiku ugrađuje sve bitne vrednote Tuđmanove politike i u skladu s njegovom strategijom traži nove odgovore za probleme 21. stoljeća.

Nisu joj oprostili što je rekla da je Tito diktator i što je njegovu bistu iselila iz Predsjedničkih dvora. Nisu joj oprostili ni pokroviteljstvo nad Bleiburgom.

Nisu joj oprostili što se obraća s pozdravom “Hrvati i Hrvatice”, što smatra da su svi državljani Hrvatske politički Hrvati. Ne opraštaju joj ni njenu kritiku Milorada Pupovca i njen argumentirani odgovor na bezobrazno pismo koje je uputio Milorad Pupovac. Ne opraštaju joj ni izjavu da na Pupovčevom političkom mitingu za Božić ne bi sudjelovala ni da je bila u Hrvatskoj, niti da će bilo kada sudjelovati.

Njene jasne stavove prema obnovljenoj verbalnoj velikosrpskoj agresiji, koju vode politički sinovi Miloševića i Šešelja: Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić, Ivica Dačić, Aleksandar Vulin i drugi, joj također ne opraštaju.

Zamjerila se jugonostalgičarima i mentalnim komunistima zbog svoje inicijative o tri mora, povezivanju Jadrana, Baltika i Crnog mora.

Napadaju je i zbog njenih jasnih stavova o opasnostima od radikalnog islama u Bosni i Hercegovini.

Dakle, Kolindu Grabar Kitarović su pokušali ljudski diskreditirati jer se ne usude direktno napasati njenu politiku jer za nju ona ima podršku hrvatskog naroda.

Njen posjet Sjedinjenim Američkim Državama u sudbinskim danima kada se moraju donijeti odluke kako izaći iz svjetske krize, kada se ne zna kakav će biti odnos i raspodjela karata između SAD, Rusije, Kine, Europske unije i Turske.

Kada se ne zna što će se događati dalje na Bliskom istoku, kada prijeti nova “poplava” izbjeglica. Kada se ne zna tko će s kim stvarati saveze i protiv koga bio je, po mom mišljenju, izuzetno važan, ja bih čak rekao, najjači državnički potez do sada.

Ona je kao državnica ispravno ocijenila da u trenutku preuzimanja vlasti u SAD, kada se najavljuju velike promjene u politici SAD-a, u uvjetima kada se drma i Europska unija pa i NATO, kada i tu može doći do velikih promjena bio je istinski državnički potez u nacionalnom interesu jer ona je koristeći svoje ranije privatne političke veze kao pomoćnica tajnika NATO-a i kao veleposlanica u SAD-u ocijenila da može doći do jednog broja značajnih ljudi koji će voditi novu američku politiku te da im može objasniti, iznijeti, što se događa na Balkanu a ne samo u Hrvatskoj te predložiti Amerikancima kako rješavati neke krupne probleme koje prijete destabilizacijom Balkana pa možda i novim ratnim sukobima.

Kolinda Grabar Kitarović smatrala je da je nužno upoznati Amerikance s gorućim problemima u Bosni i Hercegovini, posebno s opasnošću povratka velikog broja radikalnih islamista iz ISIL-a, velikim doseljavanjem Arapa, radikalnih islamista, ali i ambicijama Turske da se nametne kao tutor Bošnjacima.

Svakako smatrala je potrebnim da ljudima iz nove administracije objasni kako je dosadašnja američka politika u Bosni i Hercegovini glavni krivac što su promjenama Daytona, bez formalnih promjena, Hrvati prestali postojati kao jedan od tri ravnopravna naroda u Bosni i Hercegovini.

Smatrala je potrebnim upozoriti na obnovu velikosrpske agresivne politike, pa i na oružane prijetnje prema susjednim državama Kosovu, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, te objasniti hrvatski pogled na prodor Rusije, ne samo u Srbiju, Republiku Srpsku i Crnu Goru nego i u Hrvatsku.

Svakako da je mišljenje Kolinde Grabar Kitarović, kao vrhovnog komandanta hrvatskih Oružanih snaga, o vojnim vježbama ruske i srpske vojske na granici Hrvatske, o naoružanju Srbije bilo interesantno članovima nove američke administracije s kojima je razgovarala.

Kolinda Grabar Kitarović dobila je veliku podršku bivše administracije a osobito potpredsjednika Beidena za inicijativu tri mora.

Predstoje novi sastanci u Poljskoj, koji će voditi poljski predsjednik i Kolinda Grabar Kitarović. Svakako je bilo zanimljivo čuti od članova buduće administracije hoće li Amerika i dalje podržavati taj projekt, kao i do sada, odnosno da vidi da li se tu nešto mijenja.

Svakako da je to bila i prilika da hrvatska Predsjednica pledira za jačanje strateškog partnerstva Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država te da pogura i neka bilateralna rješenja od velikog značaja za Hrvate i hrvatsku državu.

S obzirom da budući državnici i bitni članovi Trumpove administracije, koji još to nisu postali službeno, ti značajni razgovori koji su održani nisu mogli biti reklamirani na sva zvona.

Tek kada je posjet završen moglo se izvijestiti hrvatsku javnost o tome s kim se Predsjednica sastala i što je razgovarala ali svakako ne o svemu o čemu je razgovarala. Iz popisa ljudi s kojima je razgovarala vidljivo je da je to bio vrlo uspješan državnički posjet.

S obzirom da su hrvatski mediji, pa i hrvatska politika, u predizbornoj kampanji sotonizirali Donalda Trumpa da su ne kritički i bezrezervno bili na strani Hillary Clinton, posjet hrvatske Predsjednice prije preuzimanja vlasti nove administracije bio je vrlo važan za novo pozicioniranje hrvatske politike pa i za ispravljanje nekih pogrešaka, jer se navijalo ne kritički za Hillary Clinton u našim medijima i liberalnim krugovima a od Donalda Trumpa pravio se sotona i antikrist, koji će upropastiti čovječanstvo.

Teško sam podnosio sve te uvrede koji su izrečene na račun hrvatske Predsjednice. Obnovile su se sve one uvrede kojima je bila izložena i u predizbornoj kampanji, kada je napravljen cijeli prljavi plan da se Kolinda Grabar Kitarović prikaže kao lijepa plavuša koja ništa ne zna, “kao slika bez tona”, kao “Barbika” koja je nesposobna upravljati državom.

Slušao sam s ogorčenjem razgovor novinara Šprajca sa Žarkom Puhovskim, koji su se mangupski sprdali s predsjednicom i ismijavali je na najgrublji način. Teško mi je bilo podnijeti vulgarno obraćanja novinara Hadžifejzovića, koji je izvrijeđao našu Predsjednicu ne samo kao političarku nego i kao ženu i čovjeka.

A još teže mi je bilo gledati Nedjeljom u 2 kada je Stanković kao nagradu za te uvrede pozvao tog novinara i dao mu sat vremena da propagira velikomuslimansku politiku i da pored Predsjednice vrijeđa i hrvatski narod, da se zgraža kako je moguće da se Hrvati usude tražiti treći entitet.

Dakle, dolazi veliko Musliman u Zagreb i suprotno Daytonskom sporazumu, u kojem su Hrvati ravnopravan narod, tretira Hrvate kao nacionalnu manjinu i zabranjuje im da traže ono što Srbi i Bošnjaci već imaju.

Cijela bulumenta liberalno lijevih komentatora i novinara, koji nisu preboljeli da je Kolinda Grabar Kitarović pobijedila njihovog miljenika Ivu Josipovića, mislila je da je došao trenutak da se naknadno obračuna s “Barbikom”.

Ali prevarili su se, Kolinda Grabar Kitarović je imala živce, čvrsto je branila svoju politiku i na kraju je trijumfirala. Kada se pročita s kim se sastala i o čemu je razgovarala i koje je stavove zastupala onda svaki objektivni Hrvat mora biti zahvalan hrvatskoj Predsjednici što je znala procijeniti da je korisno otići u Ameriku i tamo na licu mjesta pozicionirati novu hrvatsku politiku u burnim svjetskim previranjima.

Uvjeren sam, s obzirom da je hrvatski narod zreo politički narod, da će ova prljava kampanja protiv hrvatske Predsjednice i njene politike još više ojačati njenu poziciju i da će još više dobiti većinsku podršku hrvatskog naroda da u burnim danima koji slijede jača suverenističku hrvatsku politiku i čvrsto brani hrvatske nacionalne interese.

Da zaključim, prljavi napadi, nevjerojatna kampanja sotoniziranja i negiranja hrvatske Predsjednice pretvorili su se u njen trijumf.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Miljenko Stojić: Čija svijetla budućnost?

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Vatican Media

Već mi je postalo teško pratiti medije. Čak i same naslove. Govore čas jedno, čas drugo. Ne samo glede pošasti zvane koronavirus. Veliki Europljani na jeziku ne pritekoše u pomoć drugima, nego se okrenuše sebi, nerijetko skroz sebično. zbog toga Talijani rekoše da će najprije pobijediti ovaj virus, a onda će poslije toga razmisliti o Europi.

Raspada EU-a se boji čak i Sigmar Gabriel, bivši njemački ministar vanjskih poslova. A baš Nijemce mnogi zbog zatvorenosti napadaju ovih dana. Neki se pitaju i je li koronavirus kraj sretne globalizacije? A ima i razmišljanja da bi oporavljena Kina mogla preuzeti globalnu nadmoć nad Amerikom koja se trenutno zatvara. I puno još toga, da ne nabrajamo.

U Herceg Bosni također brinu brige, ali nešto drukčije. Pitaju se hoće li sve ovo još potaknuti iseljavanje koje je ionako trenutna rak rana društva. U poduzećima se počinju dijeliti otkazi, smanjuju plaće, čak i kod onih koji imaju dovoljno zaliha da to ne rade. Dolaze polako u pitanje naknade za nezaposlene i druga društvena davanja. Kamo to sve ide?

Teško pitanje, još kad istu državu dijeliš s drugima. Tako se ravnatelj poduzeća Igman iz Konjica liječi od korone u SKB Mostar, dok njegovi umjesto nje pomažu bolnicu u Konjicu, Istočnom Mostaru i DZ u Jablanici. Iz sličnog tabora idu toliko daleko da napadaju Nevenka Hercega što je pomogao Zagrebu tijekom posljednjeg potresa. Zaboravili su da je taj isti Zagreb pomagao Sarajevu, obnavljao Stari most… U isto vrijeme u Sarajevu pokušavaju Parlament Federacije BiH, takav kakav je, staviti pod nazor SDA. Nije onda čudno da Ante Nazor drži kako su zaprepašćujući razmjeri neznanja u Hrvatskoj i svijetu o stradanju Hrvata u BiH, jer nadziratelji istine nameću pogled samo jedne strane.

Kad smo već kod njih primijetiti nam je kako ih se slabo vidi i čuje ovih dana dok hara koronavirus i potres u hrvatskom stolnom gradu. Drugi ljudi, određeni od njih do sada slabo poznati, zauzeše njihova mjesta. I odjedanput sve ide kako treba unatoč nepovoljnim okolnostima. Kao u Domovinskom ratu. Stoga se nasmijem kada netko upita kako prije nije moglo biti ovako uspješno. Ma jednostavno! Trebalo je samo skloniti te grlate koji u miru navale na naše društvo kao miš na sir. I gotovo. Imajmo to na pameti kada sve ovo prođe. Odbacimo njihov hod u svijetlu budućnost, a prihvatimo naš, samo naš.

Papa i Crkva općenito pokazaše se u dobrom svjetlu. Najprije je na raznim stranama počela molitva. Iznosili su se čudesni križevi, čudesni kipovi, čudesne slike, blagoslivljalo s Presvetim, molilo u tišini doma. Jer na djelu je progonstvo, svejedno jesu li u pitanju Rimljani, masoni, komunisti, isilovci… U Fatimi crkvene vlasti određenih država posvetiše ih Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu. A još nam pred očima blješti ono što je Papa učinio na Trgu Sv. Petra. Sablasno prazan prostor. Papa se moli pred čudesnim raspelom za čitavi svijet. Kasnije je darovao i 30 respiratora bolnicama koje se bore s koronavirusom. Slijedili su ga i neki biskupi osobnom štednjom i skupljanjem darova. Treba se moliti, ali treba i zavrnuti rukave. Crkvu su oponašali i neki političari, kao što je Trump ili poljski predsjednik Duda. Molili su se za svoje zemlje. Nešto ne čuh da su hrvatski predstavnici vlasti slično učinili.

Vatikan je i podigao zastave na pola koplja u znak solidarnosti sa žrtvama pandemije. Pozdravio je naravno i zatvaranje dosta klinika za pobačaj po svijetu. Kad odrastu, bit će tomu zahvalni i rođeni koji se inače ne bi rodili. Vatikan se upitao i kako će , kao uvjet prestanka širenja koronavirusa, oprati ruke oni koji nemaju uvjeta za to; na svijetu je takvih 40%? Ne ču se odgovor iz tabora transhumanista ili onih koji ne vjeruju u besmrtnost ljudske duše, ali bi rado prešli u besmrtnost pomoću ugrađivanja tehničkih dostignuća u svoje tijelo. Ništa novo.

Puno lakše moralo bi ići naše zajedništvo. Njega je spomenuo Zvonko Milas, državni tajnik za Hrvate izvan domovine. I hvala mu na tome. Ali hrvatske državne vlasti trebale bi i djelatno pomagati te Hrvate diljem svijeta. Jedan od načina svakako bi trebao biti da pomognu Svjetski festival hrvatske književnosti. To do sada ide nekako šepavo pa je upitno hoće li se nastaviti taj hvalevrijedni pothvat.

O nama, naizgled, puno više misle oni koji stvaraju zabavu, ma što god to značilo. Razglasiše takvi po medijima da sada svoja vrata otvaraju na internetu. Možemo uživati u njihovoj glazbi do mile volje, možemo… nije mi se dalo više čitati. Ali sam pozorno pročitao da večernji molitveni program iz molitvenog središta Kraljice Mira prate milijuni preko interneta. Odlično. No, mislim se nešto, ne bi li bilo dobro pokrenuti i televiziju, tehnička dostignuća sada to omogućavaju uz mnogo manje sredstava nego prije. Kada smo pokretali radiopostaju, onda smo namjeravali čitav pothvat medija u službi Kraljice mira okruniti televizijom. Ali vremena biše kakva biše.

Korizma je, Crkva nas poziva i na post. Poslušamo li je otvorit će nam se i neki novi vidici u životu. Zaista.

Miljenko Stojić/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Raspudić: ‘Jedva čekamo da se vratimo na ustaše i partizane i da sve opet bude normalno’

Objavljeno

na

Objavio

Kako odmiče sezona korone, živci su sve tanji, lovaca u mutnom sve je više, a upitnici nad glavom se množe. Uskoro više nikome neće biti do šale pa je ovaj tjedan posljednja umjesna prilika da se osvrnemo na humor u doba koronavirusa. Fenomen zaslužuje pozornost jer je pandemija, uza sav jad, proizvela i golemo iskrenje duha.

Postoje koronaštosovi koji su globalni, ali i neki specifično naši, koje je strancu teško objasniti, poput obavijesti da će od ponedjeljka učenici iz Imotskog pratiti nastavu preko Bujice. Osnovni razlog poplave koronahumora je činjenica da je u svakodnevici tolikog broja ljudi mnoštvo neuobičajenih, bizarnih situacija. Kao u nekom izokrenutom svijetu, počevši od osnovne poruke #ostanidoma parodirane kao #ostaridoma i činjenice da se nikada tako malo od čovjeka nije tražilo za spas svijeta ili barem Domovine.

Cijeli život te dižu iz kreveta, tjeraju s kauča, prisiljavaju da nešto radiš, a sada se od tebe traži suprotno. Već legendarni meme pokazuje dvije iste fotografije muškarca kako izvaljen na kauču spava otvorenih usta. Uz jednu piše “2019.- lijeno đubre”, uz drugu “2020.- odgovoran građanin”. Na istom tragu je i misao: “Apokalipsu sam zamišljao sa zombijima, naoružan do zuba, a ne da sjedim doma i perem ruke”. Poseban žanr čini humor na temu fizičke zapuštenosti u izolaciji – muškarci su omedvjedili, žene obrasle, ukratko: “Kad završi samoizolacija, na frizera će se čekati k’o na magnetsku rezonanciju”.

Muško-ženski, posebno bračni odnosi, oduvijek su neiscrpan izvor viceva, pa kako ne bi bili u stanju kućnog pritvora u kojem se nalazi cijeli svijet. Od ranih: “Talijani moraju biti u kući, ne smiju u kafić, na utakmicu, u kino, kod prijatelja… Isto k’o i ja otkad sam se oženio”, do karikature Tisje Kljaković na kojoj muž okrenut leđima gleda kroz prozor, a žena kaže: “Cili dan je u kući, ako ovo potraje mi ćemo se poubijati”. Peti dan izolacije kaže muž ženi: “Idi se malo prošetati, ja ću ti kaznu platiti”, a najavljuje se i novi zakon – tko izdrži sa ženom 14 dana u izolaciji imat će sva prava kao razvojačeni branitelji. U prilog tome govori i sljedeći bračni dijalog: “Gdje si pošao? Na balkon. Vraćaj se, jučer si bio!”. Svijet se izokrenuo i po pitanju odnosa starih i mladih. Danas djeca brane izlazak iz kuće starcima, koji pokazuju tvrdoglav neposluh: “Rekla sam ti da ne smiješ van! A kako Ankica smije? Ne zanimaju me tuđe mame”.

Školski humor je svijet za sebe. Nekada su mu glavni junaci bili Perica, učiteljica i ravnatelj, a sad je glavni hit škola preko televizije. “Sine, zašto nisi u školi? Izgubio sam daljinski”. “Ne uključujte HRT3, navodno je kontrolni u 9!”. Ili razgovor dviju osoba 2028.: “U koju si školu išao – ja na RTL2, ja na BHT1!”

Množe se i vicevi o specifičnoj patnji određenih društvenih skupina – tako će se zadrti kladioničari otići testirati na koronu samo da čekaju neke rezultate.

Koronahumor buja i u susjedstvu: “Ide hodža s maskom, pitam ga imaš li za mene jednu, kaže – džaba ti je stavljat’, bit će ti kako je suđeno”. Oko Hercegovaca je velika dilema je li ono stvarno ravnatelj KBC-a Mostar ili je riječ o skeču u maniri nadrealista. U međuvremenu, u Posušju majka savjetuje kćeri: “Nemoj s njim imati posla, on ti radi u Njemačkoj”.

Srbi, tradicionalno, o junaštvu: “E što me majko ne rodi prije šesto i nešto godina pa da padnem kao junak na Kosovu polju, a ne da kao pizda strepim tko će kihnuti na mene”. U Crnoj Gori karantena, spiker kaže: “Ljudi, za ovo smo trenirali cijeli život”. Uz pasivni heroizam, bračne odnose u karanteni i TV-školovanje, velika inspiracija su i novi fetiši, od toaletnog papira do zaštitnih maski: “Sve se nema (novca), a maska s čepom se nosi…”

Brojni su i novi stereotipi o Kinezima i njihovim prehrambenim navikama, te o Talijanima kao friškim objektima izbjegavanja. I političari dolaze na svoje, od Macrona koji poručuje: “Izbjegavajte starije”, preko Milanovića koji kaže – “Razumijem kako vam je, i ja sam jednom imao virus na računalu”, do nostalgičnog memea: “Kolinda je rekla da će Hrvati raditi od kuće, preko interneta… Vi niste vjerovali”. Tu je i mnoštvo drugih tema, od slojevitog odnosa između Chucka Norrisa i koronavirusa do činjenice da je Hajduk već mjesec dana bez poraza. Uvrstio bih tu i sočan trač kako Krešimir Macan vlastoručno izrađuje one “dječje” crteže u kojima su Beroš i Božinović prikazani kao superheroji. Priča za sebe su filozofski uvidi poput: “Bilo je i većih problema pa ih nismo riješili”, “Tko ne umre, preživjet će”, jer “Stanje je teško, ali nije ozbiljno”. Ima i ekonomskih: “Da nismo na vrijeme uništili gospodarstvo, sada bismo imali velike gubitke”. No misao je na kraju uvijek usmjerena prema budućnosti. Ukratko, i korone i Stožera i društvene distance nam je navrh glave: “Jedva čekamo da se vratimo na ustaše i partizane i da sve opet bude normalno”.

Nino Raspudić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari