Pratite nas

U Bosni i Hercegovini cijene više nego u EU

Objavljeno

na

Prehrambena roba u Bosni i Hercegovini je izrazito skupa. Cijene se mogu usporediti s cijenama najrazvijenijih europskih zemalja. Međutim, BiH je specifična i po tome što roba na putu do kupca poskupi i po nekoliko puta.

[dropcap]P[/dropcap]rosječna plaća zaposlenih u ugostiteljstvu u svibnju je u Bosni i Hercegovini iznosila 520 maraka, dok je ukupna prosječna plaća iznosila nešto manje od 800 maraka. Ovo su podaci Zavoda za statistiku Republike Srpske i manje-više mogu se primijeniti i na cijelu BiH. S ovim primanjima prosječni građanin u BiH ne može ni da pomisliti na to da recimo kilogram graha kukuruzara koji na tržnici u Banja Luci (na slici gore) stoji 25 maraka.

Mileva iz okoline Banja Luke već godinama radi na toj tržnici: “Kako nije skupo kad nema narod novaca. Nema penzije, nema plaće. Ljudi kupuju jednu glavicu češnjaka, jednu glavicu luka i šaku graha. To je grehota. Ja sam svoj grah prodavala prije tri mjeseca po 12 maraka. U svibnju je već stajao 25 maraka”.

Europske cijene

Kada je o cijenama riječ, bez obzira o kojoj se robi radi i građani su ogorčeni. Cijene su im visoke, a neki ih uspoređuju i s cijenama u europskim zemljama: “Ja sam došao izvana, neke su cijene čak veće nego u Švedskoj”, kaže jedna mušterija.

Neka roba poskupi i četiri puta dok dođe do kupca, zbog čega samo trpe potrošači, a svi u prethodnom lancu profitiraju. Milan Popović trgovac je preko 20 godina i kaže da je hrana u BiH najskuplja u Europi: “Ali ne zahvaljujući bijednom poljoprivredniku koji proizvodi s 2,5 KM nafte, bez poticaja. Ako mu jedna godina propadne on se pet ne može oporaviti. A mi samo pričamo kako je skupo. Po toj logici ispada da naši poljoprivrednici žive odlično”.

Popović kaže da uvozna hrana ubija domaće tržište, a ona poskupi i po nekoliko puta dok ne dođe do potrošača, zbog kako kaže, troškova transporta. Mesud Lakota iz Udruženja potrošača BiH samo se jednim dijelom slaže u ovoj ocjeni, a prave razloge vidi u jakom lobiju koji formira cijene i tako zarađuje ogroman novac: “Ljudi okupljeni oko te jedne privredne grane ubiru postotak. Jabuka je marka i po i u sezoni i van sezone. Vrlo interesantno. Znači taj lobi je uradio svoje. Imamo nesređenu situaciju u ovakvoj državi i svako radi za svoj račun”.

Lakota kaže da bez obzira što je u BiH važi  slobodno formiranje cijena, da “iza toga postoji paravan”, gdje se cijene za 80 posto proizvoda formiraju u pozadini. Predsjednik Udruge za zaštitu potrošača RS Dragovan Petrović kaže da je činjenica da se kod uvozne robe pojavljuju ekskluzivni uvoznici koji diktiraju tržište :”Umjesto da imamo oligopol, zbog toga što smo relativno malo tržište, imamo monopol. Imamo lidere koji prate cijene i politiku”.

Uvoz je poguban

Milan Popović Milan Popović

Apsurdna je situacija, kažu u udruženjima potrošača, da BiH s ovakvim kapacitetom, uvozi preko polovinu hrane. Razlog za to je loša politika, kaže Lakota: “Ti lobiji upravo rade to. Oni bi voljeli da mi ovdje ništa ne proizvodimo nego da nas oni opskrbljuju. U jeku sezone mi sve uvozimo. Kada ima i paprika i paradajza mi sve uvozimo. Jednostavno lobiju smeta domaća proizvodnja “.

Pokrivenost uvoza izvozom u BiH iznosila je svega 21 posto za prva tri mjeseca ove godine, a najviše novca potrošeno je na uvoz žitarica kojih je uvezla za nevjerojatnih 90 milijuna maraka. U takvim uvjetima, odnosno s takvom politikom, proizvođači hrane u BiH ne mogu očekivati značajnije poboljšanje uvjeta proizvodnje.

DW.DE

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. U svijetu nitko  ne zna ništa o Vukovaru!

Objavljeno

na

Sipa Press

Prolazi još jedna obljetnica sjećanja na nevine žrtve Grada Vukovara, ali i Škabrnje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Koliko djeca u školi uistinu znaju o ovim velikim tragedijama hrvatskog naroda, koliko znaju o agresorima? Malo ili ništa. Međutim, još je žalosnija činjenica da se recimo o onome što se događalo u Vukovaru tijekom 1991. gotovo ne zna ništa u Europi, a kamoli u svijetu.

Mnogi ne znaju ni pokazati na zemljopisnoj karti gdje je Vukovar, a kamoli Škabrnja, iako je riječ o jednoj od najvećih ratnih katastrofa nakon II. svjetskog rata. O ovom razorenom gradu vrlo malo ili bolje rečeno ništa ne znaju ni žitelji susjednih država, poput Madžarske, Italije…

U školama diljem Europe se ne uči o Domovinskome ratu. Tome se ne treba čuditi kad se ni u hrvatskim školama ovoj temi ne pridaje zaslužena pažnja. Međutim, što rade hrvatska veleposlanstva diljem svijeta, je li ona barem prigodom ovakvih događanja upozoravaju tamošnje medije, odnosno iznose istinitu sliku o onome što ste događalo na ovim prostorima? Prema šutnji europskih medija vrlo lako se da zaključiti da se u ime nečijih interesa ova tema zaobilazi, marginalizira i prešućuje! Zašto?

S druge pak strane svjedoci smo da se svijetom širi lažna istina o Domovinskome ratu, pa čak i da se agresora pretvara u žrtvu. Nitko to ni demantira. To traje iz godine u godinu, pa će na kraju laž  ipak  postati – istina.

Dakle, pitanje glasi: što ste gospodo hrvatski veleposlanici učinili ili što činite da se 26 godina nakon okupacije Vukovara i Škabrnje zna o tim događajima u državama u kojima predstavljate Hrvate, odnosno zašto šutite, umjesto da „urličite“ o onome što ste nadamo se gledali i ovih dana u ovome gradu i ovome selu?

U vrijeme Domovinskoga rata hrvatska je diplomacija odnijela pobjedu, baš kao što su to učinili i mediji, ali u miru opet gubimo.

Ne, ništa se u Europi ne zna o Vukovaru, o bijelim križevima na Memorijalnom groblju ili pak o Ovčari.

Sramotno, ali je tako!

Inače, svjetski mediji su relativno dobro informirani o „ustaškoj Hrvatskoj“, pa i o „genocidu Hrvata nad Srbima“, o čemu im ne svjedoče samo Srbi, već i pojedini hrvatski (?) političari, domaće izdajice i dezerteri.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari