Pratite nas

Kultura

Tužnog tog’ svibnja četrdeset pete, križnim putem, moj narod hodi!

Objavljeno

na

MOLIT ĆE TE, MADA NIKAD NISTE!

Dođe još jedan, Svibanj u nizu…
slični su uvijek jedan drugom
jedan davni, a tako blizu…
još i danas odiše tugom.

I taj je bio satkan od cvijeća,
al’ miris mu bješe po krvi i smrti,
izdan moj narod napusti sreća,
vode ih u bezdan kao po crti.

Jedno za drugim u redu stoje,
s’ grčem na licu i vidljivoj tuzi,
nepregledno duga, kolona to je!
poredani kao, vagoni na pruzi.

Tužnog tog’ svibnja četrdeset pete,
križnim putem, moj narod hodi!
za smaknuće spremne, čekaju čete…
k’o janjce na klanje njih se vodi.

Vojnike, žene, djecu i stare ljude!
nije im važno – nevini il’ krivi,
po kratkom postupku oni sude,
važno da ih je, što manje živi.

K’o prosuto lišće diljem puta,
u jarugama tijela leže mnoga,
crna ih zemlja hlapljivo guta,
zaboraviše krvnici da ima Boga.

Bezbožnici Vi, krvavih ruku!
kad’ stignete sudu od pravice,
žrtava svojih, platit će te muku!
kad’ svesilnom stanete pred lice.

Gledat će te smaknute i uzne…
i nevine djece, – uplašene oči!
gledat’ majke i vjeđe im suzne,
svaku ranu dok krv iz nje toči.

Kvasit će vas potoci što teku,
što od krvi, što od suza vreli!
dirat’ će vas rane koje peku,
a vidjet’ ih više niste htjeli.

Kada pakla dotakne vas tama,
molit će te, mada nikad niste!
preplavit će, osjećaj vas srama,
vapit će te, oprosti nam Kriste!

Za vas molit’ i žrtve će vaše,
što spokojni u vječnom su sjaju,
da vas vatre paklene ne plaše…
i vi griješni da dođete raju.

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

Razlila se žalost i tuga po cvijetnom polju Bleiburga!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

TEŽAK ŽIVOT, PATNJA LJUTA

Objavljeno

na

Objavio

TEŽAK ŽIVOT, PATNJA LJUTA

Nisu njima ruže cvale,
med i mliko nisu tekli…
šta god bi im njive dale,
Bogu hvala, tek bi rekli.

U Zagori kršnoj mojoj,
u vrimena ona stara!
zaliva je, rad se znojon…
al’ čovika rad je stvara!

Pismon dan bi okončali,
a ne kukanjem i plačon…
i opet sutra di su stali,
borba s’ kamenon i dračon.

Čak bi znalo se dogodit,
dok se radilo na polju,
da bi žena znala rodit…
i ne gubit zbog tog volju.

U traveši nakon toga!
kući svoje čedo nosi,
iduć puten hvali Boga!
i blagoslov za njeg’ prosi.

Težak život, patnja ljuta,
al’ su šale znali zbijat!
bolje znali, sto su puta,
nego mi se, oni smijat!

Šta su znali sve izdurat,
ni živina nije znala…
s’ čim se nosit i šta gurat,
zato Vama, predci hvala!

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Kad sklopim oči u tuđini polete mi misli Domovini

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Mateo Ivanković

KAD SKLOPIM OČI

Kad sklopim oči u tuđini
polete mi misli Domovini,
lakše, neg planinska vila,
brže, neg sokolova krila.

Ne postoje putevi ni staze,
preko najvećih planina gaze,
niz najduže plove rijeke,
ljube ih cvijetne livade meke!

Zaustavit ništa ih ne može
ni sva ta prirodna ljepota,
dok ne slete u selo malo,
na početak mog života .

Koliko radosti i smijeha,
koliko plača i dječijeg grijeha,
koliko majčine ljubavi samo
dočeka me kada sletih tamo.

Ne postoji ništa ljepše
nit na zemlji ima raja,
kao što je rodna gruda
svaki pedalj rodnog kraja!

Pa ja često sklopim oči
doma svoga kad se sjetim,
i mislima dadnem krila
kroz oblake kad poletim!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found