Pratite nas

Politika

U BiH stvorena ‘kasta’ nesposobnih političara koji opet žele u fotelje

Objavljeno

na

”Za izbore listopadu u Bosni i Hercegovini je prijavljeno ukupno 7725 kandidata/kinja. Od tog broja, njih 488 je već obnašalo funkcije na županijskom, entitetskom ili državnom nivou u proteklom mandatu, što znači da se na ovim izborima ponovo kandidiralo čak 61% osoba koje su bile na funkcijama u proteklom mandatu”, pokazala je analiza kandidatskih listi koju su napravili Transparency International BiH, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) i UG ‘Zašto ne’, uz podršku 15 organizacija civilnog društva iz različitih krajeva BiH.

Analizom kandidatskih listi ove organizacije žele informirati građane Bosne i Hercegovine s informacijama o uključivanju na kandidatske liste i izborni proces kandidata/kinja koji su u prethodnom mandatu obnašali odgovorne funkcije u institucijama vlasti, te na taj način snose dio odgovornosti za stanje u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina, navedeno je u priopćenju ‘UG Zašto ne’.

‘Ponovljeni’ kandidati opet u fotelje?

‘’Stranke koje su činile vlast na entitetskom i državnom nivou (SDP, SDA, NSRzB, HSP, SNSD, SP RS, DNS, SBB, SDS, HDZ BiH i HDZ 1990), zajedno sa svojim koalicijskim partnerima kandidirale su ukupno 3642 kandidata i kandidatkinje, od čega su njih 395 u proteklom mandatu već obnašali/e funkcije. U postotcima izrečeno stranke koje su sudjelovale u vlasti kandidirale su 10,8 % kandidata/kinja koji su već bili na nekim funkcijama u prethodnom mandatu”, navedeno je u analizi.

Ono što je zanimljivo jeste da je većina ovih kandidata/kinja dobro pozicionirana na listama stranaka, te su upravo oni u velikom broju slučajeva najvidljivije osobe u kampanjama stranaka, što pokazuje da ih stranke favoriziraju u odnosu na ostale kandidate/kinje.

”S ovakvom strukturom izbornih lista, stiče se dojam da upravo ‘ponovljeni’ kandidati/kinje imaju veće šanse da osvoje neku od funkcija, to jest da ostanu na funkcijama koje su već obnašali. S druge strane, novi, a posebno mladi kandidati/kinje, uglavnom se koriste za popunjavanje mjesta na listama i privlačenje glasova”.

SDP ima najviše ‘ponovljenih’ kandidata

Najviše ‘ponovljenih’ kandidata/kinja ima SDP, koji na svojim listama ima čak 103 osoba koje su obnašale neku funkciju u proteklom mandatu, što čini 17,3 % od ukupnog broja kandidata/kinja na listama ove stranke. SDA je na ovim izborima kandidirala 79 osoba koje su već obnašale neku funkciju u ovom mandatu, što čini 17,3% kandidata/kinja na listama ove stranke, s obzirom da ona ima manji broj ukupno kandidiranih osoba. U postotcima, stranka koja je kandidirala najviše osoba koje su obnašale neku funkciju u mandatu 2010-2014 je SNSD, sa 17,6% ‘ponovljenih’ kandidata/kinja. Ova stranka je kandidirala ukupno 227 osoba, od čega je 40 kandidata/kinja koji su bili na nekoj od funkcija u prethodnom mandatu.

Od ostalih stranaka koje su sudjelovale u vlasti na entitetskom i državnom nivou u BiH u mandatu 2010. – 2014., najviše kandidata/kinja koji su bili na nekoj od funkcija u prethodnom mandatu ima HDZ BiH sa koalicijskim partnerima (63 ili 14,25%), a zatim slijede SBB (33 ili 8%) Narodna stranka “Radom za boljitak” (22 ili 5,51%), HDZ 1990 (20 ili 5,68%), SDS (19 ili 13,67%), DNS sa koalicionim partnerima (6 ili 3,24%), SP RS (3 ili 2,14%) i HSP sa koalicionim partnerima, sa 7 kandidata ili 2,34% od ukupnog broja kandidiranih osoba.

Od stranaka koje nisu sudjelovale u vlasti u mandatu 2010. – 2014., najviše kandidata/kinja koji su bili na nekoj od funkcija u proteklom mandatu ima Stranka za BiH (19 ili 5,23%), a slijede je PDP u koaliciji s NDP-om sa 11 ili 4,53% kandidata/kinja. Demokratska fronta ima 9 ‘ponovljenih’ kandidata/kinja, što je 2% ukupnog broja kandidata/kinja Demokratske fronte.

U BiH stvorena ‘kasta’ nesposobnih političara

”Na osnovu činjenice da se na listama stranaka ponovo našlo 488 od 794 osobe koje su bile na funkcijama tijekom proteklog mandata, vidi se da se u Bosni i Hercegovini stvorila posebna “kasta” političara/ki, kojima je politika postala profesija, jer nemaju drugih kompetencija”, navodi se.

Nažalost, rezultati njihovog dosadašnjeg rada pokazuju da sasvim sigurno nemaju ni kompetencija za vođenje Bosne i Hercegovine. Ukoliko se uzmu u obzir samo liste stranaka koje su bile najuspješnije na izborima 2010. godine (SDA, SDP i SNSD), vidi se da je na njihovim listama skoro svaka peta osoba već obnašala neku funkciju u proteklom mandatu, što pokazuje da vladajuće stranke nemaju nikakve ambicije da promjene smjer svoje politike, koja je dovela do toga da Bosna i Hercegovina zaostaje za svim zemljama u regiji po svim bitnim pitanjima.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Plenković: Oporba mi je djelovala kao razrijeđena kamilica na sjednici Sabora

Objavljeno

na

Objavio

Premijer Andrej Plenković u četvrtak je na sjednici Vlade ocijenio da je oporba na aktualnom satu u Saboru bila kao “razrijeđena kamilica”, a također je najavio predstojeće korake koje će Vlada postići u sklopu rada na sprječavanju nasilja u obitelji.

Govoreći o napretcima postignutima u borbi protiv nasilja u obitelji, premijer je na početku sjednice Vlade podsjetio na završeno javno savjetovanje o Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji.

“U ovom trenutku svi će ti doprinosi koji su stigli u javnom savjetovanju biti analizirani, a intenzivno radimo na uvođenju nacionalne SOS linije za prijavu nasilja u obitelji”, izjavio je dodavši da je nakon susreta i edukacije operatera izrađen i naputak o postupanju u slučaju prijave nasilja u obitelji na liniji 112.

Najavio je održavanje sastanka s predstavnicima županija kojemu je cilj osiguranje postojanja sigurnih kuća u svakoj županiji u Hrvatskoj, te da će Ministarstvo državne imovine napraviti analizu lokacija u državnom vlasništvu temeljem kojih će pomoći u nastojanju da svaka županija ima odgovarajuću sigurnu kuću.

Kazavši da se kroz stručne skupine radi na izmjenama Kaznenoga zakona i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Plenković je zaključio da je iskorjenjivanje obiteljskog nasilja prioritet međuresornog djelovanja Vlade.

Oporba na aktualnom satu kao razrijeđena kamilica

Osvrnuvši se na zastupnička pitanja na jučerašnjem aktualnom satu 12. sjednice Hrvatskog sabora, premijer je ocijenio da je oporba bila kao “kao razrijeđena kamilica”.

“Čak ni u ovoj kampanji za EU parlament nisu imali ni interesa o europskim temama, ali to je sve u okvirima očekivanja”, kazao je Plenković dodavši da je aktualni sat prošao zaista mirno.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Geopolitika

Dijanović: Hrvatskoj treba suradnja s Kinom

Objavljeno

na

Objavio

Toby Melville/Reuters

Kinesko ekonomsko čudo“, jedna je od čestih sintagma koju posljednjih godina možemo čuti na medijskoj i političkoj međunarodnoj sceni. Pritom se nerijetko zaboravlja kako je kineska civilizacija starija od pet tisuća godina i da je do početka 19. st. Kina predstavljala najveću svjetsku ekonomiju s udjelom u globalnome BDP-u od oko 40 posto. Porazi u Opijumskim ratovima u 19. stoljeću, praćeni nametanjem niza neravnopravnih sporazuma od strane zapadnjaka, poglavito od Velike Britanije, kojima se pridružio i susjedni Japan, doveli su do „stoljeća poniženja“, u kojemu su Kinezi, nakon tisuća godina uvjerenosti u vlastitu premoć, postali marioneta u međunarodnim odnosima, što je dovelo do velikih trauma u kineskome narodu.

Nakon revolucije 1949. komunisti preuzimaju vlast u Kini, što je posljedično dovelo do uspostave bliskih odnosa s komunističkim SSSR-om. No djelovanjem američke politike i diplomacije, u čemu su ključnu ulogu imali Henry Kissinger (1971. uspostavlja diplomatske odnose s Kinom s ciljem izolacija SSSR-a) i Richard Nixon, koji je 1972. posjetio Kinu, došlo je 1978. do odvajanja Kine od SSSR-a. Uz američku pomoć Kina od tada započinje reforme u smjeru preorijentacije ekonomije na tržišne principe. Socijalno-tržišna ekonomija omogućila je Kini visoke stope gospodarskoga rasta, a snažno otvaranje prema svijetu nakon 2000. omogućilo joj je nastavak visokoga rasta koji traje sve do danas. Očito, Kina se vraća onamo gdje je bila do početka 19. st.

Pojas i put

Kineski predsjednik Xi Jinping 2013. predstavio je inicijativu „Pojas i Put“ (eng. Belt and Road), veliku kinesku razvojnu strategiju za 21. st. kojoj je cilj infrastrukturnim projektima (željeznice, autoceste, mostovi, plinovodi, luke, zračne luke, telekomunikacijske mreže) povezati Aziju, Afriku i Europu, a novi „Put svile“ uključuje i suradnju na planu industrije, financija, energetike i visokih tehnologija. Na „Pojas i Put“, kao globalnu projekciju kineske ekonomske i političke moći („globalizacija na kineski način“), američki establišment gleda kao na geopolitičku zavjeru i polugu koja će Kini osigurati globalnu hegemoniju.

Razvoj visokih tehnologija (zapad često Kinu optužuje za krađu intelektualnoga vlasništva) razrađen je u konceptu „Kina 2025.“, koji predstavlja državni prioritet broj 1. Kina želi postati svjetski predvodnik u razvoju visokih tehnologija i ne čudi stoga što su američkim taksama pogođeni upravo proizvodi iz koncepta „Made in China 2025.“ koji uključuju informacijsko-komunikacijske tehnologije, robotiku, svemirsku industriju, tzv. internet stvari itd. Svima je vjerojatno najpoznatiji slučaj Huaweia koji je najsnažnije na udaru američke konkurencije.

Ekonomsko jačanje dovelo je do i snažne modernizacije vojske, pa Kina već danas ima drugi najveći proračun na svijetu. To je osnažilo kineske ambicije u Istočnome i Južnome kineskom moru. Kineski predsjednik Xi Jinping početkom ove godine kineskoj je vojsci poručio da mora biti „spremna za borbu i rat.“ Uz Istočno i Južno kinesko more, potencijalni sigurnosni problem je i situacija s Tajvanom.

Američki „Pivot to Assia“ i kineski „16+1“

Postoje naznake da su SAD i Kina pred potpisivanjem trgovinskoga sporazuma, no dugoročno gledano, nema baš nikakve dvojbe da će Kina predstavljati najvažnijega američkog konkurenta za globalnu dominaciju (tzv. Tukididova zamka). Toga je bila svjesna još i Obamina administracija koja je proklamirala strateški zaokret prema azijsko-pacifičkoj regiji, regiji najvećega gospodarskog rasta, poznat kao „Pivot to Assia“. Pojedini protagonisti američke „duboke države“ zalažu se za trostruko „obuzdavanje“ Kine, Rusije i Irana, no svjesni su da će im ta politika najteže proći s Kinom jer SAD ovisi o kineskom financiranju njihova deficita.

Kineski utjecaj posljednjih godina sve više jača i u Europi, najviše Inicijativom „16+1“ koja okuplja 11 članica EU-a, 5 kandidata i potencijalnih kandidata za članstvo i Kinu s kojom sve više jačaju trgovinske veze. U posljednjem izvješću Münchenske sigurnosne konferencije ističe se kako Kina postaje sve snažniji igrač i na Balkanu. U investicijama na Balkanu svakako prednjači Srbija gdje je Kina u 23 projekta uložila preko deset milijarda dolara: od metaloprerađivačke industrije i industrije oružja do infrastrukturnih projekata. Visoke investicije Pekinga postoje i u Mađarskoj gdje je uloženo oko 4 milijarde dolara. Od država srednjoistočne Europe ističe se Poljska s 3 milijarde dolara, što je posebno zanimljivo jer je Varšava jedan od glavnih strateških partnera Washingtona u Europi.

Peking investicije ne uvjetuje mistikom ljudskih prava

Prošloga tjedna, u utorak, u Bruxellesu je održan sastanak na vrhu EU-Kina na kojemu se raspravljalo o spornim temama. Kineski premijer Li Keqiang nakon toga je stigao u posjet Hrvatskoj. Drugi najmoćniji čovjek kineske politike sastao se hrvatskim državnim vodstvom, a potpisano je i više bilateralnih sporazuma. U Dubrovniku je održan deveti summit Inicijative „16+1“. U pratnji kineskoga premijera bilo je 400 kineskih poduzetnika i partnera koji su sa 16 zemalja srednje i jugoistočne Europe dogovarali poslovne aranžmane.

Ono što upada u oči u posjetu kineskoga premijera Keqianga Hrvatskoj vrlo dobra je informiranost o našoj državi pa je uoči posjeta kineski premijer naveo brojne izume i dostignuća Hrvatske u povijesti. Analitičari ističu kako je to kineski način pridobivanja simpatija neke države i način iskazivanja poštovanja. Ono što kineske investicije razlikuje od zapadnih činjenica je da Peking svoja ulaganja ne uvjetuje mistikom ljudskih prava (logično za društveno komunističku državu), tj. ljudskopravaškim zahtjevima koji često služe kao najobičnije sredstvo ucjene.

Prilika za intenziviranje ekonomske suradnje s Kinom

Hrvatska je do sada zanemarivala izvozni potencijal kineskoga tržišta i općenito suradnju s Kinom (čijih je 250.000 turista prošle godine posjetilo Hrvatsku). Trgovina između dviju država iznosi tek jednu milijardu dolara. Od članica EU-a, jedino Cipar i Latvija ostvaruju manji izvoz u Kinu. Tek malo više od 1 posto izvoza Hrvatske otpada na Kinu, dok je uvoz gotovo 5 posto. Manja Slovenija izvozi nekoliko puta više u Kinu, i to uglavnom visokotehnološke proizvode. Projekt izgradnje Pelješkoga mosta (prvi projekt sufinanciran EU sredstvima koji realizira Kina) predstavlja dobru priliku za intenziviranje ekonomske suradnje s Kinom i za zauzimanje bolje pozicije na novome Putu svile koji će težiti najmanje 900 milijarda dolara.

Nakon posjeta kineskoga izaslanstva Hrvatskoj spominju se i novi mogući projekti kao što su luka Rijeka te izgradnja željezničke pruge Zagreb-Rijeka. Kineski je premijer Keqiang izjavio kako smo „iako geografski udaljeni, spremni zbližiti svoja srca i otvoriti dijamantno razdoblje u našim odnosima.“ Ako zanemarimo patetiku, potencijali za snažniju suradnju svakako postoje, a Hrvatska bi se pritom trebala fokusirati i na visokotehnološke proizvode jer narativ o „sirevima, tunama i mlijeku“ koji često dominira kad se govori o suradnji s Kinom, ne izgleda previše ozbiljno.
Suradnju s Kinom najviše kritiziraju države koje s njom najviše surađuju

Kad je u pitanju suradnja s Kinom, onda velike države poput SAD-a, Njemačke, Velike Britanije i Francuske često vole manje države srednjoistočne Europe i Balkana optuživati za sudjelovanje u kineskoj infiltraciji u Europu i za stvaranje ovisnosti od Kine. Nedavno se inicijativi „Pojas i put“ pridružila i Salvinijeva Italija, kao prva članica iz zemlja G-7, pa se tako i Rim našao pod optužbama Njemačke. Njemački ministar vanjskih poslova vrlo je oštro kritizirao talijanski potez: „Ako neke zemlje vjeruju da mogu sklapati unosne poslove s Kinezima, doživjet će čudo i jednoga dana se probuditi u ovisnosti.“

Pritom je zanimljivo da suradnju manjih država (ili čak i Italije) s Kinom ne kritiziraju one države koji bi se same grozile suradnje s Pekingom i koje svojim primjerom pokazuju da ne žele suradnju sa „zemljom koja krši ljudska prava“. Ne, najviše kritiziraju upravo one države koje imaju najveću suradnju s Kinom, tešku desetine ili stotine milijarda dolara! Komentirajući optužbe za prokinesku orijentaciju, češki predsjednik Miloš Zeman rekao je: „Njemačka kancelarica Angela Merkel bila je u Kini osam puta pa je ona onda bolji kineski agent od mene.“

Sinocentrizam

Jačanje kineske globalne moći kod mnogih zapadnih aktera stvara strah od kineskih imperijalističkih ambicija, a u tomu se kontekstu posebno govori o „kreditnome imperijalizmu“. No Kinezi imaju poseban način gledanja na svijet i povijest koji je bez osnovnoga poznavanja sinologije teško shvatljiv umu zapadnog čovjeka. Kina ne želi imperijalizam, nego sinocentrizam.

Ne želi svjetsku vlast, nego da ju svi priznaju kao glavnu osovinu i iskažu joj pripadajuće počasti. Kao što objašnjava dobar poznavatelj Kine dr. sc. Branimir Vidmarović: „U svijetu sinocentrizma, Centralno kraljevstvo rasprostire svoja bogatstva i blagoslove na sve one koji su voljni riječju i gestom priznati kinesku superiornost.“ Kineske elite smatraju da sinocentrični sustav predstavlja prirodni poredak, a okosnica današnjega sinocentričnog sustava politika je snažne suradnje s međunarodnim tržištima. Naravno, snažna koncentracija kineskoga kapitala u nekoj državi ne može ne imati posljedice i na političkoj razini. Teško će sutra biti moguće očekivati od određene države, snažnije kreditno i investicijski vezane uz Kinu, da, primjerice, u UN-u redovito glasuje za neke protukineske inicijative.

Svijet se neupitno kreće prema multipolarnosti, a brojni analitičari pritom ističu da će 21. stoljeće biti kinesko stoljeće (Pax sinica). Hrvatska kao članica euroatlantskih integracija svakako ne treba (SAD će još dosta godina biti vodeća sila koja se ne će tek tako odreći statusa globalnog hegemona), a teško i može biti jedan od snažnijih „partnera“ Kine u Europi (realno partnerstvo moguće je samo između ravnopravnih država), no ako njezini vladajući političari znaju što je mudra i pametna politika, učinit će sve da se suradnja Zagreba i Pekinga ojača. Naime, u situaciji dok brojne države profitiraju od suradnje s Kinom, jedino bi dudeki ili podanici mogli odbijati benefite koje ta suradnja nesumnjivo može donijeti, a samo zato da bi zadovoljili zahtjeve trećerazrednih zapadnih birokrata. Male države u međunarodnim odnosima trebaju inzistirati na jednakim načelima i pravilima za sve. Ako se odreknu tih načela, ne ostaje im više ništa osim okova i sluganstva.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari