Pratite nas

TV kanal, mali korak prema pravoj konstitutivnosti Hrvata u BiH

Objavljeno

na

U listopadu 2013. godine zastupnica u Europskom parlamentu Dubravka Šuica postavila je pitanje Komisiji: “Kada i kako će Europska komisija pomoći ostvariti Hrvatima u BiH kulturnu i jezičnu ravnopravnost te osigurati TV kanal na hrvatskom jeziku” i dobila pozitivan odgovor.

U odgovoru koji potpisuje povjerenik Europske komisije za proširenje i europsku politiku susjedstva Štefan Füle ističe se da je Komisija stavila poseban naglasak na provedbu presude u predmetu Sejdić-Finci te da je upoznata s time da je u siječnju 2013. godine u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine podnesen nacrt zakona radi pokretanja programa na hrvatskom jeziku, ali nije postignut dogovor te nacrt nije predan Parlamentu.

U odgovoru se također naglašava da nadležna tijela u Bosni i Hercegovini trebaju postići konsenzus po tom pitanju.

U zaključku odgovora stoji: “Komisija smatra da je poboljšanje javnog emitiranja radiotelevizijskih usluga neophodno i u interesu svih državljana Bosne i Hercegovine te svih etničkih skupina.”

Hrvati u Bosni i Hercegovini se nalaze u neravnopravnom položaju te bi televizijski kanal na hrvatskome jeziku bio samo mali korak prema pravoj konstitutivnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Naši sunarodnjaci u BiH su i trajna briga i HDZ-ovih europarlamentaraca te ćemo nastaviti podržavati europski put BiH jer daljnja su stabilnost i razvoj ove države mogući samo kroz europske integracije. U EU-u čak i manjine imaju pravo na televizijski kanal na vlastitome jeziku, a BiH će morati odlučiti želi li slijediti europski put“, naglasila je zastupnica Šuica.

[quote]”Televizijski kanal na hrvatskom jeziku potreban kako bi Hrvati postojali kao narod u Bosni i Hercegovini, jer koji je smisao naroda ako on nema pravo koristiti svoj jezik, tradiciju i običaje”, pitala je europska zastupnica Dubravka Šuica.[/quote]

”Kada i kako će Europska komisija pomoći ostvariti Hrvatima u BiH kulturnu i jezičnu ravnopravnost te osigurati TV kanal na hrvatskom jeziku?“, upitala je HDZ-ova zastupnica u Europskom parlamentu Dubravka Šuica Europsku komisiju.

Šuica, zabrinuta situacijom u Bosni i Hercegovini te sustavnim marginaliziranjem Hrvata, poslala je upit Europskoj komisiji u kojem je ukazala na dugogodišnji problem nepostojanja TV kanala na hrvatskom jeziku.

“Najbolji način da se osigura hrvatski kanal bio bi da se podrži prethodno navedena odluka Vijeća ministara BiH, donesena na sjednici u siječnju 2013. godine, koja sadržava prijedlog zakona o osnivanju TV kanala na hrvatskom jeziku unutar servisa BHRT-a (Bosansko-hercegovačke radio televizije). TV kanal na hrvatskom jeziku važan je da bi Hrvati kao narod opstali u BiH, da bi u punom smislu mogli koristiti svoje demokratsko pravo da prakticiraju svoj jezik, tradiciju i običaje”, rekla je Šuica.

Nakon godišnjeg izvješća o napretku proširenja EU povjerenika Štefana Fülea u kojem ističe da je politička situacija u BiH nepromijenjena i da nema napretka, pitanje ravnopravnosti Hrvata i osiguranje TV kanala na hrvatskom jeziku u BiH se još više aktualizira.

”Ravnopravnost svih konstitutivnih naroda i svih građana BiH i osiguranje osnovnih ljudskih prava kao što je pravo na informiranje na vlastitom jeziku, preduvjet su demokratskog napretka Bosne i Hercegovine i njenog napretka ka Europskoj uniji“, zaključila je Šuica

Avaz/Bljesak/Kamenjar

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari