Pratite nas

Pregled

TUŽNA OBLJETNICA STRAVIČNOG ZLOČINA U GRABOVICI: Krv Mladenke Zadro ništa ne može oprati

Objavljeno

na

Točno prije 21 godinu, u noći s 8. na 9. rujan 1993, dogodio se stravičan pokolj nad 33 nedužna civila hrvatske nacionalnosti iz Grabovice. Pripadnici Prvog korpusa Armije RBiH, iz jedinice 9. brdske brigade, brutalno su pobili svakoga koga su zatekli u selu koje se nalazi između Mostara i Jablanice.

grabovica zlocinNajmlađa žrtva ovog monstruoznog masakra bila je četverogodišnja djevojčica Mladenka Zadro, a najstariji su bili Marko i Ivan Marić, koji su imali po 87 godina. Jedini koji su preživjeli ovaj pokolj bili su Mladenkina braća, Goran i Zoran, koji su imali 11, odnosno 13 godina. Spasili su se tako što su pobjegli u šumu iznad kuća u selu u kojem su živjeli isključivo Hrvati. Njih dvojica kasnije su svjedočili o pokolju koji se prije 20 godina dogodio u njihovom selu.

– “Došli su Ćelini i Cacini, njih oko 300. Tri dana smo bili s njima. Kako su pucali – Bože sačuvaj! Treći dan su Ćelo i Caco naredili da se sve pobije. Trojica mladića su došla u našu kuću. Jedan je imao bijelu majicu, bio je ošišan na ‘talijanku’, drugi je imao bijeli prsluk, pancir i smeđi nož, a treći plavi pancirni prsluk. Pitali su nas imamo li hajvana. Mi smo rekli da imamo. Onda su upitali jesmo li Hrvati. Odgovorili smo da jesmo, bez razmišljanja. Rekli su tati da dođe pokazati hajvan. Kako on nije smio ići sam, pošli su baba i djed s njim. Tamo se čula galama i priča. Valjda su ih tamo postrojili. Ja to nisam gledao. Čuo se rafal. Pobili su ih. Da me brat nije poslušao, i on bi poginuo. Rekao sam mu: ‘Hajde da se sklonimo.’ I tad smo se sklonili. Ubili su mi babu Matiju, djeda Ivana, tatu Mladena, a mami sam isto govorio da se sklonimo ili da se barem oni (mama, sestra i brat) sklone, a da ću ja otići i vidjeti jesu li ih ubili. Mama nije htjela, nego je rekla: ‘Ma hajde, proći će i ovo. Znaš koliko je bilo vojnika kod nas, smijenilo ih se oko dvjesto. Svi su dolazili, popili kavu i popričali.’ Kad su njih troje ubili, vratili su se po mamu i sestru. Mami je ime Ljubica, a sestri Mladenka. Odveli su njih dvije tamo kod pojate. Čula se pucnjava dugo vremena. Mi smo se tada sklonili, a iza toga smo otišli još dalje na brdo. Sestri su bile taman pune 4 godine”, ispričali su braća Goran i Zoran Zadro.

Ovaj zločin dogodio se u zoni odgovornosti IV korpusa Armije RBiH.

grabovicaPrema obdukcijskom nalazu na Patološkom odjelu KBC Firule u Splitu, iskazima svjedoka i naknadnoj rekonstrukciji događaja, zaključeno je da je većina žrtava ubijena na veoma svirep način:

– Jozo Brekalo bio je razapet na krst, nakon čega mu je glava otkinuta i nabijena na kolac;

– Luca Brekalo dugo je mučena, da bi na kraju bila živa zapaljena;

– Pero Marić je zaklan;

– Ivan Šarić ubijen je pred suprugom Ljubicom, koja je tada silovana, a nakon dugog zatočeništva razmijenjena, a kad je došla u Mostar, izvršila je samoubistvo, što je posljedica pretrpljenih stresova.

Za 19 civila se još traga .

Nakon učinjenog masakra Vehbija Karić izdao je naredbu Zulfikaru Ališpagi – Zuki da se blokira cijelo područje Grabovice kako se ne bi saznalo za učinjeno zlodjelo. Iz izjava jednog pripadnika tzv. A RBiH koji je bio nazočan u Grabovici izdvojen je dio koji govori o postavljanju punktova: “Bio sam lično prisutan kad je Vehbija izdao naredbu da se postave punktovi ispred i iza Grabovice, da se ne može saznati ništa o masakru. Naredbu su izdali Zuki i znam da je on odmah poslao po tri čovjeka s n naređenjem da ni policija, ni UNPROFOR, ni novinari, niti bilo ko drugi ne smije stupiti nogom u selo Grabovica.”

Sa svrhom skrivanja dokaza o učinjenom masakru, pripadnicima tzv. A RBiH zapovjeđeno je da se leševi pobacaju u Neretvu, tako da je prigodom razmjene, koja je uslijedila nakon prestanka sukoba, razmijenjeno samo 11 tijela ubijenih Hrvata iz Grabovice. O bacanju tijela ubijenih Hrvata u Neretvu govori i izjava jednog pripadnika tzv. A RBiH, nazočnog u Grabovici u vrijeme zločina: “Ujutro više nije bilo Hrvata u selu. Vidio sam njihove leševe u Neretvi.” Također, neki od najviših časnika tzv. A RBiH su zatražili da se pogube i dvojica dječaka, svjedoka zločina kako bi se zločin prikrio. O tome govori u svojoj izjavi za sarajevski tjednik “Dani” od 24. listopada 1997. godine i Ramiz Delalić-Ćelo: “…Onda sam njih dvojicu stavio u auto i poveo u Zukinu bazu u Donju Jablanicu. Ispričao sam im sve što sam čuo od dječaka. Tu su bili: Sefer Halilović, Zuka, Vehbija, Zićro, Bilajac, Nihad Bojadžić, Zukin zamjenik… Pojedinci su rekli da djecu treba ukloniti, da se ne bi saznalo za ofenzivu. Bio sam kategoričan: djecu treba poslati ujaku i ujni i skloniti ih na sigurno. Neću da kažem ko je dao takav prijedlog za djecu, jer sam i to rekao u svojoj izjavi Upravi vojne bezbjednosti.” Dana 10. rujna 1993. godine u Konjicu je održan sastanak visokih vojnih i civilnih dužnosnika na kojem su upoznati s učinjenim zločinom u Grabovici. Na sastanku su bili: Rusmir Mahmutčehajić, Safet Ćibo, Bakir Alispahić, Sefer Halilović i Vehbija Karić. S ovog sastanka upućena su Aliji Izetbegoviću i Rasimu Deliću izvješća o zločinu počinjenom u Grabovici. Odmah poslije počinjenog zločina, izjave od počinitelja zločina uzeo je časnik Uprave bezbjednosti Namik Džanković, a kasnije je tim Uprave bezbjednosti proveo istragu s jedinim ciljem da se zataška i prikrije odgovornost članova GŠ tzv. A RBiH, posebno generala Vehbije Karića.

grabovica grobljePrema kasnijim izjavama u tisku pripadnika tzv. A RBiH koji su bili nazočni u Grabovici u vrijeme zločina govori se da je “Uprava bezbednosti do u tančine saznala sve detalje oko masakra u Grabovici”. Da je masakr u Grabovici planiran, potvrđuje i činjenica da je jedan pripadnik 44. Bbr iz Jablanice neposredno pred početak ubijanja došao u Grabovicu kako bi spasio Stoju i Ivana Pranjića koji su bili rodbina njegove žene. Spomenuti je vojnik uz odobrenje Zulfikara Ališpage – Zuke uspio odvesti dvoje navedenih staraca iz Grabovice. Oko 40 Hrvata iz Grabovice koji su preživjeli pokolj odvedeni su u logor “Muzej”, kako je navedeno, radi osobne sigurnosti. Zatočeni Hrvati su u zatvoru u Jablanici zadržani do razmjene u ožujku 1994. godine.

Trenutno u Grabovici ne živi niti jedan Hrvat, dok su sve kuće opljačkane ili spaljene. U kući Dragana Mandića smještena je vojarna tzv. A RBiH, a u kući njegova brata Franje smješten je mekteb – islamski vjerski objekt za potrebe postrojbe tzv. A RBiH, dok je u kući trećeg brata smještena vojna ambulanta. Groblja koja su pripadala Hrvatima Grabovice devastirana su na način da je većina nadgrobnih spomenika srušena, a u nekoliko slučajeva su otvarani stari grobovi i vađene kosti koje su bacane u Neretvu.

“Odbor za istraživanje i dokumentaciju: “Dossier – zločini muslimanskih postrojba nad Hrvatima u BiH od 1992. do 1994. godine”

I danas, 21 godina poslije, Grabovica je ostala nikad zaliječena rana. Izgleda potpuno pusto i sablasno, baš kako je izgledala i te kobne noći. Dvojica pripadnika jedinice koji su izvršili zločin u Grabovici osuđeni su na po 10 godina zatvora. Međutim, tom presudom pravda nije zadovoljena jer zločin u Grabovici mora i treba biti detaljno preispitan, naredbodavci i ostali izvršioci moraju biti izvedeni pred Sud i Sud, ma koji to bude, mora primjereno sankcionirati zločin koji je počinjen. Tadašnjem komandantu Armije RBiH Seferu Haliloviću suđeno je pred Tribunalom za ratne zločine u Haagu i za slučaj Grabovica, ali je on proglašenim nevinim po komandnoj odgovornosti.

kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Davor Domazet Lošo: Film ‘General’ je važan, prvi se put pokušala pojasniti cijela bit Domovinskog rata

Objavljeno

na

Objavio

Čak 74.585 gledatelja pohrlilo je prošle godine u kina kako bi pogledalo “Generala”. Po tom je kriteriju ova saga o životu Ante Gotovine neupitno domaći filmski naslov godine.

Ovaj film s istoimenom serijom koja je svojevrsna njegova produžena verzija, na tronu je i po cijeni produkcije; u njega je ulupano čak 20 milijuna kuna samo iz javnih izvora. Najskuplji je to filmski projekt ne samo u prošloj godini nego i u hrvatskoj povijesti, piše Jutarnji list

Za njegovu realizaciju, osim novca, trebalo je i vremena – životni je to projekt Antuna Vrdoljaka, koji ga je pripremao više od deset godina. Sa 88 godina, “Generalom” se, kažu, oprostio od režiranja.

Kritika i publika nisu mu naklonjene. Iako je već prošlo vremena od premijere filma, u Puli, simbolično zakazanoj na Dan domovinske zahvalnosti, reakcije ne prestaju jer se ponedjeljkom uvečer još emitiraju epizode serije.

Malo je reći da u tom udarnom terminu, u kojem se serija na HRT-u prikazuje s nekoliko minuta razlike na dva kanala (s tim da je na jednom prilagođena slijepima i slabovidnima), društvene mreže gore. Zamjerki je bezbroj.

Promašeni senzibiliteti karaktera likova, izostanak događaja koji su bili ključni za razvoj života likova, nejasnoće o tome tko je u filmu tko, vremenska skakanja u kojima se neki glumci mijenjaju dok neki ostaju isti iako su prošli kroz isti period, krivi naglasci, izlizani dijalozi, neuvjerljivi monolozi, izostanak bilo koje vrste specijalnih efekata iako se radi o ratnom filmu…

Popis apsurda ide do toga da se neki pitaju je li cijeli projekt, zapravo, jedna velika ekstravagantno skupa parodija.

No, na stranu kritika i publika, o “Generalu” smo odlučili pitati one koji su u njega bili najdirektnije uključeni: ljude po kojima su nastali likovi te glumce koji su ih utjelovili. Reakcije su različite.

DAVOR DOMAZET LOŠO, umirovljeni admiral (glumi ga Tarik Filipović)

– Znam da ima onih koji napadaju projekt. Onih koji kažu da je u filmskom izričaju, scenariju i režiji on mogao biti bolji. Takvi pronalaze greške poput ruksaka koji je proizveden u 2009., a u seriji se pojavljuje u 1993. godini ili, pak, bočice Jane, koja tada također nije postojala.

No, smatram da je ‘General’ ipak važan. Prvi se put pokušala pojasniti cijela bit; a to je da je Domovinski rat bio obrambeni i najčišći rat, koji je spriječio genocid u Bosni i Hercegovini – kazuje Lošo u razgovoru za Jutarnji list.

Često ga, priča, na ulici zaustave pa pitaju jesu li se neki od ekraniziranih događaja doista tako odvijali. On im kaže da jesu, ali naglašava i da “General” nije dokumentarac.

Štoviše, njegova je igrana dimenzija vrlo izražena.

– Ono što se filmu može zamjeriti je to što nema dinamiku. Danas se filmovi drugačije snimaju. Prošla su vremena usporedne radnje i dugih dijaloga, a toga je u ‘Generalu’ puno – ocijenio je.

Naslovna uloga koju igra Goran Višnjić je, smatra Lošo, previše holivudska.

NEDOSTATAK TEMPA I DINAMIKE

– Filmski izričaj ne treba nužno slijediti želju za time da glumac fizički nalikuje na stvarnu osobu, nego da oslika njezin karakter. Mislim da je to ovdje izostalo. Gotovini su dodijeljeni brojni monolozi i dijalozi koje on nikada ne bi izgovorio.

On je bio operativni časnik, provodio je planove i zamisli nekoga tko je iznad njega. On je ratnik i trebalo ga je tako prikazati, a ne mu dati duge monologe. To je kompletno izvan njegova habitusa i karaktera – smatra.

Bit nije pogođena, smatra, ni u slučajevima sporednih likova, među kojima je i njegov.

– Do izražaja nije toliko došla bit pozicije admirala. Bio sam na svim bojištima kao načelnik obavještajne službe. Moje je bilo misliti i prosuditi koje su namjere protivničke strane – kaže Lošo.

Otkriva nam da ga je prije snimanja filma kontaktirao i glumac Tarik Filipović, koji ga je glumio.

– Rekao sam mu da glumi onako kako on misli da je najbolje. Jedino što sam posebno zamolio je da obavezno nosi brkove, koji su moj zaštitni znak. Nisam bio vidio scenarij, pa je naš dogovor bio jednostavan, a to je da Tarik napravi svoj posao – kaže Lošo.

Komunicirali su, priča, i nakon premijere filma i serije.

– Neki su rekli da je Tarik loše glumio, pa sam mu ja rekao da se ne obazire na takve ljude. Uvijek ima onih koji nisu dobronamjerni, koji su, da ne kažem, zločesti – kaže nam.

Iako Lošo filmu zamjera nedostatak tempa i dinamike, ne smetaju mu dramatične izjave, zamišljeni pogledi u daljinu, divljenja ljepoti mora u gotovo svakoj epizodi i druge slične situacije.

RAT STVARA MELODRAME

– Mora biti malo melodrame, po meni je dobro da je ima. Danas je u svijetu previše nasilja, okrutnosti i sirovosti, tako da je ovo dobar odmak. Slično se vidi i u najboljem hrvatskom filmu, ‘Tko pjeva, zlo ne misli’.

Rat nije samo pucanje, nitko ne stvara toliko melodrame kao rat. U ratu nastaju najbolje ljubavne priče – kaže Domazet.

U konačnici, zaključuje da ‘Generala’ smatra hvalevrijednim potezom unatoč manjkavostima.

– Dobro je da se vidi cjelovitost rata. Domovinskom se ratu svašta pripisuje, a ovdje se vidi da je etika ratovanja bila važna. Na samoj Oluji je primijenjena etika najvišeg stupnja jer su postojali koridori kroz koje su ljudi mogli izaći.

Spašavali su se srpski životi. Takve je stvari važno pokazati iako je film zanatski mogao bolje- kaže.

TOMO MEDVED, ministar branitelja, glumi ga BORIS BARUKČIĆ.

U “Generalu” se pojavljuje i umirovljeni brigadni general Hrvatske vojske te aktualni ministar branitelja Tomo Medved, čiji lik tumači mladi glumac Boris Barukčić.

Nekadašnji general Medved je jedan od rijetkih likova kojima se u filmu i seriji eksplicitno iznosi puno ime i prezime, što je mnoge začudilo s obzirom na to da se velikom broju likova ime niti ne zna.

Njegovu će ekranizaciju većina pamtiti po izjavi “Ja sam Medved, nisam rak”.

Ministar nam kaže da smatra da je iznimno važno snimati filmove s tematikom Domovinskog rata te tako “prenijeti na mlade naraštaje istinu o njemu”.

– Iznimno je zahtjevno snimati film o akterima koji su živi i koji su svjedoci tog vremena. Tematika Domovinskog rata vrlo je složena i iznimno ju je teško sažeti u nekoliko epizoda, odnosno u film, jer su svaki dan u ratu i svaki zasebni događaj imali neko značenje.

Nemoguće je sažeti sve bitne detalje i zadovoljiti očekivanja svih sudionika u ratu, branitelja – kaže nam ministar Medved.

I sam je u skupini onih kojima filmom nisu ispunjena sva očekivanja.

TUĐMANOVA NEPROCJENJIVA ULOGA

– U ‘Generalu’ nije prikazana cjelovita organizacija obrane u Domovinskom ratu, počevši od pozicije i uloge prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koja je bila neprocjenjiva. Slično je i s ministrom obrane Gojkom Šuškom.

Kroz njih bi se postigla jasna slika o složenosti cijele bojišnice, odnosno svih parametara koji su specifični za to vrijeme i Domovinski rat, koji se istodobno, a različitim intenzitetom odvijao na svim bojišnicama – kaže ministar Medved.

On, kaže, ne bi komentirao dramaturški dio “Generala”, nego je koncentriran na “bitke, događaje i odluke”.

Ipak, smatra da, kada je riječ o njegovu liku, nije dovoljno komunicirao s glumcem Barukčićem.

– Čuli smo se, ali, nažalost, u nedovoljnoj mjeri. Mislim da je bolja priprema mogla dovesti do boljeg i jasnijeg prikaza aktivnosti tog vremena. Moglo se to i kvalitetnije odraditi.

Tako je i kod Gotovinina lika, kao i kod ostalih uloga. Da je tijekom pripreme scenarija bilo više konzultacija, vjerujem da bi se postigli i bolji učinci – kaže ministar dodajući da nipošto ne želi negativno kritizirati projekt.

– Svjestan sam da je scenarijem igranog filma jako teško vjerodostojno prenijeti događaje – zaključuje.

Kontaktirali smo i mladoga glumca Borisa  Barukčića, koji je u “Generalu” glumio ministra Medveda. Iako mu je ovo bio produkcijski najveći projekt na kojem je dosad bio angažiran, glumac je, vrlo neobično, u potpunosti odbio za javnost govoriti o vlastitoj ulozi.

Davor Domazet Lošo: Ugroza dolazi od migranata čiju je krizu izazvala anglosaksonska geopolitika

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Plenković: Poljoprivrednici bi mogli jako profitirati od nastupa na Zelenom tjednu

Objavljeno

na

Objavio

Premijer Andrej Plenković izrazio je u petak na kraju dvodnevnog radnog posjeta Njemačkoj zadovoljstvo postignutim tijekom boravka u Berlinu te izrazio nadu da će nastup Hrvatske na poljoprivrednom sajmu Zeleni tjedan, na kojem je Hrvatska zemlja partner, dodatno ojačati gospodarske odnose dviju zemalja.

“Boravak u Berlinu iskoristili smo za nazočnost na Zelenom tjednu, gdje je Hrvatska kao zemlja partner ove godine zastupljena s gotovo 50 izlagača. Primjer Finske koja je prošle godine bila zemlja partner pokazuje kako je nakon sajma povećala izvoz svojih poljoprivrednih proizvoda za pedeset posto. Stoga očekujemo poticaj i za naše poljoprivredne proizvođače”, rekao je Plenković nakon obilaska štandova hrvatskih izlagača na Zelenom tjednu.

Hrvatski premijer je rekao kako su prve reakcije na hrvatski nastup na ovom sajmu vrlo pozitivne.

“Vidi se da Nijemci prepoznaju kvalitetu hrvatskih proizvoda, njihovu autohtonost, tradiciju i način pripreme”, zaključio je Plenković.

Prije toga je halu u kojoj se predstavlja hrvatska poljoprivredna proizvodnja posjetila i njemačka ministrica poljoprivrede Julia Kloeckner, a premijer Plenković je gradonačelniku Berlina Michaelu Muelleru poklonio i stablo hrvatske masline.

Luka Burilović, predsjednik Hrvatske gospodarske komore, koja je suorganizator organizacije hrvatskog nastupa na Zelenom tjednu, izrazio je nadu da bi ovaj nastup mogao potaknuti izvoz hrvatskih poljoprivrednih proizvoda.

”Trenutno izvozimo poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti od 2 milijarde eura, a možemo i trebamo puno više. Zeleni tjedan je odlična platforma za povećanje te brojke. Ovdje će prodefilirati više od pola milijuna ljudi iz cijelog svijeta i svima njima želimo pokazati da naše turističke ljepote prati i kvalitetna gastronomija i da naša poljoprivreda ima dugu tradiciju, ali i veliki potencijal”, rekao je Burilović.

Predsjednik hrvatske vlade osvrnuo se i na jučerašnji sastanak s kancelarkom Angelom Merkel kojeg je nazvao izuzetno kvalitetnim.

“Imali smo vrlo sadržajan susret s brojnim temama poput jugoistoka Europe, ali i globalnim i europskim temama budući da i Hrvatska i Njemačka ove godine predsjedaju Vijećem Europske unije”, rekao je Plenković.

On je još jednom ponovio što se očekuje od susreta na vrhu EU-a i zemalja zapadnog Balkana koji bi se u sklopu programa predsjedanja EU-om početkom svibnja trebao održati u Zagrebu.

“Mi želimo odaslati jasnu poruku s ovog skupa i želimo da to bude jedan politički samit i cilj nam je da na početku jednog desetljeća i rada novog saziva Europske komisije, Europskog parlamenta i jednog novog političkog trenutka damo jedan realni uvid i odredimo slijed zbivanja u godinama koje su pred nama”, rekao je Plenković.

On je zaključio kako ne bi više trebalo ponavljati eufemizme iz prošlosti poput “potencijalni kandidati” ili “europska perspektiva”.

“Sve je to važno, ali ono što mi želimo ovdje je politička rasprava i izvući u prvi plan elemente koji dosad nisu bili u prvom planu poput gospodarskog upravljanja”, zaključio je Plenković. (Hina)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari