Connect with us

Intervju

U Betlehemu će se graditi crkva posvećena Hrvatskim svecima i blaženicima

Objavljeno

on

Fra Tomislave, vi ste gvardijan samostana na Svetom Duhu, i vikar vaše provincije. Često običnom čovjeku nije jasno tko je to gvardijan, i koje su dužnosti gvardijana u samostanu? Možete li nam nešto reći o službama koje su vam povjerene u vašoj redovničkoj zajednici?

Gvardijan je kao što mu ime na latinskom kaže čuvar, ali ne samostana ili zgrade, već redovnika, franjevaca koji žive u samostanu. Dobro ste rekli da je gvardijan poglavar jedne franjevačke zajednice. Tako sam i ja proteklih 7 godina u toj odgovornoj i zahtjevnoj službi, budući da je Samostan Svetog Duha franjevaca konventulaca u Zagrebu najveće i najbrojnije bratstvo naše Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. U samostanu smo 24-ica redovnika različite dobi. Najstariji svećenik redovnik ima 83, a najmlađi 20 godina.

Recite nam nešto o sebi, o svom životnom i redovničkom putu. Kako ste uspjeli ostvariti redovničko i svećeničko zvanje? Tko su vam bili uzori kao dječaku, a sada kao zreloj osobi?

Iza sebe imam i svećeničkog i redovničkog „staža“. Iako su godine danas relativan pojam, ali mogu reći da sam u samostan ušao kao redovnički kandidat s 14 godina i da mi ide već 32. godina otkako sam u samostanu. Govoreći o pozivu mogu reći da postoje oni naravni i nadnaravni motivi koji određuju poziv. Zahvalan sam krasnim i predanim svećenicima, koji su djelovali u mojoj rodnoj župi sv. Josipa Radnika u Sisku-Galdovo, kao i sestrama milosrdnicama, koje su mi bile katehistice na župnoj katehezi. U vrijeme moje mladosti nije bilo interneta, mobitela i sličnih stvari, već je igra i provođenje vremena bilo vezano uz igralište ili Crkvu. Nikad nisam bio dobar nogometaš, pa sam „ preskakao“ sport. U Crkvi sam se našao i doživio tolike lijepe trenutke, da mi je župna zajednica bila poput drugog doma. Na tome sam zahvalan, jer me to i odredilo i potaknulo na odabir redovničkog i svećeničkog poziva.

Dakako, bilo je trenutaka kad sam se kao osnovnoškolac znao i porječkati, čak jednom i jako posvađati s kapelanom. Nakon jedne takve svađe prestao sam ići u Crkvu. Imao sam tvrdoglavu narav i bio sam uporan.

Tvrdoglavost je možda omekšala tijekom godina, ali pozitivna upornost je i dalje prisutna. No, srećom neodlazak u Crkvu je prestao, a ja sam odlučio otići u Dječačko sjemenište, postao bogoslov, a kasnije i 2000. godine zaređen sam za svećenika.

Vi ste često vodili hodočašća u Svetu zemlju. Opišite nam, molim vas svoje osobne impresije i dojmove mnogih hodočasnika koji su s vama putovali u Izrael?

Da budem iskren više niti ne brojim koliko sam puta posjetio Svetu Zemlju prateći hodočasnike. S odlascima u Svetu Zemlju susreo sam se prvi puta na jednom hodočašću Zadarske nadbiskupije 2006. godine, kada je hodočastio tadašnji zadarski nadbiskup Ivan Prenđa sa svojim svećenicima, redovnicima i redovnicama. Biblijski vodič bio je dr. Adalbert Rebić, kojeg sam još tada doživio kao svoga profesora, a uskoro prijatelja i učitelja koji mi je otkrio Svetu Zemlju, Jordan, Izrael, Libanon i Egipat.

Na tome sam mu neizmjerno zahvalan. Kao njegov pratitelj bio sam u Svetoj Zemlji desetak puta, deset tjedana, a on mi je kroz recimo to i tako intenzivan susret s Biblijom, arheologijom, lokalitetima probudio ljubav prema zemlji po kojoj je naš Gospodin hodao. Poslanju vodiča ostao sam vjeran do danas, a hodočasnici koji su sa mnom putovali vjerujem da su zadovoljni što su i oni prošli zemljom, koja je nadahnuće kako nama kršćanima, tako i drugim monoteističkim religijama. Uvijek mi je lijepo čuti da poslije posjeta Svetoj Zemlji hodočasnici drugačije percipiraju Sveto pismo, ali i liturgiju. Zaljube se u Božju riječ, a to je doista i svrha hodočašćenja, slijediti stope našeg Gospodina i živjeti Sveto evanđelje.

Ono što me najviše zanima je činjenica da će se u Betlehemu graditi crkva posvećena Hrvatskim svecima i blaženicima. Čija je to ideja?

U javnost su ovih dana došle informacije da uskoro započinje rekonstrukcija Pastirskih polja u Betlehemu, te da će to i za Hrvate predstavljati radosni izazov. Mediji su podigli nepotrebnu prašinu oko projekta koji već traje od 2018 godine. Kad se počelo s projektom o njemu je prvi pisao Katolički tjednik iz Sarajeva, u intervjuu kojeg je obavio sa mnom urednik Josip Vajdner, dok se drugi nitko nije interesirao. Hvala im na tadašnjoj i današnjoj podršci tome!

Naime Franjevačka kustodija Svete Zemlje odlučila je 2018. godine rekonstruirati područje Betlehemskih poljana (mjesto uz grad Betlehem). Poznajući Kustosa Svete Zemlje fra Francesca Pattona OFM i koordinatora projekta gvardijana samostana Svetog Spasitelja u Jeruzalemu fra Marcella Ariela Cichinellija OFM predložio sam da i Hrvati kao nacija budu uključeni u projekt. Napominjem da su franjevci već imali obećanja u to vrijeme od strane Poljaka, Argentinaca, Španjolaca, Kolumbijaca i Talijana da žele participirati u projektu, te da je sretnom okolnošću za vrijeme posjeta fra Cichinellija i fra Siniše Srebrenovića u Zagrebu 2018. godine načelno dobivena suglasnost da bi i Hrvati mogli dobiti mogućnost uključivanja u projekt. Samo da bi materijal: kamen, drvo, umjetnička djela došla iz Hrvatske, a da umjetnici da budu naši sunarodnjaci iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prihvatili su. Intencija mi je bila da to bude svehrvatski projekt. U misli mi je došao entuzijazam koji je davne 1937. godine vladao u našem narodnom korpusu, kada se pripremalo otvaranje kapelice i blagoslov oltara blaženog Nikole Tavelića na Maslinskoj gori, u Jeruzalemu. Tada je tadašnji zagrebački nadbiskup pošao u Jeruzalem i posvetio je kapelicu i oltar, a u oltar su položeni svesci sa 100.000 potpisa Hrvata kao svojevrsna molitva. Od tada pa do danas bilo je nekoliko pokušaja da se pozicioniramo na svetim mjestima, ali s malo uspjeha. Postavljeno je doduše nekoliko mozaika u čast Majci Božjoj u Nazaretu: (M.B. Bistrička 1976., M.B. Konđilska 2012., M.B. Trsatska 2016., M.B. Sinjska 2018.) To je predivno za vidjeti u cintoru bazilike Navještenja Gospodinova u Nazaretu. Ponosom smo ispunjeni kad zastanemo kraj tih mozaika. Volio bih, kad bi uskoro osvanuo lik M.B. Voćinske, ali to je još u planovima!

Nakon što smo saznali da je prihvaćena inicijativa, počeo sam sa kontaktima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Gledajući to pred potresno i pred pandemijsko vrijeme osjećao sam veliku potporu i zalaganje nekolicine ljudi. Neki su pomagali financijski, neki molitveno, a lijepi broj se predbilježio za buduće unutarnje uređenje kapelice, da bude izražajni kulturni i sakralni biser i najljepši dar uređenja buduće kapelice. Kamen temeljac blagoslovio je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić 10. veljače 2020. godine. Temeljni kamen je uzet od kamena zagrebačke katedrale i tako ima i simboličku vrijednost.

Sada mogu otkriti da sam primio obećanje da će jedan poduzetnik darovati klupe za 220 osoba. Hrvati iz bosanske Posavine darovat će raspelo od hrastovine (Abonos) – stare 2000 godina, izvučene iz rijeke Save. Janjevci će darovati srebro za budući lik Majske Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice glavnog grada svih Hrvata. Vjernici istočnog dijela Zagreba darovali bi oltar i ambon. Mozaike svetaca i blaženika hrvatskog naroda darovale bi biskupije i redovničke zajednice iz kojih dolaze naši Božji ugodnici. Kipove sv. Jeronima Dalmatinca i sv. Nikole Tavelića darovat će vjernici iz Dalmacije. Liturgijsko ruho žele darovati časne sestre…

Kapelica će biti dar Hrvatskog naroda izgrađena uz potporu Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Osobitu zahvalnost ovim putem izričem premijeru Andreju Plenkoviću i ministru Gordanu Grliću Radmanu, koji su prepoznali projekt i dali mu svesrdnu podršku. Mišljenja smo da se Republika Hrvatska poput drugih država treba, ali i može uz pomoć sunarodnjaka predstaviti na pozornici svijeta. Oduvijek smo njegovali kulturu, ne niječemo svoj identitet, želimo suradnju s zajednicom naroda i nacija jer je to vrlina budućnosti zasnova na općeljudskoj razini. To nas treba odlikovati pozicioniranjem i doprinijeti nacionalnoj prepoznatljivosti u međunarodnim okvirima.
Planove i detaljan troškovnik za kapelu (350m2 ili 200 sjedećih mjesta) napravio je tim arhitekata Franjevačke kustodije Svete Zemlje, koji su detaljno isplanirali cijelo područje Pastirskih poljana na kojem se treba graditi šest kapela za potrebe sve većeg broja hodočasnika u Svetoj Zemlji. U razgovoru s nadležnima, otišli smo najdalje od svih potencijalnih ponuditelja. Hrvatska kapela bit će najveća i dobit će centralno mjesto.

Jesu li sve potrebne dozvole za gradnju crkve dobivene bez većih problema, ili je bilo teškoća vezano za građevinsku dozvolu?

Sretna okolnost je da je zemljište na Betlehemskih poljanama već dva stoljeća u vlasništvu Franjevačke kustodije Svete Zemlje, koja je ishodila sve potrebne dozvole kod uprave za arheologiju, ali i kod upravnih tijela Betlehema. Cjelokupni projekt revitalizacije spomenutog prostora koji uključuje prilaze, šest kapela, prihvatni centar za hodočasnike i turiste, sanitarne čvorove, centar za prihvat mladih procijenjen je na 7,5 milijuna dolara. Teren za hrvatsku kapelu je osiguran, a „papirologija“ je uredno riješena. Projekt potpisuje tim španjolskih arhitekata, koji su svojim rješenjem oblikovali vanjski dio građevina, dok je unutrašnjost prepuštena pojedinim nacijama. Nakana je da se svi sadržaji, kako oni liturgijski, a tako i servisni prilagode postojećoj kapelici Anđela, koju su 1954. sagradili Kanađani. Kao što i sami primjećujete pojedine nacije su djelatne i daju svoj doprinos u raznim povijesnih razdobljima. Sada i mi kao nacija dobivamo svoj prostor.

Koliko dugo bi mogla potrajati gradnja crkve posvećene hrvatskim svecima i blaženicima?

Ukoliko sve bude dobro planira se kompletni dovršetak kapelice do kraja 2022. godine, ali ima naznaka da bi to moglo biti i prije.
Za kraj recite nam fra Tomislave, koju biste poruku imali protivnicima izgradnje kapelice na Betlehemskim poljanama.

Držim da je mali broj protivnika, a da „ovisni mediji“ stvaraju klimu da je to većina ljudi. Imam egzaktne podatke da velika većina naših ljudi u domovini i svijetu podržava izgradnju kapelice Hrvatskih svetaca i blaženika. Silni napadi zadnjih dana doprinijeli su raspoloženju da se još više ljudi želi uključiti i darovati za unutarnje uređenje kapele. Stoga svi koji žele darovati, pa makar i jednu kunu, to mogu učiniti na broj računa:

Samostan Svetog Duha, Sveti Duh 31, Zagreb HR4524020061100908284.

Imena svih dobročinitelja bit će pohranjena ispod oltara nove kapelice. Sveti Pavao je prekrasno napisao: Propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!

Trebamo biti optimistični i ne dati se obeshrabriti. Iako nas razne nedaće pogađaju, Hrvati su, i to oni neznatni i nepoznati znali prepoznati ono što je istinito, vrijedno. Nitko ne radi za plaću propadljivu, već se dajmo nositi riječima blaženog Alojzija Stepinca, koji ujarmljen od bezbožnika svjedoči: „U ljubavi naspram roda hrvatskoga ne dam se natkriliti od nikoga!“.

Te riječi i mene nadahnjuju u mom služenju našem narodu, a na slavu Svevišnjega. Zato sam i uspio u postavljanju spomenploče bosanskim Hrvatima Pavlu, Antunu i Jakovu, koji su 1681. godine kupili Getsemanski vrt od muslimana i darovali ga franjevcima. Uskoro se nadam i postavljanju dvaju kipova u Jeruzalemu: sv. Nikoli Taveliću, zaštitniku franjevačke kustodije Svete Zemlje i sv. Jeronimu Dalmatincu, koji je dar naše Splitsko-Dalmatinske županije i Pučišća o 1600. godini njegove smrti.

Vama hvala na mogućnosti da predstavim što sve radimo u Svetoj zemlji, a samo s jednom nakanom da kao kršćani svjedočimo ljubav prema Gospodinu Isusu, te budemo bliski njegovoj Domovini, braći franjevcima i kršćanima, koji ondje žive. Bez kršćana Sveta zemlja postala bi muzej. Stanimo uz njih i pružamo im podršku!

Razgovor vodio: Vladimir Trkmić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR