Pratite nas

Kultura

Tuđina tužnu priču piše

Objavljeno

na

Ovo je pjesma za sve
dobre i drage ljude
koji su otišli davno
daleko od rodne grude

Otišli oni su mladi
lijepi i puni života
u kofer stao je život cijeli
i sva njegova ljepota.

Na pragu otac i majka
tužni u suzama stoje
za njih Bogu se mole
i dane do povratka broje.

Život im lagan nije
jer tuđina tužnu priču piše
dobili možda su mnogo,
al izgubili puno su više.

Sada su stari i sjedi
željni rodne grude
jer negdje daleko u svijetu
tužne im zore rude.

Ljubav za kućom rodnom
nikad presušila nije
kada pomisle na kućicu malu
srce drugačije bije.

A kućica rodna prazna
na njihov povratak čeka
strpljivo dane broji
da vrate se izdaleka…

Stihovi: Ljiljana Tolj / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Izložba ‘Hrvati – ljudi iza mita – Janko Šajatović Krabat i hrvatske garde u Europi’

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA

Izložba “Hrvati – ljudi iza mita – Janko Šajatović Krabat i hrvatske garde u Europi” otvara se u utorak, 28. siječnja, u zagrebačkom Etnografskom muzeju, u sklopu obilježavanja hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije.

Vladimir Brnardić, povjesničar i autor izložbe, kaže da su izložbom htjeli prikazati kako je nacionalni i geografski pojam Hrvat prerastao te odrednice i u Europi 17. stoljeća počeo označavati poseban rod vojske, posebnu vrstu oružja i poseban odjevni predmet.

“Hrvati su se kao ratnici profilirali već u ratovima s Turcima, a tada prvi put u većem opsegu dolaze na europsko bojište i u habsburškoj službi u Tridesetogodišnjem ratu bore se za katoličku stranu”, rekao je Brnardić u razgovoru za Hinu.

Prema njima se počeo nazivati rod vojske – lako konjaništvo. Naime, Habsburgovci nisu vjerovali Mađarima pa su lako konjaništvo novačili u Vojnoj krajini, gdje su hrvatski ratnici već imali bogato iskustvo u gerilskom načinu ratovanja koji su prenijeli u Europu.

Ime se iz carske vojske Habsburgovaca proširilo i na postrojbe lake konjice u španjolskoj, bavarskoj, francuskoj i saskoj službi. “Svojim su atraktivnim i ezgotičnim izgledom postali zanimjivi, a po načinu rata i vrlo efikasni te se konjica počinje nazivati Hrvatima bez obzira jesu li bili Mađari, Česi, Nijemci, Austrijanci, Talijani”, podsjeća Brnardić.

Oko vrata su imali rubac što se osobito svidjelo Francuzima i kada ju je 1667. kralj Luj XIV. stavio ona je ušla u svjetsku povijest i počela se po Hrvatima nazivati – kravata.

Hrvati su zapamćeni bili i po oružju koje se pojavilo u Tridesetogodišnjem ratu, maču za probijanje pancira, palošu, koje su nosili hrvatski konjanici.

Nakon rata na dvorovima istaknutih europskih vladara u Francuskoj i Saskoj,  od hrvatskih su ratnika ustrojene elitne hrvatske konjaničke garde, a među njima bili su i neki od najuglednijih hrvatskih plemića i krajiških zapovjednika, često povezanih s obiteljima Zrinskih i Frankopana.

Hrvatski ratnik Krabat u Njemačkoj – od lektire do likera

Hrvatsko ime postalo je pomodno na širem europskom prostoru, a neki od hrvatskih ratnika, poput žumberačkog uskoka Janka Šajatovića Krabata prerasli su u predaju i mit, kojemu je posvećena druga cjelina izložbe.

Krabat je od povijesne ličnosti postao mitski lik, a najpoznatiji je u njemačkoj pokrajini Saska, posebno u regiji Gornja Lužica, gdje žive lužički Srbi.

Bio je istaknuti ratnik iz Tridesetogodišnjeg rata, a nakon što ga saski knez poziva da bude u njegovoj osobnoj gardi, dobiva imanje u Lužicama, močvarno područje koje je unaprijedio.

“Lužičke Srbe podučavao je agrokulturi, poboljšao je njihov način života i postao magičan lik koji ušao u njihove legende. Danas je dio školske lektire, o njemu su snimljeni igrani i dokumentarni film, napravljene predstave”, rekao je Brnardić.

Postao je i brend regije u kojoj se često mogu vidjeti i njegovi kipovi, a postoje i proizvodi koji nose njegovo ime, pivo, sir, likeri te biciklistička ruta i osnovna škola.

“Ovom izložbom htjeli smo prikazati pozadinu tog popularnog hrvatskog časniku, predstaviti ga kao žumberačkoj uskoka i ispričati priču o uskocima”, napomenuo je.

Najveći dio izložaka je iz Hrvatskog povijesnog muzeja, privatnih zbirki oružja, grafike i prikazi su iz Hrvatskog državnog arhiva i Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a dio je i iz fundusa Etnografskog muzeja.

Izložbu prati i HRT-ov dokumentarac o Janku Krabatu te najava dokumentarno-igranog serijala “Doba uskoka” iz koje su izloženi uskočki kostimi.

U programu otvorenja sudjelovat će Počasna satnija Kravat pukovnije, koja od 2010. prenosi priču o hrvatskim ratovima i zagrebačka je turistička atrakcija.

Izložba, kojoj su autori još Monika Šajatović Bračika i Tanja Kocković Zaborski, može se razgledati do 10. travnja. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Izišao je 25. broj glasila ‘Stopama pobijenih’

Objavljeno

na

Objavio

Stopama pobijenih

U izdanju Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« izišao je 24. broj glasila Stopama pobijenih koje donosi mnoštvo podataka o ubijenim hercegovačkim franjevcima i okolnostima u kojima se to dogodilo za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Može ga se nabaviti u župnim uredima, narudžbom od Vicepostulature, kao i na kioscima diljem Herceg Bosne. Glavni urednik je vicepostulator fra Miljenko Stojić.

Na prvim stranicama glasila nalaze se vijesti o radu Vicepostulature u proteklih pola godine. Kao i obično, taj je rad bio plodonosan.

U rubrici Stratišta doneseno je izvješće fra Darinka Brkića, gvardijana na Humcu. On Provincijalatu u Mostaru piše o napadima angloameričkih zrakoplova na crkvu i samostan koji su teško oštećeni tom prilikom. Zahvaljuje Bogu da je sačuvao samostansku zajednicu od pogibije.

Fra Hadrijan Sivrić govori o svojemu »Križnom putu« i kako je izbjegao smrt zahvaljujući najvjerojatnije Moši Pijadi, uglednom jugokomunistu, koji se protivio da se ubije velika skupina svećenika u Mariboru jer bi to naštetilo ugledu samih jugokomunista. Nakon toga bili su zatvoreni u Savskoj u Zagrebu.

U četvrtom dijelu Krvavih godina, što potpisuje fra Ivo Sivrić, govori se o stanju u Hercegovini i o franjevcima za vrijeme Drugog svjetskog rata te kako su franjevci spašavali Srbe. Događalo se to u širokobriješkom kraju.

Rubrika Glas o mučeništvu navodi pismo biskupa don Petra Čule koje je pronađeno u pismohrani franjevačkog samostana na Humcu. Prosvjed je to na članak lista Sloboda pod naslovom »Još o svećenicima ustašama«.

Glas o znakovima sljedeća je rubrika koja donosi dva svjedočanstva o zadobivanju milosti po zagovoru »Širokobriških mučenika«. Ovaj put radi se o djeci.

»Pasići«, naslov je članka u rubrici Odjek u puku. Ante Kraljević ikavicom piše neka zapamćenja iz svoje mladosti.

Novi broj glasila stavlja nam pred oči i nagrađene radove na Nagradnom natječaju iz 2019. za uzrast odrasli. Na umjetnički i svjedočki način govore o pobijenim hercegovačkim franjevcima.

Fra Stanko Mabić piše o franjevcima i glazbenoj baštini crkve i samostana na Širokom Brijegu. Franjevce prikazuje kao glavne nositelje i predvoditelje glazbenih događanja od samog nastanka Širokog Brijega pa do 1945. i dalje.

Rubrika Povijesne okolnosti sastavljena je od svjedočenja jugokomuniste Bože Dubljevića pod naslovom Polog u pokretu. Između uobičajenog govora o ustrojavanju djelovanja tzv. narodnooslobodilačkog pokreta u Pologu spominje i neke franjevce.

Prijašnje brojeve glasila, u pdf obliku, moguće je pronaći na stranicama portala pobijeni.info, u poglavlju »Izdavaštvo«.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari