Pratite nas

Kolumne

Truju nas njemački dizelaši, europska hrana i hrvatski političari

Objavljeno

na

Medije su preplavili napisi o odluci njemačkog suda da gradovi na svojim područjima mogu zabraniti automobile dizelaše, kao što bi ti automobili mogli preplaviti hrvatsko tržište.

Očekuje se da će ta vozila pojeftiniti, no ne očekuje se da bi u Hrvatskoj također mogli biti zabranjeni, jer tko drži do zdravlja Hrvata!

U Njemačkoj količina ugljikova dioksida u zraku neće smjeti premašivati dopuštane granice, u Hrvatskoj za to nikoga nije briga. Važno je proći koju kunu jeftinije, pa zagađuj koliko te volja!

Naravno, sličnog interesa za kupnju dizelaša zabranjenih u Njemačkoj zacijelo će biti i drugdje u siromašnoj istočnoj Europi, piše Milan Ivkošić / Večernji list

Hrvatska je među zemljama koje su grobnice rabljenih automobila a ništa se neće promijeniti dok se ne uvedu mjere protiv zagađivanja.

No nisu automobili jedini otpad koji iz Europe dolazi u Hrvatsku. Premda bi mogla prehraniti višestruko više stanovništva nego što ga sama ima, Hrvatska uvozi oko polovicu potrebne hrane. Ali kakve! “Činjenica je da mi uvozimo robu koju više nitko drugi ne želi na svojim policama i na svom tržištu”, rekao je u raspravi na HTV-u dr. Mladen Lebar. Prodaje se piletina za 16 kuna po kilogramu, a po tako niskoj cijeni ne može se proizvoditi želi li se prodati na vrijeme te se prodaje u nas nakon što je predugo bila u inozemnim skladištima.

Mnoge zemlje iz kojih Hrvatska uvozi imaju propisane rokove, pa kad smrznutoj hrani prođe rok, prodaju je po vrlo niskim cijenama. Osim toga, kako kaže naš ponajbolji stručnjak za hranu Stipan Bilić, proizvođači nastoje svoje proizvode prodati u bogatijim zemljama i bogatijim građanima i tim se potrošačima ne žele zamjeriti. Međutim, svaki proizvođač povećava zaradu ako nekome uspije prodati i svoje nekvalitetne proizvode, a kupci su i Hrvati.

Dakle, vozimo se u automobilima koji zagađuju okoliš i škode zdravlju i jedemo nezdravu hranu, a mogli bismo izbjeći i jedno i drugo da tko odlučan i sposoban u vlasti ograniči ispuštanje opasnih plinova iz automobila i da unaprijedi domaću poljoprivrednu proizvodnju kako bi se uvoz smanjio a s vremenom sveo na zanemarivi minimum.

Mogli smo izbjeći i uvoz mnoge druge robe i povećati izvoz da političari nisu dopustili propadanje hrvatskih proizvodnji i da nismo širom otvorili vrata uvoznicima koji uništavaju hrvatsko gospodarstvo. Tako bismo izbjegli i odlazak stručnjaka i radništva u inozemstvo.

Ako je takvo stanje s hranom, automobilima i drugom robom posve je suprotno sa sportašima, ali opet na štetu Hrvatske.

Nacija se zgraža nad posljednjim rezultatima košarkaške reprezentacije i istodobno danomice može čitati o sjajnim igrama Šarića, Bogdanovića, Hezonje i Bendera u američkim klubovima. Žalosno je stanje i s nogometašima. Reprezentativac Marko Pjaca jedan je od najboljih igrača koje Hrvatska ima, s euforijom se danima i tjednima pisalo o njegovu prelasku u “Juventus”, o tome kako će taj klub na njegovoj igri “graditi budućnost”, no završio je na klupi za pričuve s koje je tek pokoju minutu ulazio u igru.

Pa se s euforijom pisalo i o njegovoj posudbi njemačkom “Schalkeu”, očekivalo se da će redovito igrati i tako zadovoljiti kriterije izbornika Dalića, ali tamo mu je minutaža manja nego u “Juventusu”, gotovo i ne igra. I nije jedini hrvatski nogometni talent koji tako “trune”, sličnu sudbinu imaju Balić, Jedvaj, Rog… Standardni su prvotimci samo Modrić, Rakitić, Mandžukić, Kramarić…

Neveseli niz hrvatskih gubitaka u utakmici s Europom i svijetom dug je i katastrofalan. Ali ako smo na mnogim tržištima posve inferiorni i nekonkurentni, pa tako moramo biti odlagalište europskog i svjetskog otpada, ipak se možemo pohvaliti jednom vrstom “izvoza”.

Riječ je o novcu, hrvatskom novcu, o milijardama profita koje strani vlasnici banaka i velikih tvrtki iz zemalja Europske unije svake godine iznose iz Hrvatske. No jeste li ikad čuli raspravu o ijednoj od ovih tema u Hrvatskom saboru? Niste, naravno. Jer hrvatski političari, i vladajući i oporbeni, postoje i djeluju neovisno o svojoj zemlji i njezinim interesima, obuzeti su samo svojim vlastitim. Iz njihove su svijesti sudbinska pitanja ove zemlje izbrisana.

Odgovore na ta pitanje da i ne spominjemo. Kako je vrijeme poslije Tuđmanove smrti odmicalo, politika se sve više otuđivala od Hrvatske i prepuštala je strancima. Nikad neću zaboraviti (i zato ga često ponavljam) jedan veliki naslov iz vremena Račanove vlasti – “Bez Europe smo nitko i ništa”. Nismo li to još više s Europom!?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Od hrvatskih političara gori mogu biti samo hrvatski birači

Objavljeno

na

Objavio

Nekad davno, dok je u Hrvatskoj još vladao komunizam, postojala je samo jedna partija, Savez komunista. No, i u takvom sustavu gdje nije bilo slobodnih izbora, stvarni život probijao je svoj put, pa je bilo izbora s više kandidata. Postojale su, naime, partijske frakcije koje su za čelne funkcije kandidirale svoje ljude. Na taj su način 1980-ih birani i šefovi partije i omladine.

Tridesetak godina poslije, u višestranačju, kao da radimo puni krug nazad. U vladajućem HDZ-u održani su izbori za novog predsjednika Mladeži HDZ-a. Nije bilo protukandidata, pa je glatko prošao momak izabran prije toga u stranačkom vrhu, 29-godišnji Ivan Vidiš. Naravno, ima savršeni životopis, koji podsjeća na karijerni put šefa stranke Andreja Plenkovića, za kojega je, uostalom, Vidiš kao pripravnik i radio u Bruxellesu u doba kad je Plenković bio europarlamentarac , piše Davor Ivanković/VečernjiList

Vidišev je otac, naravno, diplomat i MVP-ovac, kao i kompletna aktualna vladajuća politička elita Hrvatske. Mladi Vidiš je vjerojatno dobar izbor, no porazno je što je svoju političku karijeru započeo uz demokratski deficit. Bez natjecanja, sučeljavanja s protukandidatima, odmjeravanja i svladavanja vještine izborne kampanje, nego je već kao mladi političar postavljen dekretom. To je kriva poruka i time mu je već u startu učinjena medvjeđa usluga. No, ako mladi Vidiš nije imao izbora, imao je vrh HDZ-a, no ipak je mladež natjerao na izbore po dekretu. S tih izbora mediji su Vidiša samo spomenuli, ali su citirali Plenkovića i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića. Plenković je svojoj mladeži poručio da bude hrabra i odvažna, Jandroković da mora biti buntovna, kritična, kreativna i inovativna. Kako će, za ime Božje, ti mladi biti sve to kada ih se zarana podučava dekretu vodstva umjesto demokratskoj proceduri. Da slušaju šefove, pa će, još ako imaju i društveni pedigre, ući u kastu državnih činovnika. I kako onda sada zvuči poruka vladajućih mladima da ostanu ovdje, da će biti bolje. Ma na temelju čega? Poruka im je to da nikad neće imati priliku za demokratsko natjecanje.

Plenkoviću i njegovu vodstvu to očito nije problem jer u hrvatskoj političkoj javnosti najvažniji je rezultat, a ne procedura. I Plenković je u ljeto 2016. na čelo HDZ-a došao bez protukandidata. Bilo je zainteresiranih, kao i u slučaju mladog Vidiša, ali su im stranački oligarsi “sugerirali” da odustanu od kandidature. I jesu, pod parolom da bi “njihova kandidatura dovela do polarizacije unutar HDZ-a”. Olakotna okolnost pri izboru Plenkovića je to da baš i nije bilo vremena za “širi izborni postupak”, jer je do parlamentarnih izbora bilo samo nekoliko mjeseci. Bez obzira na taj alibi, sada, s obzirom na nastavak nedemokratskog unutarstranačkog trenda, može se reći da će ono započeto u demokratskom deficitu kasnije završiti demokratskim deficitom.

Da procedura, principi i kakav-takav moralni ustroj hrvatskog parlamentarizma tonu prema dnu pokazujue i aktualni parlamentarni kaos, kao i onaj u zagrebačkoj skupštini. U postupcima u kojima više ništa nije sveto sada već deseci zastupnika i vijećnika pretrčavaju u drugi tabor, kao na sajmovima na hrvatskim periferijama. Sve bizarnije pretumbacije postaju model, a ne poremećaj. Zašto? Prvo, zato što to nimalo ne smeta onima koji čine moralni harakiri, drugo, stoga što to nimalo ne smeta vladajućima i osigurava im poziciju, a treće, ujedno i najgore, zato što takvu rabotu hrvatski birači još uvijek ne kažnjavaju. Naprotiv. Za njih ti vješti politički nakupci postaju narodni junaci i hajduci, kojima treba aplaudirati jer su se dobro snašli.

Za razliku od situacije u Saboru i zagrebačkoj Skupštini, kada je ona očajna Splićanka dala mito splitskom kirurgu da joj spasi muža, po zakonu je bila jednako kriva zbog davanja mita kao i onaj tko ga je primio. Za taj moralni rasap u politici posljedice bi trebali snositi i prebjezi i oni koji su ih na to navukli. A kada je riječ o prebjezima kojima je bila ugrožena egzistencija i pristojan život, što ih stavlja u poziciju ucijenjene žrtve, tada je krimen onoga koji ih je politički vabio i veći. I dok nema sumnje da prebjezi imaju svoj rok trajanja u politici samo do idućih izbora, nije sigurno da će i vladajući osjetiti posljedice. Politički pragmatizam Plenkovića i Bandića jest efikasan, premda nakaradan politički i moralno. Postoje veliki izgledi da oni nastave s istom praksom zato što nemaju straha da će im se to obiti o glavu. Jer da je drukčije ne bi Hrvati Bandića birali šest puta, ili Stipu Mesića dva puta. Nažalost, od hrvatskih političara gori mogu biti samo hrvatski birači.

Davor Ivanković/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce

Objavljeno

na

Objavio

Josip Jović – Tko se sve to tamo miješa u BiH

Saborska Deklaracija o položaju Hrvata u BiH kreće se u okviru već milijun puta izrečenih stavova o cjelovitosti, eurointegracijama, ravnopravnosti i konstitutivnosti. Prigovori Bože Petrova i Milijana Brkića kako je riječ o nedovoljno jasnom i konkretnom apelu, koji je Brkić nazvao lukom i vodom, apsolutno su na mjestu.

Ostaje dojam kako je Deklaracija donesena više radi umirivanja vlastite savjesti nego radi želje da se nešto stvarno i učini, pa se predlagači, osim Bože Ljubića, i nisu pretjerano trgali u obrani od kritika i napada.

U saborskoj su raspravi na Deklaraciju žučno i zlobno reagirali Vesna Pusić, Nenad Stazić i još neki s tog spektra duginih boja, ali s jedne druge točke gledišta. Oni su Deklaraciju ocijenili kao flagrantno miješanje u unutarnje stvari druge države te kao nastavak “pogubne Tuđmanove politike”.

A tko se sve nije miješao i ne miješa se u unutarnje stvari susjedne države za koju je uopće teško kazati da je država i koje ne bi ni bilo da nije tog miješanja. Miješa se SAD, miješa se EU, miješa se Rusija, miješa se Srbija, miješa se na naročit način i Turska, a da nitko od ovih koji su sada graknuli nisu ni slova prozborili.

Opasno je samo kad se miješa Hrvatska, koja je također potpisnica i jamac Daytonskog sporazuma na koji se svi, s različitim tumačenjima, pozivaju. Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce, najbolje da nestanu.

O “miješanju Hrvatske” prosvjedovao je trojac bivših visokih predstavnika (Bildt, Ashdown, Schiling), koji su “stabilnost” gradili potiskivanjem najmalobrojnijih, a pridružili su im se Stjepan Mesić i Ivo Josipović. I Željko Komšić na valu bošnjačkog unitarizma, na kojem je isplivao na mjesto člana Predsjedništva, vrišti o miješanju Hrvatske, prijeteći kako bi Hrvati u središnjoj Bosni mogli doživjeti sudbinu sunarodnjaka u Posavini.

Zašto, pitaju se protivnici Deklaracije, nije bilo prigovora na izborni sustav onda kad je izabran Dragan Čović, nego tek sada nakon Komšićeva izbora. Opet jeftino i netočno. Čović je biran po tada važećem izbornom zakonu, a tek nakon toga je Ustavni sud taj zakon proglasio neustavnim. Njegovu promjenu tražile su sve hrvatske stranke u BiH pune dvije godine prije najnovijih izbora. Čovićev je izbor bio legitiman jer su ga birali Hrvati kao svoga predstavnika, dok su Komšića birali Bošnjaci, što je čista podvala i izigravanje duha Daytona.

I ne radi se samo o izboru članova Predsjedništva, nego i o izboru zastupnika u domovima naroda. Svođenje cijelog problema na unutarstranačke i osobne motive je namjerna banalizacija problema. Ne radi se tu ni o HDZ-u ni o Čoviću ni o Komšiću. Oni su samo likovi jedne višedesetljetne, pa i višestoljetne drame.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari