Connect with us

Kolumne

Trump je do sada bio izgovor za sve, ali što kad taj izgovor nestane?

Objavljeno

on

Ilustracija/MM

Ovih nam dana iz Amerike stiže novi holivudski uradak iz žanra političkog trilera pod nazivom Trumpov opoziv 2.0. Kako je prvi nastavak kod publike loše primljen, iako je od takozvane stručne javnosti dočekan s oduševljenjem, ni ovaj drugi nastavak ne obećava previše, unatoč blještavim naslovnicama i snishodljivoj naklonosti kritike.

Prvi izvještaji govore kako komad prije podsjeća na đačku izvedbu neke kazališne predstave, nego na vrsnu političku dramu, kakve su nam zadnjih godina stizale iz Washingtona. Glumci su, naime, ovaj put nekako previše mali za kostime koje su na sebe navukli, pa sve više podsjeća na parodiju originalne verzije, koja je već po sebi bila komedija s lošim završetkom. Dobra drama traži iskusne glumce, koji znaju kako iznijeti karakternu ulogu, a ne naturščike koji će tek ridati pod maskama, piše Borislav Ristić/

Ipak, samoj ideji se mora priznati doza originalnosti, ali, kao i kod svake novotarije, prva joj je prepreka proći test realnosti kako bi bila uvjerljiva. Kao što znamo, ideja je provesti postupak predsjedničkog opoziva protiv čovjeka koji više nije predsjednik. Valjda osjećajući kako se radi o apsurdu, odlučili su prvo glasati o tome je li sama inicijativa uopće ustavna. Kako se nitko nije iznenadio ishodu glasanja, bilo je jasno da na samom početku prisustvujemo dramskom antiklimaksu, koji je samo potvrdio kako se, ipak, radi o farsi.

Kako komad ide dalje taj dojam se samo pojačava. Tako se kao glavni razlog za opoziv navodi kako je bivši predsjednik promoviranjem “velike laži” o izbornoj krađi nahuškao svoje pristalice da upadnu na Kapitol, kako bi izvršili državni udar.

Upad gomile na Kapitol svatko će normalan osuditi kao neprihvatljiv čin kojim se mora pozabaviti pravna država, ali prikazivati taj događaj kao pokušaj državnog udara ili kao nasilnu pobunu protiv ustavnog poretka, djeluje ponovno samo kao dramatsko napuhavanje. Amerika je poznata kao zemlja u kojoj gotovo svaki stanovnik kod kuće ima arsenal oružja, pa se svakom iole upućenom prirodno postavlja pitanje kakav je to “američki ustanak” u kojem gledamo nenaoružanu gomilu, predvođenu likom preobučenim u šamana, kako smušeno ulazi u nebranjeni Kapitol?

Za publiku odgojenu na spektakularnim prizorima poput onih iz “Dana neovisnosti”, takvo što je ispod svakog očekivanja, gotovo jednako kao i “poziv na nasilje”, koji završava evanđeoskom porukom: “Pođite u miru.”Što se tiče teze o “velikoj laži”, to tek djeluje kao reklama i poziv publici na gašenje svih kognitivnih funkcija. Kako ikome tko nije prespavao zadnje četiri godine može djelovati uvjerljivo kada oni koji su nas tada uporno uvjeravali kako je Trump pokrao izbore sada tvrde kako je sama teza o izbornoj krađi “velika laž” i poziv na rušenje ustavnog poretka? Čemu zabrane, ako je sve tako transparentno? Zašto ne dopustiti specijalnu istragu kakvu smo imali nakon izbora na kojima je pobijedio Trump?

No, koliko god nekome sa strane predstava s opozivom nekoga tko više ni nije na funkciji mogla biti neuvjerljiva, ona svakako ima svoju funkciju. Njena funkcija je više ritualna, nego propagandna. Ideja i nije uvjeriti nekoga izvan političkog establišmenta u ispravnost vlastitih stavova, već ishoditi prisegu lojalnosti narativu političke elite.

Novi narativ ne zahtijeva od političke elite lojalnost nekome izvan njihovog uskog kruga, već lojalnost onima koji su unutra. Važno je jedinstvo elite, a ne nacionalno jedinstvo. Tu možda leži i odgovor na pitanje čemu opoziv kad demokrati ionako nemaju dovoljno ruku za opoziv. Trump je sada veći problem GOP-u, nego demokratima. Opoziv nekoga tko više nije predsjednik nema smisla, ali mnogi u GOP-u misle kako bi od zabrane javnog djelovanja Trumpu oni mogli proftirati. S druge strane, zanimljiva je i indolentnost Trumpa u ovom procesu. Neki u tome vide poruku kako on, u stvari, želi biti opozvan, jer bi baš to kod ljudi probudilo inat i dalo novi zamašnjak njegovoj eventualnoj kandidaturi.

Kako god bilo, najzanimljivije tek slijedi nakon završetka ove farse. Trump je do sada bio izgovor za sve, ali što kad taj izgovor nestane? Tko će biti kriv za probleme s cjepivom, recesiju i još stotinu drugih problema? Konstantin Kavaf ima pjesmu o barbarima koji prijete gradu. Svi su prestrašeni, ali prava panika nastaje tek kad im glasnici jave kako “barbari, ipak, neće doći”. Tada ostaju suočeni sami sa sobom i shvaćaju kako su “barbari, ipak, bili neko rješenje”. Taj bismo flm mogli uskoro gledati.

Borislav Ristić/

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari