Pratite nas

Komentar

Turudić: Perković je uništavao arhivske dokumente uoči prvih izbora

Objavljeno

na

Sudac zagrebačkoga Županijskog suda Ivan Turudić rekao je u četvrtak da je u arhivu uoči prvih demokratskih izbora dokumente uništavalo Povjerenstvo kojem je na čelu bio upravo Josip Perković, koji je u srijedu zajedno sa Zdravkom Mustačem u Muenchenu osuđen na doživotni zatvor zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine.

Sudac koji je naložio dostavu do tada nedostupnih dokumenata sudu u Muenchenu u Jutarnjoj kronici Hrvatskog radija  je potvrdio da su arhivi “pročešljani i očišćeni”, da se ne zna koji su dokumenti uništeni, ali za pretpostaviti je da su uništeni važni dijelovi te arhivske građe.

Glavni motiv ubojstva Stjepana Đurekovića bila je eliminacija političkog protivnika režima, objavilo je sudsko vijeće Visokog zemaljskog suda u Muenchenu obrazlažući presudu Perkoviću i Mustaču, okarakteriziravši to ubojstvo kao kazneno djelo iz niskih pobuda. Predsjednik sudskog vijeća Manfreda Dauster naglasio je da je nakon raspada Jugoslavije mnogo dokumenata uništeno i nalazi se dijelom u privatnim arhivima.

“Apsolutno, apsolutno! Ja sam izvršio, naravno, uvid u puno toga. Neposredno prije demokratnih izbora Republički sekretarijat za unutarnje poslove je osnovao komisiju za uništavanje pojedinih dijelova arhivske građe. To se tako zvalo. To je bila komisija od tri člana. Na čelu je bio osuđeni Perković”, odgovorio je Turudić na pitanje jesu li arhivi u Hrvatskoj “pročešljani i očišćeni”. Rekao je da je u toj Komisiji bila još dvoje članova te da je nakon demokratnih izbora ponovno ta komisija počela s radom i ponovno je na čelu bio Perković.

“Prije je bio pomoćnik sekretara, a sad je bio pomoćnik ministra. Mi ne znamo koje su oni dokumente uništili jer to nije navedeno u dokumentaciji. Samo – uništavaju se pojedini dijelovi arhivske građe. Za pretpostaviti je da su uništeni važni dijelovi toga”, istaknuo je Turudić

Odgovorio je da dokumente nije slao odvjetniku Sinišu Pavloviću, odvjetniku Gizele Đureković, nego sudu u Muenchenu.

Mi smo slali dokumentaciju sudu u Muenchenu, a naravno ta dokumentacija je i njemu bila dostupna, rekao je.

“Slali smo zapravo sve što smo bili dužni poslati po zakonu o suradnji, dakle sve dokumente koje su tražili, mi bi prethodno tražili od drugih tijela u Republici Hrvatskoj, i najviše smo dobili od SOA-e. Mogu reći da je SOA zapravo najbolje surađivala. Nismo imali takvu suradnju primjerice s Ministarstvom pravosuđa koje je uvijek kasnilo, odugovlačilo”, istaknuo je Turudić.

Na pitanje zašto su arhivi do tada bili zatvoreni i zašto je Ministarstvo pravosuđa odugovlačilo, sudac Turudić odgovorio je da ne zna i da on nije “adresa koja bi mogla na ta pitanja odgovoriti”.

“Točno je da su bili zatvoreni i točno je da se Ministarstvo pravosuđa, ministar je tada bio Orsat Miljanić, nije pretrglo baš u suradnji i slanju te dokumentacije”, ustvrdio je.

Presuda je osuda komunističkog režima

Turudić je na pitanje jesu li Nijemci počeli lustraciju u Hrvatskoj kazao da je već nekoliko puta javno rekao kako smatra da je lustracija u Hrvatskoj zakašnjela i zapravo nemoguća.

“U svakom slučaju ova presuda u Njemačkoj je osuda komunističkog režima. Ta se činjenica ne može zanemariti”, istaknuo je Ivan Turudić.

Predsjednik sudskog vijeća Dauster je pohvalio suradnju hrvatskih vlasti oko zahtjeva za isporukom spisa.

“Nakon početnih poteškoća Hrvatska je surađivala u punoj mjeri. No, i hrvatsko pravosuđe je moglo dati samo ono što je imalo. Nakon raspada Jugoslavije mnogo dokumenata je uništeno i nalazi se dijelom u privatnim arhivama”, rekao je Dauster.

Dauster se nada se da će presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pokrenuti proces sučeljavanja s prošlošću u Hrvatskoj i zemljama nastalima nakon raspada Jugoslavije,

“Do ovog procesa je pred ovim sudom došlo samo zato jer se to prije toga nije dogodilo u Hrvatskoj. Mi ovdje ne postavljamo pitanje zašto je to bilo tako”, rekao je sudac Dauster.

“Nadamo se da će u zemljama koje su nastale nakon raspada Jugoslavije doći do znanstvenog sučeljavanja s ovim povijesnim razdobljem. Koliko je to polje tamo neistraženo dovoljno govori činjenica da smo morali kao vještake pozvati jednog danskog i jednog njemačkog povjesničara”, primjetio je Dauster.

“Budući naraštaji će donijeti svoj sud o tomu zašto se proces sučeljavanja s tom stranom povijesti još nije dogodio”, zaključio je Dauster.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Sarajevskoj ‘poštenjačini’ obraz dozvoljava sve

Objavljeno

na

Objavio

Bljesak.info

“Povjerena mi je velika čast, ali i velika obveza da ponovno zastupam interese građana BiH i naroda iz kojeg potječem”, izjavio je u nastupnom govoru u zgradi Predsjedništva BiH Željko Komšić, na početku obnašanja šizofrene pozicije kojom će biti obilježeno njegovo treće za redom stolovanje u državnom vrhu zemlje.

Dok će Milorad Dodik i Šefik Džaferović u Predsjedništvu BiH zastupati interese srpskog, odnosno bošnjačkog naroda, koji su ih na izborima zato ovlastili, Komšić će po vlastitom priznanju zastupati “građane” u tijelu koje je po Ustavu predstavništvo tri naroda i “narod iz kojeg potječe”- koji ga nije izabrao, niti tim činom obvezao da ga zastupa. S obzirom da su ga izabrali Bošnjaci, koje on naziva građanima ne spominjući nacionalnost tih građana, Komšićevo obećanje moglo bi se protumačiti na sljedeći način: Građani Bošnjaci su mi ukazali veliku čast i obvezu da zastupam građane Hrvate, protivno njihovoj volji.

Novost u Komšićevom istupu je da on prvi put osim građana spominje “narod iz kojeg potječe”, čije će interese tobož zastupati, priznajući time, suprotnoj svojim ranijim tvrdnjama, kako je BiH ne samo država građana, već i naroda. Unatoč svom obećanju, jasno je, međutim, kako Komšić ne može zastupati “narod iz kojeg potječe”, niti će to činiti, jer je interes naroda “iz kojeg potječe” da ga on ne zastupa.

Koristeći formulacija “narod iz kojeg potječe”, a ne “narod kojem pripada” Komšić prvi put, na neizravan način, priznaje da on ne samo da nije predstavnik hrvatskog naroda, već nije ni njegov pripadnik, nego tek netko tko “potječe” iz tog naroda. Takva Komšićeva formulacija nije slučajna budući on po vlastitom priznanju ne samo ne govori hrvatskim jezikom, već se i na popisu stanovništva, prema nepotvrđenim informacijama, nije izjasnio kako Hrvat, već kao Bosanac.

Vrhunac cinizma i perverzije je i da čovjek koji je sredstvo i simbol obespravljaivanja Hrvata obećaje kako će kao član Predsjedništva BiH biti “pobornik svake vrste ravnopravnosti, nacionalne, vjerske, rodne, socijalne, svake ravnopravnosti”.

Sarajevskoj “poštenjačini” obraz očito dozvoljava sve.

Milan Šutalohms.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Barbara Jonjić: Znate li što se dogodilo na dan osamnaesti studenoga u novijoj hrvatskoj povijesti?

Objavljeno

na

Objavio

– Znate li što se dogodilo na dan osamnaesti studenoga u novijoj hrvatskoj povijesti?

Pita novinarka hatevea
Zakićena
Mikrofonon su kvadratićon i tri slova
Mlađariju isprid sebe

A mlađarija?
Hipi vrizure još na broju
Oko vrata in one iste crno bile marame Koje su u tome apose svitu očito
Vični
Ultimativni dokaz
Nekakve političke avangarde na državnin jaslan

Ispitiva se mlađariju vilozovskoga vakulteta u Zagrebu
Onoga vakulteta na veliku glasu, di se i ove godine brucoše pozdravilo su
Drugovi i drugarice

Oni vakultet koji živi za plenume
A glavna rađa mu nosat barjake šaravite u onin
Paradama neukusa i kvazi ponosa
Doklen se u isti vakat k’o fole studira po sto godina, nešto vrlo egzotično
I priko potribno narodu i Državi
U majici crljenoj na
Čea i petokraku

Novinarka pita
Mlađarija odgovara kroza smij

Pitanje ispucano k’o plotun
Koji nekako ostane visit
Iznad kašete su trobojnicon

I unda iđu minute prave jeze

Slušaš
Pa pojačavaš
Bečiš oči
I naćulivaš uši
Načisto ne viruješ
Jerbo očito
Niti šta čuješ kako triba
A niti šta vidiš

Ma, nemoguće je to ne znat
Misliš onako sam za se’

Nemoguće kako ni’ko od nji’ ne zna
Pa dica sva kroza školanje sviće palu
Niza cile prozore i ulice redaju

Postroji se njijov rumeni, krvavi
Odjsjaj
Pa kaplje vosak u bilin slapovima
Pomalako
Curi i sliva se
U lokve svakoga studenoga

Pa unda ponavljaš snimak
Jopet i jopet
I s’vatiš

Oni znaju!
Zaprave znaju
Znaju al’ se rugaju
Dogovorno

Jerbo su bahati
Ponosni vrlo na tu svoju bešćutnost

Gledaju u kameru očiju zacakljeni’
Potpunin izostankon
Iti zere poštivanja žrtve
Iti zere ljubavi za žrtve

Šta se dogodilo na dan osamlesti studenoga dvi tisuće i osmleste?

Kolona sjećanja više nema smisla
Tako skriči Jutarnji
Skriči i provocira u nevakat
K’o i uvik
Onaj isti Jutarnji koji je posta’ glasnik
Ove odnarođene vlade
I njezine bivše ministrice koja
Knjige o njijovoj mutnoj rađi piše

Da se razumimo
Ne polaže Jutarnji autorska prava na taj prikopametni zaključak
Ni čut
Smislila je to puuuuuuno ranije
Prikopametna Vesna Pusić
Ona naša mala Kurikula još puno prije Kurikularne
Još unda
Kad je sva ushićena predlagala
Neku kombinaciju socijalističkoga sleta
I pušćanja lampijona
Na obljetnicu
U Vukovaru

Jerbo
Nje se triba pitat
Dašta
Skroz logično
Ona je garant i dala Pupiju onu ideju kako cviće skladit i šta sunjin radit
Lipo ga pušćat niza Dunav
Misto lampijona
Pa spomenit
Neodređeno
Umrs
Nekakve i nečije
Nevine žrtve
Ae
To ga dođe umisto sleta

Ne znan kako jin se omaklo
Ne zataknit u ono srpsko cviće crljenu petokraku
I ona njijova čet’ri es

Veeeeeliki je to promašaj bijo

Red je bilo zataknit i simbole poda kojima se rušilo
Klalo
Granatiralo
Masakriralo branitelje
Ubijalo mučki ranjenike i civile

U dicu našu se pucalo i uperenoga prsta i’ se odvodilo
U mrak

Malo je bilo metnit samo zastavu te koljačke vojske pa je pušćat niza vodu

Malo je

Valjda će Plenki naredit svomu bliskomu suradniku da to gleda nekako isporavit druge ture

Nu
Nadat nan je se

U kolonu brez ikakva smisla kako kažu Vesna i Jutarnji poslalo i žbire
Ae
Di god se kupu Hrvati
Eto ti žbira
Da pobroju
‘Ko se zasmija
‘Ko je kakav barjak ponijo
‘Ko se privarijo u lokacijan
‘Ko se opušća
Komu vali zub
A ‘ko ima viška crne boje na sebi

Pobrojali i zabilužili sve
Tak’e
Pa navisili zgražanje
Uvik po istomu

Ne pišu kako je u toj sili naroda i ove godine sve prošlo ured
Brez iti jednoga incidenta
Mirno se okupili naši Hrvati
Pa
Mirno razišli

Ne znan
Jesu pobrojali k’liki su došli bolesni, poda tabletan
Prazni’ očiju
Brez ikakve volje za vidit ikoga
Najmanje volje za vidit ikoga od vlasti

Jerbo prošlo je dvadeset i sedan godina
Kako njijovi nema živi a niti su imali plotuna iznad trobojnice na kašeti
Nigdi su
Nosi i’ se samo u sebi
Traži i’ se samo pogledon uperenin
U maglon zgusnutu daljinu
U mrak
Koji pada

Lipo je oni pratar reka’
Našoj vlasti

Zamaglile van se ćale
Poradi osobne koristi
Zamaglile

– Znate li što se dogodilo na dan osamnaesti studenoga u novijoj hrvatskoj povijesti?

Ne triba meni mikrofon
Neće mi ga ni dati
Jerbo se neću rugat
Ni smijat

I znan odgovor
Onako kako ga znaju i sva Imocka dica

JNA
Ta armija zločinačke Jugoslavije
I četniki iz Srbije
Upali su silon
U naše
Pa ubijali Hrvate
Samo zato što su Hrvati
Koji volu i ne daju na svoju Državu

A Hrvat van meni nije oni koji ne zna
Šta se trevilo na taj dan
Hrvat je svaki Hrvat, Vrancuz, Irac, Škot i
Svaki Srbin
Koji je puškon branijo našu
Hrvacku
Našu

Hrvat nikako nije oni koji je dopustijo onomu
Srbinu od zanata
Naki jad u kojemu
Srpsku zastavu na cviću
Pušća Dunavon
Baš u one dane

To more samo Hrvat zamagljeni ćala
Ae
A zamagljene ćale nije ured razbijat
Nikako

Njizi se najzgodnije otare
Samo otare
Onon karton na izborima

Jerbo
Nami triba vlast koja zna
Onu drugovačiju, gustu maglu spušćat
Brez da se ikomu
Ćale zamaglu

Barbara Jonjić/narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari