Pratite nas

TUŽAN KRAJ JEDNE TUŽNE POLITIKE: U HSP-U tuče, prijetnje smrću, raspuštene produžnice…

Objavljeno

na

HSP-ovcima je nestalo love i ova stranka bošnjačkih ulizica i sitnih kriminalaca puca po svim šavovima.

U pokušaju da za sebe izvuku koju paru boreći se za još koju mrvicu sa bošnjačkog stola „pravaši“ se posljednjih dana prozivaju po medijima, mlate po svojim sastancima, raspuštaju podružnice, podižu krivične prijave, zazivaju istrage i do kraja pokopavaju i tako mrtvu stranku.

Kako je većina čitatelja neupućena u posljednja zbivanja oko ove nekada hrvatske stranke donosimo malu kronologiju nestanka HSP-a kao ozbiljne političke stranke.

Još početkom lipnja na jednom stranačkom sijelu je za predsjednika županijske podružnice HSP-a u ZHŽ-u izabran Velimir Petričušić iz Posušja. Ništa tu ne bi bilo sporno da Zvonko Jurišić nije na tomu mjestu želio vidjeti Viktora Kvesića, te je slijedom svoje želje poništio izbor i najavio novo sijelo na komu se ima izabrati Viktor, a ne Velimir.

Kako je lova već prestala dolaziti u džepove stranačkih poslušnika, kako Jurišić kao zastupnik u Parlamentu za razliku od podoficira JNA Živke Budimira koji je već ranije otišao iz HSP-a  te osnovao nekakvu hrvatsko-bošnjačku stranku građanskog usmjerenja, nema sredstva koja može prebacivati kome poželi tako su Petričušić, a i Filip Čamber počeli hvaliti Živku a kuditi Zvonku.

Lova i dalje nije dolazila a onih koji Zvonku napadaju je bilo sve više i više. Naravno da se javio Josip Perić iz Tomislavgrada, Jurišićev zamjenik i vlasnik ministra Ante Krajine te naložio svomu županijskom odboru (HBŽ) da po tko zna koji put zatraži Jurišićevu smjenu.

Već izgladnjeli pravašići iz ZHŽ-a su pomislili kako je nakon ove Perićeve inicijative došao trenutak  preuzimanja stranke  iz ruku bivšeg predsjednika SKOJ-a (Z.Jurišić, za neupućene) i predavanja iste Periću, koji je u HSP stigao preko SKJ i HDZ-a.

Podržavajući Perića podružnice iz Posušja, Gruda i Ljubuškog su također zatražile Jurišićevu ostavku koju bi on trebao podnijeti na sjednici Glavnog stana u Sarajevu.

 A onda je počelo.

Kako je sjednica Glavnog stana (vole pravaši nekretnine ) zakazana za četvrtak u srijedu je u Ljubuškom održana sjednica Izvršnog odbora HSP Ljubuški gdje su argumenti za i protiv smjene Jurišića iznošeni u obliku šake u glavu.

Prvo se Petar Majić, općinski vijećnik i član Glavnog stana HSP-a obrušio na Jurišića, nakon njega je u istom stilu nastavio i Josip Pavlović, predsjednik HSP-ove podružnice u Ljubuškom a onda je za govornicu izašao Stanko Primorac Ćane, pravomoćno osuđeni kriminalac zbog šverca cigareta.

Prvo je Petra Majića nazvao „starim Udbašem“ te ga nakon toga, kao svaki pošteni pravaš kada vidi Udbaša zviznuo šakom u glavu.

U sukob se umiješao i Zoran Hrstić, vozač u Elektroprivredi HZHB, kojeg je Jurišić zaposlio u ovom Javnom poduzeću, te svojim stranačkim kolegama zaprijetio smrću ukoliko napuste stranku.

Ni to nije pomoglo i 5 HSP-ovih vijećnika u OV Ljubuški je napustilo HSP. Hoće li ih Jurišiću vijerni pravaši uistinu likvidirati ili kao i obično slagati vidjećemo u danima koji dolaze.

A onda je stigao četvrtak i pravaši su sjeli u svoj sarajevski Glavni stan. Jurišić je u stilu dobrog domaćina odmah raspustio podružnice HSP-a u ZHŽ-u i HBŽ-u a Perić je u znak revolta, a možda i poučen iskustvom iz Ljubuškog sa svojih nekoliko pristaša napustio sjednicu.

Nakon toga okružen samo onima koji ga vole Jurišić je na mjesto Glavnog tajnika Glavnog stana izabrao još jednoga ljubitelja nekretnina, Josipa Milića, samozvanog vođu „nezavisnih sindikata“ i brata poznatijeg  Petra Milića, inače Glavnog tajnika HSP-a (vole Milići biti tajnici) poznatoga po izjavi kako Predsjednik (Z.Jurišić) ima nadnaravne moći te je uz to i veliki i mudar vođa.

U danima koji dolaze očekujemo od HSP-a nove svađe, prozivanja i tuče.

 Posusje-online.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Slovenska vlada planira postavljanje dodatne ograde prema Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Slovenska vlada potvrdila je da do kraja godine planira postaviti dodatnih 40 kilometara “protumigrantske” ograde na svojoj južnoj granici s Hrvatskom, ali zbog tajnosti postupka ne otkriva na kojim mjestima i kojom dinamikom, piše u utorak ljubljansko “Delo”.

“Policija zbog zapriječavanja ilegalnih prijelaza i usmjeravanja tih migracija postavlja privremene granične zapreke u skladu sa zaključcima vlade koji se vode u tajnosti jer je riječ o važnim operativnim podacima”, naveo je za “Delo” slovenski MUP, dodavši da bi otkrivanje podataka “štetilo djelovanju organa”.

Nije međutim tajan podatak da je vlada odredila plan po kojemu će se uz sadašnjih 196 kilometara ograde prema granici s Hrvatskom, od čega je 116 kilometara ograde sa žilet-žicom i 80 kilometara panelne ograde, do kraja godine postaviti još 40 kilometara panelne ograde s tzv. “V nadgradnjom”, piše vodeći slovenski list.

U vladi premijera Janeza Janše, međutim, navode da nije riječ o novoj javnoj nabavi za dodatnu ogradu, nego ispunjavanju ugovora koji je s jednom kompanijom iz Srbije potpisala prijašnja vlada Marjana Šareca u kolovozu prošle godine.

Da se planira nastavak postavljanja ograde prema Hrvatskoj potvrdio je već prilikom svog predstavljanja u parlamentu pred imenovanje nove vlade novi ministar unutarnjih poslova Aleš Hojs, tumačeći to potrebom da se Slovenija zaštiti potencijalnim ilegalnim migrantima, osobito iz BiH, gdje je više tisuća migranata koncentrirano u neadekvatnim centrima, a ne zna se jesu li možda zaraženi koronavirusom.

Hojs je kao nužnu mjeru predlagao da se, zbog situacije s epidemijom koronavirusa u Sloveniji, dio granične policije prema Hrvatskoj zamijeni vojskom, što je parlament privremeno blokirao jer ministar nije dobio za to potrebnu dvotrećinsku većinu.

Kako pišu slovenski mediji, vlade od te zamisli nije odustala i na njoj će inzistirati pa razmišlja i o ideji provizornog proglašenja izvanrednog stanja, u kojem slučaju privola parlamenta ne bi bila potrebna.

Kako navodi ljubljansko “Delo”, u prva tri mjeseca ove godine u Sloveniju je ilegalno ušlo oko 1800 migranata, ali je velika većina vraćena u okviru readmisije na hrvatsku stranu. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Korona kriza dovest će do tektonskih lomova unutar Europske unije

Objavljeno

na

Objavio

 Korona-kriza

Kriza nastala kao posljedica pandemije koronavirusa imat će višestruke i dalekosežne posljedice po život ljudi, ali i po međunarodne odnose i međunarodnu ekonomiju. Nije teško zaključiti kako je pandemija već sada iz temelja izmijenila međuljudsku interakciju, a tako će biti još najmanje dva do tri mjeseca (optimistični scenarij).

Veliki je problem s ovim virusom taj što, primjerice, mlađa osoba može biti zaražena, ali asimptomatična, i tako, budući da ne zna da je zaražena, može vrlo lako zaraziti neku drugu osobu. Ako je ta osoba starija, to joj može ugroziti život. Epidemiolozi, virusolozi i mikrobiolozi zato savjetuju: prati ruke i držati distancu!

Na žalost, mnogi se ljudi ne pridržavaju mjera i tako ugrožavaju ne samo svoj život nego i živote drugih ljudi. Takvo ponašanje izaziva reakciju nadležnih institucija koje žele veću kontrolu.

Iako u vremenu krize neke mjere mogu biti opravdane (tako Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti dopušta ograničavanje slobode kretanja), velika je opasnost da se pretjerana sekuritizacija, primjerice nadzor lokacije mobitela građana, nastavi i nakon što prođe izvanredno stanje. Pitanje je stoga hoće li se, nakon što korona kriza prođe, neki aspekti života više ikada vratiti na staro.

Akteri rješavanje krize nacionalne su države

Kao i migrantska kriza iz 2015. godine, i korona kriza pokazala je da Europska unija u izvanrednim situacijama loše funkcionira. Nismo tako ovih dana mogli čuti nikakve suvisle prijedloge i rješenja od strane bruxelleskih komesara o tomu kako riješiti krizu. Akteri rješavanja krize nacionalne su države. Slučaj Italije, koja je od europskih država najpogođenija krizom, pokazuje izostanak elementarne solidarnosti unutar „europske obitelji“.

Prije bilo koje europske države, Italiji su u pomoć priskočile Kina, Rusija i Kuba. Izostanak solidarnosti prema Italiji, dakako, ne sprječava EU mainstream medije za nastavak hajke protiv Mađarske i Poljske čiji čelnici autokrati, kažu ovi mediji, krizom se koriste za dodatno ograničavanje prava i sloboda. Kao da isto ne rade i uzorne liberalne demokracije.

Bečki Der Standard, u skladu s navedenim, zapaža: ‘U borbi protiv koronavirusa egoizam njezinih članica paralizira Europsku uniju. Na primjeru zaštitnih maski jedinstvena Europa demaskira se na stravičan način. Nema ‘europske solidarnosti’, koja se neprestano troši u svečanim političkim govorima. Nema je među članicama EU. Svaka nacionalna vlada najprije gleda kako stoji u anketama. Kako bi se inače moglo objasniti da nema zajedničkoga europskog postupanja u borbi protiv korona virusa?

Postoji 27 različitih strategija zatvaranja granica, ograničenja izlazaka, zaštitnih mjera, testiranja, obveze nošenja maski i zaštitnih razmaka. Svaka zemlja za sebe određuje koliko dugo će biti zatvorene škole, sveučilišta i državna tijela. Na granicama je čak bilo neveseloga revanširanja: ti si meni zatvorio granice, a ja tebi ne ću propuštati njegovateljice koje rade 24 sata i jako ti trebaju. I što god bili razlozi: zadržati zaštitne maske i respiratore namijenjene prijateljskoj zemlji u nevolji, to nikako ne ide.’

Korona kriza dovest će do tektonskih lomova unutar EU. Neki već danas govore o smrti Unije. Iako su takve prognoze pretjerane, nema nikakve dvojbe da se solidarnost unutar EU ponovno pokazala kao nepostojeća. Ako EU ne funkcionira u vremenu kriza, koja je uopće njezina svrha? Nikome ne treba kišobran kad je lijepo vrijeme, nego onda kad pada kiša. Ako je jedina svrha EU trgovina bez granica, onda je taj projekt besmislen. Trgovati se može i na temelju drugih vrsta ugovora.

Pad svjetskoga BDP-a najmanje 1,5 posto

Pandemija korona virusa imat će i vrlo negativne posljedice po svjetsko gospodarstvo. Kriza koja nam slijedi, s time su suglasni svi ekonomski i financijski analitičari, bit će snažnija od one koja je započela 2008. godine. Za usporedbu, mnogo je bolja velika ekonomska kriza koja je trajala od 1929. do 1933. Naslovnica The Economista s fotografijom globusa i natpisom ‘Closed’ (Zatvoreno) najbolje opisuje trenutačnu situaciju. U čitavome svijetu u nekom će trenutku doći do obustave značajnoga dijela gospodarske djelatnosti. Od nekoga hotela u Zadru do tvornice Hyundai u Južnoj Koreji.

Procjene su da će ukupni svjetski BDP pasti najmanje za 1,5 posto (optimistični scenarij). Svjetsko gospodarstvo danas je toliko povezano da ne postoji niti jedna država koja ne će osjetiti posljedice krize. Pogođeni su baš svi sektori gospodarstva.

Glavni tajnik OECD-a Angel Gurria ističe kako će mnoga velika svjetska gospodarstva ući u recesiju u sljedećim mjesecima. ‘Čak i ako ne bude recesije u cijelome svijetu, rasta ili ne će biti ili će biti negativan u mnogim svjetskim gospodarstvima, uključujući i neka veća. Stoga ne ćemo imati samo nizak rast ove godine, nego će trebati dulje razdoblje u budućnosti za oporavak’.

Raspad globalnoga lanca opskrbe i suradnje

Iako hektički usponi i padovi na financijskim tržištima podsjećaju na krizu iz 2008., ovoga puta uzrok krize nije u financijskom sektoru, nego u raspadu globalnoga lanca opskrbe i suradnje.

Kriza istodobno pogađa i ponudu i potražnju. Svaki, naime, sudionik lanca stvara određenu vrijednost. Tu vrijednost prodaje, čime plaća radnike i podmiruje obveze prema državi. Ako poslovni subjekt više ne može prodavati tu vrijednost, prihode gube i on i država. A prekid lanca je zbog ekonomske međuovisnosti globalan. Ako zbog krize s korona virusom neka tvornica iz Kine ne može dostaviti dijelove potrebne za proizvodnju automobila u Južnoj Koreji, i tvornica u Južnoj Koreji prekida s proizvodnjom.

Ako neka firma koja u Hrvatskoj proizvodi dijelove za, primjerice, njemačko tržište, te dijelove ne može dopremiti na odredište, to stvara problem i za tu firmu i za firmu kojoj dijelovi u Njemačkoj trebaju za sklapanje finalnoga proizvoda. Krizom su posebno pogođeni sektori turizma, prometa i kulture koji generiraju značajan dio svjetskoga BDP-a. A da čitava situacija bude još gora, kriza s korona virusom, ali i ‘rat’ Rusije i Saudijske Arabije, dovode i do pada cijene nafte i potencijalne naftne krize s obzirom na to da se mnogi proračuni pune od naftnih prihoda.

Kako bi spasile svoja gospodarstva, države članice redom donose krizne gospodarske mjere. Britanska vlada najavljuje da će poduprti plaće svih zaposlenika kojima prijeti otkaz zbog smanjenja poslovanja uslijed pandemije.

Ministar financija najavio je kako će se potpora davati tri mjeseca. Ta je mjera dio većega državnog paketa spašavanja teškoga 330 milijarda funti u okviru kojega će britanske kompanije godinu dana uživati u poreznim olakšicama, a moći će uzeti i beskamatne kredite. Francuska će likvidnosti svojih kompanija pomoći s oko 300 milijarda eura, a talijanska je vlada na dva mjeseca zabranila tvrtkama otpuštanje ljudi, što će kompenzirati s 25 milijarda eura pomoći.

Posljedice pandemije posebno će osjetiti njemačko gospodarstvo koje je uvelike ovisno o izvozu. Pandemija će dovesti do snažnoga pada potražnje na svjetskom tržištu. Prema procjeni ekonomskoga instituta Ifo, korona virus Njemačku bi mogao stajati više od milijun radnih mjesta i 500 milijarda eura. Pandemija bi mogla, ističe Gabriel Felbermayr, izazvati recesiju koja će biti „majka svih recesija“. On procjenjuje da ako se ekonomska djelatnosti jednoga mjeseca prepolovi, to državu stoji na godišnjoj razini četiri posto gospodarskoga rasta, a u slučaju dvaju mjeseci osam posto. Zbog krize Njemačka odustaje od doktrine uravnoteženoga proračuna i najavljuje ubrizgavanje 550 milijarda eura iz rezervi u njemačko gospodarstvo.

Ubrizgava se 2 bilijuna eura u američko gospodarstvo

U Sjedinjenim Američkim Državama priprema se paket od dva bilijuna dolara. Dok Demokrati u Senatu traže da se veći dio toga novca izdvoji za bolnice, Republikanci žele veći dio usmjeriti za spašavanje gospodarstva. Američka središnja banka u krizi najavljuje da će kupovati obveznice sve dok se tržišta ne smire. Hoće li iz toga proizaći rizici, neizvjesno je, no Fed trenutačno nema alternative.

U Goldman Sachsu procjena je da će BDP u drugom tromjesečju pasti za 24 posto, što je više od poslijeratnoga rekorda. Američki predsjednik Donald Trump najavio je ublažavanje restriktivnih mjera nakon što istekne 15 dana izolacije, a tijekom konferencije za medije u Bijeloj kući dodao je kako će Amerika uskoro ponovno biti otvorena za poslovanje i kako se ne će čekati mjesecima s ukidanjem restriktivnih mjera, što inače nije u skladu s preporukama liječnika. ‘Ne smije lijek biti opasniji od bolesti’, zaključuje Trump.

Prve žrtve korona krize već su pale i u Republici Hrvatskoj, a uglavnom se radi o konobarima i kuharima koji su dobili otkaz zbog zatvaranja ugostiteljskih objekata. I Hrvatska vlada najavila je set od 63 mjere za gospodarstvo. Dok mnogi analitičari mjere ocjenjuju nedovoljnima, neki im daju prolaznu ocjenu uz uvjet da se radi o prvima u nizu mjera.

Mjere uvode mogućnost obročnoga plaćanja, a uvodi se i odgoda plaćanja poreza i doprinosa za tri mjeseca. U bitnome, radi se o mjeri koja je besmislena jer ta tri mjeseca poslovni subjekti ili ne će raditi ili će raditi sa smanjenim kapacitetima pa je odgoda plaćanja samo odgoda propasti. Efektivna mjera bila bi ta da se za prva tri mjeseca država u potpunosti odrekne poreza i doprinosa, a da se na ta tri mjeseca nadoveže još i tri mjeseca odgode plaćanja. Tako bi se postiglo da privatni sektor dođe do malo više kisika i osigura likvidnost.

Prilika za racionalizaciju javnoga sektora

Oko 53 posto zaposlenih u Hrvatskoj radi u privatnome sektoru, kod mikro i malih poduzetnika. Upravo će ti poduzetnici biti najviše pogođeni krizom. Tom sektoru država bi trebala najviše pomoći i to ponajprije tako da smanji poreznu presiju.

U prošloj ekonomskoj krizi 2008. godine gotovo 200.000 ljudi u privatnome sektoru ostalo je bez posla. U isto vrijeme plaće u javnome sektoru nisu se smanjivale jer je tu ipak biračka baza velikih stranaka. Međutim, još jedno „puštanje niz vodu“ privatnoga sektora možda bi i nepovratno uništilo hrvatsko gospodarstvo, a nanijelo i nove demografske gubitke.

Upravo je, naime, privatni sektor porezna baza države. Što je manje ‘privatnika’, može se ubirati i manje poreza. Ne može se stoga u nedogled piliti grana na kojoj se sjedi. A ako bi se hrvatsko gospodarstvo ponovno, zbog klijentelističkih odnosa u politici i gospodarstvu (interesne skupine), oporavljalo najduže od svih gospodarstava u ‘civiliziranom svijetu’ kao posljednji put (A. Grubišić), to bi dovelo do novih iseljavanja iz Hrvatske, a posebno u Njemačku i Austriju koja ove godine otvara granicu za hrvatske radnike.

Ova ekonomska kriza stoga je i prilika za racionalizaciju hrvatskoga javnog sektora posebno jer će državi na raspolaganju biti znatno manje sredstava zbog izostanka dijela turističkih prihoda. Rezovi sad, ili propast. Trećega nema.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik

Starešina: Nije više upitno hoće li se EU promijeniti, pitanje je tko će biti u vodstvu tih promjena

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari