Pratite nas

BiH

U Briselu ništa novo

Objavljeno

na

Prije dva tjedna, na ovom istom mjestu, u očekivanju pompozno najavljivanog sastanka čelnika političkih stranaka iz BiH s povjerenikom za proširenje EU Fueleom u Bruxellesu, pisao sam o tome kako nitko ne bi bio sretniji od mene da za tri dana svijet obiđe vijest kako su političke vođe iz BiH postigle dogovor o svim ključnim pitanjima i usmjerile zemlju prema europskom putu.

Predviđao sam kako je šansa da se to dogodi jednaka onoj da neki trećeligaš u kupu izbaci Bayern. Nije trebalo biti prorok niti silno pronicljiv analitičar za shvatiti da od čuda u Bruxellesu neće biti ništa. Do dogovora, očekivano za svakog iole upućenog, nije došlo, ali nekih novih tendencija, prije svega od strane EU, ipak ima. Ono što je iscurilo o samom tijeku sastanka i izjave ključnih sudionika nakon njega govore o drugačijoj politici EU prema BiH

 

__________piše: Nino Raspudić l nezavisne.com

Za razliku od politike traženja “građanskih” miljenika, koji će onda, uz malo izbornog inženjeringa i zavrtanja ruke Hrvatima, stvoriti funkcionalniju, stabilniju, “građanskiju” i sretniju Federaciju BiH, čiji će svijetli primjer onda navesti i RS da odustane od većeg dijela nadležnosti i utopi se u novoj bratskoj zajednici europske BiH, dakle, za razliku od te iluzorne politike, koja je samo produbila nepovjerenje između naroda u BiH, jačala bošnjačke maksimaliste, homogenizirala Hrvate oko HDZ-a i gurnula ih u naručje Dodiku, koji je nakon svega, ukazujući na potpuno ukomiranu Federaciju mogao samo ustvrditi – jesam li vam rekao, iz Bruxellesa sada počinju puhati drugačiji vjetrovi. Način implementacije presude “Sejdić i Finci” izvukao je u fokus i “hrvatsko pitanje” tj. način kako osigurati da najmalobrojniji od tri naroda sam sebi bira predstavnike. To je razlog Lagumdžijine vriske i činjence da stalna izvjestiteljica Evropskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu Doris Pack prošlog tjedna u Sarajevu ističe kako je Lagumdžija glavni krivac za nepostizanje dogovora u Bruxellesu.

Bez implementacije presude “Sejdić i Finci” BiH ne može ni započeti pristupne pregovore, tj. uopće dobiti status kandidata. Postavlja se pitanje je li takvim uvjetom Bosni i Hercegovini svjesno natovaren na leđa kamen smutnje kojeg ne može iznijeti. Tek su se u zadnje vrijeme u javnosti pojavile analize koje tvrde kako EU od krhke i nefunkcionalne BiH time traži udovoljavanje visokog standarda kojeg ne udovoljavaju ni neke stare članice Unije. Radi se o tome da se gospoda Sejdić i Finci ne bi mogli, kao takvi, kandidirati u Belgiji ili npr. u talijanskoj pokrajini Južni Tirol, osim ako se ne bi izjasnili kao pripadnici jedne od zakonom predviđenih zajednica. Je li put europskog reformiranja BiH trebalo da bude drugačiji? Umjesto što je EU odmah kao uvjet tražila zadovoljavanje najvišeg demokratskog standarda, koji je svakako poželjan i kojem treba težiti, ali koji je ionako krhku političku ravnotežu u BiH potpuno razbucao i otvorio niz drugih problema, je li dakle umjesto od krova trebalo početi od temelja, od rješavanja puno drugih stvari oko kojih je moguće postići dogovor?

Sama presuda “Sejdić i Finci” automatski je proizvela tri vrste očekivanja kod glavnih političkih aktera u zemlji. Bošnjačke stranke su to dočekale kao divnu prigodu da njihovi birači, osim bošnjačkih i hrvatskih “predstavnika”, sada mogu određivati i one “ostalih”. Hrvatskim strankama je presuda bila povod za otvaranje “hrvatskog pitanja”, a srpskoj strani je išla na ruku jer je očekivano pokazala kako je dogovor unutar Federacije na ovakvim osnovama nemoguć, a BiH dugoročno bez ikakve perspektive ulaska u EU i sva manje održiva. Presuda je dakle, umjesto da djeluje kao pritisak na stvaranje konsenzusa oko zadovoljavanja visokog demokratskog standarda, prema kojem se svi građani mogu kandidirati za najviše funkcije i biti izabrani, dodatno pokvarila i opteretila političku klimu u zemlji.

Kao relativni pobjednici briselskog igrokaza izlaze Hrvati, jer je hrvatsko pitanje stavljeno u fokus. Najveći gubitnik je Lagumdžija, građanska maska bošnjačkog unitarizma, i to pokazuje ne samo njegovo ponašanje na sastanku i sarajevska izjava Doris Pack, već i njegove neuobičajene izjave zadnjih dana. Očito je da će se morati ići na dvije izborne jedinice u Federaciji i da će takvo rješenje, i ako bude ograničeno samo na funkciju izbora, značiti djelomičnu primjenu načela etnoteritorijalizacije, čega se bošnjačke stranke groze, ali do čega su i same dovele, izbornim inženjeringom oko izbora Komšića i platformaške vlade, čime su kompromitirale dosadašnji okvir Federacije kao jedinstvene izborne jedinice. Treba sačekati i prve izjave novog američkog veleposlanika. Nakon Moonovog debakla i kraha platforme, kojoj je kumovao, vjerojatno je da će doći do korekcije američke politike, u istom pravcu kojim je već krenula politika EU prema BiH. Ukratko, jasno je da je uludo izgubljeno više od desetljeća, kada su nizom nametnutih odluka narušene ravnoteža i nacionalna ravnopravnost u Federaciji BiH, čime je bošnjačka politika navučena na opasnu igru preglasavanja Hrvata i nametanja podobnih predstavnika malobrojnijeg naroda.

Dva su moguća izlaza iz sadašnje situacije, ako se doista više ne želi glavinjati u istom smjeru. Prvi je povratak na stanje prije 2002, a drugi je preustroj Federacije. Tri su stvari koje predstavnici međunarodne zajednice trenutno ističu: treba primijeniti presudu “Sejdić i Finci”, riješiti “hrvatsko pitanje” i pojeftiniti i učiniti funkcionalnijom Federaciju, koja ima previše kantona, ministarstava, administracije. Jedno od rješenja koje bi zadovoljavalo sva tri zahtjeva bio bi preustroj Federacije u dva megakantona, jedan s hrvatskom i jedan s bošnjačkom većinom. Oni bi delegirali predstavnike u Predsjedništvo BiH, a mogli bi se kandidirati svi, čime se rješava slučaj “Sejdić i Finci”. Hrvati bi kroz megakanton u kojem imaju većinu osigurali da sami biraju svoje predstavnike, a umjesto deset kantona imala bi se samo dv,a što bi drastično srezalo administraciju. Uz to, ne bi se stvarao strašni treći entitet, već bi ostala dva, RS i Federacija, koja se sastoji od dva teritorijalno diskontinuirana kantona. Prema pripadnicima naroda koji bi se u kantonu našli u “manjini” provodila bi se pozitivna diskriminacija, tj. veća zastupljenost u vlasti od učešća u stanovništvu. I onda bi svi zajedno mogli na europski put. Ali, nažalost, opet sam skloniji biti zloguki prorok, jer imam dojam kako neće ići tako glatko i da nas čeka još puno natezanja i mrcvarenja uz opću stagnaciju na svim razinama.

Nino Raspudić

facebook komentari

BiH

Bošnjački logoraši najavili tužbe protiv Čovića i Ljubića zbog nijekanja haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Udruženje bošnjačkih logoraša iz Mostara najavilo je u petak podnošenje kaznene prijave protiv predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića te zastupnika u Hrvatskom saboru i predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Bože Ljubića zbog navodnog nijekanja presude Haaškog suda.

”Čović i Ljubić su u više navrata prigodom javnih istupanja u medijima nijekali presudu Haaškog suda od 29. studenog koja je izrečena Prliću i ostalima”, navodi se u priopćenju Udruženja logoraša Mostar.

Nakon sjednice vodstva udruge naveli su kako će u najkraćem roku uputiti kaznenu prijavu nadležnom tužiteljstvu protiv dvojice hrvatskih dužnosnika.

„Udruženje logoraša Mostar poduzet će sve mjere, radnje i postupke za pokretanje kaznene prijave protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića u skladu s kaznenim zakonom Federacije BiH“, navode iz udruženja.

Udruženje će se u prijavi pozvati na odredbe zakona u kojim se govori o izazivanju rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti za što je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Čović je ocijenio zločinom prema Hrvatima presudu Haaškog suda, dok je Ljubić ocijenio kako presuda nema utemeljenja, napose tvrdnje o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari