Pratite nas

Kolumne

Truju nas njemački dizelaši, europska hrana i hrvatski političari

Objavljeno

na

Medije su preplavili napisi o odluci njemačkog suda da gradovi na svojim područjima mogu zabraniti automobile dizelaše, kao što bi ti automobili mogli preplaviti hrvatsko tržište.

Očekuje se da će ta vozila pojeftiniti, no ne očekuje se da bi u Hrvatskoj također mogli biti zabranjeni, jer tko drži do zdravlja Hrvata!

U Njemačkoj količina ugljikova dioksida u zraku neće smjeti premašivati dopuštane granice, u Hrvatskoj za to nikoga nije briga. Važno je proći koju kunu jeftinije, pa zagađuj koliko te volja!

Naravno, sličnog interesa za kupnju dizelaša zabranjenih u Njemačkoj zacijelo će biti i drugdje u siromašnoj istočnoj Europi, piše Milan Ivkošić / Večernji list

Hrvatska je među zemljama koje su grobnice rabljenih automobila a ništa se neće promijeniti dok se ne uvedu mjere protiv zagađivanja.

No nisu automobili jedini otpad koji iz Europe dolazi u Hrvatsku. Premda bi mogla prehraniti višestruko više stanovništva nego što ga sama ima, Hrvatska uvozi oko polovicu potrebne hrane. Ali kakve! “Činjenica je da mi uvozimo robu koju više nitko drugi ne želi na svojim policama i na svom tržištu”, rekao je u raspravi na HTV-u dr. Mladen Lebar. Prodaje se piletina za 16 kuna po kilogramu, a po tako niskoj cijeni ne može se proizvoditi želi li se prodati na vrijeme te se prodaje u nas nakon što je predugo bila u inozemnim skladištima.

Mnoge zemlje iz kojih Hrvatska uvozi imaju propisane rokove, pa kad smrznutoj hrani prođe rok, prodaju je po vrlo niskim cijenama. Osim toga, kako kaže naš ponajbolji stručnjak za hranu Stipan Bilić, proizvođači nastoje svoje proizvode prodati u bogatijim zemljama i bogatijim građanima i tim se potrošačima ne žele zamjeriti. Međutim, svaki proizvođač povećava zaradu ako nekome uspije prodati i svoje nekvalitetne proizvode, a kupci su i Hrvati.

Dakle, vozimo se u automobilima koji zagađuju okoliš i škode zdravlju i jedemo nezdravu hranu, a mogli bismo izbjeći i jedno i drugo da tko odlučan i sposoban u vlasti ograniči ispuštanje opasnih plinova iz automobila i da unaprijedi domaću poljoprivrednu proizvodnju kako bi se uvoz smanjio a s vremenom sveo na zanemarivi minimum.

Mogli smo izbjeći i uvoz mnoge druge robe i povećati izvoz da političari nisu dopustili propadanje hrvatskih proizvodnji i da nismo širom otvorili vrata uvoznicima koji uništavaju hrvatsko gospodarstvo. Tako bismo izbjegli i odlazak stručnjaka i radništva u inozemstvo.

Ako je takvo stanje s hranom, automobilima i drugom robom posve je suprotno sa sportašima, ali opet na štetu Hrvatske.

Nacija se zgraža nad posljednjim rezultatima košarkaške reprezentacije i istodobno danomice može čitati o sjajnim igrama Šarića, Bogdanovića, Hezonje i Bendera u američkim klubovima. Žalosno je stanje i s nogometašima. Reprezentativac Marko Pjaca jedan je od najboljih igrača koje Hrvatska ima, s euforijom se danima i tjednima pisalo o njegovu prelasku u “Juventus”, o tome kako će taj klub na njegovoj igri “graditi budućnost”, no završio je na klupi za pričuve s koje je tek pokoju minutu ulazio u igru.

Pa se s euforijom pisalo i o njegovoj posudbi njemačkom “Schalkeu”, očekivalo se da će redovito igrati i tako zadovoljiti kriterije izbornika Dalića, ali tamo mu je minutaža manja nego u “Juventusu”, gotovo i ne igra. I nije jedini hrvatski nogometni talent koji tako “trune”, sličnu sudbinu imaju Balić, Jedvaj, Rog… Standardni su prvotimci samo Modrić, Rakitić, Mandžukić, Kramarić…

Neveseli niz hrvatskih gubitaka u utakmici s Europom i svijetom dug je i katastrofalan. Ali ako smo na mnogim tržištima posve inferiorni i nekonkurentni, pa tako moramo biti odlagalište europskog i svjetskog otpada, ipak se možemo pohvaliti jednom vrstom “izvoza”.

Riječ je o novcu, hrvatskom novcu, o milijardama profita koje strani vlasnici banaka i velikih tvrtki iz zemalja Europske unije svake godine iznose iz Hrvatske. No jeste li ikad čuli raspravu o ijednoj od ovih tema u Hrvatskom saboru? Niste, naravno. Jer hrvatski političari, i vladajući i oporbeni, postoje i djeluju neovisno o svojoj zemlji i njezinim interesima, obuzeti su samo svojim vlastitim. Iz njihove su svijesti sudbinska pitanja ove zemlje izbrisana.

Odgovore na ta pitanje da i ne spominjemo. Kako je vrijeme poslije Tuđmanove smrti odmicalo, politika se sve više otuđivala od Hrvatske i prepuštala je strancima. Nikad neću zaboraviti (i zato ga često ponavljam) jedan veliki naslov iz vremena Račanove vlasti – “Bez Europe smo nitko i ništa”. Nismo li to još više s Europom!?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Komunistički zločini ne mogu ostati skriveni

Objavljeno

na

Objavio

Godišnja komemoracija žrtava bleiburške tragedije i križnih putova, oko koje je ove godine bilo nevjerojatno mnogo buke, prošla je u subotu 18. svibnja posve mirno i dostojanstveno: slavljena je misa, održane su molitve, položeni su vijenci u spomen žrtvama. Kao i npr. prošle godine pokrovitelj te komemoracije bio je Hrvatski sabor i supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine, a dok su prošle godine govorili predstavnici pokrovitelja, ove je godine osim vjerskih službenika govorio samo predsjednik Počasnoga bleiburškoga voda.

Po procjeni organizatora Počasnoga bleiburškoga voda okupilo se 15 tisuća, odnosno oko 10 tisuća hodočasnika po procjeni austrijske policije koja se, očito pod pritiskom politike, mobilizirala kao da se na Lojbaškom polju okupljaju najekstremniji nogometni navijači – huligani. Ta demonstracija policije i njihovih sredstava poput helikoptera, koja su objektivno ometala liturgijsko slavlje, premda je vjerojatno austrijska unutarnjopolitička potreba po nečijoj zamisli, nikako se ne može smatrati ni doživljavati prijateljskom ni prema Hrvatima ni prema katolicima, što je više nego žalosno na početku 21. stoljćča i u doba kad su i Austrija i Hrvatska punopravne članice Europske unije.

Ni ove godine, kao ni prošlih otkako se u suorganizaciju komemoracije uključilo Vijeće za hrvatsku inozemnu pastvu HBK-a i BKBiH-a, nitko nije ni pomišljao na ikakvu rehabilitaciju ustaškoga pokreta ili ustaškoga režima, odnosno nacizma, što je bilo isticano kao glavni razlog osporavanja te komemoracije i što je bilo povod čak za neke promjene zakona u Austriji. Očito je da određenim političkim snagama u Austriji, radi samo njima znanih razloga, odnosno političkim krugovima u Hrvatskoj koji žele pošto-poto njegovati komunističku interpretaciju prošlosti, više odgovara prikrivanje negoli priznavanje ili još manje isticanje zastrašujućih komunističkih zločina.

Osporavanje komemoracija

Osporavanje bleiburške komemoracije koje se dogodilo, a u kojem je politički obrazloženom odlukom sudjelovao i privremeni upravitelj biskupije u Celovcu, služilo je ponajprije upravo prikrivanju komunističkih zločina, a ne, kako se predstavljalo, suprotstavljanju oživljavanju nacizma ili ustaštva. Hrvatski katolički vjernici u najvećoj većini nemaju niti žele imati išta s nacizmom ili ustaštvom, na bleiburšku komemoraciju dolaze jer zaista kao vjernici žele moliti i sjećati se svojih žrtava komunističkoga zločina, a kao građani i ljudi ne žele dopustiti da se zaboravi i sakrije taj strahoviti komunistički zločin. Ako i na Zapadu, možda i u samoj Austriji, postoje skupine koje se zauzimaju za obnovu nacizma, u današnjoj Hrvatskoj takvih skupina ni takvih stvarnih ideja – nema.

Prijašnjih godina, da bi se kompromitirala ta bleiburška komemoracija, čak su iz Hrvatske slani plaćeni provokatori koji su nosili ustaške kape i znakovlje te činili nacističke geste, jer jugokomunistima, bili oni zamaskirani pripadnošću različitim političkim strankama ili različitim ideologijama ili svjetonazorima ili nacijama i nacionalnim manjinama, uvijek treba neprijatelj, pa ako ga nema, onda ga sami stvaraju. Upravo iz te potrebe progovorio je i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) u intervjuu Večernjem listu od nedjelje 19. svibnja o tome da je tobože »Hrvatska talac bleiburške priče«. Predsjednik SDSS-a ima pravo na svoje mišljenje, ima pravo i javno ga iznositi, no nema pravo Hrvatskoj, pa čak i Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, nametati kako će se odnositi prema događajima u prošlosti i kako će postupati u sadašnjosti.

Laže optužbe s ciljem prikrivanja zločina

Njegova tvrdnja da se »mit o Bleiburgu pretvara u sredstvo za rehabilitaciju najlošije prošlosti koju je Hrvatska imala ne samo u 20. stoljeću, već u cjelokupnoj svojoj povijesti« – upravo je uzoran primjer kako se lažnom optužbom želi prikriti neoprostivi komunistički zločin. Njegova citirana politička tvrdnja – koliko god on ili njegovi istomišljenici to ponavljali, a mediji nekritički prenosili, nema baš nikakve veze s hrvatskom stvarnošću, jer baš nitko relevantan u Hrvatskoj ne želi, kako je rekao, »rehabilitaciju najlošije prošlosti«.

Politička je floskula i govor o »mitu o Bleiburgu« jer na Bleiburgu se dogodio povijesni događaj predaje i izdaje, koji više ništa i nitko ne može promijeniti, a koji je početak zločinačkoga komunističkoga likvidiranja više desetina tisuča ratnih zarobljenika i civila na više stotina stratišta diljem bivše savezne države. Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj sudjelovanjem u bleiburškoj komemoraciji baš nikada nije željela niti je na najminimalniji način podupirala tobožnju »rehabilitaciju najlošije prošlosti«, nego je uvijek željela iskazati dužno poštovanje žrtvama te je radi toga više puta baš na Bleiburgu očitovala svoju molitvu i počast svim žrtvama, uključujući i one u Jasenovcu.

Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj više se puta i na više načina i na više mjesta vrlo jasno očitovala o svom osuđujućem odnosu prema zločinima fašističkoga, nacističkoga i ustaškoga režima, a, isto tako, zauzeta je za to da postane bjelodana i općeprihvaćena cjelovita istina i o komunističkim zločinima.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Bog poručio Hodu za život : ‘Ja sam s vama’

Objavljeno

na

Objavio

Hod za život 2019 ostati će zabilježen po neobičnom događaju. Pri pokušaju zaustavljanja „Hoda za život“ od strane aktivistica koje su u „krvavim“ majicama pokušale blokirati prolaz kroz Prašku ulicu prema Trgu bana Josipa Jelačića. Bio je to još jedan anticivilizacijski postupak „unezverene“ ekstremne desnice. Potpuno je jasno da nikom nije palo napamet ležati na cesti kad su te aktivistice zajedno s „antifašistima“ slavile dan pada i okupacije Zagreba. Zašto pad i okupacija? Pa zato što je tadašnji „antifašistički“ pokolj nad Hrvatima bio direktno uperen protiv hrvatskog nacionalnog bića i protiv interesa hrvatskog naroda. Taj su dan partizani oslobodili ogroman broj Hrvata od života i imovine.

BORBA ZA LEGALIZACIJU UBOJSTVA

Tko su te aktivistice, što to one traže i za što se bore.  Aktivistice kažu kako se bore za legalizaciju pobačaja jer je to, a kako one smatraju, pravo žene  budući je to njihovo tijelo. Jeli to stvarno tako?

U Ustavu Rh, članku 21. jasno piše: „Svako ljudsko  biće ima pravo na život. U Hrvatskoj nema smrtne kazne“. Kad je Ustavni sud razmatrao pitanje pobačaja prvo je zatražio mišljenje medicinske struke koja je jasno rekla kako život počinje začećem. To drugim riječima znači da su one nositeljice novog života, novog ljudskog bića pa tako s obzirom na odredbe spomenutog članka Ustava RH nema toga tko bi mogao nasilno prekinuti taj novi ljudski život. Bore li se to one za pravo legalnog ubojstva? Da bude još tragičnije Ustavni sud unatoč takvom mišljenju medicinske struke nije riješio pitanje Zakona o pobačaju već je perući ruke poput Pilata prepustio to nekom drugom sazivu.

KRV i POKOLJ

Možda su to „krvave“ fleke koje simboliziraju zločine počinjene na Bleiburgu, Hudoj Jami, Mariboru ili na nekom drugom stratištu od njih 1700 do sada poznatih. Označava li ta crvena boja ono što će Hrvati ponovo doživjeti od tzv. „antifašista“ i to u smislu crne parole viđene u Beču  kod prosvjednika protiv komemoracije na Bleiburgu. Iako je na tom transparentu bila napisana parola koja zove na ubijanje – zločin, navedenu parolu nije maknula austrijska policija. Pisalo je kako treba dovršiti ono što je Tito započeo i nije dovršio, a što se odnosi na likvidacije u poraću koje slavi i zagovara ekstremna ljevica. Nije li stravično kada bivši hrvatski predsjednik na proslavi rođendana jednom od 10 najvećih svjetskih ratnih zločinaca kaže kako fašizam kruži Europom te kako  fašizam uvijek završi pokoljem. Gdje on to u Hrvatskoj, a i Europi vidi fašizam? Prijeti li to on ne daj Bože neistomišljenicima  u Hrvatskoj i Europi? Pokolj koji on spominje govori o tome kakav je to bio partizanski antifašizam. Savki čovjek s imalo savjesti srami se i osuđuje takav zločin koji se skriva iza poštenog antifašizma. Bez suda i mogućnosti na obranu likvidirane su stotine tisuća ljudi među kojima mnogo staraca, žena i djece. Pravna znanost to zove GENOCID.

CENTRALNA PROSLAVA ZLOČINA

I ove godine apologeti komunističkog sustava i neutješeni Jugoslaveni  došli su danas (25. svibnja) u Kumrovec da obilježe rođenje jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca, Josipa Broza Tita. Opet se Kumrovcem vijori simbolika pod kojom su u i nakon II Svjetskog rata počinjeni mega zločini te simboli pod kojima je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku. To su simboli pod kojima su počinjeni stravični zločini u Vukovaru, Ovčari, Četekovcima, Škabrnji, Aljmašu i mnogim drugim mjestima diljem Hrvatske. Unatoč Rezoluciji Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima  HAZU nije osudio ove simbole i zabranio ih već ih je upravo suprotno mišljenju Europe i svijeta legalizirao. Da nije tragično bilo bi komično.

BOG: „JA SAM S VAMA“

No, Bog uvijek na kraju kaže svoje. Isto kao kad je rekao: ¨“Ovo je moj sin voljeni. U njemu mi sva milina“ danas je svima poslao jasnu poruku kako je uz one koji su učestvovali u Hodu za život. Upravo za vrijeme Hoda za život na nebu se oko sunca pojavio veliki sjajni krug, a krug je oduvijek bio simbol života. Zato svi vi koji ste hodali za život ne bojte se jer je Bog uz vas. To je bio jasan znak  Božje ljubavi prema Hrvatskom narodu koji nam kaže da i dalje hodamo i slijedimo njegovog sina Isusa Krista, jer on je put, istina i život. I nadalje budimo oni koji šire ljubav, toleranciju i istinu.

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari