Pratite nas

BiH

Trusina se nikada ne će zaboraviti

Objavljeno

na

Sve dok na bošnjačkoj političkoj i vjerskoj strani postoje žrtve, građansko-vjerskog beha sukoba za teritorij, samo njihove, njihova naroda, a na svim drugim beha stranama sudionicima sukoba samo zločinci i ubojice, ne može se govoriti o nekoj zajedničkoj ni sadašnjosti, a još manje budućnosti. I to je naprosto razumljivo.

[ad id=”68099″]

Jer kako da zajedno u bosanskoherecgovačkoj kući, u beha granicama, živi žrtva i zločinac, branitelj i agresor, takav zajednički život, u istoj kući, a Bosna i Hercegovina je kuća svojih naroda, nemoguć je čak i među braćom, ako bi jedan od njih bio žrtva drugog. Takav bošnjački diskriminatorski odnos prema drugim beha narodima nikako nije u službi gradnje međunacionalnog i međuvjerskog povjerenja, kao preduvjeta, temelja neke zajedničke beha budućnosti. Stoga bošnjački govor o održivosti Bosne i Hercegovine kao multizajednice nema nikakvo uporište, pa čak mnogi od njih ni sami ne vjeruju u to što govore. Stalno izmišljati i povećavati broj stradalih na svojoj bošnjačkoj, te umanjivati broj ratnih žrtava na drugoj, hrvatskoj federalnoj strani prljavi je politički posao manipuliranja žrtvama. U konačnici žrtve takve diskriminatorske bošnjačke politike prema mrtvima bit će oba federalna partnera.

Stoga ubrzano nestajanje Bosne i Hercegovine odvija se upravo kroz diskriminatorski bošnjački pristup žrtvama beha sukoba, što je bio slučaj i u poslijeratnoj Jugoslaviji. I u jednoj i u drugoj, tim  poslijeratnim tvorevinama, Jugoslaviji i „Jugoslaviji u malom“, Bosni i Hercegovini, brojniji jugoslavenski narod Srbi, i brojniji u beha federaciji Bošnjaci, niti su priznavali, niti priznaju žrtve rata drugih naroda, a u isto vrijeme broj svojih žrtava deseterostruko, pa i stostruko, uveličavali i uvećavaju, dok one s druge strane toliko puta umanjivali i umanjuju.

trusina-kamenjarU multi društvu u kojem čak ni žrtve rata nisu jednako tretirane, poglavito ako se to odnosi na žrtve malobrojnijeg naroda, onda se tu ne može nikako govoriti o miru, slobodi i istini. Stanjima tolerancije, suživota, jednakosti i ravnopravnosti, sastavnica takvih zajednica. Jer, kako graditi beha tolerantnu i dijalošku sadašnjost Bosne i Hercegovine ako se čak i djeci žrtvama beha rata prilazi vrlo selektivno, diskriminatorski, odnosno vrlo radikalno po nacionalnom i vjerskom identitetu. Kako to, naime, da hrvatska djeca ubijena u Vitezu, njih osmero, od strane „nenaoružanih“ Muslimana, ili ona trinaestogodišnja djevojćica kojoj su, opet „nenaoružani“ Muslimani  u napadu na njeno selo Ćifluk, koja je za Božić kradom došla iz izbjeglištva sa otcem u napuštenu kuću da ponese nešto za proslavu tog najvećeg kršćanskog blagdana, odbiju obadvije noge a otca joj ubiju na kućnom pragu, nisu jednako tretirana kao i muslimanska djeca ubijena od strane Srba u Sarajevu. Ne može se Bosna i Hercegovina graditi na tolikoj nepravdi prema mrtvima, prema žrtvama djece, čije nevine žrtve vape do neba za istinom. Istinom koja nikada nije ostala trajno zatrpana, koju nikakvi režimi, sile, brojevi naroda, isključivosti, nisu mogle držati pod zemljom.

„Zemljica se zaklinjala raju, da se tajne sve saznati moraju“, jer bošnjačko vodstvo kojeg predvodi sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića, koji je i zapovijedao ubijanja djece, žena i staraca, zna i poznaje sve te isilovske zločince. Oni su proizvod Izetbegovićeve islamskodeklaracijske politike, koja kaže „Najveće zlo koje su kršćani počinili je to što nisu prihvatili Poslanika (Muhameda), kojega im je Bog poslao s Kuranom“. Zbog te islamskodeklaracijske politike Alije Izetbegovića, koja je u najvećoj mjeri i bila razlog beha krvavog sukoba, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini se više bore za žrtve muslimana diljem svijeta, negoli za hrvatske, i srpske, žrtve beha sukoba.

Sve to govori o vjerskoj radikalizaciji i fundamentalizaciji Bošnjaka, što nikako nije put izgradnje demokratske i multi beha zajednice kršćana i muslimana, kršćanstva i islama. Ne čudi stoga što se Bošnjaci okupljaju i brane muslimanske žrtve s terorističkim poveznicama na Bliskom istoku, a ne vide i ne protestiraju pred svojim vodstvima za jednako tretiranje žrtava hrvatske djece u beha sukobu, i hrvatskih povratnika na svoja ognjišta na federalnim prostorima.

O strahotama muslimanskih zločina nad beha Hrvatima kazuje i isilovski teror nad katolicima u hrvatskom selu Trusina. Brutalnosti Alijinih isilovaca u Trusini kod Konjica opisuje preživjela Mara Krešo riječima: „Ubili su mi muža pred očima, a onda mene i ostale članove obitelji tjerali da prelazimo preko njegova leša“. Nadalje žrtva muslimanskog zločina govori: „nitko od poubijanih civila nije imao nikakvo oružje“, što muslimanske zločine čini još brutalnijima. Za tako strašan zločin u Trusini muslimanski sud u Bosni i Hercegovini osudio je jednu od sudionika pokolja, Rasemu Handanović, na samo pet godina zatvora. No, zasigurno kao i svi dosadašnji muslimanski zločinci bit će ubrzo pomilovana i puštena kao heroj na slobodu. To je ono što daje opravdano pravo Srbima na Referendum o nepriznavanju bošnjačkih sudova u predmetima ratnih zločina. Do muslimanskog zločina 16. travnja 1993. godine u Trusini je živjelo 40 hrvatskih obitelji, a danas to je selo, kao i hrvatsko Miletići kod Gluhe Bukovice, muslimanskog konclogora za Hrvate, jedna velika ruševina, u kojem bošnjačka strana isilovski ruši svaki trag hrvatstva i katoličanstva.

Da je Bosna i Hercegovina sve centraliziranija i unitariziranija, zapravo da je sve više bošnjaćiziranija vidi se i čuje ovih dana na ulicama, gotovo stopostotnog bošnjačkog Sarajeva. Naime, na povratku beha košarkaša koji su osvojili europsko zlato i šport je politiziran, i športom se nameće način kako Bosnu voljeti. U mnoštvu onih koji su dočekali košarkaške, beha reprezentativce, čula se prijetnja onima koji se ne vesele tom uspjehu. Urlalo se i prijetilo povicima „’ko ne skače taj ne voli Bosnu, hej, hej, hej“. Budući da je Sarajevo, pa gotovo stopostotni čisti bošnjački grad, i da su zbog toga košarkaše i dočekali samo Bošnjaci, to slavlje ima političku težinu i poruku. Poručivalo se „Bosnu volite kao mi, ili je napustite“.

A o licemjerstvu bošnjačke strane u tobožnjoj gradnji multi beha zajednice vidi se i u navodnoj njihovoj zauzetosti za beha povratnike Hrvate. Ovih dana na srpsku četničku agresiju na hrvatske povratnike u Tesliću oglasila se treća najjača bošnjačka politička stranka, Stranka za Bosnu i Hercegovinu. Ta vrlo radikalna, etnički i vjerski čista islamska partija, ona čije su vođe sudjelovale u etničkom čišćenju Hrvata tijekom muslimanske agresije u Srednjoj Bosni, „najoštrije osuđuje neprihvatljivo ponašanje i teror nad povratnicima Hrvatima u mjestima Slatina i Studenci u općini Teslić u manjem bh. entitetu“. Zaista koliko je politika u Bosni i Hercegovini podla i prljava ne može se ni zamisliti dok se ne čuju ovakve izjave unitarističkih političkih stranaka, čiji predsjednik je sudionik muslimanske agresije na beha Hrvate. Zauzimanje Stranke za BiH za Hrvate povratnike u manjem beha entitetu, zapravo je njihovo sudjelovanje u tom teroru, kojeg tobože osuđuju. Treba pitati te unitariste, te muslimanske vođe koje danas vode tu vrlo radikalnu političko-vjersku stranku, kako to da se nikada nisu oglasili na muslimanski teror nad Hrvatima povratnicima u Srednjoj Bosni. Čak ni onda kada su Hrvati povratnici ubijani (Kafadar, Jurčević, policajac u Travniku…), ostajali su gluhi na te zločine. A šutnja je znak sudjelovanja u zločinu, te je stoga zauzimanje Stranke za BiH za hrvatske povratnike u Teslić ravno srpsko-četničkom teroru nad tim Hrvatima.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bosnu i Hercegovinu do sada napustilo gotovo polovica stanovništva

Objavljeno

na

Objavio

Prema posljednjem izvještaju Svjetske banke pod nazivom “Migracije i odljev mozgova u Europi i središnjoj Aziji” Bosnu i Hercegovinu je do sada napustilo gotovo polovica stanovništva, odnosno 49,5 posto.

To znači da polovica građana rođenih u BiH, sada živi izvan nje.

Na drugom mjestu u EUropi je Albanija s 39,8 posto, dok je Sjeverna Makedonija na četvrtom – četvrtina Makedonaca (25,7 posto) rođenih u državi sada živi izvan nje.

Hrvatsku je napustila petina stanovništva (21,9 posto) i nakon Malte, ima najveću stopu emigracije u EUropskoj uniji.

I Crnu Goru je napustila petina stanovništva.

Odlazak visokokvalificiranih radnika

Stope iseljavanja visokokvalificiranih radnika posebno su visoke u nekim zemljama Balkana i istočne Europe, u kojima je niži dohodak.

U izvještaju stoji kako visokokvalificirane osobe čine 55 posto ukupnog broja emigranata iz BiH, više od 40 posto u Armeniji i Latviji, a skoro 40 posto u Albaniji, Kazahstanu, Moldaviji, Sjevernoj Makedoniji i Rumunjskoj.

Razni faktori utječu na odljev mozgova iz ovih država. Pored viših primanja, tu su i prilike za stručno usavršavanje i obuku, bolja budućnost za članove obitelji (kao što su mogućnosti za školovanje djece), te bolji životni i radni uvjeti.

Blizina i preferencijalni pristup tržištima rada Europske unije, kao i brojna dijaspora znatno smanjuje troškove emigracije.

Dugotrajna emigracija visokobrazovanih radnika ostavlja dugotrajne negativne posljedice na države koje napuštaju. Odljev mozgova često je simptom, a ne uzrok loše ekonomije države, stoji u izvještaju.

Zapadni Balkan je posebno značajan ‘izvoznik ljudskih resursa’ u polju zdravstvenih radnika, kojih nedostaje u mnogim državama Europske unije, prenosi HMS.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Što možemo očekivati od pregovora HDZ i SDA o izmjenama Izbornog zakona?

Objavljeno

na

Objavio

Za sljedeći tjedan HDZ je najavio ponovno pokretanje pregovora, prije svega sa SDA, o izmjenama Izbornog zakona, sukladno presudama Ustavnog suda BiH. Presuda u predmetu Ljubić iz prosinca 2016.nalaže promijene Izbornog zakona kojima će se osigurati legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH, i na “svim drugim administrativnim-političkim razinama”. Ona, pak, za Mostar zahtjeva izjednačavanje vrijednosti glasa svakog građanina- birača, kao što je to slučaj u svim drugim jedinicama lokalne samouprave.

No, sudeći prema zaključcima Predsjedništva SDA s posljednje sjednice najjača bošnjačka stranka nema namjeru prihvatiti izmjene Izbornog zakona onako kako to nalaže Ustavni sud BiH. SDA-ovci od HDZ-a traže da svoj prijedlog usklade s mišljenjem Europske komisije, te s presudom Suda u Strasbourgu u predmetima “Sejdić- Finci”, “Pilav” i “Zornić”, dok Ustavni sud BiH i njegovu presudu uopće ne spominju. Iako se svakodnevno zaklinju u poštivanje ustava i zakona, toliko im je stalo do pravne države, a to znači i poštivanja Ustava, da jedino ovlaštani tumač usklađenosti zakona s Ustavom- Ustavni sud BiH za njih nije dostojan ni spomena.

A Ustavni sud BiH, podsjetimo, nalaže da se izmjenama Izbornog zakona omogući da sve izaslanike u Klub Hrvata, izaberu oni čije interese trebaju zastupati tj. Hrvati, jednako kao što isto to treba omogućiti Bošnjacima, Srbima i ostalim pri izboru izaslanika u bošnjački, srpski i klub Ostalih. Ali ne samo u Dom naroda, već i na “svim administrativno-političkim razinama”, a to u prevodu znači i Predsjedništvo BiH, što sada nije slučaj.

Naime, prema postojećem neustavnom izbornom zakonu uz cijeli bošnjački klub, Bošnjaci su izabrali i četiri izaslanika u Klubu Hrvata, dvije trećine izaslanika u Klub Srba i sve izaslanike u Klub ostalih, te su uz većinu u Zastupničkom, osigurali većinu i u drugom parlamentarnom domu FBiH- Domu naroda, koji je i prema presudi Ustavnog suda predstavništvo konstitutivnih naroda, a ne građana. Da su uspjele izbarati još dva izaslanika u hrvatski klub, bošnjačke stranke mogle su i nakon prošlogodišnjih izbora, prema, od visokog predstavnika Petritscha, nametnutim ustavnim amandmanima, formirati federalnu izvršnu vlast bez stranaka za koje je na izborima glasovala većina Hrvata. To im je pošlo za rukom u dva navrata- 2001. i 2011., kada je probošnjački SDP uz pomoć marginalnih hrvatskih stranaka, drugi put i uz asistenciju Inzka, majorizirao Hrvate, dok su Bošnjaci tri puta birali hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Da su SDA i druge bošnjačke stranke željele vratiti oteta prava Hrvatima, već bi to učinili. Prijedlog izmjena Izbornog zakona, koji je bio usklađen sa zahtjevima Ustavnog suda, bošnjački zastupnici već su oborili prošle godine u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, a nakon toga Bošnjaci su iskoristili neustavni izborni zakon pa u listopadu prošle godine izabrali dva člana Predsjedništva, ostavljajući Hrvate bez svog predstavnika u državnom vrhu zemlje.

Na kongresu SDA usvojena deklaracija o građanskoj Republici BiH ne ostavlja ni malo sumnje u smjer politike ove stranke, a to je pretvaranje tronacionalne u građansku, tj državu većinskog naroda. Zahtjev Ustavnog suda BiH u suprotnosti je s takvom politikom SDA. Zato će ga i dalje ignorirati. Iako vrijedi još jednom pokušati, već sada je više nego jasno da je nova runda pregovora o izmjenama Izbornog zakona osuđena na neuspijeh, a BiH na nastavak disfunkcionalnosti i propadanja.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari