Pratite nas

BiH

Tužiteljstvo BiH provodi istragu nad 14 visokih civilnih i vojnih dužnosnika Herceg Bosne i HVO- a.

Objavljeno

na

Tužiteljstvo BiH provodi istragu nad skupinom od 14 visokih civilnih i vojnih dužnosnika Herceg Bosne i HVO- a.

Na listi se, između ostalih, nalaze i imena Darija Kordića, nekadašnjega potpredsjednika Herceg Bosne i bivšega lidera HDZ BiH, zatim Brune Stojića, nekadašnjega ratnoga ministra obrane Herceg Bosne, Ignaca Koštromana, glavnoga tajnika Herceg Bosne i HDZ BiH, Ante Sliškovića, bivšega ratnoga načelnika Službe sigurnosti (SIS) za Središnju Bosnu i još nekoliko pripadnika HVO koji su manje poznati javnosti.

Tužiteljstvo BiH uputilo je prije mjesec dana federalnome Ministarstvu za pitanja branitelja zahtjev za dostavljanje vojne evidencije za skupinu visokih civilnih i vojnih dužnosnika i pripadnika HVO s područja Hercegovine i Središnje Bosne za potrebe istrage u predmetu ratnih zločina nad zatočenicima u prošlom ratu. Kako je i uobičajeno radi se o strogo tajnom dokumentu, međutim mi smo uspjeli doći do toga zahtijeva i uvjeriti se da se radi o nekoliko vrlo zanimljivih i poznatih osoba.
14 dužnosnika.

Tužiteljstvo BiH provodi istragu nad skupinom od 14 visokih civilnih i vojnih dužnosnika nekadašnje Herceg Bosne i HVO- a. Na listi se između ostaloga nalaze i imena Darija Kordića, nekadašnjega potpredsjednika Herceg Bosne i bivšega lidera HDZ BiH, zatim Brune Stojića, nekadašnjega ratnoga ministra obrane Herceg Bosne, Ignaca Koštromana, glavnoga tajnika bivše Herceg Bosne i HDZ BiH, Ante Sliškovića, bivšega ratnoga načelnika Službe sigurnosti (SIS) za Središnju Bosnu i još nekoliko pripadnika HVO koji su manje poznati javnosti.

U ovom trenutku nije poznato o kojim se konkretno slučajevima radi, jedino se zna da su u pitanju navodni ratni zločini nad zatočenicima.

Također je zanimljivo da se po prvi puta provodi ozbiljna istraga protiv šefa sigurnosti HVO u Središnjoj Bosni Ante Sliškovića koji je još od završetka rata pod sumnjom da je imao ulogu u zločinima.

Bivši ministar obrane Herceg Bosne Bruno Stojić u ratu nije nikada niti boravio u Središnjoj Bosni, ali Tužiteljstvo BiH u istrazi provjerava njegove ministarske zapovjedi koje se tiču postupanja s ratnim zatočenicima.

Do prije nekoliko dana nitko u Središnjoj Bosni nije znao da Tužiteljstvo BiH istražuje 14 bivših civilnih i vojnih dužnosnika Herceg bosne i HVO-a. Znao je to predsjednik FBiH Marinko Čavara koji je tu informaciju dobio iz Ministarstva za pitanje branitelja. Nije poznato je li za istragu znao i Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH jer je na svakodnevnoj vezi sa zamjenikom direktora SIPA-e Đurom Kneževićem, a mogao je tu informaciju dobiti i od zamjenika državnoga ministra sigurnosti Mije Krešića pa i od same glavne tužiteljice Gordane Tadić.
Problem za Marinka Čavaru i vrh HDZ BiH je nastao kada se u Središnjoj Bosni nekako doznalo da Tužiteljstvo BiH istražuje visoke dužnosnike HVO-a s toga područja. Prije nekoliko dana se dogodio ozbiljan incident pred obiteljskom kućom predsjednika FBiH Marinka Čavare u Busovači., kako donosi Dnevni list., prenosi dnevnik.ba.

Skupina visokih časnika HVO-a, među kojima je navodno bio i general i ratni zapovjednik HVO Busovača Duško Grubešić je žestoko verbalno napala Čavaru i optužila ga da je skrivao informaciju o istrazi koju provodi Tužiteljstvo BiH te da on i vrh HDZ BiH ne čine ništa na državnoj razini da zaštite branitelje s područja Središnje Bosne. U jednom trenutku je došlo čak i do naguravanja i samo zahvaljujući prisebnosti nekih ljudi nije došlo do ozbiljnoga incidenta, prenosi dnevnik.ba.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Predstava o ratnom zločinu u Grabovici izvedena pred obiteljima žrtava

Objavljeno

na

Objavio

Foto: klix.ba

Deveta izvedba predstave “Uspavanka za Mladenku” Mostarskog teatra mladih bila je posebnija i bolnija od ranijih.

Autorski projekt bivšeg oficira “Armije BiH” Seada Đulića koji progovara o zločinu nad Hrvatima u Grabovici izveden je pred brojnim članovima obitelji žrtava.

Josip Drežnjak, predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika “Grabovica 93“, izgubio je tog nesretnog rujna oca i majku.

Kaže da se i prije predstave osjeća teško, ali ne može da ne ustvrdi vrijednost jednog ovakvog projekta koji dolazi s “druge strane”. “Nije narod počinio zločin, već pojedinci, ja želim s tim narodom živjeti. Iskreno, posebno je teško da od 1994. godine mi nismo našli niti jednu koščicu naših stradalih, kao i to da su zločinci četiri mjeseca živjeli sa svojim žrtvama. Ne smijemo prešućivati ovakve zločine, dobro se znaju odgovorni, a ovakve predstave su jako bitne”, kazao je Drežnjak za Klix.ba.

Sead Đulić, kulturni radnik i reditelj, devedesetih je bio oficir “Armije RBiH”, a kroz predstavu “Uspavanka za Mladenku” progovorio je teatarskim jezikom da zločin koji je počinjen u Grabovici u njegovo ime, nije njegov zločin.

“Ovu predstavu zbog njenog značaja želimo što više igrati jer poruke koje predstave nosi moraju doći do što više ljudi i potaknuti ih da počinju govoriti slične stvari. Večeras je poseban izazov jer u publici imamo obitelji žrtava, imat ćemo tadašnje dječake koji su jedini preživjeli. Sretni smo da imamo odličan kontakt s obiteljima žrtava te da nam oni mogu reći što misle i eventualno korigirati našu predstavu”, izjavio je Đulić za Klix.ba.

Kaže kako je u osam dosadašnjih izvedbi, a premijera je bila 6. listopada prošle godine, publika predstvu primala odlično i bolno, mnogi su ostali u nevjerici. “O takvim stvarima se govori malo i površno, posebno kad se radi o tzv. našima”, izjavio je Đulić. Ovo su najvrijedniji projekti koje jedno društvo može proizvesti, kaže Zoran Zovko, predsjednik HVIDRA-e HNŽ.

Dodaje kako za ovakve stvari treba najveća hrabrost, a njegovi autori znaju biti i prognani. “Jako je bitno govoriti danas o Grabovici i drugim Grabovicama, jer samo kad istina ugleda svjetlo dana možemo ići naprijed. Dok god je to u tami i pomagano da ne dođe do istine, mislim da naše društvo neće krenuti naprijed”, kazao je Zovko za Klix.ba.

Podsjećamo, predstava “Uspavanka za Mladenku” na dokumentarno poetski način vrlo otvoren problematizira zločin nad civilima sela Grabovica iz rujna 1993. godine.

Podsjećanja radi, tog dana pripadnici Armije RBiH ubili su 33 civila od kojih je najstarije imalo 87, a najmlađe četiri godine.

 

Grabovica – Najteži i najkrvoločniji zločin u muslimansko-hrvatskom građanskom ratu u BiH

 

 

 

GRABOVICA JE OTVORENA HRVATSKA RANA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Sve je neustavno u neustavnoj zemlji

Objavljeno

na

Objavio

I prije će Bosna i Hercegovina nestati, gotovo je već i nestala i samo je podijeljenu na životu održavaju interesi sukobljenih svjetskih čimbenika na njenom prostoru, negoli će se političke bure i oluje smiriti u toj „krčmi pogašenih svjetla“, u koju zalaze jedino pijani istrošeni svjetski političari i generali poput Holbrookea, Ashdowna, Bildta, Schwarz-Schillinga, i svih onih drugih koji uz njih navrate da nešto ušićare na siromaštvu i bijedi naroda koji žive u tom mraku. Ponekad se pomisli, vjetrovi su stali, ako ni zbog čega drugog a ono zbog iznemoglosti naroda izloženih tim orkanskim udarima, a ono opet zapuše još jače, čak i bura koja pozatvara u kuće, ne sve beha narode, već one koji su se odvažili izaći malo na sunce slobode. Kojeg je svakim danom manje. I stoga orkanske bure i oluje nikada ne će stati u urušavajućoj i na smrt osuđenoj Bosni i Hercegovini, jer uvijek od tri moguća smjera iz kojih dolaze, jedan je stalno aktivan protiv druga dva. Samo što iz jednog smjera zagrije malo sunca slobode, jednakosti, ravnopravnosti, mira i tolerancije, iz druga dva, ili jednog, gase to svjetlo, marginaliziraju onog drugog, najavljuju rat, vode politiku isključivosti i sve čine da se bure i oluje ne stišaju.

U Bosni i Hercegovini, stoga, nova godina uvijek u daytonskom nemiru počima 9. siječnja. To je dan kada se zapale nacionalne i nacionalističke vatre između Srba i Bošnjaka. Koliko je ta politička vatra snažna pokazuje činjenica da se uvijek proširi i izvan beha međa, na susjedstvo pa čak i šire. Ni za što drugo navodni beha gasitelji, Bošnjaci, nisu tako spremni i osposobljeni kao na potpaljivanje još veće vatre na svim beha djelićima, napose u manjem beha entitetu kojeg na taj dan potpale velikosrbi. Svaki taj 9. siječanj pretvore u plamen koji proguta sve i ono malo dobra što je izraslo uz velik trud u prethodnoj godini. I krene se opet ispočetka. Jer 9. siječanj je početak nove političke godine, jedinog beha praznika u kojem su uključena, direktno ili indirektno sva tri beha naroda. Znak je to kako beha nacionalne i vjerske razlike povezuje jedino svađa, mržnja, i nepriznavanje onog drugog, tamo izvan mog tora, izvan mog političkog i vjerskog okvira. Razlog tolike mržnje, tolike svađe, laži, netrpeljivosti koje vode gotovo do rata, a kojeg sprječava prisustvo svjetskih šerifa, je u činjenici da sve što se u Bosni i Hercegovini  događa, slavi i obilježava, je uvijek za jedne legitimno, legalno i ustavno, za druge, Bošnjake, je to na srpskoj i hrvatskoj strani nelegitimno, nelegalno i neustavno. I obrnuto.

Što je kod Bošnjaka legalno, legitimno i ustavno, s pravom je to kod druga dva beha naroda kao takvo neprihvaćeno. Dovoljno za trajni rat koji najviše odgovara Bošnjacima, nacionalističko vjerskoj politici koja računa na vrijeme u kojem će demografski osvojiti i pokoriti Bosnu i Hercegovinu i nemuslimane. Ono što je, međutim, istina u Bosni i Hercegovini je da su svi datumi, praznici i slavlja tim povodima, bez obzira koji ih narod obilježavao neustavni, nelegalni i nelegitimni, budući da nema toga prazničnog datuma u daytonskoj dvoentitetskoj tvorevini tri suverena i konstitutivna naroda kojeg oni prihvataju i priznaju zajedničkim.

Ako je za Bošnjake neustavno slavljenje 9. siječnja dana manjeg beha entiteta, a očito da jest, kao što im je neustavno i hrvatsko slavljenje dana Hrvatske Republike Herceg Bosna, to, s istim pravom kojeg koristi bošnjački politički vrh, isto važi za Srbe i Hrvate da je svako bošnjačko slavljenje bilo kojeg datuma, na entitetskoj razini Bosne i Hercegovine neustavno. Koji bi to bio dan u Bosni i Hercegovini  ustavan ako zemlja nije ni po čemu danas onakva kakva je bila na taj dan. Koji bi to bio ustavni dan u neustavnoj Bosni i Hercegovini?

Zar je ustavan dan BiH 25. studeni, kad je zemlja, zapravo Bošnjaci prekidom nastave u školama petkom da bi njihovi đaci mogli klanjati,  raskinula sve veze sa njim i nema ništa od onoga što je imala na taj dan proglašenja državnosti. Nema čak ni naziva republika, što je osnov svega drugog.
Ni 1. ožujak, Dan nezavisnosti, ne može biti ustavan, jer od referendumskog odgovora zbog kojeg je priznata od međunarodne zajednice u beha stvarnosti nema ama baš ništa. Bošnjaci su sve isprevrtali, i prilagodili sebi i svojim nacionalističkim ciljevima, što, zapravo i jest glavni razlog neustavnosti tih, i svih drugih datuma. Nisu neustavni samo dani entiteta ili beha entiteta, neustavno je i bošnjačko biranje pripadnika zloglasne abih, ratnika koji je pucao po Hrvatima i progonio ih, za predstavnika hrvatskog naroda u beha Predsjedništvo.

Budući da je sve neustavno u neustavnoj Bosni i Hercegovini, neustavno je i biranje Bošnjaka muslimana Razima Halkića i Anela Šahinovića kao predstavnike Hrvata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine. No to je za Bošnjake ustavno, kao što je ustavno i negiranje muslimanskog zločina u Buhinim Kućama kod Viteza, gdje su 9. siječnja 1994. godine izmasakrirali 27 hrvatskih civila i pripadnika Hrvatskog Vijeća Obrane, ranjeno 35, od kojih osam civila, nestalo 17, a 13 žena odvedeno u muslimanski logor Sivrino selo gdje su mučene i neke žene silovane. Za Bošnjake, bivše Muslimane, neustavno je i o tom zločinu govoriti, i spomenirati ga, ali je ustavno spomeniranje Ahmića.

Sve dok je u Bosni i Hercegovini neustavno za Bošnjake, ono što obilježavaju druga dva beha naroda, i obrnuto što je za njih ustavno a za Srbe i Hrvate neustavno, ne samo da je znak neustavnosti Bosne i Hercegovine, već i poziv međunarodnoj zajednici da tu zemlju učini ustavnom na način da njeni narodi pišu i usvajaju sami svoj Ustav. Usvajanjem Ustava u Bosni i Hercegovini, konsenzusom njenih naroda, a ne nametanjem bilo u Daytonu ili Parizu, zemlja bi bila po volji naroda, a time i ustavna, čime ne bi bilo prostora za bilo kakve neustavnosti od bilo kojeg naroda i na bilo kojem dijelu zemlje. Sve do tada sve neustavne radnje kod jednog naroda bit će ustavne kod drugog ili trećeg, i tako u nedogled dok u tim neustavnostima nestane zemlja koju ni jedan njen narod ne voli ovakvu kakva je.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari