Pratite nas

Reagiranja

Tvrdnje da će u Venezueli doći do vojne intervencije je čista komunistička propaganda

Objavljeno

na

Maduro je onaj koj se sam proglasio predsjednikom, jer 2018. godine izbori su bili nezakoniti, to znaći nevažeći, tako da nitko nije legitimno i zakonito izabran.

Juan Guaidó je privremeni predsjednik Venezuele od 10. siječna 2019. Kao predsjednik parlamenta, prema Ustavu Bolivarianske Republike Venezuele, mora preuzeti dužnost predsjedništva Republike, kako se je stvorila praznina u vladi, jer nije bilo osobe koja bi bila legalno izabrana na zakonitim izborima.

Zato je predsjednika Guaidóa priznala večina demokratskih zemalja kao i Hrvatska u sklopu Europske Unije, tako da je vrijeme da više ne naglašavate da je Maduro predsjednik, nego da već jednom razumijete da je Maduro uzurpator.

Što se tiče SAD-a, oduvijek je bio i bit će veliki partner Venezuele, ne samo zbog nafte, nego zbog obostranih interesa. Venezuela ima u SAD-u ogromnu naftnu kompaniju CITGO (100% PDVSAe) koja je imala prije Chavezove vlade 8 refinerija,  66 teminala, naftovoda od juga do sjevera, 16.000 benziskih pumpa imenom CITGO.

Tvrdnje da će u Venezueli doći do vojne intervencije je čista komunistička propaganda. Fidel Castro je taj koji je imao ambicije i pokušao napraviti invaziju 1967. godine u Venezueli a san mu je bio osvojiti cijelu Južnu Ameriku. Priča se o američkoj invaziji, a danas u Venezueli postoji okupacija strane kubanske vojske.  Ima oko 22.000 Kubanaca raspoređenih u Ministarstvima Unutarnjih poslova, Vanjskih poslova, Zdravstva, Obrazovanja, Oružanih snaga i Obavještajne Službe, tako da je zapravo venezuelanska vlada dirigirana iz Kube. Prvo Fidel Castro, pa Raúl Castro a sada Miguel Díaz Canel. Osim što u Venezueli ima toliko kubanaca, isto ima iranaca, kineza, rusa, kolumbijskih narkoterorista FARC, ELN i dr. kao i pripadnika Hezbollah-a. U Venezueli su upetljane mafije: droge, zlata, dijamanata, coltana, urana, titana, volframa (tungsteno) i dr.

Venezuela nema nikakve ekonomske sankcije. Ako pogletate stranice Ministarstva financija SAD-a i sankcije Europske Unije, vidjet ćete da su sankcije donesene i usmjerene isključivo prema osobama korupiranog i agresorskog režima. Blokirani su im imovine i privatni računi u bankama po svjetu. A što se tiče SAD-a, ne postoji nikakav embargo ni blokada prema nafti Venezuele. Sankcije naftnoj kompaniji od 28.1.2019. su:

  1. Novac od izvoza nafte PDVSA-e u SAD bit će deponiran na račun kojem će imati pristup samo predsjednik Juan Guaidó (jer PDVSA je dugo bila sredstvo za korupciju, a razni su programi osmišljeni kako bi zlouporabili milijarde dolara PdVSA-e za osobnu korist korumpiranih venezuelanskih dužnosnika i poslovnih ljudi).
  2. SAD neće kupovati benzin ni naftne derivate od Venezuele (što imaju pravo odlučiti komu i koliko kupovati).

Ekonomska i humanitarna kriza u Venezueli je isklučivo izazvana od strane režima za dominaciju naroda. Stvorili su cijeli lanac koruptivne radnje preko uvoza hrane i lijekova, koje su prodavali isklučivo onima koji su bili upisani u partiju. Humanitarna kriza u Venezueli je počela biti vidljiva sa strane međunarodne zajednice i institucija tek od 2014. godine prije nego su počele takozvane sankcije.

Chávez je imao politiku kako obeshrabriti privatne tvrtke u Venezueli, koje su ili zatvorili ili prodali za manje od njihovih vrjednosti. Najugroženije tvrtke su građevinarstvo, agroindustrija, nafta, trgovina i hrana, uklučujući skladišta, zemljišta i stambene infrastrukture. Vlada je pozatvarala i oduzela vlast svim  informativnih medija (novina, radija, televizija). Chavez nije “nacionalizirao” nego je eksproprirao. Neki su dobili naknadu, neki samo dio naknade, a ostali ništa a to znaći otimanje. Samo od 2002. do 2012. broj ekspropriranih ili prisilno preuzetih tvrtka bilo je 1440. Od tada nema službneh podataka o broju zatvorenih l ekspropriranih tvrtka. A Maduro, prema uputsvu Kube, prijeti tvrtkama konfiskacijom ako ne snize cijene. Rezultat te politike je uništenje produktivnog sektora i zatvaranje još više poduzeća.

Nacionalizaciju naftne industrije nije proveo Hugo Chávez, već je nacionalizacija izvršena 1. siječnja 1976. za vrijeme bivšeg predsjednika Carlosa Andrésa Péreza, i stvorena je kompanija Petroleos de Venezuela, S.A. (PDVSA) koja je bila 5. nafta kompanija na svijetu. Današnji problemi naftne industrije Venezuele ukorijenjeni su u naftnoj politici Huga Cháveza od 1999. do 2013. godine. Chávez je javno priznao da je izazvao 2003. veliki štrajk sa radnika naftne industrije, zbog želje da se industrija stavi u službu vladajuće stranke. Zbog toga je te godine nezakonito otpustio gotovo 23.000 radne snage PDVSA-e, uključujući većinu vrhunskih rukovoditelja i tehničkog osoblja, što je dovelo do toga da naftna industrija ima direktore i menadžere bez znanja i zasluga, kao i nekvalificirano osoblje ali koji su odani njegovoj političkoj stranci i vladi. Oni sposobni koji su ostali od 2004. do danas su pomalo dali otkaz ili su ih izbacili. Zanimljivi podatak PDVSA-e: od 40.000 radne snage 1999. godine, danas ih ima više od 150.000.

Nikakva demokratska opcija nije pravila državni udar, jer nemaju oružja. Oružje ima samo Maduro. Ono što je i po Ustavu zajamčeno kao pravo na prosvjed dovelo je do 67.902 prosvjeda u 18 godina, većih ili manjih, a zadnjih godina 89% tih prosvjeda bilo je zbog nestašice lijekova, hrane, struje, plina, benzina i zbog nesigurnosti.

Od 2010. godine, čelnici stranaka i zastupnici legalnog parlamenta obišli su prvo cijelu Ameriku, lobirali u međunardnoj zajednici, objašnjavali stanje u Venezueli, isticali jačanje totalitarizma u zemlji, ali bezuspješno, jer se nisu mogli nositi sa korumpiranim sustavom i na međunarodnoj razini.

Parlament koji od 2016. godine ima demokratsku većinu, od prvog dana svoje inauguracije radi na zakonima koji će se provoditi kada se vrati ustavni poredak. Od kolovoza te iste godine. Madurov režim oduzeo je svim parlamentarinim zastupnicima plaće i snalaze se kako mogu. Unatoć imuniteta, nekolicinu su strpali u zatvore, gdje se nalaze još dvojica, a neki su u egzilu zbog progona, što ih nije spriječilo da i dalje rade za demokratsku budućnost Venezuele.

Sve ove godine demokratska opcija radila je i radi na planu za budućnost Venezuele a kako bi se postigao cilj moraju se ostvariti tri stvari:

  1. Prestanak uzurpacije Madurova režima
  2. Prijelazna vlada da preuzme vodstvo
  3. Slobodni i demokratski izbori u što kraćem mogućem vremenu/roku.

Prvi korak je počeo sa zahtjevom humanitarne pomoći. Humanitarna pomoć nije zaustavljena na granici iako je Madurova vojska namjestila tri kontejnera na jednom mostu kao znak moći. Postoje tri centra za prikupljanje humanitarne pomoći: jedna u Kolumbiji, druga u Brazilu a treća na Curazao. Za takvu veliku akciju, hrana i ljekovi moraju proći svu proceduru, sve granične kontrole, carinu, svi produkti moraju se rasporediti u vreće i kutije i napraviti strategiju kako bi stigli do najugroženije skupine građana. Privremeni Predsjednik Juan Guaidó je tek 12. veljače obavijestio je da će ulazak humanitarne pomoći biti 23. ovog mjeseca.

Zagreb, 21. veljače 2019.

U ime svih Hrvatskih Venezuelanaca i Venezuelanka u Hrvatskoj

Laila Zlata Fröbe

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ministarstvo branitelja reagiralo na izjave Bojana Glavaševića: ‘Širi laži na društvenim mrežama’

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Ministarstvo hrvatskih branitelja odlučilo je reagirati na, kako tvrde, lažne informacije koje su se medijskim prostorom proširile nakon objave saborskog zastupnika Bojana Glavaševića na društvenim mrežama:

Navod zastupnika Glavaševića u kojem tvrdi kako „Medved i Bedeković nisu htjeli dati roditeljima njegovateljima da u utičnicu ministarstva uštekaju razglas.“ netočan je jer Ministarstvo hrvatskih branitelja nije zaprimilo obavijest o održavanju prosvjeda ispred svoga sjedišta, niti zahtjev za ustupanjem električne energije.

Ovi navodi ne štete ugledu samo ministra Medveda, već su grubo, manipulativno oporbeno korištenje zahtjeva prosvjednika u dnevno-političke svrhe.

S obzirom na dužnost koju je obnašao u Ministarstvu, Glavašević bi morao biti svjestan kako njegove tvrdnje utječu na ranjive skupine društva i upravo on ne bi trebao koristiti poteškoće s kojima se susreću ranjive skupine u svrhu svojih političkih igara.

Također, Glavašević je naveo kako se „Matić nije bojao onoga što šatoraši imaju reći i dao im je utičnicu. Doduše, za razliku od Tome i Vesne, on se nije imao čega sramiti.“

Prvenstveno, nazivanje skupine hrvatskih branitelja „šatorašima“, omalovažavanje je koje ministar Medved, uslijed postupaka pojedinih bivših dužnosnika u Ministarstvu, svakoga dana nastoji ispraviti. Svojih postupaka se ne srami, štoviše sa svojim suradnicima čini sve da hrvatski branitelji u društvu imaju položaj kakav zaslužuju.

Odnos Bojana Glavaševića prema prosvjedu hrvatskih branitelja najbolje se očituje u činjenici kako je tijekom prosvjeda hrvatska braniteljica Nevenka Topalušić preminula, a pritom nitko od tadašnje vladajuće garniture nije osjetio moralnu obvezu ponuditi pomoć prosvjednicima.

Pozivamo sve kreatore javnog mnijenja da u obzir uzmu, prije svega, istinitost onog što u javni prostor iznose te da se zaustavi korištenje teških životnih sudbina u dnevno-političke svrhe.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

MUP reagirao na napise o Nigerijcima

Objavljeno

na

Objavio

“Izjave da hrvatska policija postupa i osuđuje pojedince zbog boje njihove kože su nedopustive i odlučno ih odbacujemo! Policija je provjerila javno iznijete navode o navodnom postupanju prema nigerijskim državljanima 17. studenog na području Zagreba.

Idućeg dana, 18. studenog, s dokumentima su se uredno odjavili iz hostela u Zagrebu i otišli!”, objavio je MUP u srijedu reagirajući na slučaj nigerijskih studenata

Njihovo reagiranje donosimo u nastavku:

“MUP je provjerio navode koji su javno iznijeti na bosansko-hercegovačkom portalu, a do sada obavljenim provjerama utvrđeno je sljedeće:

• 12. studenog ove godine je u Hrvatsku, na legalan način i uz ispunjavanje potrebnih uvjeta, ušlo petero nigerijskih državljana, a kako bi sudjelovali na međusveučilišnom natjecanju u Puli. Radilo se o voditeljici ekipe i četvorici sudionika.

• Voditeljica ekipe i jedan sudionik napustili su, nakon natjecanja na legalan način, Republiku Hrvatsku preko Zračne Luke u Zagrebu.

• Dvojica nigerijskih državljana, dvojica koja se sada spominju u bosansko-hercegovačkim medijima, su se nakon natjecanja u Puli, dan ranije od ostatka grupe, uputili u Zagreb te boravili na području grada Zagreba. Tako su se 16. studenog ove godine prijavili u hostel u Zagrebu, da bi se 18. studenog uredno, uz podmirenje svojih troškova te uzevši svoje putne isprave i ostale stvari, odjavili iz hostela i udaljili u nepoznato. Dakle, kao potpuno netočnu odbacujemo iznijetu tvrdnju da su im dokumenti ostali u hostelu i da su policijski službenici PU zagrebačke postupali prema njima. Ističemo kontradiktornost u iznijetim izjavama prema kojima su policijski službenici 17. studenog ove godine navodno postupali prema njima, a činjenica je da su se 18. studenog (dakle, dan kasnije!) uredno odjavili iz hostela u Zagrebu. Policija nije evidentirala njihov legalan izlazak iz RH, niti su policijski službenici koji rade na poslovima suzbijanja nezakonitih migracija, postupali prema osobama s tim imenom i prezimenom.

• U odnosu na petog sudionika grupe, utvrđeno je da je 17. studenog ove godine napustio smještaj u Puli te pokušao u dva navrata preko graničnih prijelaza napustiti RH odnosno ući u Sloveniju. Slovenski granični policajci u oba su mu navrata odbili ulazak zbog neposjedovanja Schengenske vize. Nakon tih pokušaja prelaska granice, nigerijski je državljanin 18. studenog pristupio u službene prostorije I. Policijske postaje Zagreb-Centar te prijavio gubitak putne isprave. Nigerijskom državljaninu je ponuđeno kontaktirati njegovo veleposlanstvo, ali je on to odbio. Obzirom na to da mu je viza istekla 17. studenog ove godine, nakon provedenog upravnog postupka, izdano mu je Rješenje o protjerivanju s rokom napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP) od 14 dana. Međutim, navedeni nigerijski državljanin nije napustio Hrvatsku već se 27. studenog vratio u I. Policijsku postaju u Zagrebu te tamo izrazio namjeru za traženjem međunarodne zaštite u RH. To mu je omogućeno te se trenutno nalazi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu u statusu tražitelja azila. Napominjemo da je tom prilikom predočio putnu ispravu za koju je ranije prijavio gubitak.

Svi nigerijski državljani imali su povratne aviokarte za 17. studenog ove godine. Dvoje ih je koristeći se aviokartama u sljedećim danima napustilo Hrvatsku, dok je ostalo troje propustilo priliku legalno izići iz Hrvatske. Navedena činjenica izaziva sumnju u stvarnu namjeru njihova dolaska i boravka u Hrvatskoj.

Naime, policijski su se službenici, tijekom pojačana postupanja u suzbijanju nezakonitih migracija, i prije susretali s pokušajima, ali i zlouporabama sudjelovanja ili navodnog sudjelovanja na sportskim natjecanjima u Republici Hrvatskoj. Jedan je to od načina kako strani državljani trećih zemalja, nakon legalnog ulaska u RH i nakon sudjelovanja u aktivnosti za koju je ishodovana dozvola, potom nezakonito nastavljaju svoj put prema zemljama odredišta u Europi.

Ove godine zabilježeno je devet odbijanja ulaska državljanima Nigerije na graničnim prijelazima, zbog neudovoljavanja uvjetima ulaska u RH”, nalazi se među ostalim u priopćenju Ministarstva unutarnjih poslova RH.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari