Pratite nas

Kolumne

U BOJ – ZA NAROD SVOJ

Objavljeno

na

Hrvatska povijest je zapisana pred više od 7000, a srbijanska tek se nazire u posljednjih 150 godina. Hrvati kao civilizacija imaju svoje simbole – hrvatski grb sa 64 polja i hrvatski pleter. Hrvatski pleter nikome nije sporan jer nije bio sporan neobrazovanim i primitivnim komunistima, ali znanstveno pleter je jednako bitan i usko povezan sa  grbom. Oni se međusobno nadopunjuju.

[ad id=”93788″]

Međutim, za ucjenjivače hrvatske državnosti je sporan današnji hrvatski grb koji počinje sa bijelim poljem jer ga je navodno izmislila NDH. Tko je napravio hrvatski grb na crkvi sv. Marka u Zagrebu – ustaše ili netko prije ustaša? Najviše se bune neobrazovani potomci komunističkih moćnika, nasilnika i ucjenjivača, dakle, Titovi pioniri,  jer su izgubili privilegije koje su imali u Titovoj Jugoslaviji.

Grb sa početnim bijelim poljem je navodno fašistički jer ucjenjivači ne razlikuju ustaštvo od fašizma i nacizma. Ustaše su bili borci za stvaranje suverene Hrvatske isto kao što su četnici danas sa blagoslovom hrvatskih antifašista bore za stvaranje Velike Srbije. Danas četnici vladaju Srbijom, nisu se odrekli Velike Srbije i nitko ih ne proziva, a hrvatski antifašisti svugdje  u Hrvatskoj vide fašiste i progone hrvatske domoljube kao fašiste. Zar ovo nije istina, drugovi antifašisti, čiji očevi su 45 godina progonili hrvatski narod? Ustaštvo se ne može uspoređivati ni sa fašizmom ni sa nacizmom ni sa četništvom. Znamo kada i zašto je nastalo.

Ustaše nisu osvajale tuđe teritorije nego su svoju državu pokušali osmisliti na svojem povjesnom i etničkom teritoriju, a fašisti, nacisti i četnici su otimali tuđe povjesne i etničke teritorije. Nažalost, sve se dogodilo u pogrešno vrijeme i najveću cijenu zbog NDH je platio hrvatski narod jer su presvučeni četnici nakon završetka rata svirepo pogubili velik broj Hrvata. Slično se ponašala komunistička Jugoslavaija čiji cilj je bio smanjiti broj Hrvata. Hrvati su prodani Nijemcima, a da tog nisu bili ni svijesni. Danas Titovi pioniri ne žele da se hrvatski gastarbajteri vrate u Hrvatsku  jer, eto, bogati su i njihov glas na izborima bi mogao izmjeniti politički uticaj i sustav u RH. Njihove mirovine izazivaju jal i mržnju kod pionira. Je li moguće da Titovi prognanici danas imaju sigurniju egzistenciju od njegovih pionira?  To ne smiju prihvatiti pioniri i te hrvatske prognanike treba danas  kažnjavati oporezujući njihove mirovine.

Ova tri imperijalna, devijatna i zločinčaka sustava je prisilno nametala i sprovodila komunistička Jugoslavija na čelu sa zločincem Titom punih 45 godina. Po čemu se komunizam razlikovao od nacizma, fašizma ili četništva? Po čemu se Tito razlikovao od Staljina, Hitlera, Mussolinia ili Draže Mihailovića?

Najviše se ističu u opiranju hrvatskom grbu dva bivša neobrazovana i dogmatski zaslijepljena predsjednika Hrvatske – Mesić i Josipović, koji izvode harange na sve što je hrvatsko, a njihov izbor i reizbor Mesića nam pokazuje kakav smo narod.  Ne samo da nismo informirani, nego nam naše glasanje otkriva naše karaktere i naš razum. Da su Hrvati karakterni i razumni, nikada ne bi glasali za ova dva jugoslavenska licemjera i suradnika jugoslavenskih tajnih službi koji su koristili predsjedničku poziciju za rušenje hrvatske države i povratak crvene jugoslavenske falange na vlast u RH.

Njih dvojica su uzrok našem siromaštvu, zajedno sa Račanom, Sanaderom, Kosoricom I Milanovićem. Ne može se, drugovi,  razvijati kapitalizam i blagostanje u državi sa komunističkim zakonima, a nama se danas stalno nameću komunistički zakoni koji omogućuju nezamislivu pljačku. Lokalne državne uprave – općine, svoje poslovanje temelje na komunističkim  zakonima, a sudci se ponašaju po uputama druga Tita. Svugdje korupcija, pljačka i mito zbog komunističkih zakona i sveprisutnost voljenoga i mrtvog druga Tita.

Prema mišljenju Titovih pionira, svaki hrvatski grb koji počinje bijelim poljem je ustaški i fašistički, a svaki koji započinje sa crvenim je prihvatljiv neobrazovanim i ideološki zaslijepljenim komunistima. Hrvatsku treba ponovo pocrveniti, izjavio  je Josipović nakon izborne pobjede kukuriku Koalicije. Za vrijeme njezine vladavine  RH se zadužila cca 100 milijardi kuna, gospodarstvo je propalo, a iz Hrvatske se iselilo najmanje 100 tisuća Hrvata. Možemo li Josipovića i Mesića nazvati intelektualcima i liderima nacije? Ne možemo jer oni to nisu, a riječ o komunističkim i jugoslavenskim dogmatičarima.

Međutim, grb koji započinje bijelim poljem sadrži u sebi natruhe cjelovite kemije, genetike i elektronike. U njemu se skriva egzaktna znanost koju još nismo otkrili, a neobrazovani dogmatičari nas tjeraju da se takvog grba odreknemo umjesto da ga koristimo za bolje razumjevanje prošlosti i znanosti. Koliko nam je vremena trebalo da shvatimo da naboj atoma ili protona i elektrona može biti pozitivan i negativan, a tu spoznaju hrvatski grb nam je otkrio u davnoj prošlosti.

Zašto bijelo polje mora biti početno? Bijelo polje je simbol svijetlosti i sunca,  a crveno je simbol noći i tame, dakle, planeta zemlje. U odnosu na sunce, planet  zemlja je samo atom koji se vrti oko njega. Pod uticajem sunca i sunčeve svjetlosti život nastaje na zemlji. Kako nastaje tako i nestaje, pa su misleći ljudi u davnoj prošlosti u suncu  vidjeli Boga – tvorca života i smrti.

Hrvati i danas kažu Bog i Hrvati, ali većina Hrvata ne zna zašto? Naziv Hrvat, odnosno, Harvač je nekada značio Bog, a od naziva Harvač je nastao kršćanski naziv Krist, koji označuje svemogućeg i sveprisutnog Boga. Isus je samo čovjek, dakle, Božje stvorenje u kojem je iskra Božja bila jača nego u drugim smrtnicima, Isto možemo reći i za svetce. Ne vrti se sunce okolo zemlje već se zemlja vrti oko sunca. Nije li to razlog zašto se elementi i geni razlikuju?

Što je pogrešno sa pokličima: Za dom – spremni!  ili U boj – za narod svoj! Vrijeđaju li ovi pokliči ikoga razumnog? Oni nisu ni šovinstički ni diskriminacijski nego izražavaju ljubav prema domovini. Njima su se bodrili svi hrvatski branitelji u davnoj prošlosti, kao i u posljednjem obrambenom ratu,  a danas se tim pokličima hrabre hrvatski sportaši i od njih se pokličima traži maksimum u sportskoj  borbi. Međutim, hrvatski sabornici su mentalni uškopljenici i tuđe sluge jer nisu u  stanju ozakoniti ova dva ratna, a danas navijačka, pokliča. Oba su nastala u davnoj prošlosti samo da bi se sačuvao hrvatski identitet. Zbog toga nas komunisti I orjunaši cinkaju u svijetu, a naša diplomacija je većinom neobrazovana,nepismena I komunistička da bi se tim lažima suprostavila argumentirano.

Dakle, ako je NDH i zlorabila stare hrvatske simbole i pokliče, to ne znači da se njih Hrvati danas moraju odreći. Hrvati se nikada ne smiju odreći tih simbola i pokliča. Što očekivati od hrvatskih (?) sabornika, ako se oni boje registrirati HPC i zabraniti djelovanje SPC u Hrvatskoj. Čini mi se da bi Srbi, Srbijanci i Orjunaši najviše voljeli da sa današnje političke scene nestane naziv Hrvat,  a vjerujem da kao narod na to nikada ne smijemo i ne ćemo pristati. Zamislimo Njemačku koja bi se danas zvala Francuska ili Italiju koja bi se danas zvala Engleska. Hrvatsku bi danas trebali zvati  Srbija zbog njene prošlosti jer jedino tako, misle europski smušenjaci, može doći do mira na Balkanu. Nije li sva ova halabuka u Hrvatskoj besmislena i ne sputava li li boljitak hrvatskog naroda?

U boj – za narod svoj!

Sam Pusić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Benjamin Tolić: Obrana kneza Milorada

Objavljeno

na

Objavio

Najava vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave da će se 13. listopada u Vukovaru mirno prosvjedovati protiv nekažnjavanja ratnih zločina počinjenih za srpsko-crnogorske oružane agresije na Hrvatsku izazvala je u Zagrebu pravu političku buru.

Državnu vlast osobito je uznemirila neodređenost Penavine najave. Penava je jasno i razgovijetno rekao da će građani mirno prosvjedovati protiv onoga što je država ružno sagriješila „mišlju“ i „propustom“, a na pitanje komu građani pripisuju te grijehe odgovorio je neodređeno, spomenom mjerodavnih državnih ustanova: policije, obavještajnih služba, državnog odvjetništva, sudova. Državna je vlast velikodušno pohvalila njegovu plemenitu pobudu, ali istodobno ga je upozorila da bi „marginalci“ (oni što zazivaju referendume o svemu i svačemu!) mogli zamišljeni mirni prosvjed „ispolitizirati“ i pretvoriti ga u ogorčen ulični izljev bijesa protiv Vlade. Stoga je, nastojeći spriječiti moguću političku štetu, državna vlast pritiskala Penavu da odustane od prosvjeda. No, Penava se nije dao.

„Javni“ su „radnici“, kao što i dolikuje, o tomu nešto petljali u javnim priopćivalima. Pravili su se da ne razumiju što je tu prijeporno, ali nisu zaboravljali svoju dužnost. Zdušno su pozivali nezadovoljnike: Pustite „institucije sistema“ da u miru rade svoj posao!

Bilo je to pametno. Vrlo pametno, sve dok nije počelo jesensko zasjedanje Hrvatskoga [državnog] sabora. Onda je, iznenada, došlo prosvjetljenje! U saborsko predsjedništvo i u sve zastupničke klubove, stigao je zahtjev braniteljskih udruga iz Domovinskoga rata da se u Saboru provede tematska rasprava o javnom djelovanju saborskoga zastupnika Milorada Pupovca. Hrvatski branitelji naime drže da Pupovac svojim javnim djelovanjem doprinosi nekažnjavanju srpsko-crnogorskih ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj, da iskazuje slijepu odanost srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i da u svijetu sramoti Republiku Hrvatsku.

Zahtjevu se ni s činjenične ni s logičke ni s političke strane nema što prigovoriti. Ali složno su ga a limine odbili predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Nad njim su se javno zgrozili svi istaknutiji jugani, a bivši general Hrvatske vojske Branimir Glavaš, kojega su oni s kojima danas druguje prije desetak godina obeščastili i kao ratnog zločinca poslali na dugogodišnju robiju, taj nesretni bivši general svoju je braću po oružju prijekorno prispodobio s negdašnjim jugoslavensko-komunističkim – SUBNOR-om.

Neka im bude!

Moja neznatnost ne dijeli generalove liberalne osjećaje prema srpskomu knezu Miloradu. Ne bih se ni družio s osobama poput Pupovca, Plenkovića, Jandrokovića, Glavaša. Ne stoga što bih mislio da su oni loši ljudi. To nikako! Samo, sramežljiv sam čovjek. S njima se ipak u nečemu duboko slažem. I reći ću to, jer znam da to nikada ne bi rekao nitko tko se s Pupovcem liže: U hrvatskoj je politici knez Milorad nedužan! Nevin, poput – Snjeguljice!

Čudite se: Kako to?!

Jednostavno. Knez Milorad se uvijek bavio srpskom politikom, bilo u jugoslavenskomu ili u otvoreno velikosrpskom ruhu. Od hrvatske je politike samo živio. Mrzitelji kneza Milorada odmah će mi skočiti u usta: A opaka laž s početka Domovinskog rata da smo pokatoličili desetak tisuća srpske djece, koju je širio po inozemstvu?! Što jest, jest. Lagao je knez Milorad. Laže i danas. Laže u domovini, laže u inozemstvu. Laže beskrajno mnogo. To je ružno, knez Milorad tako bez prestanka vrijeđa Boga jer krši Njegovu zapovijed.

Ali i za to ima olakotnih okolnosti napretek. „Otac srpske nacije“ Dobrica Ćosić složio ih je nekoliko u pohvalnicu laži koja zvuči uznosito poput Himna ljubavi sv. Pavla. „Mi“, veli Ćosić, „lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja, lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.“

Knez Milorad je, nema sumnje, darovit i utjecajan lažljivac. Potvrđuje to i nedavna karikatura u mariborskoj Večeri nadahnuta njegovim lažima: Jean-Claude Junkcker stoji u plićaku Savudrijske vale u vojničkoj odori pod ustaškom kacigom i viče: Za dom spremni! Karikatura je uobličena kao poštanska marka, a na njoj piše: Nezavisna Država Hrvatska. Ustaštvo se, hoće reći slovenski karikaturist, nije preporodilo samo u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, zahvatilo je i sam Bruselj.

Lijepo. Bruselj se ne će naljutiti. Jer Bruselj ljubi kneza Milorada i njegove mudrosti. Da Bruselj nije nakon izbora god. 2003. dr. sc. Ivi Sanaderu priprijetio da za Hrvatsku nema članstva u Europskoj uniji ako ne uključi kneza Milorada i njegove Srbe u hrvatsku državnu vlast, danas bi knez Milorad bio nevažno političko biće u Hrvatskoj. Mogao bi se samo grozno kostrušiti kada ga Predsjednica nazove – političkim Hrvatom. Ovako, Bruselj je Milorada Pupovca pozvao za svoga svetca, i knez se je Milorad izlegao iz Sanaderove eurohrvatske maksime: „Nema cijene koju nismo spremni platiti za članstvo u Europskoj uniji.“

A nije knezu Miloradu lako. On je žrtvovao svoj obraz za dobrobit srpske narodne manjine u Hrvatskoj. A takvo što učinio je u Hrvatskoj samo još vrli energetičar Ivan Vrdoljak. On je, kako sam reče, žrtvovao svoj obraz za obrazovnu dobrobit naše djece. A žrtve treba štovati.

Stoga, dragi hrvatski branitelji, ostavite na miru kneza Milorada. Hodite 13. listopada u Vukovar i odande pitajte Andreja Plenkovića tko koga u Hrvatskoj „suhim zlatom plaća“ i sve što vas zanima o njegovim poslijeizbornim „stečevinama“. To je vaše demokratsko pravo.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Demokracije u Hrvatskoj – nema

Objavljeno

na

Objavio

Pravi uzrok svih naših zala, sve naše otužnosti, znaš li koji je? Demokracija, dragi moj, demokracija, odnosno vladavina većine. Jer kada je vlast u rukama jednoga, on zna da je jedan i da mora zadovoljiti mnoge.

No kada mnogi vladaju, onda misle samo na to da zadovolje sami sebe, tako dolazimo zapravo do najodvratnije tiranije. Najodvratnije zato što se zamaskirala slobodom.
Ovo nije napisao ni politolog ni sociolog, ni teoretičar društva bilo koje fele, autor je pisac, jedan od najvećih, Luigi Pirandello.

Pirandello, koji je cijeli svoj vijek posvetio analizi privida, “programatskim” djelom, dramom čiji naslov govori sve – “Tako je, ako vam se čini”, nije bio protivnik demokracije, on je samo bio protivnik svakog privida, bilo na antropološkoj razini (roman “Jedan, nitko i sto tisuća”), tako i na društvenoj pa onda, logično, i političkoj. U tom smislu ni ovo nije tekst protiv demokracije, nego protiv privida, u korist demokracije, piše Ivica Šola / Glas Slavonije

Prijevara

Kako je počelo novo zasjedanje Hrvatskog sabora, kako su na djelu stalno neka preslagivanja, a u SDP-u počela jesenska rasprodaja, govoriti o demokraciji može samo slijepac ili Lovro Kuščević. A možda i Saucha. Ili Glavaš… I Ronko bi dobro došao. Pa i Milanka Opačić, koja čak ne plaća svojoj (bivšoj) stranci članarinu jer je i tako stranci “previše dala”, ma što to značilo.

Zato o demokraciji u Hrvatskoj ne mogu pisati ozbiljno, počevši već od činjenice da je ova vlada i vladajuća većina prijevara demokracije i volje birača. No to ne znači da ću pisati neozbiljno, neutemeljeno, pa i u znanstvenom smislu. Jer ako liberal, ozbiljni mislilac, Carl Popper može reći kako “demokracija ne može postojati ako se televizija ne stavi pod kontrolu”, a svi u tome vide samo cinizam osvjedočenog demokrata, onda neka dođu u Hrvatsku nakon svakih izbora, nakon kojih prvo što vladajući naprave je invazija na HRT. Popper, dakle, zna što govori.

Velika je predrasuda da je demokratsko ponašanje samo ljudski prerogativ. Ne, mnoge životinjske vrste demokratičnije su od ljudi. Dozovimo u pamet izjavu, sada već famoznu, “kud Ivo, tud i ja”, koja oslikava krutu zbilju naše tzv. demokracije, i usporedimo je s ponašanjem čopora u nekih sisavaca.

Javno su dostupna znanstvena istraživanja iz područja zoologije i sociobiologije koja kažu kako mnoga životinjska krda, rekli bismo stranke na ljudskom području, ključne odluke donose većinom i ne slijede slijepo šefa čopora.

Kod nekih vrsta, kao što su gorile, slonovi ili babuni, verificirano je da kod ključnih odluka o smjeru kretanja ili premještanja staništa, slikovito govoreći, prema lijevo, desno ili centru, odluka se donosi kada je većina u suglasju, a ne kada se glava čopora digne i krene. Nema kud Ivo, Zoki, Andrej…, tud i ja.

Čelna gorila, šef čopora i te kako vodi računa o mišljenju svoje “baze”. U tom smislu u ljudskim demokracijama bilježimo regresiju. Dobro, možemo reći da to kod životinja nije produkt slobode, promišljanja, već goli instinkt za preživljavanjem. No je li slijepo slijeđenje vođa u politici na principu “kud taj i taj, tud i ja” nešto drugo od golog instinkta za preživljavanjem?

Nije li Desmond Moris u pravu kada čovjeka definira kao majmuna kojemu je opala dlaka? Jesu li takva ljudska ponašanja proizvod aksiološkog usmjerenja, ideje, misli, slobode ili instinkta za preživljavanjem? Jednako tako, što se bilo gorila bilo nekih drugih sisavaca tiče, oni su puno manje okrutni prema šefu čopora jer mu dok je živ ne zabijaju nož u leđa, a mužjaci za vlast u čoporu kreću tek nakon njegove smrti, a ne nakon što su ga ubili ili izbacili iz “stranke”.

Trgovina

Ono što mi nazivamo demokracijom zapravo treba nazvati onako kako se to zove u drugim područjima – trgovina. Kao što smo dozvali Pirandella u razbijanju privida, Popperov cinizam s televizijom, demokraciju kao trgovinu prepoznao je odavno Rousseau rekavši: “Demokracija može postojati samo tamo gdje nema nitko toliko bogat da bi kupio nekoga ni toliko siromašan i jadan da bi se prodao.” Nažalost, u nas je i jednih i drugih u izobilju.

Na kraju stoga jedan konstruktivan prijedlog. Smatram da bi demokraciju iz Sabora trebalo premjestiti na Njuškalo. I uvesti oglase. I ovako slagati vlast i vladajuću većinu: “Političar u najboljim godinama traži novu stranku iz vlasti u zamjenu za obustavu kaznenog postupka. Primam samo ozbiljne ponude.”

Ivica Šola / Glas Slavonije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari