Pratite nas

Naši u svijetu

TURSKA: ‘Urlaju i vrište, no policija je jača i uvježbana’

Objavljeno

na

Noć se nadvila nad južnim turskim gradom Antiohijom. Uza sve jači vjetar i sve više zvijezda na nebu, na trgu Armutlu okupljaju se i sve brojniji prosvjednici.

Na stotine ljudi svih dobnih skupina nose marame preko lica, u rukama drže štapove i udaraju o limene poklopce, drvene postave jumbo plakata, o šahtove. U rukama nose cigle. Iz usta im dopiru riječi koje se lako raspoznaju: “Fuck you Erdogan.”

Otkad su u Turskoj prošlog tjedna u Istanbulu započeli prosvjedi protiv aktualnog premijera Tayyipa Erdogana, poput požara su se proširili po drugim turskim gradovima.

Uz oko 3.000 uhićenih i više od tisuću ranjenih, prosvjedi su uzeli još jednu mladu žrtvu i to upravo u Antiohiji.

U ponedjeljak je ubijen 22-godišnji Abdulah Comert. Pretpostavlja se da je pogođen u glavu metalnim spremnikom suzavca. Upravo je njegova smrt bila dodatni povod za prosvjede u Antiohiji.
Hrvoje Ivančić

‘Adrenalin u tijelima stotina ljudi penjao se do maksimuma’

Masa se okupila i vikala. Udaranje o metalne kante postajalo je sve jače i počelo je podsjećati na ratničke bubnjeve tik prije bitke. Adrenalin u tijelima stotina ljudi penjao se do maksimuma.

S druge strane trga Armutlu stajale su policijske marice, vodeni topovi, specijalna policija. “Fuck you Erdogan”, dobacio mi je jedan prosvjednik i poželio mi sreću dok sam s fotoaparatom ciljao u šareni bal pred svojim očima.

Mladi, obrazovani Turci ne žele islamističku državu

Jedna mlada djevojka pljunula je na pod na spomen imena Erdogan i rekla da ona sigurno neće nositi maramu preko glave samo zato jer tako kaže zakon. Aludirala je na sve vidljivije islamističke reforme i smjer koji je zadao aktualni premijer. Mladi, obrazovani i sekularni Turci ne žele islamističku državu i ne žele da njihova zemlja podupire Ameriku u ratu protiv Sirije! Zbog toga na trgovima urlaju i vrište.

Masa se na trgu Armutlu okupila oko središnjeg dijela. Svakog trenutka stizalo ih je sve više i više, a ja sam kamerom hvatao što se uhvatiti da. U jednom trenutku samo je krenulo. Svi su nasrnuli na policijske marice i bacali kamenje koje su imali. Začulo se kako kamenje poput kiše pada na oklopnjake. Urlici su se pojačali.

Policija je jača i uvježbana, prosvjednici nisu

Policija je potom ubrzo uzvratila udarac i na trgu je nastao nevjerojatni stampedo u kojem je masa trčala na sve strane, u sve sporedne ulice pred iritirajućim suzavcem koji dere oči i nosnice. Policija ga ima na tone!

Neki padaju i izudarani su pendrecima, drugi dolaze do sigurnog i napadaju dalje. Ali policija je jača, policija je organiziranija. Erdoganova policija je uvježbana, a prosvjednici nisu.

‘Oči mi suze i plačem kao kišna godina’

S nekolicinom se u suludom valceru i poskakivanju preko kanti smeća dospijevam dovući do obližnjeg haustora dok policija češlja ulicu. Suzavac ulazi i u haustor. Penjemo se sve više i više dok nas bijeli i neugodni dim sustiže. U grupi smo dva momka i jedna djevojka. Oči mi suze i plačem kao kišna godina, grlo me svrbi, kišem.

Napokon nam vrata svojega stana otvara jedna obitelj na posljednjem katu. Ulazimo i na stolu pronalazimo već spremne preparate za ublažavanje suzavca. Oni su znali da će netko noćas doći do njih. U ruke uzimamo posušenu mješavinu začina i duboko udišemo, pijemo mlijeko da izliječi grlo, a oči mažemo limunom. Svrab prolazi za deset minuta!

Dok s prozora gledamo policijske marice, Mustafa, koji ima tek 21 godinu, kaže da je komunist i da se bori za slobodu. U ruci nosi praćku. Kažem mu da sam i ja možda komunist, ali iznad svega volim akciju.

Kaže mi “dobro” i uz pogled kroz prozor još jednom premijera Tayyipa Erdogana pošalje u tri mile materine!

Hrvoje Ivančić

facebook komentari

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Ovdje je na zrnu Očenaša zakucalo srce Domovine…

Objavljeno

na

Objavio

Misli jedne mlade djevojke iz hrvatske dijaspore

 
Danas, kao i svake godine 18.11. prisjećamo se žrtve grada Vukovara. Svi mi  danas se sjetimo izraziti naše suosjećanje s patnjom onih koji tu bol nose i svaki drugi dan u godini i to već 26 godina.
 
No na današnji dan svi dišemo istim ponosom i domoljubljem. Svi zajedno osjećamo bol i tugu zbog naših dragih poginulih branitelja, ubijenih i progonjenih stanovnika Vukovara, kćeri i sinova, majki i očeva, baka i djedova, braće i sestara…
 
Srca nam se stežu pri govorima Siniše Glavaševića i svi se sjećamo tog strašnog zločina koji je počinjen nad hrvatskim narodom. Danas se sjećamo. A sutra? Doći će sutrašnji dan i opet će se zaborav koji nam se nameće ušuljati u svakodnevnicu. Pravda i istina opet će čekati godinu dana da je se prisjetimo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo.
 
Ne postoje naši dragi i hrabri branitelji, ne postoje žrtve, ne postoje nepronađena zaklana tijela!
 
Dogodio se samo papir i sporazum. A dogodile su se i kuće i slobode i radna mjesta onih koji su za te zločine trebali odgovarati.
 
Zaborav na Vukovar  zaborav je identiteta,  povijesti, branitelja i njihovih obitelji. Vrijeme je da svi uništeni i oskvrnjeni Domovinskim ratom dožive pravdu i utjehu prije nego im nada umine.
 Mi danas nismo svjesni koliko smo sretni što imamo svoju Domovinu. Što možemo slobodno i bez straha reći da smo Hrvati i da volimo naše i poštujemo tuđe.
 Neka današnji dan ostavi malo gorčine i težine da nas podsjeti i da nas bude dovoljno sram što tako bahato životarimo.
 
 Pitamo se ima li smisla, ima li nade.
 
 Ja znam da većina nas koji smo sudjelovali na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru može posvjedočiti da ima smisla! Sve što su ljudi prošli i proživjeli u tom gradu i naši hrabri branitelji. Ima smisla! Jer mi smo ta Hrvatska za koju su se oni borili, za koju su dali život.
 
Kaže se: naša osveta bit će osmjeh naše djece.
 
Prisjetimo se sada te strašne godine 1991… Sjetimo se kolone stanovnika koji su tako hrabro ostali do kraja u svom gradu. Sjetimo se njihovih suza, njihove patnje i boli.
 
I sada se sjetimo mladeži koja je 30. travnja 2017 sa memorijalnog groblja pješačila u koloni do dvorca Eltz gdje se održalo euharistijsko misno slavlje. To je bila kolona nasmijane, vesele mladeži puna nade i vjere. Cijelim se putem pjevalo, molilo i slavilo Krista! Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Ta mladež je nada Hrvatske koju su sanjali svi koji su iz ljubavi prema domovini žrtvovali svoje živote, da bi mi danas mogli uživati u slobodi.
 
Nama je jasno, da nismo bili u običnom gradu nego u gradu žrtve, u gradu heroja! I zato budimo i mi turbo vod i gradimo tu našu voljenu domovinu.
 
Volimo tu našu grudu! Kopati ćemo po njoj, hraniti se njome i blagoslivljati ju!
 
Krist je naša nada i mi smo vjera živa! Isuse povedi me svojim putem, vrati me mojem domu. Za Hrvatskom mi srce žudi. Evo me Gospodine, mene pošalji.
 
Zapamtite Vukovar! Danas, sutra, zauvijek.
 
 
Magdalena Ivošević
studentica
Frankfurt am Main, 18.11.2017.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari