Pratite nas

Pregled

TUŽNA OBLJETNICA STRAVIČNOG ZLOČINA U GRABOVICI: Krv Mladenke Zadro ništa ne može oprati

Objavljeno

na

Točno prije 21 godinu, u noći s 8. na 9. rujan 1993, dogodio se stravičan pokolj nad 33 nedužna civila hrvatske nacionalnosti iz Grabovice. Pripadnici Prvog korpusa Armije RBiH, iz jedinice 9. brdske brigade, brutalno su pobili svakoga koga su zatekli u selu koje se nalazi između Mostara i Jablanice.

grabovica zlocinNajmlađa žrtva ovog monstruoznog masakra bila je četverogodišnja djevojčica Mladenka Zadro, a najstariji su bili Marko i Ivan Marić, koji su imali po 87 godina. Jedini koji su preživjeli ovaj pokolj bili su Mladenkina braća, Goran i Zoran, koji su imali 11, odnosno 13 godina. Spasili su se tako što su pobjegli u šumu iznad kuća u selu u kojem su živjeli isključivo Hrvati. Njih dvojica kasnije su svjedočili o pokolju koji se prije 20 godina dogodio u njihovom selu.

– “Došli su Ćelini i Cacini, njih oko 300. Tri dana smo bili s njima. Kako su pucali – Bože sačuvaj! Treći dan su Ćelo i Caco naredili da se sve pobije. Trojica mladića su došla u našu kuću. Jedan je imao bijelu majicu, bio je ošišan na ‘talijanku’, drugi je imao bijeli prsluk, pancir i smeđi nož, a treći plavi pancirni prsluk. Pitali su nas imamo li hajvana. Mi smo rekli da imamo. Onda su upitali jesmo li Hrvati. Odgovorili smo da jesmo, bez razmišljanja. Rekli su tati da dođe pokazati hajvan. Kako on nije smio ići sam, pošli su baba i djed s njim. Tamo se čula galama i priča. Valjda su ih tamo postrojili. Ja to nisam gledao. Čuo se rafal. Pobili su ih. Da me brat nije poslušao, i on bi poginuo. Rekao sam mu: ‘Hajde da se sklonimo.’ I tad smo se sklonili. Ubili su mi babu Matiju, djeda Ivana, tatu Mladena, a mami sam isto govorio da se sklonimo ili da se barem oni (mama, sestra i brat) sklone, a da ću ja otići i vidjeti jesu li ih ubili. Mama nije htjela, nego je rekla: ‘Ma hajde, proći će i ovo. Znaš koliko je bilo vojnika kod nas, smijenilo ih se oko dvjesto. Svi su dolazili, popili kavu i popričali.’ Kad su njih troje ubili, vratili su se po mamu i sestru. Mami je ime Ljubica, a sestri Mladenka. Odveli su njih dvije tamo kod pojate. Čula se pucnjava dugo vremena. Mi smo se tada sklonili, a iza toga smo otišli još dalje na brdo. Sestri su bile taman pune 4 godine”, ispričali su braća Goran i Zoran Zadro.

Ovaj zločin dogodio se u zoni odgovornosti IV korpusa Armije RBiH.

grabovicaPrema obdukcijskom nalazu na Patološkom odjelu KBC Firule u Splitu, iskazima svjedoka i naknadnoj rekonstrukciji događaja, zaključeno je da je većina žrtava ubijena na veoma svirep način:

– Jozo Brekalo bio je razapet na krst, nakon čega mu je glava otkinuta i nabijena na kolac;

– Luca Brekalo dugo je mučena, da bi na kraju bila živa zapaljena;

– Pero Marić je zaklan;

– Ivan Šarić ubijen je pred suprugom Ljubicom, koja je tada silovana, a nakon dugog zatočeništva razmijenjena, a kad je došla u Mostar, izvršila je samoubistvo, što je posljedica pretrpljenih stresova.

Za 19 civila se još traga .

Nakon učinjenog masakra Vehbija Karić izdao je naredbu Zulfikaru Ališpagi – Zuki da se blokira cijelo područje Grabovice kako se ne bi saznalo za učinjeno zlodjelo. Iz izjava jednog pripadnika tzv. A RBiH koji je bio nazočan u Grabovici izdvojen je dio koji govori o postavljanju punktova: “Bio sam lično prisutan kad je Vehbija izdao naredbu da se postave punktovi ispred i iza Grabovice, da se ne može saznati ništa o masakru. Naredbu su izdali Zuki i znam da je on odmah poslao po tri čovjeka s n naređenjem da ni policija, ni UNPROFOR, ni novinari, niti bilo ko drugi ne smije stupiti nogom u selo Grabovica.”

Sa svrhom skrivanja dokaza o učinjenom masakru, pripadnicima tzv. A RBiH zapovjeđeno je da se leševi pobacaju u Neretvu, tako da je prigodom razmjene, koja je uslijedila nakon prestanka sukoba, razmijenjeno samo 11 tijela ubijenih Hrvata iz Grabovice. O bacanju tijela ubijenih Hrvata u Neretvu govori i izjava jednog pripadnika tzv. A RBiH, nazočnog u Grabovici u vrijeme zločina: “Ujutro više nije bilo Hrvata u selu. Vidio sam njihove leševe u Neretvi.” Također, neki od najviših časnika tzv. A RBiH su zatražili da se pogube i dvojica dječaka, svjedoka zločina kako bi se zločin prikrio. O tome govori u svojoj izjavi za sarajevski tjednik “Dani” od 24. listopada 1997. godine i Ramiz Delalić-Ćelo: “…Onda sam njih dvojicu stavio u auto i poveo u Zukinu bazu u Donju Jablanicu. Ispričao sam im sve što sam čuo od dječaka. Tu su bili: Sefer Halilović, Zuka, Vehbija, Zićro, Bilajac, Nihad Bojadžić, Zukin zamjenik… Pojedinci su rekli da djecu treba ukloniti, da se ne bi saznalo za ofenzivu. Bio sam kategoričan: djecu treba poslati ujaku i ujni i skloniti ih na sigurno. Neću da kažem ko je dao takav prijedlog za djecu, jer sam i to rekao u svojoj izjavi Upravi vojne bezbjednosti.” Dana 10. rujna 1993. godine u Konjicu je održan sastanak visokih vojnih i civilnih dužnosnika na kojem su upoznati s učinjenim zločinom u Grabovici. Na sastanku su bili: Rusmir Mahmutčehajić, Safet Ćibo, Bakir Alispahić, Sefer Halilović i Vehbija Karić. S ovog sastanka upućena su Aliji Izetbegoviću i Rasimu Deliću izvješća o zločinu počinjenom u Grabovici. Odmah poslije počinjenog zločina, izjave od počinitelja zločina uzeo je časnik Uprave bezbjednosti Namik Džanković, a kasnije je tim Uprave bezbjednosti proveo istragu s jedinim ciljem da se zataška i prikrije odgovornost članova GŠ tzv. A RBiH, posebno generala Vehbije Karića.

grabovica grobljePrema kasnijim izjavama u tisku pripadnika tzv. A RBiH koji su bili nazočni u Grabovici u vrijeme zločina govori se da je “Uprava bezbednosti do u tančine saznala sve detalje oko masakra u Grabovici”. Da je masakr u Grabovici planiran, potvrđuje i činjenica da je jedan pripadnik 44. Bbr iz Jablanice neposredno pred početak ubijanja došao u Grabovicu kako bi spasio Stoju i Ivana Pranjića koji su bili rodbina njegove žene. Spomenuti je vojnik uz odobrenje Zulfikara Ališpage – Zuke uspio odvesti dvoje navedenih staraca iz Grabovice. Oko 40 Hrvata iz Grabovice koji su preživjeli pokolj odvedeni su u logor “Muzej”, kako je navedeno, radi osobne sigurnosti. Zatočeni Hrvati su u zatvoru u Jablanici zadržani do razmjene u ožujku 1994. godine.

Trenutno u Grabovici ne živi niti jedan Hrvat, dok su sve kuće opljačkane ili spaljene. U kući Dragana Mandića smještena je vojarna tzv. A RBiH, a u kući njegova brata Franje smješten je mekteb – islamski vjerski objekt za potrebe postrojbe tzv. A RBiH, dok je u kući trećeg brata smještena vojna ambulanta. Groblja koja su pripadala Hrvatima Grabovice devastirana su na način da je većina nadgrobnih spomenika srušena, a u nekoliko slučajeva su otvarani stari grobovi i vađene kosti koje su bacane u Neretvu.

“Odbor za istraživanje i dokumentaciju: “Dossier – zločini muslimanskih postrojba nad Hrvatima u BiH od 1992. do 1994. godine”

I danas, 21 godina poslije, Grabovica je ostala nikad zaliječena rana. Izgleda potpuno pusto i sablasno, baš kako je izgledala i te kobne noći. Dvojica pripadnika jedinice koji su izvršili zločin u Grabovici osuđeni su na po 10 godina zatvora. Međutim, tom presudom pravda nije zadovoljena jer zločin u Grabovici mora i treba biti detaljno preispitan, naredbodavci i ostali izvršioci moraju biti izvedeni pred Sud i Sud, ma koji to bude, mora primjereno sankcionirati zločin koji je počinjen. Tadašnjem komandantu Armije RBiH Seferu Haliloviću suđeno je pred Tribunalom za ratne zločine u Haagu i za slučaj Grabovica, ali je on proglašenim nevinim po komandnoj odgovornosti.

kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Anušić: Za ostanak ljudi u Slavoniji ključne su plaće

Objavljeno

na

Objavio

Danas se u Belom Manastiru održava 6. sjednica Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem. Na sjednici će premijer Andrej Plenković i ministri potpisati ugovore vrijedne 640 milijuna kuna na području slavonskih županija. Na sjednici Savjeta bit će i povjerenica Europske komisije za regionalnu politiku Corina Cretu.

Tim su povodom u emisiji Dobro jutro Hrvatska gostovali Velimir Žunac, državni tajnik u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova EU, te Tomislav Rob, gradonačelnik Belog Manastira i Ivan Anušić, osječko baranjski župan.

Ova sjednica koja se održava u Belom Manastiru, lijepa je poruka premijera i svih članova Vlade, da Baranja nije zaboravljena, da će projektom iz konkurentnosti i kohezije, tj. Intervencijskim planom za ratom pogođena područja, ogromna sredstva biti uložena u sam grad i u dio Općine Darda koja je s nama u projektu, istaknuo je Rob.

Anušić je istaknuo kako Projekt Slavonija ima veliku ulogu za čitavu Slavoniju, Baranju i Srijem, te da se nada da će upravo on doprinijeti poboljšanju demografske situacije koja je loša. Plaće su ključne za ostanak ljudi. Moramo početi otvarati radna mjesta, koja trebaju biti normalno plaćena, rekao je Anušić. Ovdje su plaće ponekad duplo manje nego u ostatku Hrvatske.

Proces osiromašivanja i oslabljivanja Slavonije, Baranje i Srijema nije počeo jučer. Ovo je kontinuirani proces od samog završetka Domovinskog rata i od tada se nitko ozbiljno nije bavio ovim krajem, istaknuo je Anušić. Napokon smo nakon 27 godina počeli sustavno, planski i strateški razmišljati. Krenuli smo pravim smjerom i nadam se da će to u skoro vrijeme konkretno rezultirati, naglasio je Anušić. Žunac je istaknuo kako su svi zadovoljni napretkom Projekta Slavonija.

Ukupna alokacija od dvije i pol milijarde eura, je s današnjom sjednicom dosegla alokaciju od 42 posto ugovorenih projekata, a to je 7,9 milijardi kuna.
Danas se u Belom Manastiru potpisuje 11 ugovora ukupne vrijednosti 640 milijuna kuna. Područje zdravstva, zaštite šuma, prometa, obrazovanja, socijalne skrbi, poljoprivrede. To su projekti koji se tiču svih 5 slavonskih županija, napomenuo je Žunac. Nadam se da ćemo svim ovim projektima promijeniti trendove u Slavoniji i vratiti optimizam ljudima koji tamo žive, zaključio je Žunac.

Što se tiče demografske slike u Belom Manastiru, mislim da smo uspjeli donekle zaustaviti odlazak mladih. Broj prvašića ostao je na istoj razini od prošle godine, ali bez novih radnih mjesta i urednih plaća teško možemo zadržati mlade, istaknuo je Rob. Potencijali Baranje su nevjerojatni, ali će zaživjeti u potpunosti i završetkom 5C prometnog koridora koji će ići kroz Baranju do mađarske granice, napominje Anušić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Sever: Liječnici i informatičari neće za 1.000 kuna ostati u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Hoće li nastavak porezne reforme dati novi zamah gospodarstvu, pomoći radnicima i poslodavcima ili je riječ o kozmetičkim promjenama? Ima li ipak prostora za znatnije rasterećenje plaća? Je li povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje rješenje za nagomilane dugove zdravstva? Što će donijeti smanjenje PDV-a na 24 posto od 2020.?

O ovome su u Otvorenom odgovore pokušali dati Zdravko Marić, ministar financija, Davor Majetić, glavni direktor HUP-a, Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata te prof. dr. sc. Luka Brkić s Fakulteta političkih znanosti.

Na konstataciju da kritike na danas predstavljene izmjene paketa poreznih zakona stižu sa svih strana, ministar Marić odgovara da će ih uvijek biti, posebno iz oporbe. Ovo je treći krug u okviru jedne porezne reforme i sve ove mjere su konzistentne, kaže, s onima prije.

Ukupno rasterećenje ovim izmjenama je 6,3 milijardi kuna ravnomjerno raspoređenih između građana i poduzetnika, istaknuo je ministar. Što se tiče poreza na dohodak, Marić je istaknuo kako treba uzeti u obzir da ga više od polovice građana uopće ne plaća.

Brkić: Nema bitnih pomaka

Za profesora Brkića ovo nije reforma u punom smislu riječi. Prava reforma koju pamtim je 2000.-tih godina kad se mijenjao mirovinski sustav, dodao je. Smatra da je prevelik naglasak na poreznoj reformi s obzirom na ostale probleme te navodi kako se problem primjerice zdravstva, ne može riješiti zadiranjem u poreze.

Podsjetio je kako su kritike Europske komisije usmjerene na probleme konkurentnosti, inovacija, obrazovnog sustava – a tek na kraju liste dolazi javni dug kao posljedica lošeg činjenja vezanog uz sve ostalo. Sva izvješća govore da nema bitnih pomaka na teme koje naglašava Europska komisija, naglasio je.

Pitanje je slažemo li se u dijagnozi… u terapiji se svakako ne slažemo, slikovito se izrazio. Dodao je kako do izostanka reformi dolazi zbog niza, kako je rekao, “vrlo opasnih politički uvjetovanih poteza”.

Sever: Liječnici i informatičari neće za 1.000 kuna ostati u Hrvatskoj

Sever se osvrnuo na stavku prema kojoj će se najviša stopa poreza na dohodak primjenjivati tek od 30.000 kuna, a ne od 17.500 kuna kao sada. Prema njegovom mišljenju ona neće polučiti ono zbog čega se mijenja – kako bi se zadržalo u Hrvatskoj visoko obrazovani kadar – liječnike, informatičare… Oni su većinom ispod te razine, ova mjera ide u korist vršnih menadžera. Liječnicima i informatičarima koji imaju tako visoku plaću tisuću kuna neće biti razlog da ostanu u Hrvatskoj, istaknuo je.

Podsjetio je kako je medijalna plaća u Hrvatskoj oko 5200 kuna i ispod toga su primanja više od 700 tisuća građana. Tragedija je da toliki veliki broj ljudi ima tako male plaće i da oni neće biti obuhvaćeni ovom reformom. Povećanje minimalne plaće i povećanje neoporezivog dijela plaće možda bi dalo neki efekt, smatra Sever.

Majetić: Država bi nam trebala uzimati manje

Za Majetića je svako smanjenje opterećenja dobro, pa tako i danas predloženo. Ono čime nije zadovoljan je djelovanjem države i okruženja koje stvara.

Bez promjene države mi ne možemo podići konkurentnost. Mi od države tražimo reforme u svim važnim dijelovima – pravosuđu, javnoj nabavi, zdravstvu, upravi…, rekao je Majetić. Prema njegovu mišljenju, država bi trebala manje uzimati poslodavcima kako bi oni taj novac prelili u plaće radnicima. Ponovio je kako na tržištu rada nedostaje 50 tisuća radnika zbog čega poduzetnici često nisu u mogućnosti izvršavati svoje obveze, a to utječe na njihovu nekonkurentnost.

Sever: Poslodavcima na naplatu dolazi odnos prema radnicima

To naricanje od strane poslodavaca o nedostatku radne snage… dolazi im na naplatu dugogodišnji odnos prema radnicima – male plaće, rad na određeno…, odgovorio je Sever na Majetićevo izlaganje. Pogrešna politika sad dolazi na naplatu. Poruka je poduzetnicima – podignite plaće radnicima, istaknuo je Sever.

Kamo sreće da poreznim sustavom možemo riješiti sve probleme… 6,3 milijarde nije mali iznos. Moramo voditi brigu o fiskalnim obvezama, javni dug smanjujemo i time otvaramo prostor za ova rasterećenja. Na smanjenje PDV-a na osnovne živežne namirnice išli smo jer će to zahvatiti i osjetit će ga najveći broj naših građana, rekao je Marić.

Sever se slaže, no ponavlja – nešto će dobiti oni koji imaju najviše; oni kojima najviše treba, njih neće dotaknuti porezne promjene.

Majetić očekuje da će zajedno s radnicima utjecati na državu da smanji davanja poslodavcima kako bi im ostalo više novca koji bi usmjerili na plaće radnicima. Mi danas dižemo plaće u nekim sektorima na uštrb investiranja i ulaganja u razvoj. Poduzetnik nema otkud dati veću plaću, a mora kako bi zadržao radnika, istaknuo je Majetić. Pozvao je Vladu da krene što prije u ozbiljne promjene. Kada smanjimo namete, povećamo plaće i zaposlenost, bolje će se puniti i državni proračun, rekao je.

Ministar Marić kaže kako parafiskalni nameti nisu u njegovu djelokrugu no očekuje da će u Vladi i to u skoro vrijeme doći na dnevni rad.

Profesor Brkić je rekao kako fiskalna politika “nije znanost već alkemija”. Ovdje je riječ samo o preraspodjeli i to ne omogućuje podizanje plaća. Produktivnost može samo donijeti povećanje plaća. Ne možete očekivati od fiskalne politike da poluči rezultate, rekao je Brkić.

U smanjenju PDV-a s 25 posto na 24 ne vidi smisla jer smatra da bi taj 1 posto nedostajao u državnoj blagajni, ne bi se osjetilo na smanjenju cijena proizvoda već bi taj novac završio u džepovima poslodavaca. Možda bi se smanjenjem PDV-a poslala određena politička poruka vladajućih, no građani to ne bi posebno osjetili, uvjeren je.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari