Pratite nas

Život

Tvorac ADHD-a na samrti priznao: Tu bolest sam izmislio u suradnji s farmaceutima!

Objavljeno

na

Liječite li svoje dijete od ADHD-a ? Prestanite odmah! To je izmišljena bolest, a liječenje nosi teške posljedice – djecu ovisnike!

Da je još uvijek živ, kreator bolesti ADHD upozoravao bi roditelje na lažljivu i prevarantsku igru psihijatrije i farmaceutske industrije. No, iako više nije živ na smrtnoj postelji, psihijatar i čovjek koji je izmislio ADHD, Leon Eisenberg, priznao je da je ADHD potpuno izmišljena bolest, koju je kao “pionir” ADHD-a osmislio za farmaceutsku industriju. To bi otprilike značilo da se od milijuna djece u ovom trenutku rade ovisnici o farmaceutskim drogama, ali i o neuspjesima i to za cijeli život. U pitanju je strašna prevara na koju nitko ne reagira.
Voditelj radijskog američkog programa “Sinovi slobode” Bradley Dean” objašnjava: ADHD je teorija koji je osmislio Eisenberg. Iako je priznao da je bolest izmišljena nitko nije reagirao, a nikada niti jedan drugi liječnik nije znanstveno dokazao da ADHD postoji. Unatoč tom priznanju planovi se nastavljaju, i računi farmaceutske industrije neumoljivo se pune svaki dan. A što to tek radi zdravoj djeci? Oni se kljukaju teškim drogama od svoje najranije dobi. Piju otrove poput Ritalina (metilfenidat) i Adarella (amfetamin), a koji izazivaju veliku ovisnost. To je najobičnije smeće, droga, a ne lijek. Oni stvaraju ovisnike od djece. U pitanju je prijevara”.
“ADHD je prevara s kojom je jasno da se djeca u ovom trenutku stvaraju ovisnicima o drogama, što je zaista strašno” rekao je dr. Edward C. Hamlyn, osnivač i član Kraljevskog koledža, liječnika opće prakse.
Naravno, uz patologiziranje i preuveličavanje određenih simptoma cilj je naravno omogućiti farmaceutskoj industriji veliki profit. Prema podacima Udruženja građana za ljudska prava u SAD-u trenutno je na teškim lijekovima protiv ADHD-a čak 20 milijuna maloljetne djece samo u SAD-u.
Isto toliko ima i u ostalim dijelovima zapadnog svijeta pa slobodno možemo reći da je oko 50 milijuna djece u ovom trenutku ovisno o drogama farmaceutske industrije za cijeli život iako za to nije bilo nikakve potrebe. Skidanje s ovih lijekova može potrajati mjesecima ili pak godinama, a djeca se skidaju nekim drugim jednako skupim i jednako otrovnim te opasnim lijekovima pa je profit zajamčen bez obzira na sve.Broj zdrave djece koja su navodno oboljela povećava se svaki dan, a mnogi tu pojavu nazivaju kugom zapadnog svijeta. A gdje su tek nuspojave ovoga lijeka? Ili pak psihički problemi s kojima se ta djeca bespotrebno susreću unutar sustava, jer ih se sustavno uvjerava da su bolesna, i neuspješna iako su prije primanja ljekova bila potpuno zdrava, možda malo živahnija od prosjeka no bez ljekova koji zapravo uništavaju dječju sposobnost i misli i pokreta, ta djeca živjela bi sasvim normalan i zdrav život.
Ne zaboravite, mega farmaceutske korporacije mogu zaraditi samo na dva načina: da izmisle nove lijekove ili pak da izmisle nove bolesti koje će onda liječiti novo izmišljenim lijekovima. To je zaključio dr. Jay Parkinson u knjizi “Industrija koja izmišlja i liječi bolesti”.U posljednjem desetljaću farmaceutske korporacije osmisle i do 10 do 15 potpuno novih lijekova u godini dana. Bolest ADHD ne postoji, ali postoji zatupljenost sustava koji nije spreman prepoznati individuu u društvu, zbog čega je ta bolest dobila dobru rupicu za provlačenje u masama. Sustav je dizajniran na principu robova, svi su isti, svi isto razmišljaju, i nitko ne smije odskakati od neke također neutemeljene normalnosti.Čim se pojavi dijete koje po nečemu odskače od većine druge djece tj., ako je dijete posvećeno svojoj individui to dijete stavljaju na lijekove i proglašavaju ga bolesnim.To je jedan od najvećih problema današnjice i činjenica na kojoj se mogu graditi i izmišljati nove bolesti za farmaceutsku industriju.

To svakako vrijedi i za Jacoba Barnetta, 14-godišnjeg autističnog dječaka genija za kojega su liječnici u startu rekli kako nikada neće ni čitati ni pisati, pogotovo ako ga ne podvrgnu teškim drogama. Danas, Jacob radi na magistarskom radu u kvantnoj fizici dok njegovi vršnjaci sjede u školskim klupama. I to samo zato što roditelji nisu prihvatili da je njihov sin bolestan, nego jednostavno malo drugačiji od vršnjaka. Psihijatrijska farmaceutska industrija troši milijarde dolara kako bi uvjerili i psihijatre i političare u poremećaje koji se uopće ne moraju liječiti drogama poput bipolarnog poremećaja, depresije i poremećaja povezanih s hiperaktivnošću poput ADHD-a. Za ove bolesti ne postoje znanstvena istraživanja koja ih neupitno potvrđuju, a ipak se “liječe”. Problem je tu malo dublji.

Stavite dijete na psihofarmake sa šest godina i to dijete bit će ovisnik o njima cijelog života. ADHD je namjerno osmišljen kao dječja bolest jer tako djeca postaju ovisna o legalnim drogama na samom početku života, a što ih doživotno veže za otrove i laži ove nehumane industrije.

dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Život

“Bijela kuga”: Sve manje vjenčanja, sve manje beba…

Objavljeno

na

Objavio

Veliki broj općina u BiH “umire”. Sve se manje djece rađa, mladi se sve teže odlučuju za brak, velik broj osoba umire…

Pokazatelji zabrinjavajući S “bijelom kugom” suočavaju se gotovo sve općine u BiH, pa tako i s većinski hrvatskim stanovništvom. Najnoviji podaci za općinu Čapljina pokazuju koliko je situacija alarmantna, piše Večernji list BiH.

Tijekom prošlog mjeseca na području općine Čapljina rođeno je 12 beba, a umrle su 24 osobe. Još poraznije zvuči podatak kako u listopadu u toj općini nije sklopljen ni jedan brak. Ne ohrabruju ni podaci za ranije mjesece koji pokazuju kako je u toj općini negativan prirodni prirast prisutan tijekom cijele godine te da je u rujnu umrlo 30 osoba, a rođeno 14 beba. Ova općina samo je primjer koliko je situacija ozbiljna, a tako je i u mnogim drugim sredinama.

U FBiH je od siječnja do kraja srpnja rođeno 10.360, a umrlo 12.237 osoba, odnosno broj umrlih veći je za 1877 od broja rođenih, pokazuju podaci Zavoda za statistiku. Prema tim podacima, najmanje beba rođeno je u siječnju – 1005, a najviše osoba umrlo je u veljači – 1921. – “Bijelom kugom” najviše su pogođeni istočna Hercegovina, Podrinje, Hercegbosanska županija i Posavina, a postoje sela bez ijednoga stanovnika.

Demografi navode kako su sve veći mortalitet i sve manji natalitet posljedica starenja stanovništva. Komentirajući te podatke, demograf Hasan Zolić rekao je nedavno kako je od 2013. do 2016. samo po osnovi negativne razlike između broja živorođenih i umrlih izgubljeno više od 23.000 stanovnika. Pada broj stanovnika Na problem smanjenja broja katolika u BiH upozorava i Katolička crkva u BiH. Prema podacima Biskupske konferencije BiH, na kraju 2016. Banjolučka biskupija imala je 31.501 katolika, Mostarsko-duvanjska 176.619, Trebinjsko-mrkanska 19.410, a Vrhbosanska nadbiskupija 162.711.

Katolici u BiH još od 2002. imaju negativan prirodni prirast, ali on je u stalnom opadanju već od 1996., kada je bio pozitivan za 1467. Prema istim izvorima, koji su prikupljeni od svih župnih ureda na području pojedinih biskupija, procjenjuje se da je na kraju 2015. u BiH bilo 405.735 katolika, što bi bilo za 14.559 manje nego 2014, piše Večernji list BiH.

Usporedbom podataka od 2014. s onima iz kraja 2016. dolazi se do rezultata da je u BiH oko 30 tisuća katolika manje nego na početku 2014. Razloga za takvo stanje je mnogo, međutim, među glavnima su ekonomski koji uvelike diktiraju sklapanje brakova i odluku na proširenje obitelji.

facebook komentari

Nastavi čitati

Život

Amerikanka preselila u Hrvatsku: Hrvatska vas podsjeti što je doista važno u životu

Objavljeno

na

Objavio

Odlučila je zamijeniti američki san onim hrvatskim.

Zašto strankinje dolaze živjeti u Hrvatsku?

Ovim se pitanjem na vlastitom primjeru pozabavila Amerikanka Alexandra Schmidt, pišući za Croatia Week. U Hrvatskoj je, kaže, pronašla nešto što nije nigdje drugdje u svijetu.

Alexandra je u Hrvatskoj, točnije Dubrovniku, živjela nekoliko mjeseci prije nego se preselila u Irsku zbog posla. Zeleni otok je zavoljela, stekla je prijateljstva, imala novca i, kako kaže, ‘mnoga sjećanja iz irskih pubova’. No, Irsku nikad nije doživljavala domom.

‘Nisam pronašla vezu kakvu sam pronašla u Hrvatskoj’, piše Alexandra i nastavlja: ‘Nedostajao mi je organizirani kaos svakodnevnog života, iako je to izluđivalo moj mozak.

Nedostajala mi je utjeha domaće hrane u Hrvatskoj i svježe ulovljene ribe. Nedostajalo mi je plivanje u tirkiznom moru i gledanje najboljih zalazaka sunca na svijetu. Nedostajao mi je način na koji sam se osjećala sigurna i zbrinuta’, navodi Alexandra.

Hrvatska joj je, tvrdi, dopustila da izraste u autentičnu sebe, podsjećajući je da uživa u životnom putu. Kombinacija hrvatske srdačne gostoljubivosti, direktnog načina izricanja mišljenja, predivnih pejzaža i nevjerojatne hrane su neki od razloga za povratak.

Ali…

‘Vjerujte mi kad kažem da živjeti u Hrvatskoj kao stranac nije samo pijuckanje vina i gledanje jadranskih zalazaka. Selidba u novu zemlju uvijek predstavlja izazov i reći ću vam da Hrvatska može biti izuzetno teška.

Nije lako živjeti ovdje kao domaći, kamoli stranac. Nepotrebno je naglašavati da većina nas ne dolazi ovdje zbog procvjetalog tržišta rada. Ne vraćamo se graditi karijere u tradicionalnom smislu. Ne selimo ovdje zbog toga jer je lako navigirati kroz hrvatsku kulturu i birokraciju. Umjesto toga, pronašli smo nešto mnogo veće: sreću’, piše Alexandra.

‘Hrvatska ima način da vas spusti na zemlju i podsjeti čovjeka što je doista važno u životu. Posebno nas Amerikance, naučila nas je da radimo za život, a ne da živimo da bismo radili.

Hrvatsku često gledamo kao bijeg od okrutnog začaranog kruga previše rada i neispunjenosti. Vidjela sam žene koje mijenjaju život na visokoj nozi na Manhattanu sa večerama od 150 dolara za domaće vino i večeru iz vrta u Hrvatskoj. Vidjela sam žene koje ostavljaju šestoznamenkaste plaće da bi radile kao instruktorice ronjenja. Odlučile smo zamijeniti američki san onim hrvatskim. Većina nas nikad ne gleda unatrag’, navodi Alexandra.

‘Moj život u Hrvatskoj nije savršen i još nisam sve pohvatala. Ali kad uzmem vremena uživati u malim stvarima u ovdašnjem životu, kao domaćoj rakiji, šetnji plažom ili kavi s prijateljima, vidim mnogo jasnije. I naučila sam zbog toga mnogo više voljeti svoj život’, zaključuje ova Amerikanka u svom članku za Croatia Week prenosi croexpress

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari