Connect with us

BiH

U BiH rafal u vojnike i napad na generala nisu svima terorizam

Objavljeno

on

Klasičan terorizam. Svi znaju da je on na djelu, osim Tužiteljstva koje napad na generala vidi kao remećenje javnog reda i mira.

[ad id=”93788″]

Točno prije 20 godina s naslovnica je vrištalo “Rat je gotov”. Potpisan je Daytonski sporazum koji je u BiH zaustavio rat i donio nesavršeni mir. Njegova 20. obljetnica “proslavljena” je na krvav način. Vehabija je ubio dvojicu vojnika, Srbina i Bošnjaka, u Sarajevu, a iznad Mostara u tunelu je “topovski udar” bacio Bošnjak iz državne tajne službe (OSA) na Hrvata, načelnika Oružanih snaga u BiH Antu Jeleča. Napadi su doživljeni još dramatičnije jer su se dogodili nakon masakra u Parizu. U sve se, nakon diverzije na “prvog vojnika BiH”, uvukao strah. Kada on nije siguran, tko jest. Upravo je to i bio cilj onima koji su ubijali i zastrašivali. Klasičan terorizam. Svi znaju da je on na djelu, osim Tužiteljstva koje napad na generala vidi kao remećenje javnog reda i mira. Hrvate su ovi događaji podsjetili na atentate kada su ubijeni njihov general Vlado Šantić i doministar policije Jozo Leutar. Nikada nisu otkriveni nalogodavci.

BiH nikako da izvuče pouke iz ovakvih događaja. Zaboravlja se kako u napetim vremenima pojedinačno međunacionalno ubojstvo, osobito u Sarajevu, može završiti masovnim krvoprolićem. Okidač za posljednji rat u glavnom gradu BiH bio je kada je pripadnik Zelenih beretki Ramiz Delalić Ćelo ubio (1992.) srpskog svata Nikolu Gardovića. Ishod – u BiH oko 100.000 poginulih i dva milijuna raseljenih. Kada je pak pripadnik Mlade Bosne Srbin Gavrilo Princip izvršio atentat (1914.) na Franza Ferdinanda, počeo je Prvi svjetski rat. Posljedice – 20 milijuna mrtvih vojnika i civila.

U povijesnom kontekstu sagledavanje prošlotjednih događaja, kada je islamski radikal ubio srpskog i bošnjačkog vojnika, te napad bošnjačkog obavještajca na hrvatskog generala doimaju se zastrašujuće. Tužiteljstvo, politika, mediji i cijelo društvo moraju žestoko uzvratiti na ove zločine. Javnost treba senzibilizirati kako ovo nije napad jedne nacije na drugu, već je riječ o terorizmu čije su svi žrtve podjednako. Kršćani ne smiju pojedinačne zločine koje neki rade uime Alaha poistovjećivati s islamom, baš kao što u osudi svetih ratnika moraju prednjačiti upravo vjernici islamske vjeroispovijesti. Ne u moje ime, bio bi poželjan masovni bunt Bošnjaka.

Nažalost, ubijanje i zastrašivanje ljudi druge nacionalnosti i različito tumačenje takvih djela obilježilo je ne samo rat nego i poraće u BiH. Ono što je za jedne zločin, za druge je herojstvo, a za treće incident. Takva tumačenja događaja i ljudi, prošlosti i budućnosti svezala su BiH u Daytonsku luđačku košulju. Vrijeme je za nove sporazume. Oni se najprije moraju iskreno dogoditi među narodima. Mora se pronaći “kemija”. Možda je čak ima i u prošlotjednim teškim danima. Koji umjesto povoda za nove sukobe mogu postati pokretači svenarodne pomirbe. Takav sporazum sigurno želi potpisati više od 99 posto bh. stanovnika. Konačno tri mrtva potpisa na Daytonu treba zamijeniti s 3,8 milijuna živih u BiH.

Jozo Pavković/VecernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari