Pratite nas

U BiH za 15 godina 130.000 nezaposlenih više

Objavljeno

na

nezaposlenost bihUprkos tome što se Bosna i Hercegovina od kraja rata 1995. godine pa da danas pokušava ekonomski oporaviti i stvoriti potrebne uvjete i ambijent za stabilno i snažno gospodarstvo, prema skoro svim ekonomskim pokazateljima, u tome nije uspjela.

Pokazatelj da BiH kaska u ekonomskom oporavku je alarmantni podatak do kojeg je došla Anadolija, a koji govori da je u BiH za 15 godina broj nezaposlenih na biroima za zapošljavanje porastao za 128.868.

Stručnjaci smatraju kako je prevelika nezaposlenost najveći ekonomski problem s kojim se BiH suočava. Napominju da će to ostaviti vrlo štetne i ozbiljne posljedice po cijelo društvo i državu u budućnosti.

Ekonomski analitičar Erol Mujanović za Anadoliju je kazao da je “ovako visoka stopa nezaposlenosti zaista najveći problem u BiH, jer ima, ne samo seriju negativnih ekonomskih posljedica nego i socijalnih, kolektivnih i individualnih”.

“Pored posljedica koje stalno podvlačimo, važno je istaći i da višegodišnja nezaposlenost slabi nivo znanja i vještina kod osobe koja nije dugo ili nikada nije bila zaposlena i, prije svega, destabilizuje tu osobu trajno i psihički. Studije pokazuju da osobe koje su bile dugo nezaposlene, tokom cijele karijere ugavnom dobivaju manju plaću za isti posao u poređenju sa osobama koje nisu bile nezaposlene na duži vremenski period”, objasnio je Mujanović.

On je napomenuo kako su i ekonomske posljedice velike stope nezaposlenosti očigledne, jer se “kreću od nedostatka kupovne moći kod nezaposlenih, koja svakako utiče i na kompanije koje manje prodaju, pa do oslabljenog sistema zdravstvenog i penzionog osiguranja, jer je manje ljudi koji doprinose i uplaćuju sredstva, pa to stvara i socijalne probleme”.

Rekordna stopa nezaposlenosti bila u 2013.

Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, u BiH je 2000. godine bilo 428.000 nezaposlenih građana, odnosno 40,1 posto, dok je nakon toga trend ionako visoke nezaposlenosti rastao skoro svake godine. Tako je 2014. godine broj nezaposlenih dostigao skoro 560 000, odnosno 44 posto.

U 2001. godini u BiH su bez posla bile 431.773 osobe, odnosno 40,8 posto radno sposobnog stanovništva, a naredne godine 456.417 osoba ili 42,2 posto, dok 2003. taj broj dostiže 461.000, odnosno 42,7 posto. Narednih godina trend nezaposlenosti također nastavlja da raste pa je, primjerice, 2004. u BiH na biroima za zapošljavanje bilo 466.500 osoba, odnosno 42,2 posto osoba, iduće godine 500.941 ili 43,8 posto, 2006. godine 515.084 osobe, odnosno 43,7 posto, a 2007. godine na biroima za zapošljavanje u BiH su bile 535.284 osobe ili njih 43,8 posto.

Pred samu ekonomsku krizu, 2008, u BiH je bilo 483.000 nezaposlenih, što je mjereno u procentima 40,6. Ali zbog sve teže ekonomske i financijske situacije u zemlji, u Europi i svijetu, nezaposlenost u BiH je narednih godina konstantno bilježila porast, tako da su rijetki intervali kada je stopa nezaposlenosti u BiH padala.

Tako je 2009. bilo 493.250 nezaposlenih, odnosno 40,5 posto, 2010. taj broj je dostigao 516.045, tačnije 41,4 posto, 2011. bilo je 529.600 ili 43,4 posto nezaposlenih. U lipnju 2012. u BiH je bilo 538.151 nezaposlenih ili 44 posto, a već naredne godine u rujnu taj broj je iznosio 554.929 nezaposlenih, odnosno 44,8 posto, što je rekord u povjesti BiH.

Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH u veljači 2014. godine u BiH je broj nezaposlenih iznosio 556.868, a nominalna stopa nezaposlenosti je na 44,6 posto.

Imajući u vidu navedene podatke, alarmantno je da je u BiH od 2000. naovamo svake godine u prosjeku za oko 10.000 rastao broj nezaposlenih.

Blagi rast broj zaposlenih u posljednjih 14 godina

S druge strane, broj zaposlenih u istom periodu, odnosno od 2000. do veljače 2014. godine povećan je za nekih 53 000, sa 639,053 na 693,416 osoba koje, prema zvaničnim podacima Agencije za statistiku BiH, trenutno imaju zaposlenje.

Imajući u vidu kako je teško očekivati brze institucionalnaei strukturalne ekonomske reforme od strane vlasti, ekonomski stručnjaci predlažu da nezaposleni sami pokušaju, na neki način, pokrenuti vlastiti posao ili se dodatno educirati i sticati najnovija znanja i vještine.

Mujanović preporučuje da je nezaposlenima, a posebno mladima u BiH, najbolje da sami preuzmu sudbinu u svoje ruke.

“To znači da se trebaju sami potruditi, na bilo koji način, da steknu vještine koje tržiste rada traži bilo da se radi o volontiranju, usavršavanju poznavanja primjenjivih stranih jezika, povećavanju informaticke pismenosti. Najvrednije je da imaju stalni kontakt sa poslodavcima i rad na projektima te konkretnim poslovnim aktivnostima jer tu se stiče najvrednije iskustvo koje poslije čini razliku u odnosu na druge kandidate na tržistu rada”, savjetuje ovaj ekonomski stručnjak.

Anadolija/AA/ Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Što se krije iza zahtjeva manjina za vlastitim popisivačima stanovništva?!

Objavljeno

na

Objavio

Fah

Politički predstavnici manjina na prošlotjednoj saborskoj sjednici tražili su da se u Zakon o popisu stanovništva ugrade amandmani među kojima je trebao biti i onaj po kojem kod popisivanja nacionalnih manjina, popisivači moraju biti pripadnici nacionalnih manjina?! Nakon što nije udovoljeno ovom, u najmanju ruku neobičnom zahtjevu, politički predstavnici manjina demonstrativno su napustili sabornicu i tako poljuljali vladajuću HDZ-ovu većinu koja nije imala dovoljno ruku da izglasa Zakon.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Zbog čega je ovaj amandman manjina problematičan pa čak i iznimno nekorektan? Prvo, to što je netko pripadnik manjine ne smije biti prednosti niti pogodnost za nešto kao što je popis stanovništva. Zapravo trebalo bi biti svejedno kakve je tko nacionalnosti, vjere, spola, boje kože… Popisivači bi morali imati kvalifikacije, stručnu spremu, informatičku i druge uvježbanosti s obzirom na to da će se prvi put automatskom obradbom podataka provoditi popis stanovništva. Nema nikakvog opravdanog niti logičnog razloga da se u popisivače trpa manjinska kvota.

Drugo, politički predstavnici manjina ovim zahtjevom pokazuju i odnos prema Republici Hrvatskoj. Iako manjine koje zastupaju imaju sva moguća prava, daleko iznad standarda razvijenih europskih demokracija, njihovi predstavnici ovakvim traženjima pokazuju da im nije do suživota već do stalnog nametanja sukoba i provokacije.
I treće, politički predstavnici manjina ovime su pokazali koliko drže do koalicije s Plenkovićem. Ali i to da ga čvrsto drže u šaci jer se njegova većina, bez političkih predstavnika manjina, ljulja kao šiba na vjetru.

Krenimo redom. Manjine u Hrvatskoj znatno su politički zastupljenije nego što je to uobičajeno u zapadnim demokracijama. U Hrvatskoj zastupnik manjine, izabran s mizernim brojem glasova, sa zajamčenog mjesta na listi, pak, može sve. Sastavljati vlade, voditi politike, kadrovirati po cijeloj državi ili ucjenjivati koalicijske partnere. Pa čak i u slučaju kada nemaju potporu pripadnika vlastite manjine. Evo, primjerice, unatoč zakonskoj mogućnosti, tek 14 posto građana srpske nacionalnosti odlučuje se za glasovanje na toj posebnoj manjinskoj listi. Svi ostali svoje biračko pravo konzumiraju kao i većinski narod. Razloge za to treba tražiti u dva razloga.

Prvi je nezadovoljstvo Pupovčevom politikom koja konstantno vodi u sukobe i podjele između većinskog hrvatskog naroda i srpske manjine. I drugi je razlog taj što građani srpske manjine žele živjeti i raditi, pa onda i glasovati kao i ostali prepoznajući da u Hrvatskoj i druge stranke ili političke opcije mogu kvalitetno zastupati njihove interese. I to je najbolji znak da se Izborni zakon koji političkim predstavnicima manjina daje kruha povrh pogače, treba mijenjati.

Argument za to jest i taj što ni jedna europska država ne poznaje i u svoje zakonodavstvo nije uvela mogućnost da zastupnici s posebnih lista mogu odlučivati na takav način. Štoviše, Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska, Velika Britanija u svojim parlamentima uopće nemaju predstavnike nacionalnih manjina. U ostalima koje ga eventualno imaju manjine ne ulaze u parlament na zajamčena mjesta već se biraju na općim izborima.

A ako i imaju pravo biti članice parlamenta, ne mogu odlučivati već samo promatrati. Hrvatska se čak nije ni izborila za reciprocitet, odnosno da Hrvati u Srbiji i drugim državama gdje su manjima imaju ista prava ili tretman. Baš naprotiv, u Srbiji su Hrvati još uvijek gotovo građani drugog reda.

U Hrvatskoj, pak, s osam zajamčenih mjesta, manjine vedre i oblače. Do koje mjere, vidi se i u ovom posljednjem primjeru pri izglasavanju Zakona o popisu stanovništva u koji bi Pupovac i ostali „po sili zakona“ ubacili – svoje popisivače?! Legitimno je pitanje kakav je njihov cilj? Ili, žele li iskoristiti svoje igrače kako bi sliku stanovništva prikazali drukčijom nego što ona stvarno jest? Dobar primjer za to je Vukovar u kojem postoje opravdane sumnje, pa i dokazi, da je broj srpskog stanovništva na papiru znatno veći nego u stvarnosti. Stoga se opravdano pitati inzistira li Pupovac na „vlastitim“ popisivačima zbog potencijalne manipulacije i jačanja političkog utjecaja.
Ako do sada nekome nije bilo, nakon ovakvog zahtjeva više je nego jasno da se Izborni zakon, po pitanju izbora manjina, mora mijenjati na način kako je to regulirano u drugim europskim državama.

Uostalom, spomenutu promjenu u hrvatskom izbornom zakonodavstvu već godinama podupiru i najveći pravni eksperti. Ističu da manjine imaju osiguranih osam mjesta u Saboru, bez obzira na broj glasova koje dobiju, a to koriste kako bi utjecali na ključne političke odluke. U ovom svemu najveća je žrtva ironije Andrej Plenković kojemu se ovo Pupovčevo ponašanje vratilo kao bumerang nakon što je učinio sve da onemogući referendumsku inicijativu Narod odlučuje koja je imala za cilj i to da predstavnici manjina birani s posebne liste ne bi smjeli biti oni koji će imati enormnu mogućnost utjecaja, a onda i ucjene i drugih koruptivnih radnji.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Hrvatska udruga logoraša obilježava obljetnicu raspuštanja logora ‘Muzej’ u Jablanici

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini obilježit će obljetnicu raspuštanja logora “Muzej” u Jablanici u nedjelju, 1. ožujka.

Logor “Muzej” osnovalo je ratno predsjedništvo općine Jablanica u travnju 1993. godine, a kroz njega je u sljedećih godinu dana prošlo 600 logoraša od čega 88 vojno sposobnih, dok su ostalo bili civili.

U logoru su na najgrublji način kršene Ženevske konvencije, logoraši su odvođen na prisilni rad na prvu crtu bojišnice, premlaćivani su i silovani, a osam logoraša je ubijeno.

Logor je raspušten 1. 3. 1994. godine posredstvom Međunarodnog crvenog križa, navodi se u priopćenju. Tužiteljstvo BiH nije podiglo niti jednu optužnicu protiv odgovornih osoba za formiranje logora, dodaje se. Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u BiH organizirat će prijevoz iz Mostara.

Polazak je planiran u 8 sati s Trga hrvatskih velikana (Rondo), u 9:30 logoraši će položiti vijence ispred objekta muzeja, a u 10 sati u crkvi Bezgrješnog Začeća BDM u Jablanici bit će služena sveta misa zadušnica.

Marić: Kroz logor ‘Muzej’ u Jablanici je prošlo i 60 djece

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari