Pratite nas

U BiH za 15 godina 130.000 nezaposlenih više

Objavljeno

na

nezaposlenost bihUprkos tome što se Bosna i Hercegovina od kraja rata 1995. godine pa da danas pokušava ekonomski oporaviti i stvoriti potrebne uvjete i ambijent za stabilno i snažno gospodarstvo, prema skoro svim ekonomskim pokazateljima, u tome nije uspjela.

Pokazatelj da BiH kaska u ekonomskom oporavku je alarmantni podatak do kojeg je došla Anadolija, a koji govori da je u BiH za 15 godina broj nezaposlenih na biroima za zapošljavanje porastao za 128.868.

Stručnjaci smatraju kako je prevelika nezaposlenost najveći ekonomski problem s kojim se BiH suočava. Napominju da će to ostaviti vrlo štetne i ozbiljne posljedice po cijelo društvo i državu u budućnosti.

Ekonomski analitičar Erol Mujanović za Anadoliju je kazao da je “ovako visoka stopa nezaposlenosti zaista najveći problem u BiH, jer ima, ne samo seriju negativnih ekonomskih posljedica nego i socijalnih, kolektivnih i individualnih”.

“Pored posljedica koje stalno podvlačimo, važno je istaći i da višegodišnja nezaposlenost slabi nivo znanja i vještina kod osobe koja nije dugo ili nikada nije bila zaposlena i, prije svega, destabilizuje tu osobu trajno i psihički. Studije pokazuju da osobe koje su bile dugo nezaposlene, tokom cijele karijere ugavnom dobivaju manju plaću za isti posao u poređenju sa osobama koje nisu bile nezaposlene na duži vremenski period”, objasnio je Mujanović.

On je napomenuo kako su i ekonomske posljedice velike stope nezaposlenosti očigledne, jer se “kreću od nedostatka kupovne moći kod nezaposlenih, koja svakako utiče i na kompanije koje manje prodaju, pa do oslabljenog sistema zdravstvenog i penzionog osiguranja, jer je manje ljudi koji doprinose i uplaćuju sredstva, pa to stvara i socijalne probleme”.

Rekordna stopa nezaposlenosti bila u 2013.

Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, u BiH je 2000. godine bilo 428.000 nezaposlenih građana, odnosno 40,1 posto, dok je nakon toga trend ionako visoke nezaposlenosti rastao skoro svake godine. Tako je 2014. godine broj nezaposlenih dostigao skoro 560 000, odnosno 44 posto.

U 2001. godini u BiH su bez posla bile 431.773 osobe, odnosno 40,8 posto radno sposobnog stanovništva, a naredne godine 456.417 osoba ili 42,2 posto, dok 2003. taj broj dostiže 461.000, odnosno 42,7 posto. Narednih godina trend nezaposlenosti također nastavlja da raste pa je, primjerice, 2004. u BiH na biroima za zapošljavanje bilo 466.500 osoba, odnosno 42,2 posto osoba, iduće godine 500.941 ili 43,8 posto, 2006. godine 515.084 osobe, odnosno 43,7 posto, a 2007. godine na biroima za zapošljavanje u BiH su bile 535.284 osobe ili njih 43,8 posto.

Pred samu ekonomsku krizu, 2008, u BiH je bilo 483.000 nezaposlenih, što je mjereno u procentima 40,6. Ali zbog sve teže ekonomske i financijske situacije u zemlji, u Europi i svijetu, nezaposlenost u BiH je narednih godina konstantno bilježila porast, tako da su rijetki intervali kada je stopa nezaposlenosti u BiH padala.

Tako je 2009. bilo 493.250 nezaposlenih, odnosno 40,5 posto, 2010. taj broj je dostigao 516.045, tačnije 41,4 posto, 2011. bilo je 529.600 ili 43,4 posto nezaposlenih. U lipnju 2012. u BiH je bilo 538.151 nezaposlenih ili 44 posto, a već naredne godine u rujnu taj broj je iznosio 554.929 nezaposlenih, odnosno 44,8 posto, što je rekord u povjesti BiH.

Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH u veljači 2014. godine u BiH je broj nezaposlenih iznosio 556.868, a nominalna stopa nezaposlenosti je na 44,6 posto.

Imajući u vidu navedene podatke, alarmantno je da je u BiH od 2000. naovamo svake godine u prosjeku za oko 10.000 rastao broj nezaposlenih.

Blagi rast broj zaposlenih u posljednjih 14 godina

S druge strane, broj zaposlenih u istom periodu, odnosno od 2000. do veljače 2014. godine povećan je za nekih 53 000, sa 639,053 na 693,416 osoba koje, prema zvaničnim podacima Agencije za statistiku BiH, trenutno imaju zaposlenje.

Imajući u vidu kako je teško očekivati brze institucionalnaei strukturalne ekonomske reforme od strane vlasti, ekonomski stručnjaci predlažu da nezaposleni sami pokušaju, na neki način, pokrenuti vlastiti posao ili se dodatno educirati i sticati najnovija znanja i vještine.

Mujanović preporučuje da je nezaposlenima, a posebno mladima u BiH, najbolje da sami preuzmu sudbinu u svoje ruke.

“To znači da se trebaju sami potruditi, na bilo koji način, da steknu vještine koje tržiste rada traži bilo da se radi o volontiranju, usavršavanju poznavanja primjenjivih stranih jezika, povećavanju informaticke pismenosti. Najvrednije je da imaju stalni kontakt sa poslodavcima i rad na projektima te konkretnim poslovnim aktivnostima jer tu se stiče najvrednije iskustvo koje poslije čini razliku u odnosu na druge kandidate na tržistu rada”, savjetuje ovaj ekonomski stručnjak.

Anadolija/AA/ Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Stopostotni invalid iz Širokog Brijega prodajom crteža pomaže potrebite

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Privatni album / Joško Sopta

Josip Joško Sopta stopostotni je invalid iz Širokog Brijega sa zagrebačkom adresom. Do svoga 38. rođendana, 23. studenoga 2006. godine, živio je potpuno normalnim načinom životom. No, toga se dana njegov život doslovce okrenuo naopačke. Doživio je jedan od najtežih oblika moždanog udara i mogućnosti da preživi bile su minimalne.

Naime, jedan od milijun moždanih udara u svijetu bude takav kakav je Joško doživio i samo 2 posto onih koji ga dobiju uspije preživi. Punih devetnaest dana ležao je u šok-sobi. Liječnici su tvrdili kako njegov organizam neće izdržati, a žena, djeca, rodbina i prijatelji počeli su se opraštati od njega. Ipak, uspio je pobijediti sve napore i dobiti novu životnu priliku.

”Bio sam svjestan svake sekunde. Držali su me u budnoj komi i jakom dozom lijekova me smirivali. Oko mene je sve bilo kao u nekoj magli. Čuo sam ljude, ali nisam mogao pričati, tek bi ponešto rukom signalizirao”, počinje Joško Sopta u razgovoru za Bljesak.info pričati svoju životnu priču koja može poslužiti kao idealna podloga za neko buduće filmsko ostvarenje.

Talent za crtanje otkrio je slučajno

O sebi i svome životnom pothvatu ne voli pričati u superlativima. Josip Joško Sopta je Slavin i Anin sin, Marijin suprug, otac troje djece, brat dviju sestara, prijatelj, rođak, kum – obični domaći čovjek. Tako nam se predstavio na početku telefonskog razgovora koji smo napravili dan nakon otvoranja njegove izložbe crteža u Galeriji specijalne policije u Zagrebu.

U utorak, 22. siječnja zajedno s kolegom Stipom Renićem, pripadnikom 1. gardijske brigade “Tigrovi”, u dupkom ispunjenom zagrebačkom galerijskom prostoru izložio je svoje crteže u okviru izložbe “2Umjetnika“ koju će posjetitelji moći pogledati sve do 4. veljače. Ovo je njegova druga izložba upriličena za manje od pola godine, nakon što je prvu imao u kolovozu prošle godine u rodnom Širokom Brijegu.

Iako danas ruku može micati svega nekoliko centimetara, prije godinu i pol dana utjehu je pronašao u crtanju. Na svojim je crtežima počeo prikazivati uglavnom vjerske motive, jer vjera predstavlja vrlo važan kotačić u njegovom životu, poglavito nakon preživljene životne drame.

”Nikada prije nisam crtao. Sve se spontano dogodilo. Bio je mjesec lipanj, sjedio sam u sobi i zamolio djecu da mi donesu olovku. Križ, suze, Gospa… najčešći su motivi na mojim crtežima. Što više crtam, shvaćam kako ništa ne znam. Zapravo, znam da mogu bolje”, govori Joško Sopta u razgovoru za Bljesak.info.

”Toliko se unesem u crtanje da vrlo često zaboravim i na ručak. Ponekad se bojim da ću izgubiti inspiraciju i zaboravim na druge stvari”, dodaje naš sugovornik čiju su izložbu pohodili brojni likovni umjetnici i kritičari koji su pozitivnim kritikama vrednovali njegove radove.

Prodajom svojih crteža pomaže potrebite

Joško Sopta prodajom svojih crteža pomaže potrebite. Prihod sa svoje prve humanitarne izložbe u Širokom Brijegu proslijedio je 12-godišnjem Andiju Milasu iz Mostara, koji boluje od SY West sindroma, SY Williams sindroma te stenoze srčane arterije, celijakije i ima najteži oblik epilepsije, a dio prihoda od prodaje sa zagrebačke izložbe također će usmjeriti u humanitarne svrhe.

”Moj životni credo je pomoći drugome u nevolji i potrebi. Uvijek ima gore od goreg. Maleni Andi Milas nije osjetio života, a ja sam prošao dosta toga. Svirao sam klavir, limenu glazbu, imao svoju grupu, odlazio na sportske utakmice, igrao se i družio s prijateljima”, ističe Joško Sopta, koji je i sam osjetio ljubav i podršku svojih najbližih u trenutcima kada mu je bilo najteže.

Naime, nakon preživljenog moždanog udara i rehabilitacije u Krapinskim Toplicama, gdje je proveo pune tri godine i osam mjeseci, upao je u veliku i tešku depresiju. Izbjegavao je kontakte s drugim ljudima, jer nije mogao podnijeti da ga gledaju u situaciju u kojoj se našao. Gotovo pune četiri godine nije htio ni s kim pričati, osim s članovima najuže obitelji.

”Mnogo mi je pomogao rođak i prijatelj Franjo Kraljević. On me poticao svojim riječima i polako otvarao prema drugima. Stariji je pola godine od mene, zajedno smo prošli sve i postali nerazdvojni. Često volim reći kako mi je on više brat, nego što su mi sestre sestre”, kazuje Joško Sopta u razgovoru za Bljesak.info.

”Nakon svega me uspio dovesti u Međugorje. Istina, i ranije sam bio u Međugorju, poglavito u prvim godinama nakon ukazanja, ali toga je puta sve bilo drugačije. Franjo mi nije otkrio vjeru, nego me svojim primjerom samo usmjerio vjeri”, dodaje naš sugovornik.

Na Brdu ukazanja doživio je katarzu

U Međugorju su, između ostaloga, posjetili i zajednicu Cenacolo. Joško se tamo susreo s dotadašnjim poznanikom Gordanom Markotom koji mu je ispričao svoju životnu priču koja ga je, kako će reći, doslovce frapirala.

”On je najprije sebe 3-4 sata ocrnjivao, a onda mi počeo pričati o vjeri i nadi. Na koncu me zamolio da me oni iz zajednice Cenacolo sljedećega jutra uznesu na Brdo ukazanja. Inzistirali su kako bi ima bila čast to za mene učiniti”, otkriva Joško Sopta svoj početak borbe s depresijom.

Nakon što su ga uznijeli na Brdo ukazanja, pola sata je ostao nasamo u molitvi i meditaciji pred Gospinim kipom. Suze su mu se slijevale niz lice, a nazočni hodočasnici su ih brisali s njegova lica. Tada mu je, kako ističe, sve bilo neshvatljivo, ali je spoznao kako je taj događaj zapravo bio njegova katarza.

”Tada mi je sve bilo neshvatljivo. No, nakon toga sam uvidio kako su mi Franjo i štićenici zajednice Cenacolo vratili vjeru i nadu u život. Pokazali su mi kako nisam sam. Carpe diem – sutra ne postoji, ako ga dočekamo, opet je danas”, ističe Joško Sopta u razgovoru za Bljesak.info.

Poručuje kako se nikad bolje nije osjećao. Živi potpunim i sretnim životom, a svaki dan nastoji proživjeti punim plućima ističući kako smo samo u prolazu na ovoj zemlji te kako svaki dan moramo iskoristiti na najbolji mogući način.

Obožava sport i navija za Hrvatsku i NK Široki Brijeg

U trenutku kada osjeti kako počinje padati u krizu, izlazak iz iste pronalazi u ljubavi i razgovoru sa svojim najbližima. Oni su njegova pokretačka snaga u svim životnim prilikama i na tome im je uvelike zahvalan.

”Treba moje najbliže shvatiti. Jest meni teško, ali njima je još i teže. Zapravo, meni je čisto dobro, a oni su ti koji se najviše brinu i strepe za mene. Na tome sam im beskrajno zahvalan. Kako je kada ti drugi pomažu čovjek može shvatiti u onome trenutku kada i sam pomaže drugome. Tada osjeti potpunu ispunjenost srca i duše”, poručuje ovaj vatreni zaljubljenik u hrvatski sport i sportaše.

Naime, Joško je strastveni navijač Hrvatske (u svim sportovima). Za sebe će reći kako nema utakmice u Zagrebu na koju ne odlazi. Na svim sportskim borilištima ga vrlo lako poznaju, odakle i gaji brojnapoznanstva i prijateljstva s vrhunskim hrvatskim igračima i trenerima.

”Odlazak na utakmice mi je ispušni ventil u mnogim prilikama. Navijam za naše i uživam u sportu. Neki govore kako sam prikriveni hajdukovac, a ja kazujem kako najveću privrženost osjećam prema hrvatskoj nacionalnoj reprezentaciji i NK Široki Brijeg, čije utakmice redovito pratim kada sam u Hercegovini”, otkrio je Joško Sopta na koncu razgovora za Bljesak.info.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Martin Mikulić ponovno izabran za predsjednika HSPF-a

Objavljeno

na

Objavio

Martin Mikulić ponovno je izabran za predsjednika Hrvatskog studentskog politološkog foruma (HSPF). Odluka je to donesena na X. redovnoj izbornoj sjednici Skupštine HSPF-a, koja je održana na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Svih 30 nazočnih članova jednoglasno su potvrdili povjerenje svom dosadašnjem predsjedniku.

Novoizabrani predsjednik zahvalio je članovima Udruge te izrazio uvjerenje da će se sve aktivnosti uspješno odvijati u skladu sa predstavljenim planom i programom za tekuću akademsku godinu.

„Nova godina uvijek donosi nove izazove, ali uz ovakvo pozitivno ozračje koje vlada u Udruzi siguran sam da će HSPF ostati predvodnik studentskog aktivizma. Nastavit ćemo ostvarivati našu temeljnu misiju, a to je artikuliranje glasa kritički nastrojenih studenata.
Ne smijemo biti zadovoljni tek pukim promatranjem društveno-političkih procesa, imamo obvezu i odgovornost u njima sudjelovati te graditi zdraviji ambijent u BiH“, rekao je Mikulić u obraćanju članovima.

Osim predsjednika, članovi Udruge birali su i tajnika/icu, a tu je funkciju preuzela Marijana Primorac, za koju je glasovalo 19 članova.
Udruga “Hrvatski studentski politološki forum” je studentska, nevladina udruga neprofitnog karaktera koja okuplja studente Sveučilišta u Mostaru, primarno studente Studija politologije Filozofskog fakulteta SUM-a, ali i studente s ostalih odsjeka i fakulteta na Sveučilištu koji se zanimaju za politološke te političke teme.

Udruga djeluje na razini Bosne i Hercegovine, registrirana je pri Ministarstvu pravde BiH i jedina je studentska udruga s hrvatskim predznakom u BiH.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari