Pratite nas

Reagiranja

Tvrdnje da će u Venezueli doći do vojne intervencije je čista komunistička propaganda

Objavljeno

na

Maduro je onaj koj se sam proglasio predsjednikom, jer 2018. godine izbori su bili nezakoniti, to znaći nevažeći, tako da nitko nije legitimno i zakonito izabran.

Juan Guaidó je privremeni predsjednik Venezuele od 10. siječna 2019. Kao predsjednik parlamenta, prema Ustavu Bolivarianske Republike Venezuele, mora preuzeti dužnost predsjedništva Republike, kako se je stvorila praznina u vladi, jer nije bilo osobe koja bi bila legalno izabrana na zakonitim izborima.

Zato je predsjednika Guaidóa priznala večina demokratskih zemalja kao i Hrvatska u sklopu Europske Unije, tako da je vrijeme da više ne naglašavate da je Maduro predsjednik, nego da već jednom razumijete da je Maduro uzurpator.

Što se tiče SAD-a, oduvijek je bio i bit će veliki partner Venezuele, ne samo zbog nafte, nego zbog obostranih interesa. Venezuela ima u SAD-u ogromnu naftnu kompaniju CITGO (100% PDVSAe) koja je imala prije Chavezove vlade 8 refinerija,  66 teminala, naftovoda od juga do sjevera, 16.000 benziskih pumpa imenom CITGO.

Tvrdnje da će u Venezueli doći do vojne intervencije je čista komunistička propaganda. Fidel Castro je taj koji je imao ambicije i pokušao napraviti invaziju 1967. godine u Venezueli a san mu je bio osvojiti cijelu Južnu Ameriku. Priča se o američkoj invaziji, a danas u Venezueli postoji okupacija strane kubanske vojske.  Ima oko 22.000 Kubanaca raspoređenih u Ministarstvima Unutarnjih poslova, Vanjskih poslova, Zdravstva, Obrazovanja, Oružanih snaga i Obavještajne Službe, tako da je zapravo venezuelanska vlada dirigirana iz Kube. Prvo Fidel Castro, pa Raúl Castro a sada Miguel Díaz Canel. Osim što u Venezueli ima toliko kubanaca, isto ima iranaca, kineza, rusa, kolumbijskih narkoterorista FARC, ELN i dr. kao i pripadnika Hezbollah-a. U Venezueli su upetljane mafije: droge, zlata, dijamanata, coltana, urana, titana, volframa (tungsteno) i dr.

Venezuela nema nikakve ekonomske sankcije. Ako pogletate stranice Ministarstva financija SAD-a i sankcije Europske Unije, vidjet ćete da su sankcije donesene i usmjerene isključivo prema osobama korupiranog i agresorskog režima. Blokirani su im imovine i privatni računi u bankama po svjetu. A što se tiče SAD-a, ne postoji nikakav embargo ni blokada prema nafti Venezuele. Sankcije naftnoj kompaniji od 28.1.2019. su:

  1. Novac od izvoza nafte PDVSA-e u SAD bit će deponiran na račun kojem će imati pristup samo predsjednik Juan Guaidó (jer PDVSA je dugo bila sredstvo za korupciju, a razni su programi osmišljeni kako bi zlouporabili milijarde dolara PdVSA-e za osobnu korist korumpiranih venezuelanskih dužnosnika i poslovnih ljudi).
  2. SAD neće kupovati benzin ni naftne derivate od Venezuele (što imaju pravo odlučiti komu i koliko kupovati).

Ekonomska i humanitarna kriza u Venezueli je isklučivo izazvana od strane režima za dominaciju naroda. Stvorili su cijeli lanac koruptivne radnje preko uvoza hrane i lijekova, koje su prodavali isklučivo onima koji su bili upisani u partiju. Humanitarna kriza u Venezueli je počela biti vidljiva sa strane međunarodne zajednice i institucija tek od 2014. godine prije nego su počele takozvane sankcije.

Chávez je imao politiku kako obeshrabriti privatne tvrtke u Venezueli, koje su ili zatvorili ili prodali za manje od njihovih vrjednosti. Najugroženije tvrtke su građevinarstvo, agroindustrija, nafta, trgovina i hrana, uklučujući skladišta, zemljišta i stambene infrastrukture. Vlada je pozatvarala i oduzela vlast svim  informativnih medija (novina, radija, televizija). Chavez nije “nacionalizirao” nego je eksproprirao. Neki su dobili naknadu, neki samo dio naknade, a ostali ništa a to znaći otimanje. Samo od 2002. do 2012. broj ekspropriranih ili prisilno preuzetih tvrtka bilo je 1440. Od tada nema službneh podataka o broju zatvorenih l ekspropriranih tvrtka. A Maduro, prema uputsvu Kube, prijeti tvrtkama konfiskacijom ako ne snize cijene. Rezultat te politike je uništenje produktivnog sektora i zatvaranje još više poduzeća.

Nacionalizaciju naftne industrije nije proveo Hugo Chávez, već je nacionalizacija izvršena 1. siječnja 1976. za vrijeme bivšeg predsjednika Carlosa Andrésa Péreza, i stvorena je kompanija Petroleos de Venezuela, S.A. (PDVSA) koja je bila 5. nafta kompanija na svijetu. Današnji problemi naftne industrije Venezuele ukorijenjeni su u naftnoj politici Huga Cháveza od 1999. do 2013. godine. Chávez je javno priznao da je izazvao 2003. veliki štrajk sa radnika naftne industrije, zbog želje da se industrija stavi u službu vladajuće stranke. Zbog toga je te godine nezakonito otpustio gotovo 23.000 radne snage PDVSA-e, uključujući većinu vrhunskih rukovoditelja i tehničkog osoblja, što je dovelo do toga da naftna industrija ima direktore i menadžere bez znanja i zasluga, kao i nekvalificirano osoblje ali koji su odani njegovoj političkoj stranci i vladi. Oni sposobni koji su ostali od 2004. do danas su pomalo dali otkaz ili su ih izbacili. Zanimljivi podatak PDVSA-e: od 40.000 radne snage 1999. godine, danas ih ima više od 150.000.

Nikakva demokratska opcija nije pravila državni udar, jer nemaju oružja. Oružje ima samo Maduro. Ono što je i po Ustavu zajamčeno kao pravo na prosvjed dovelo je do 67.902 prosvjeda u 18 godina, većih ili manjih, a zadnjih godina 89% tih prosvjeda bilo je zbog nestašice lijekova, hrane, struje, plina, benzina i zbog nesigurnosti.

Od 2010. godine, čelnici stranaka i zastupnici legalnog parlamenta obišli su prvo cijelu Ameriku, lobirali u međunardnoj zajednici, objašnjavali stanje u Venezueli, isticali jačanje totalitarizma u zemlji, ali bezuspješno, jer se nisu mogli nositi sa korumpiranim sustavom i na međunarodnoj razini.

Parlament koji od 2016. godine ima demokratsku većinu, od prvog dana svoje inauguracije radi na zakonima koji će se provoditi kada se vrati ustavni poredak. Od kolovoza te iste godine. Madurov režim oduzeo je svim parlamentarinim zastupnicima plaće i snalaze se kako mogu. Unatoć imuniteta, nekolicinu su strpali u zatvore, gdje se nalaze još dvojica, a neki su u egzilu zbog progona, što ih nije spriječilo da i dalje rade za demokratsku budućnost Venezuele.

Sve ove godine demokratska opcija radila je i radi na planu za budućnost Venezuele a kako bi se postigao cilj moraju se ostvariti tri stvari:

  1. Prestanak uzurpacije Madurova režima
  2. Prijelazna vlada da preuzme vodstvo
  3. Slobodni i demokratski izbori u što kraćem mogućem vremenu/roku.

Prvi korak je počeo sa zahtjevom humanitarne pomoći. Humanitarna pomoć nije zaustavljena na granici iako je Madurova vojska namjestila tri kontejnera na jednom mostu kao znak moći. Postoje tri centra za prikupljanje humanitarne pomoći: jedna u Kolumbiji, druga u Brazilu a treća na Curazao. Za takvu veliku akciju, hrana i ljekovi moraju proći svu proceduru, sve granične kontrole, carinu, svi produkti moraju se rasporediti u vreće i kutije i napraviti strategiju kako bi stigli do najugroženije skupine građana. Privremeni Predsjednik Juan Guaidó je tek 12. veljače obavijestio je da će ulazak humanitarne pomoći biti 23. ovog mjeseca.

Zagreb, 21. veljače 2019.

U ime svih Hrvatskih Venezuelanaca i Venezuelanka u Hrvatskoj

Laila Zlata Fröbe

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Zajednica utemeljitelja HDZ-a ‘dr. Franjo Tuđman’: Pokažimo odgovornost i zajedništvo

Objavljeno

na

Objavio

Zajednica utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“ iz osjećaja odgovornosti prema svima koji podnose težak teret krize u kojoj se, baš kao i sve druge zemlje našla i naša domovina, poziva na nužno potrebnu odgovornost. To podrazumijeva zajedništvo oko napora koje kao društvo ulažemo kako bi zaštitili zdravlje i živote ljudi, te ublažili posljedice ove krize na naše gospodarstvo.

Zbog toga je neprihvatljivo ovu krizu, koju nitko u Hrvatskoj nije izazvao niti na bilo koji način uzrokovao, stavljati u neprihvatljiv politički kontekst, optužujući Vladu, a time i HDZ, da na njoj žele politički profitirati. Takvo neodgovorno lamentiranje mogu si dopustiti samo oni koji su nesvjesni dubine ove krize i zahtjevnosti vremena koje je pred nama, omalovažavajući sve istinske napore da iz ove situacije izađemo sa što manje žrtava.

Zbog toga Zajednica utemeljitelja, svjesna da će razvojem krize rasti broj neodgovornih i zlonamjernih pojedinaca, ali i onih koji u strahu od neizvjesnosti gube živce i traže sve i odmah, poziva sve dobronamjerne ljude da zadrže prisebnost, ne podliježu iracionalnim pozivima na ignoriranje zdravstvenih rizika i širenju panike. Vodimo računa da upravljanje krizom ovakvih razmjera nije jednostavan posao, da nitko ne može predvidjeti duljinu njenog trajanja i da su sredstva s kojima država raspolaže limitirana.

Stoga pozivamo sve, neovisno u kojoj se ulozi nalaze i neovisno pripadaju li javnom ili privatnom sektoru, na razboritost i ponašanje koje će nam omogućiti da sačuvamo supstancu koja će nam, kada zdravstvena kriza završi, omogućiti nastavak gospodarskih aktivnosti.

Od onih koji su nas, kada je naša Vlada gospodarske i financijske teme tretirala kao prvorazredna pitanja, napadali ideološkim floskulama i predbacivali nam izmišljeno „ideološko zastranjivanje“, ne očekujemo da u ovoj krizi budu konstruktivni ni prema Vladi ni prema HDZ-u. Ali moramo ih pozvati da makar u ovim teškim okolnostima neutemeljenim kritikama prestanu nanositi štetu čitavom društvu.

Apeliramo na sve da se suzdrže od pamfletističkog pristupa ozbiljnim temama. Pozivamo sve aktere na političkoj i društvenoj sceni da se klone nerazumnog pretjerivanja i pokušaju biti odgovorni prema sebi, svojim obiteljima i čitavom društvu.

Pobrinimo se da na kraju svega, kad utihnu zasljepljujuće strasti i isključivost sudionika, naše ponašanje u vrijeme ove krize dobije zadovoljavajuću ocjenu.

Mario Kapulica

Predsjednik Zajednice Utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi reagirao na prozivanje hrvatskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

Reagiranje Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi na prozivanje hrvatskih branitelja od strane Tomislava Klauškog

„Teret solidarno podnose svi. A hoće li ga podnijeti i branitelji?“, piše Tomislav Klauški u svojoj kolumni. A što je prava istina? U obvezi zaštite istine i digniteta hrvatskih branitelja dužni smo reagirati:

Gospodine Klauški, ne baš toliko davnih devedesetih pa da ste sve mogli zaboraviti upravo smo mi, hrvatski branitelji, stali u obranu građana i zajedno stvorili Republiku Hrvatsku, za javnost bili smo heroji, upravo onakvi kakvima danas zaslužno titulirate medicinsko osoblje i, za svaku pohvalu, stožer za obranu od korone.

Samo zlonamjerna osoba može nas dovoditi u kontekst onih kojima do Hrvatske i njenih građana nije stalo, samo onaj koji ne želi vidjeti ne uočava da branitelji dijele sudbinu svog naroda. Solidarnost smo pokazali u mnogim teškim trenutcima od skupljanja pomoći do volonterskog rada kada je trebalo pomoći poplavljenima u Gunji, čišćenje snijega gdje god je zatrebalo bilo da se radilo o Splitu, Zagrebu ili Žumberku… gasili požare, čistili podmorje, raščišćavamo nakon potresa…, poduprli smo djelatnike Imunološkog zavoda, radnike RIZ-a i Kamenskog, pružili smo potporu Sindikatu medicinskih djelatnika, podržali prosvjetne djelatnike…Tada su nas mediji prozivali da se u sve petljamo.

Danas, u vrijeme krize izazvane COVID-19 i potresom na području grada Zagreba, hrvatski branitelji su se, sukladno svojim mogućnostima i zdravstvenom stanju, stavili na raspolaganje lokalnim stožerima CZ i opet su tu na ispomoći svom narodu i Domovini. Pitajte npr. u KBC-u Firule tko je napravio konstrukcije za dezinfekcijsku prostoriju.

Gospodine Klauški, znate vi dobro, no ne želite vidjeti pa vas podsjećamo da je nesretno stradali radnik pri saniranju posljedica potresa u Zagrebu – hrvatski branitelj.

Dobro je vama poznato i da je oko 190 000 hrvatskih branitelja još radno aktivno, njih će kriza zahvatiti kao i sve ostale radnike, umirovljeni će dijeliti sudbinu svih umirovljenika, a nezaposleni neće biti u različitoj poziciji od ostalih nezaposlenih. Naravno, o njima vi niste ni razmišljali. Vas žuljaju oni koje smatrate povlaštenima.

Valjda su povlašteni zato što više nisu živi, što su poginuli da bi vi danas mogli slobodno pisati. Da – 14 330 obitelji poginulih i umrlih hrvatskih branitelja prima obiteljsku mirovinu, njima žrtva nije strana, žive je svaki dan od trenutka kad su ostali bez svojih voljenih. Vas žuljaju i ratni vojni invalidi, ni njima žrtva nije nepoznata, vrlo je „opipljiva“, nedostaju udovi ali još bole, ožiljci su zarasli, ali ne i rane. Rane im ljudi poput vas prekapaju svakodnevno. Da, 55 738 hrvatskih branitelja prima invalidsku mirovina jer je dijelilo sudbinu svog napadnutog naroda.

Sasvim slučajno se niste sjetili još 17 kategorija određenih prema posebnim propisima (pripadnici bivše JNA, sudionici NOR-a, bivši službenici u saveznim tijelima bivše SFRJ, zastupnici u Hrvatskom saboru, članovi Vlade, suci Ustavnog suda, članovi Izvršnog vijeća Sabora, članovi HAZU-a…).

Svjesno i namjerno potičete dodatni nemir u ovo vrijeme velike krize i nesigurnosti, unosite dodatne podjele u društvu i neistinito informirate javnost. Ako ćemo barem vas spasiti od frustracije rado ćemo biti dežurni negativci i vječni krivci za sve.

Gospodine Klauški, podsjećamo vas, iako ne sumnjamo da vaš britki novinarski um i to zna, da od rata za nas branitelje traje „pandemija umiranja“. Naime, od završetka Domovinskog rata umrlo je više od 65 tisuća hrvatskih branitelja, a 74 440 hrvatskih branitelja nezaposleno je i nema nikakva primanja te živi na rubu egzistencije.

Stvarno smo povlašteni! Imali smo privilegiju dati život, dijelove svojeg tijela, već dugi niz godina imamo privilegiju umirati ranije od prosjeka opće populacije RH. Teret, čini se, solidno podnosimo kad to vi niste ni uočili!

Čovjek, gospodine Klauški, da bi mogao biti slobodan i nezavisan, da bi mogao biti Čovjek – mora biti smion. Smionost se rađa u bitci između racionalnog i iracionalnog; ubijen, razdrt, raskomadan, ali nepokoleban. To je hrvatski branitelj, tako smo se zaputili povijesnom stazom do Oluje i do danas. Ništa na ovom svijetu ne može nas pokolebati u ustrajanju na toj stazi, pa ni opasna zbrka koju vi kreirate. Pitamo se, s kim solidarno?

Hrvatski branitelji su bili na najčasnijem mjestu na kojem su mogli biti kada je to Hrvatskoj trebalo, obranili što se obraniti moglo, oslobodili što je okupirano i samom svojom nazočnošću prihvatili rizik smrti, invaliditeta, zarobljavanja, mučenja…, a što se tiče doprinosa hrvatskih branitelja u svim dosadašnjim kriznim situacijama bili smo i ostali prvi i DOMOVINI VJERNI.

S poštovanjem,

ZUV HGP
predsjednik
Krešimir Maretić

Jan Ivanjek: Tko će se sad usuditi reći da Hrvatskoj vojsci treba rezati proračun, ili da ne trebaju avioni, oprema, veće plaće

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari