Pratite nas

Kultura

TUĐA ZEMLJA TUGA JE GOLEMA!

Objavljeno

na

U tuđoj zemlji
Di sve je strano,
Topline nema
Ljudi ni malo.
Pod tuđim krovom
Nije nam vruće,
Ništa tu toplo
Nije nam tuđe.

Ni Sunce sa Neba
Ne grije baš vruće,
Ko ono baš naše
Što sije kod kuće.
I cviće to tuđe
Ne miriše ko naše,
Ništa baš u tuđini
Nama ne paše.

Samo taj novac
Proklet on bio,
Od nas baš svako
Njega bi htio.
I tako nas je sve
U tuđinu otjerao,
Sem njega u tuđini
Ništa nam nije dano.

Umorno tilo,
Slomljene kosti,
Sa tuđinom
Triba se bosti.
I jezik svoj
Zaboravit moraš,
Dok po tuđoj ti
Zemlji toj hodaš.

I kad sve prođe
I ta penzija dođe,
Slomljenih leđa
Kući se tad pođe.
A tamo sve je
Opustilo gadno,
Zaraslo u korov
Tužno je i jadno.

Pa opet tada
Iz početka poći,
Kad svojoj kući
Rođenoj doći.
Ni ptice domaće
Ne poznaju te više,
Ni Sunce, vjetar
Niti baš kiše.

Ni kruška stara
Ne pozna te ko si,
Po sidoj te tvojoj
Ne poznaju kosi.
Za nji si stvarno
Ko neki stranac,
Jer prikino se
Taj domaći lanac.

Jer tuđa zemlja
Tuga je golema,
U njoj ti ništa
Toploga nema.
I kad se doma
Ko stranac vratiš,
Opet iz početka
Jadan ti patiš.

Zato savjet ovaj
Od mene ti primi,
Sine moj dragi
Oprosti i izvini.
Stisni ti zube
Ostani do kraja,
Od Domovine i kuće
Ni lipšega kraja.

Čuvaj ti svoju
Didovinu sine,
I očevinu milu
Što je on sačuva,
Pusti tuđinu
I proklete novce,
Jer lipše je kod kuće
Biti sritan i čuvati ovce.

U tuđoj toj zemlji
Di sve je strano,
Topline nema
Viruj ni malo.
Pod tuđim krovom
Nije nam vruće,
Ništa tu toplo
Nije nam tuđe!

Autor: Bojan Kožica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Prijatelji, još živite vi u nama!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Velimir Velo Raspudić (Specijalna policija na Kupresu)

Najljepše uspomene

Vrijedilo je prijatelji,
svake noći,svakog dana,
vrijedilo je i mladosti,
osamnaestog rođendana!

Imao sam svoje želje!
Sanjao sam svoje snove!
Sve sam negdje ostavio,
kad sam čuo kako zove!

Kako zove Domovina,
njena povijest još se piše,
dao sam joj svoje snove
al mnogi su dali više…

Mnogi dali su živote!
Kolika je mladost pala?!
Ni sve riječi ovog svijeta
ne mogu joj reći: HVALA!

I zato im pjesme pišem,
u pjesmama njih se sjetim,
e da samo imam krila
do njih gore da poletim!

Da poletim do tih polja
gdje ne svraća nikad tama,
da im kažem: Prijatelji,
još živite vi u nama!

Sve dok naše srce kuca
dok krv teče nam kroz vene,
živjet ćete vi u nama,
k’o najljepše uspomene!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Velimir Velo Raspudić: Sve se može zaboraviti ali oni !!!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

ANITA MARTINAC OBJAVILA NOVO KNJIŽEVNO DJELO

Objavljeno

na

Objavio

Nakon nekoliko zbirki poezije i tri izvrsna romana Medaljon, Posljednji i Od Franje do Franje, kojim je po riječima književnih kritičara obogatila hrvatsku književnost, virtuozica pisanih riječi, spisateljica  Anita Martinac donosi pred nas novo prozno djelo.

Život nema naslova, zbirka je novela koja čitatelju dopušta razviti film o čimbenicima različitoga vremena i biti njegovim sudionik  jer se u njima pronalazi.

Autoričin raskošni pripovjedački dar oživljava prošlost i likove koji postaju književno uvjerljivi i funkcionalni u potrazi za srećom, smislom i odgovorima kroz život, vrlo često osluškujući vjetar što nam donosi ili odnosi dok se ogledamo u tuđim očima, a da nekada svega toga nismo ni svjesni. Jasne poruke u svemu oko nas napipavamo dodirima, istražujući površinu ispisane težnje.

Koliko ste snažni suočiti se sa svojom nutrinom ili pokazati empatiju prema likovima u ovim novelama, otkrijte sami… otkriva nam nakladnik Andrija Stojić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čitluku. Inače, ova knjiga je, kao i ranija autoričina djela, objavljena u suradnji, te kao tako i u sunakladi sa Ogrankom Hrvatske matice u Vinkovcima.

Recenzenti knjige su Miljenko Stojić i Ivan Župa, a knjigu je ilustrirao Vlado Brkić.

„(…)Anita Martinac je uspješno povukla zavjesu pred očima čitatelja i njima se na njihovom platnu, u njihovom osobnom kinu, odvija njihov film. Tu nastaje zajednica dviju kreativnih duša i srdaca – jedna je autorica, a druga je čitač. Čitač je aktivni autor svog filma kakvog je već gledao u svom životu, a u kojem sada sam i glumi i gleda taj njegov, njezin osobni film. To ostaje mistična simbioza tajne veze između autorice i čitatelja. Čitatelj ne želi prestat čitat jer hoće, odgledat njegov, njezin pričafilm, bez reklama, odmah do kraja. Ma nema kraja, čitatelj doduše zatvori knjigu, kad je došla zadnja točka, ali nastavlja producirat i gledati taj svoj film i sam uvidjeti što mu je ta pričafilm otkrila! I to je najljepši dar koji čitatelju je dodijelila svaka od ovih novela Život nema naslov, autorice Anite Martinac. Autoričin način pisanja je slikoviti riječfilm stil, nježan i u bojama, jak u emocijama (…)“ piše u recenziji Ivana Župe o ovoj knjizi.

„(…)Nisu ovo izmišljene novele. To su neispripovjedane novele našega naroda, novele koja spisateljica odavno sluša. Najprije ih je pretočavala u pjesme, zatim u izuzetno dobro primljene romane, mislim na puk, a sada ih oblikuje na ovaj način. Iskaču one iz onoga što se trenutno »nosi« u hrvatskoj književnosti. Pa i pisci su ljudi. Puno je lakše ići niz struju, nego u suprotnom pravcu. Bogu hvala u ovom slučaju nije tako (…)“ odlomak je iz recenzije Miljenka Stojića.

Zbirka novela Život nema naslova uskoro će biti predstavljena u organizaciji Ogranka Matice hrvatske Čitluk, a uz autoricu će je predstaviti uvaženi akademik Šimun Musa i književnik Miljenko Stojić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari