Pratite nas

Komentar

Turudić: Perković je uništavao arhivske dokumente uoči prvih izbora

Objavljeno

na

Sudac zagrebačkoga Županijskog suda Ivan Turudić rekao je u četvrtak da je u arhivu uoči prvih demokratskih izbora dokumente uništavalo Povjerenstvo kojem je na čelu bio upravo Josip Perković, koji je u srijedu zajedno sa Zdravkom Mustačem u Muenchenu osuđen na doživotni zatvor zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine.

Sudac koji je naložio dostavu do tada nedostupnih dokumenata sudu u Muenchenu u Jutarnjoj kronici Hrvatskog radija  je potvrdio da su arhivi “pročešljani i očišćeni”, da se ne zna koji su dokumenti uništeni, ali za pretpostaviti je da su uništeni važni dijelovi te arhivske građe.

Glavni motiv ubojstva Stjepana Đurekovića bila je eliminacija političkog protivnika režima, objavilo je sudsko vijeće Visokog zemaljskog suda u Muenchenu obrazlažući presudu Perkoviću i Mustaču, okarakteriziravši to ubojstvo kao kazneno djelo iz niskih pobuda. Predsjednik sudskog vijeća Manfreda Dauster naglasio je da je nakon raspada Jugoslavije mnogo dokumenata uništeno i nalazi se dijelom u privatnim arhivima.

“Apsolutno, apsolutno! Ja sam izvršio, naravno, uvid u puno toga. Neposredno prije demokratnih izbora Republički sekretarijat za unutarnje poslove je osnovao komisiju za uništavanje pojedinih dijelova arhivske građe. To se tako zvalo. To je bila komisija od tri člana. Na čelu je bio osuđeni Perković”, odgovorio je Turudić na pitanje jesu li arhivi u Hrvatskoj “pročešljani i očišćeni”. Rekao je da je u toj Komisiji bila još dvoje članova te da je nakon demokratnih izbora ponovno ta komisija počela s radom i ponovno je na čelu bio Perković.

“Prije je bio pomoćnik sekretara, a sad je bio pomoćnik ministra. Mi ne znamo koje su oni dokumente uništili jer to nije navedeno u dokumentaciji. Samo – uništavaju se pojedini dijelovi arhivske građe. Za pretpostaviti je da su uništeni važni dijelovi toga”, istaknuo je Turudić

Odgovorio je da dokumente nije slao odvjetniku Sinišu Pavloviću, odvjetniku Gizele Đureković, nego sudu u Muenchenu.

Mi smo slali dokumentaciju sudu u Muenchenu, a naravno ta dokumentacija je i njemu bila dostupna, rekao je.

“Slali smo zapravo sve što smo bili dužni poslati po zakonu o suradnji, dakle sve dokumente koje su tražili, mi bi prethodno tražili od drugih tijela u Republici Hrvatskoj, i najviše smo dobili od SOA-e. Mogu reći da je SOA zapravo najbolje surađivala. Nismo imali takvu suradnju primjerice s Ministarstvom pravosuđa koje je uvijek kasnilo, odugovlačilo”, istaknuo je Turudić.

Na pitanje zašto su arhivi do tada bili zatvoreni i zašto je Ministarstvo pravosuđa odugovlačilo, sudac Turudić odgovorio je da ne zna i da on nije “adresa koja bi mogla na ta pitanja odgovoriti”.

“Točno je da su bili zatvoreni i točno je da se Ministarstvo pravosuđa, ministar je tada bio Orsat Miljanić, nije pretrglo baš u suradnji i slanju te dokumentacije”, ustvrdio je.

Presuda je osuda komunističkog režima

Turudić je na pitanje jesu li Nijemci počeli lustraciju u Hrvatskoj kazao da je već nekoliko puta javno rekao kako smatra da je lustracija u Hrvatskoj zakašnjela i zapravo nemoguća.

“U svakom slučaju ova presuda u Njemačkoj je osuda komunističkog režima. Ta se činjenica ne može zanemariti”, istaknuo je Ivan Turudić.

Predsjednik sudskog vijeća Dauster je pohvalio suradnju hrvatskih vlasti oko zahtjeva za isporukom spisa.

“Nakon početnih poteškoća Hrvatska je surađivala u punoj mjeri. No, i hrvatsko pravosuđe je moglo dati samo ono što je imalo. Nakon raspada Jugoslavije mnogo dokumenata je uništeno i nalazi se dijelom u privatnim arhivama”, rekao je Dauster.

Dauster se nada se da će presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pokrenuti proces sučeljavanja s prošlošću u Hrvatskoj i zemljama nastalima nakon raspada Jugoslavije,

“Do ovog procesa je pred ovim sudom došlo samo zato jer se to prije toga nije dogodilo u Hrvatskoj. Mi ovdje ne postavljamo pitanje zašto je to bilo tako”, rekao je sudac Dauster.

“Nadamo se da će u zemljama koje su nastale nakon raspada Jugoslavije doći do znanstvenog sučeljavanja s ovim povijesnim razdobljem. Koliko je to polje tamo neistraženo dovoljno govori činjenica da smo morali kao vještake pozvati jednog danskog i jednog njemačkog povjesničara”, primjetio je Dauster.

“Budući naraštaji će donijeti svoj sud o tomu zašto se proces sučeljavanja s tom stranom povijesti još nije dogodio”, zaključio je Dauster.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Don Damir Stojić: Hvala vam hrvatski branitelji, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Objavljeno

na

Objavio

Sinoć i preksinoć su bili veličanstveni dani. Jedinstveno smo izašli na ulice naših gradova s trobojnicom i šahovnicom, pjevajući domoljubne pjesme i dočekali naše heroje.

Međutim, primjetio sam jedan nedostatak. Nedostaje 15,840 hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za Hrvatsku.

Kao što je rekao izbornik Zlatko Dalić, bez njih ne bi bilo ove šahovnice. 🇭🇷
Hvala vam, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Pogledajte ovaj video kenotafa crkve Sv. Mati Slobode na Jarunu i pomolite se za naše heroje…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nije Vrsaljko legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz.

Objavljeno

na

Objavio

Dubravko Šimenc na facebooku je podijelio zanimljiv komentar Zvonimira Raspudića kojega donosimo u cijelosti:

“Pitaju se neki, inherentno moralno superiorni, otkuda toliko poštovanje Vatrenih prema Thompsonu? Zašto su baš njega poželjeli imati u autobusu i čuti ga na pozornici? Zašto su time „pokvarili“ tako veličanstven događaj?

Odgovor je vrlo jednostavan. Thompsonove pjesme, koje promoviraju ljubav a ne mržnju, velikim su dijelom zaslužne za sve ono što su u životu postigli pa tako i ovo srebro kojim su u trans odveli čitavu naciju i od Hrvatske stvorili predmet obožavanja cijelog svijeta. Nije Modrić mogao proći epski put od čuvanja koza na Velebitu, preko izbjeglištva, do najboljeg igrača svjetskog prvenstva slušajući TBF. Ali su mu zato riječi Thompsonove pjesme „Moj dida i ja“ osvjetljavale težak put kojim je stigao do zvijezda.

Nije odlučan pogled i ruka na srcu svih reprezentativaca prilikom intoniranja himne nusprodukt slušanja Massima, inače vrsnog glazbenika. Taj ponosni, neustrašivi karakter gradile su pjesme poput „Uvijek vjerni tebi“.

Nisu dečki mogli akumulirati nadljudsku snagu, koju bi izvlačili u 120. minuti produžetka, slušajući Josipovićevu „Tokatnu etudu u C-duru“ na 3. programu HR-a. Thompsonovi stihovi iz „Nema predaje“ ušpricali su im potreban doping da prevare bol i s vatrom u očima grizu do kraja.
Nije Dalićevu poniznost i posvećenost svetom cilju, koju je prenio na sve igrače, kreiralo slušanje Detoura, koji su mi inače odlični. Thompsonovi „Geni kameni“ zaslužni su za to.

Nije Vrsaljko, nakon junačke borbe protiv Engleza, legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz. Thompsonova „Lijepa li si“ usadila mu je u srce vječnu, neizmjernu ljubav prema domovini koja mu daje snagu da se za nju bori do kraja.
Osobno su mi od Thompsona puno miliji “The National”, premda i on ima nekoliko odličnih pjesama. No svakome dajem za pravo da sluša ono što mu se iskreno sviđa.

Stoga bih molio sve koji s gnušanjem komentiraju glazbeni ukus naših heroja da pokažu barem trunku tolerancije koju inače nerado pokazuju prema „nižim bićima“.

Njih nitko od optuženih ne proziva za glazbeni ukus pa bi bio red da uzvrate istom mjerom i ne kvare ove veličanstvene događaje. Za kraj, pozivam ih i da poslušaju najljepšu i najslušaniju Thompsonovu pjesmu, za koju je inače napisao i tekst i glazbu, te da mu nakon toga presude i dalje šire samo ljubav.

Zvonimir Raspudić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori