Pratite nas

Kolumne

U BOJ – ZA NAROD SVOJ

Objavljeno

na

Hrvatska povijest je zapisana pred više od 7000, a srbijanska tek se nazire u posljednjih 150 godina. Hrvati kao civilizacija imaju svoje simbole – hrvatski grb sa 64 polja i hrvatski pleter. Hrvatski pleter nikome nije sporan jer nije bio sporan neobrazovanim i primitivnim komunistima, ali znanstveno pleter je jednako bitan i usko povezan sa  grbom. Oni se međusobno nadopunjuju.

[ad id=”93788″]

Međutim, za ucjenjivače hrvatske državnosti je sporan današnji hrvatski grb koji počinje sa bijelim poljem jer ga je navodno izmislila NDH. Tko je napravio hrvatski grb na crkvi sv. Marka u Zagrebu – ustaše ili netko prije ustaša? Najviše se bune neobrazovani potomci komunističkih moćnika, nasilnika i ucjenjivača, dakle, Titovi pioniri,  jer su izgubili privilegije koje su imali u Titovoj Jugoslaviji.

Grb sa početnim bijelim poljem je navodno fašistički jer ucjenjivači ne razlikuju ustaštvo od fašizma i nacizma. Ustaše su bili borci za stvaranje suverene Hrvatske isto kao što su četnici danas sa blagoslovom hrvatskih antifašista bore za stvaranje Velike Srbije. Danas četnici vladaju Srbijom, nisu se odrekli Velike Srbije i nitko ih ne proziva, a hrvatski antifašisti svugdje  u Hrvatskoj vide fašiste i progone hrvatske domoljube kao fašiste. Zar ovo nije istina, drugovi antifašisti, čiji očevi su 45 godina progonili hrvatski narod? Ustaštvo se ne može uspoređivati ni sa fašizmom ni sa nacizmom ni sa četništvom. Znamo kada i zašto je nastalo.

Ustaše nisu osvajale tuđe teritorije nego su svoju državu pokušali osmisliti na svojem povjesnom i etničkom teritoriju, a fašisti, nacisti i četnici su otimali tuđe povjesne i etničke teritorije. Nažalost, sve se dogodilo u pogrešno vrijeme i najveću cijenu zbog NDH je platio hrvatski narod jer su presvučeni četnici nakon završetka rata svirepo pogubili velik broj Hrvata. Slično se ponašala komunistička Jugoslavaija čiji cilj je bio smanjiti broj Hrvata. Hrvati su prodani Nijemcima, a da tog nisu bili ni svijesni. Danas Titovi pioniri ne žele da se hrvatski gastarbajteri vrate u Hrvatsku  jer, eto, bogati su i njihov glas na izborima bi mogao izmjeniti politički uticaj i sustav u RH. Njihove mirovine izazivaju jal i mržnju kod pionira. Je li moguće da Titovi prognanici danas imaju sigurniju egzistenciju od njegovih pionira?  To ne smiju prihvatiti pioniri i te hrvatske prognanike treba danas  kažnjavati oporezujući njihove mirovine.

Ova tri imperijalna, devijatna i zločinčaka sustava je prisilno nametala i sprovodila komunistička Jugoslavija na čelu sa zločincem Titom punih 45 godina. Po čemu se komunizam razlikovao od nacizma, fašizma ili četništva? Po čemu se Tito razlikovao od Staljina, Hitlera, Mussolinia ili Draže Mihailovića?

Najviše se ističu u opiranju hrvatskom grbu dva bivša neobrazovana i dogmatski zaslijepljena predsjednika Hrvatske – Mesić i Josipović, koji izvode harange na sve što je hrvatsko, a njihov izbor i reizbor Mesića nam pokazuje kakav smo narod.  Ne samo da nismo informirani, nego nam naše glasanje otkriva naše karaktere i naš razum. Da su Hrvati karakterni i razumni, nikada ne bi glasali za ova dva jugoslavenska licemjera i suradnika jugoslavenskih tajnih službi koji su koristili predsjedničku poziciju za rušenje hrvatske države i povratak crvene jugoslavenske falange na vlast u RH.

Njih dvojica su uzrok našem siromaštvu, zajedno sa Račanom, Sanaderom, Kosoricom I Milanovićem. Ne može se, drugovi,  razvijati kapitalizam i blagostanje u državi sa komunističkim zakonima, a nama se danas stalno nameću komunistički zakoni koji omogućuju nezamislivu pljačku. Lokalne državne uprave – općine, svoje poslovanje temelje na komunističkim  zakonima, a sudci se ponašaju po uputama druga Tita. Svugdje korupcija, pljačka i mito zbog komunističkih zakona i sveprisutnost voljenoga i mrtvog druga Tita.

Prema mišljenju Titovih pionira, svaki hrvatski grb koji počinje bijelim poljem je ustaški i fašistički, a svaki koji započinje sa crvenim je prihvatljiv neobrazovanim i ideološki zaslijepljenim komunistima. Hrvatsku treba ponovo pocrveniti, izjavio  je Josipović nakon izborne pobjede kukuriku Koalicije. Za vrijeme njezine vladavine  RH se zadužila cca 100 milijardi kuna, gospodarstvo je propalo, a iz Hrvatske se iselilo najmanje 100 tisuća Hrvata. Možemo li Josipovića i Mesića nazvati intelektualcima i liderima nacije? Ne možemo jer oni to nisu, a riječ o komunističkim i jugoslavenskim dogmatičarima.

Međutim, grb koji započinje bijelim poljem sadrži u sebi natruhe cjelovite kemije, genetike i elektronike. U njemu se skriva egzaktna znanost koju još nismo otkrili, a neobrazovani dogmatičari nas tjeraju da se takvog grba odreknemo umjesto da ga koristimo za bolje razumjevanje prošlosti i znanosti. Koliko nam je vremena trebalo da shvatimo da naboj atoma ili protona i elektrona može biti pozitivan i negativan, a tu spoznaju hrvatski grb nam je otkrio u davnoj prošlosti.

Zašto bijelo polje mora biti početno? Bijelo polje je simbol svijetlosti i sunca,  a crveno je simbol noći i tame, dakle, planeta zemlje. U odnosu na sunce, planet  zemlja je samo atom koji se vrti oko njega. Pod uticajem sunca i sunčeve svjetlosti život nastaje na zemlji. Kako nastaje tako i nestaje, pa su misleći ljudi u davnoj prošlosti u suncu  vidjeli Boga – tvorca života i smrti.

Hrvati i danas kažu Bog i Hrvati, ali većina Hrvata ne zna zašto? Naziv Hrvat, odnosno, Harvač je nekada značio Bog, a od naziva Harvač je nastao kršćanski naziv Krist, koji označuje svemogućeg i sveprisutnog Boga. Isus je samo čovjek, dakle, Božje stvorenje u kojem je iskra Božja bila jača nego u drugim smrtnicima, Isto možemo reći i za svetce. Ne vrti se sunce okolo zemlje već se zemlja vrti oko sunca. Nije li to razlog zašto se elementi i geni razlikuju?

Što je pogrešno sa pokličima: Za dom – spremni!  ili U boj – za narod svoj! Vrijeđaju li ovi pokliči ikoga razumnog? Oni nisu ni šovinstički ni diskriminacijski nego izražavaju ljubav prema domovini. Njima su se bodrili svi hrvatski branitelji u davnoj prošlosti, kao i u posljednjem obrambenom ratu,  a danas se tim pokličima hrabre hrvatski sportaši i od njih se pokličima traži maksimum u sportskoj  borbi. Međutim, hrvatski sabornici su mentalni uškopljenici i tuđe sluge jer nisu u  stanju ozakoniti ova dva ratna, a danas navijačka, pokliča. Oba su nastala u davnoj prošlosti samo da bi se sačuvao hrvatski identitet. Zbog toga nas komunisti I orjunaši cinkaju u svijetu, a naša diplomacija je većinom neobrazovana,nepismena I komunistička da bi se tim lažima suprostavila argumentirano.

Dakle, ako je NDH i zlorabila stare hrvatske simbole i pokliče, to ne znači da se njih Hrvati danas moraju odreći. Hrvati se nikada ne smiju odreći tih simbola i pokliča. Što očekivati od hrvatskih (?) sabornika, ako se oni boje registrirati HPC i zabraniti djelovanje SPC u Hrvatskoj. Čini mi se da bi Srbi, Srbijanci i Orjunaši najviše voljeli da sa današnje političke scene nestane naziv Hrvat,  a vjerujem da kao narod na to nikada ne smijemo i ne ćemo pristati. Zamislimo Njemačku koja bi se danas zvala Francuska ili Italiju koja bi se danas zvala Engleska. Hrvatsku bi danas trebali zvati  Srbija zbog njene prošlosti jer jedino tako, misle europski smušenjaci, može doći do mira na Balkanu. Nije li sva ova halabuka u Hrvatskoj besmislena i ne sputava li li boljitak hrvatskog naroda?

U boj – za narod svoj!

Sam Pusić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Plenkoviću, čuvaj se ruske ruke

Objavljeno

na

Objavio

U tjedniku Express veleposlanik Azimov je poručio: „Hrvatska strana opet ovisi o pomoći dviju ruskih banaka“, najavio da su oni jedini spremni dati milijardu eura novih kredita za spas nagodbe o Agrokoru. Usput je Njegova Ekselencija i prigodno prekorila nevjerne hrvatske partnere što još prije godinu dana nisu vidjeli „tko vam je pravi prijatelj, tko je iskreni prijatelj Hrvatske.“

Naizgled, slučaj Agrokor je u godinu dana od donošenja Lex Agrokora zatvorio krug. Naizgled, budućnost koncerna i nagodbe ponovno ovisi o ruskim državnim bankama, koje bi novim kreditom kroz nagodbu osigurale i uvjerljivo vlasništvo nad Agrokorom. No mnogo se toga u međuvremenu ipak promijenilo i razotkrilo.

Spriječeno rusko preuzimanje

U vlasničku strukturu Agrokora na velika vrata ušli su američki fondovi, predvođeni Knighted fondom, koje ljubitelji domaće dogovorne ekonomije i ortačkog kapitalizma od milja nazivaju „lešinarskim“, ili u srpskoj inačici „strvinarskim“ fondovima. Pod izvanrednom upravom, u kojoj su vodeću ulogu imali upravo ti novi suvlasnici, zaustavljen je slobodni pad i slom Agrokora, zaustavljen je ozbiljan udarac hrvatskom gospodarstvu, omogućen je opstanak malih i srednjih dobavljača i potaknut njihov razvoj, ušlo se u ozbiljne razgovore s vjerovnicima…

Ukratko, spriječen je prije godinu dana izgledan slom i rusko preuzimanje, a koncern je nakon jednogodišnje stabilizacije pripremljen za ozbiljno restrukturiranje: bilo kroz nagodbu, bilo kroz stečaj. To su pozitivni efekti Lex Agrokora, za koje zasluge ima i Plenkovićeva Vlada, a osobito bivša potpredsjednica Dalić. Da se opet poslužimo premijerovim rječnikom – Agrokor danas može meko sletjeti.

No afera Borg razotkrila je da se funkcioniranje hrvatske države kao sudionika procesa spašavanja Agrokora nije promijenilo u odnosu na one metode udruženog korupcijskog pothvata države i biznisa koje su proizvele Todorićev Agrokor, dovele ga do toga da postane neodrživ i da takav potraži spas kod ruskih državnih banaka.

Modus operandi je ostao isti. U trenutku kada je Agrokor pred slomom i kada bi glavna zadaća potpredsjednice Vlade trebala biti zaštititi državu i njezin proračun i spriječiti gospodarski krah, potpredsjednica Dalić gleda kako financijski namiriti svoje prijatelje.

Pa ih mimo ustaljenih državnih procedura donošenja zakona ugrađuje u proces pisanja zakona, potom u njegovu provedbu, uz izdašne honorare…

Čisto hrvatski biznis

A nakon što je afera otkrivena, pokušavaju nas uvjeriti da je normalno donositi zakon oko kojeg se vrte deseci milijardi u privatnom kružoku, bez formalno osnovane radne skupine, bez službenih zapisnika, bez izjava o čuvanju povjerljivosti informacija…

Umjesto da osudi takvo postupanje, premijer Plenković ga nastoji (o)braniti do posljednjeg daha najbanalnijim piarovskim forama: nije bilo vremena, radili su za naše dobro, ako su uzeli previše neka vrate višak, u svakom slučaju on nije ništa kriv jer je pošten po svojoj naravi…

U godinu dana Agrokor je pod izvanrednom upravom, uz presudnu ulogu američkih fondova, doveden do pozicije s koje može krenuti u sljedeću nužnu fazu – fazu restrukturiranja u održivu kompaniju ili više njih. U istoj godini hrvatska je vlada, uz vodeću ulogu potpredsjednice Dalić, kroz aferu Borg pokazala da nije u stanju funkcionirati izvan ortačkog modela. A državne institucije koje su to trebale spriječiti pokazale su potpunu disfunkcionalnost (DORH, SOA, pravosuđe), pokrenuvši se tek nakon izbijanja afere u medijima.

Premijer Plenković je pak, uz višak ega i manjak kompetencije za vođenje ovakvih procesa, pokazao i zavidnu razinu političkog analfabetizma.

Amerikanci i tikvice

Posljedično, Plenković se danas nalazi pred dva fatalna izbora. Uspjeh svoje vlade vezao je uz postizanje nagodbe o Agrokoru. Ruku spasa za nagodbu u vidu novog kredita sada mu nudi samo veleposlanik Azimov, kao glasnogovornik ruske države. Plenković je u istoj poziciji u kakvoj je bio i Ivica Todorić kada je prihvatio istu ruku „spasa“. Ali da samo pruži ruku prema tom spasu, vjerujem da je to njegov kraj. Jer budimo ozbiljni, američki fondovi nisu ušli u Agrokor da bi sadili tikvice po Slavoniji (kao što ni Rusima cilj nije saditi mrkvice), već da bi spriječili rusko preuzimanje nadzora nad proizvodnjom i distribucijom hrane.

Takav potez nužno bi otvorio pitanje o Plenkovićevom iskonskom strateškom usmjerenju – je li ono zapadno ili ipak prikriveno istočno? A potom dolazi pitanje: zašto je zapravo srušio stabilnu vladu s Mostom? Da li zato da bi u vladu uveo HNS-ov proruski plinski kartel, koji će opstruirati izgradnju LNG-a u korist ruskog Gazproma?

Izostane li se pak nagodba o Agrokoru i krene li sve izglednija opcija stečaja, Plenković se sam unaprijed označio gubitnikom. U tom procesu i korumpirano hrvatsko pravosuđe, i kontaminirane institucije imaju priliku za popravni ispit. Jedino više ne vidim mogućnost za „soft landing“ Andreja Penkovića.

Višnja Starešina/Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: ‘Političke elite’ ostale bez maske

Objavljeno

na

Objavio

Nije im nimalo važna demokracija ni stvarno opće dobro hrvatskoga društva

Hrvatski građani od nedjelje 13. svibnja do uključivo nedjelje 27. svibnja imaju priliku podržati dvije građanske inicijative koje su započele prikupljati pismene potpore za raspisivanje dvaju referenduma te imaju time priliku očitovati da se osjećaju odgovornima za boljitak stanja u Hrvatskoj.

Pružanje pismene potpore za oba ta predviđena referenduma jedna je od rijetkih prilika da svi građani, a osobito građani katolički vjernici, pokušaju utjecati na usmjeravanje i političko funkcioniranje društvenoga života u Hrvatskoj.

Sudjelovanje u parlamentarnim izborima do sada vrlo je očito pokazalo da glasovi dani određenoj političkoj stranci ili određenim vrjednotama koje političke stranke u predizbornim kampanjama zastupaju mogu biti u potpunosti iznevjereni, izigrani, čak i zloporabljeni za nešto za što određeni birač nikada ne bi dao svoj glas.

Pismena potpora za raspisivanje dvaju referenduma, bude li prikupljen zakonom određen potreban broj podupiratelja, ne može ni na koji način biti iznevjerena ili zloporabljena, a može stvoriti novu izrazito demokratsku situaciju, tj. izjašnjavanje na koje bi bili pozvani svi građani s pravom glasa i na kojem bi onda mogli u duhu neposredne demokracije natjerati političare na poteze koje oni bez toga pritiska ne žele poduzeti.

Svaka osoba s pravom glasa u Hrvatskoj trebala bi se radovati zbog pokretanja referendumskih inicijativa jer one ništa unaprijed ne nameću, nego, uspiju li, pružaju priliku za slobodno izjašnjavanje i opredjeljivanje glede predmetnih pitanja.

Referendum, pružajući mogućnost da do izražaja dođe uvjerenje stvarne većina u hrvatskom društvu, nije samo izraz neposrednoga političkoga odlučivanja birača, političkoga naroda, nego je i slika stvarnih opredjeljenja u hrvatskom društvu u kojem manjine, zahvaljujući nedoraslim ili instrumentaliziranim političarima, prečesto uzurpiraju položaj većine.

Stoga je pismena potpora građanskim inicijativama za raspisivanje referenduma tek minimum koji se očekuje od svakoga čovjeka dobre volje da dadne svoj doprinos boljitku društvenoga života u Hrvatskoj.

Političari udaljeni od građana

Očekivalo bi se da su baš svi hrvatski političari i sve hrvatske političke stranke zainteresirani za stvarni boljitak društvenoga života u Hrvatskoj, no, pokazuje se, sudeći po otporu koji većina političkih stranka i političara iskazuje samim tim građanskim inicijativama koje su inicirale sadašnji postupak za raspisivanje referenduma, da su većini političara i političkih stranka važniji neki drugi ciljevi i interesi od boljitka hrvatskoga društva.

Zapanjujuća je spoznaja da su se političari u hrvatskom nominalno i formalno pluralnom i demokratskom društvu toliko udaljili od građana, od svojih birača kao da bi željeli stvoriti neku novu kastu ili neku povlaštenu klasu, što bi značilo da im je zaklinjanje na tobožnju demokraciju tek puka maska.

Iznenađujuće su riječi predsjednika Vlade: »Izborni sustav i izborno zakonodavstvo treba ostaviti predstavničkim institucijama.

Ne znam u kojoj se zemlji izborni sustav definira referendumom« jer zapravo očituju da su političari spremni o narodu odlučivati bez naroda.

Predstavničke institucije imale su punih dvadeset godina prilike ukloniti nelogičnosti, manipulacije i sprječavanje sposobnih iz izbornoga zakonodavnoga sustava, no oni koji su u njima djelovali nisu pokušali ni prstom maknuti.

Zahtjevi za promjenom izbornoga sustava u Hrvatskoj prisutni su od vremena mirne reintegracije okupirane istočne Hrvatske, no za njih nije bilo sluha, a nije ih željela poduprijeti ni većina medija jer je previše sljubljena s »političkim elitama« kojima je postojeći izborni sustav zapravo optimalan: ta bez muke dijele katkad do trećine glasova koji nisu bili dani njima u potporu!

Razumljivo je da je u takvim okolnostima i u takvim izbornim pravilima »političkim elitama« u interesu da se izborno zakonodavstvo ne mijenja, da što manje građana iziđe na izbore i da relativni izborni pobjednici kapitaliziraju glasove onih koji su bili namijenjeni strankama ili koalicijama koje nisu dosegnule propisani izborni prag.

Osobni i grupni interes kao božanstvo

Dok je osobni i grupni interes svojevrsno božanstvo u Hrvatskoj, nije iznenađenje što su »političke elite« protiv sadašnjih inicijativa za raspisivanje referenduma, no političari su pokazali da mogu postupati još gore, još netolerantnije.

Čelni političari u Rijeci i mjestu Gradcu usudili su se posegnuti za apsolutno nedemokratskim mjerama te su verbalno doslovno pokušali zabraniti prikupljanje pismenih potpora za raspisivanje referenduma.

Od takvih ipak nedemokratskih i u demokratskom društvu nezamislivih stajališta i očitovanja nisu daleko ni oni čelnici lokalnih vlasti koji su odlučili naplaćivati javna mjesta na kojima se prikupljaju potpisi, koji se ponašaju kao da su oni vlasnici javnoga prostora.

Hoće li sutra takvi političari početi naplaćivati uporabu javnoga prostora i za sva druga javna okupljanja? Dokle to mogu ići političari u Hrvatskoj protiv svojih građana i njihovih legalnih i legitimnih interesa?

Obje građanske inicijative samim postupkom prikupljanja pismenih potpora za raspisivanje referenduma još su jednom vrlo uspješno skinule maske s lica pripadnika »političkih elita« i velikoga dijela medija razotkrivši da im nije do stvarnoga slobodnoga čak ni očitovanja, a kamoli odlučivanja građana, da im nije nimalo važna demokracija ni stvarno opće dobro hrvatskoga društva.

»Političke elite« stavljene su na jednostavan, demokratski test, no nisu ga položile. Hoće li barem dobronamjerni i demokratski orijentirani članovi svih političkih stranka iz toga izvući pouku za budućnost svoju, svojih političkih stranaka i Hrvatske?

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati