Connect with us

Intervju

Tuđman mi je govorio da je za jedinstvo, ali Izetbegović nije htio da Muslimani idu pod kapu hrvatstva

Objavljeno

on

Ilustracija/arhiva

Alija Izetbegović nije htio da muslimani iz Jugoslavije izađu pod kapom hrvatstva i tu je došlo do velikog rascjepa između dva naroda, kazao je Ševko Omerbašić u intervjuu za Večernji List.

Ševko ef. Omerbašić (76) rođen je u Ustikolini kod Foče, diplomirao je na Fakultetu za arapski jezik i islamske znanosti na Sveučilištu u Benghaziju u Libiji. Nakon toga pet je godina studirao na isusovačkom Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te dvije godine religioznu pedagogiju na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

Za predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj izabran je prvi put 1995., a nakon toga ponovno 1999. i 2005. Krajem 1999. imenovan je za zagrebačkog muftiju, odnosno muftiju u Islamskoj zajednici u Hrvatskoj, a od lipnja 2012. je u mirovini. Muftija Omerbašić je čovjek duboke i snažne vjere, čija produhovljenost opečati svakog njegova sugovornika. On je i čovjek dijaloga. Ne samo međuvjerskog i međureligijskog, nego i dijaloga općenito, pa i među svojom braćom muslimanima, s kojima se ne slaže u svemu, ali o svemu može razgovarati. S muftijom Omerbašićem za Večernji List razgovarao je Darko Pavičić a dio intervjua prenosimo: (…)

Prvi ste muftija u Hrvatskoj…

Drugi! Prvi je bio onaj ustaški.

U redu, prvi u demokratskoj Hrvatskoj. Imali ste dobre odnose s predsjednikom Franjom Tuđmanom?

Prvo sam se upoznao s rahmetli Muhamedom Zulićem, koji je bio veliki Tuđmanov prijatelj i veliki donator HDZ-a. Bio je ramazan i bio sam u „itikafu“, zatvorenu izolaciji zadnjih 10 dana ramazana, kad je došao Zulić i kazao da Tuđman pod svaku cijenu želi razgovarati sa mnom, a ja sam se branio da sad ne mogu. On mi je rekao da se snađem kako god znam i umijem.

I nakon sat-dva doveo je Tuđmana u džamiju, on je kazao kako želi ići u Kanadu i Ameriku i da bi želio napraviti fotografiju sa mnom, da se vidi da se gradi zajedništvo i jedinstvo. Rekao je kako Jugoslaviji prijeti raspad. Nisam ga poznavao prije i rekao sam mu da će među muslimanima imati 90 posto suglasnosti,a kad izlazi i Hrvatska, izlazi i BiH. Tada je već došlo do razilaženja hoće li se ići pod kapom hrvatstva ili neće.

Alija Izetbegović to nije htio. I došlo je do vrlo značajnog rascjepa. Krenulo se samostalno.

Neka sjećanja na Tuđmana?

Rat još nije bio ni počeo, Tuđman je tada dobio blindirani automobil i išao je s njim u Budimpeštu, gdje su mu ga ukrali. Susretali smo se tada. Sjećam se kako je rekao za Brozovića da je agent Udbe, ali da ga drži kako mu ne bi izmaknuo kontroli i napravio napad na njega. Zamolio me da iz arapskih zemalja nađem nekog državnika kako bi se pomoglo oko nabave oružja. Šeik Muhamed iz države Šardže donirao je dva milijuna dolara za džamiju. Sletio je iz Londona u Zagreb i bio ovdje dva-tri sata. Sastao se s Tuđmanom.

On i Tuđman su se razišli, ne znam jesu li imali poslije kontakta. Sjećam se da je s arapske strane nuđeno dosta za hrvatske otoke, posebno za Brijune, o čemu više zna Stipe Mesić. No ni to nije uspjelo. Tuđman mi je rekao da ne može prihvatiti te ponude, jer ima ponuda od europskih vladara da bi ondje ljetovali. Tuđman je volio imati prijatelje, a među njima i muslimane. Ali bili su neiskreni i to Tuđman nije podnosio. Tada je počelo razdvajanje između Hrvata i Bošnjaka. Neki su na to gledali da su Hrvatima muslimani trebali kao saveznici dok ne stvore svoju državu, a nakon toga više im ne trebaju. Možda je tako i bilo, ja ne znam. Možda i nije. Jer on nije otkrivao svoje namjere.

Kako ste doživjeli to razdvajanje, koje je kasnije završilo i ratom između Hrvata i muslimana?

Bolno. Prvo se nije vjerovalo i mislilo se da se to događa nekome drugome. Tuđman je silno želio hrvatsku državu i to mu nitko ne može osporiti. On je imaooko sebe ljude koji su se plašili, koji su drukčije mislili, ali on nije odustajao i uspio je. Bio je dalekovidan u tome. No nije imao iskustva u vladanju, kao što ga nitko nije imao tada.

Kako gledate na današnje odnose Hrvata i muslimana, odnosno Bošnjaka?

Sukobi koji se danas događaju između Bošnjaka i Hrvata više nisu oni sukobi koji su bili 1992., 1993. ili 1994. U one sukobe svi su bili uvučeni. I najprostiji čovjek govorio je o njima. Danas ta politika više ne pali.

Danas se događaju sukobi između dvije političke opcije. Bolni događaji koji se događaju ne tangiraju više narode, nego one koji ih vode. Pokušaj da se to drukčije dogodi nije uspio. Oko tri-četiri milijarde dolara razmjena je gospodarske između BiH i Hrvatske i od čega bi narod živio da nije toga. Neće im valjda Zapad dati. Mislim da je to ta pozitivna nit koja se uvukla u te odnose.

Za politiku se drži – idite tamo, vi ste to zakuhali i idite to ispraviti. Ostavite narod na njegovu mjestu. To se prvo vidjelo u stagnaciji iseljavanja iz BiH, odakle sad svi bježe. Šalim se. Vrlo je malo iseljavanja i Hrvata i Bošnjaka iz BiH. Ono što Bošnjaci danas u politici najviše zamjeraju Hrvatima jest to što tegle Milorada Dodika sa sobom.Sukobi na prostorima bivše Jugoslavije dokazuju koliko je balkanski narod nesretan ljudima koji ga vode. Svi govore o Balkanu ovako ili onako, a onda na kraju da su to koljači i ubojice.

Ne ubija se samo oružjem, nego i politikom. Tu treba paziti na izjave. Bave se prostaklukom. Koliko će to potrajati, je li na kraju i izdisaju ili će još trajati, sam Bog zna. Perspektiva nije ni velika ni mala. Svi koji su mislili da će prepoloviti BiH i podijeliti je vide da ne ide to tako. Umiješana je i međunarodna zajednica. Neki je proglašavaju najodgovornijom, ali ona nije odgovorna, mi smo odgovorni. Nemamo hrabrosti i istine kazati ono što treba reći. (…)

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari