Pratite nas

U centru Drvara osvanuli uvrjedljivi natpisi na ćirilici upućeni Hrvatima :” Hrvati, u Vukovar “

Objavljeno

na

U SREDIŠTU Drvara u zapadnoj Bosni pojavili su se uvredljivi natpisi na ćirilici upućeni tamošnjim malobrojnim Hrvatima, izvijestili su u petak lokalni mediji u BiH.

“Hrvati, u Vukovar” napis je, koji u središtu Drvara, neposredno uz zgradu Policijske uprave, stoji uz druge pogrdne poruke upućene malobrojnoj hrvatskoj zajednici. Ovaj se natpis pojavio neposredno nakon obilježavanja godišnjice pada hrvatskog grada heroja.

Radi se o novoj prijetnji upućenoj Hrvatima, izvješćuju u petak mediji i dodaju da je o ovim porukama izviještena i policija.

U Drvaru su se neposredno nakon rata naselili uglavnom prognani Hrvati iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, Posavine i središnje Bosne.

Od 1998. u taj su se grad počeli vraćati prognani Srbi koji su danas velika većina, a velik broj Hrvata je odselio u Hrvatsku i u inozemstvo.

Po posljednjim podacima Katoličke crkve u Drvaru živi oko 700 Hrvata katolika, a po rezultatima službenog popisa u gradu je ukupno prijavljeno oko 7.000 stanovnika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Politička polazišta i strategija Milorada Pupovca, ili zašto je Milorad tako jako ljut?

Objavljeno

na

Objavio

Puno ih je koji se ljute na Milorada Pupovca, a malo je onih koji razumno i analitički pokušavaju prozrijeti njegova polazišta i strategiju, pa onda o njima javno i jasno progovoriti. Ljutnja bez razuma nikad nije donijela ništa osim destrukcije, tako neće ni protiv evidentnog toksičnog djelovanja tog sve moćnijeg manjinskog saborskog zastupnika. Samo će mu omogućiti da svoju doktrinu malo po malo nastavi gurati naprijed. Inicijativa Narod odlučuje jedna je od rijetkih iznimaka koja je raskrinkala doktrinu Milorada Pupovca i ukazala na ono što treba činiti povodom toga.

Pupovčeva Polazišta

Lijepa sjećanja: 1. Srbi su u SR Hrvatskoj bili nešto malo manje od konstitutivnog naroda, a praktično i više od toga. 2. U SR Hrvatskoj imali su politički i svaki drugi utjecaj par exellance. 3. Živjeli su u jednoj državi sa svim drugim Srbima.
Siva sadašnjost: 1. Više nisu ni blizu konstitutivnosti. 2. Nemaju više ni blizu utjecaj kakav su imali. 3. Odijeljeni su od Srba u drugim državama.

Uzroci srpskog narodnog sivila: 1. Milošević i njegova neuspješna politika. Ne toliko zločinačka koliko neuspješna politika. Da je bio mudriji strateg mogao je ostaviti Srbima u Hrvatskoj dobar dio utjecaja kojeg su imali do 1991. godine. Plan Z4. 2. Tuđman i njegov radikalni nacionalizam. Pod radikalnim nacionalizmom (ustaštvom) Pupovac podrazumijeva Tuđmanov uspjeh u temeljitom razrješenju hrvatskog nacionalnog pitanja na teritoriju međunarodno priznate Republike Hrvatske. Drugim riječima, za Pupovca radikalni nacionalizam bio je onemogućiti Srbe u Hrvatskoj da i danas podižu barikade, traže neovisnost ili „prisajedinjenje“ s Republikom Srpskom i Srbijom. Nacionalizam je razaranje grozomornog plana Z4.

Pupovčeva Strategija

Strategija za svjetliju srpsku budućnost: 1. Lukavo programirane strateške i taktičke političke ljutnje, zabrinutosti i tuge (u nastupima i govorima najčešće je ljut, tužan i patetičan), iza kojih se ustvari krije žal za starom moći njegovog naroda i propadanja plana Z4. 2. Programsko stvaranje pozicije žrtve, koja je u prošlosti imala ono što treba imati i što zaslužuje, a danas je nakon trijumfa hrvatskog nacionalizma (često i ustaštva) obespravljena. 3. Politički protunapadi s pozicije žrtve, u kojima može računati na podršku Hrvata kojima je u srcu žao što je propao plan Z4, jer je plan Z4, koliko god to nevjerojatno, ludo i glupo zvučalo, po mišljenju tih Hrvata bio jamstvo multikulturalnosti. 4. Zadržavanje moći koju je dao Ivo Sanader, a obnovio Plenković. 5. Stalnim inzistiranjem na govoru o ugroženosti, moć iz Sanaderovog vremena pomalo i uporno povećavati te blokirati sve moguće prigovore i protivnike.

Građanski Srbin jugoslavenskog usmjerenja – barikada na putu razvoja demokracije

Milorad Pupovac nije četnik, kako mnogi u svojoj ljutnji, a bez razumske refleksije, tvrde. On ne dijeli Vučićev san o Velikoj Srbiji, njega to ne zanima (zato ga je Vučić kritizirao za posjeta Kolindi Grabar Kitarović, a vrhovnici SPC ga baš i ne vole), ali ipak uspijeva pronaći popriličan broj dodirnih točki s Vučićevom doktrinom, a Vučić nema boljeg pa koristi njega. On lukavom Vučiću dobro dođe i zbog načela postupnosti. Postupnosti povećanja srpske moći, a kao “umjereni Srbin” sasvim sigurno će prevariti nemali dio politički naivnih Hrvata.

Pupovac je građanski Srbin, ali s obzirom na to da građansko srpstvo raste uz utjecaj četništva – krvničkog, zločinačkog, osvajačkog i nasilničkog pokreta, polazišta „umjerenog Srbina“, Milorada Pupovca, za Hrvatsku i Hrvate nisu bez vrlo ozbiljnih opasnosti. Milorad Pupovac je i Jugoslaven, a upravo to najbolje objašnjava narav njegovog srpstva. Jugoslavenstvo u njegovoj doktrini trpi druge narode i nacije više nego četništvo, ali svejedno služi tješnjem sjedinjenju svih Srba u „regionu“. Nije baš jedna država za sve Srbe kao u Šešeljevim snovima, ali je slično. Zato Pupovac stalno inzistira na Titovom antifašizmu i hvali SR Hrvatsku. Ako inzistira na titoističkim načelima, misli da ima šanse i vratiti dio moći koju je njegov narod imao za tog režima.

U okviru rečenoga, Pupovac Srbe smatra predvodničkom silom u onome što se naziva regija. Zato najuvjerenije misli da Srbi u Hrvatskoj imaju pravo na povratak dobrog dijela moći koju su imali u SR Hrvatskoj, koju su po njegovom mišljenju nepravedno izgubili, a koja će se onda kapilarno spuštati do svih pora javnog života. Tjednik Novosti jedna je od najisturenijih točaka takve strategije, a po načinu na koji taj tjednik piše prepoznajemo razinu i njegove osobne osvetničke frustriranosti. Misli da smije tako djelovati i na taj način tražiti povrat moći jer je iz njegove pozicije hrvatski narod ostao dužan njegovom narodu nakon pobjede u ratu, napose nakon Oluje.

Pupovac gura vrlo lukav politički projekt. A povijesno iskustvo dvadesetog stoljeća i razumno analiziranje današnje političke situacije u Srbiji i BiH ne može biti jasnije: srpska moć u Hrvatskoj uvijek je bila usmjerena protiv Hrvata i Hrvatske, pa čak i samog postojanja našeg naroda i države. Uvijek je bila sinkronizirana iz Beograda, a u Beogradu se nije dogodilo baš ništa što bi sugeriralo da je napuštena krvnička i krvoločna teorija i politika, dapače, dobar dio ljudi u tamošnjim vlastima ratovao je protiv Hrvatske. Znamo kako je izgledala srpska moć u Hrvatskoj prije 1991. godine, koliko su moći imali u svojim rukama i što je to značilo za Hrvate. Pupovac, dakle, cilja na neku vrstu autonomnosti. Ako ne na teritoriju cijele Hrvatske, onda barem u nekim dijelovima. Vučić je o tome u Lisinskom otvoreno i govorio. Sjetimo se i krajnje bezobraznog inzistiranja na ćirilici u Vukovaru, sasvim sigurno kordiniranog iz Beograda.

To što je Pupovac manje agresivan od Vučića ne treba nam ništa značiti. To je kao da dvojimo između srpske okupacije i srpskih barikada. A što drugo Pupovac radi nego stalno baca političke i duhovne barikade u naš javni prostor s ciljem vraćanja na stanje koje on smatra pravednim. Opravdanje su mu, naravno, ustaše, kao i bradonjama iz 1991. godine. Koliko je to stvarno pravedno, ne mora se imati pretjerano osjetljiva savjest kako bi se prepoznalo.

Na koncu, pogledajmo u oči svakoj koaliciji s Miloradom Pupovcem. Kao što bi nam, da nije bilo Tuđmanovog temeljitog rješenja, barikade u Kninu i danas razarale ekonomiju i turizam tako nam Pupovčeve barikade danas razaraju i truju društveni život. Naredba o barikadama uvijek je dolazila iz Beograda. Koalicija s Pupovcem izdaja je hrvatskih ljudi i hrvatske djece, njihove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To je sijanje sjeme koje otvara mogućnost novih hrvatskih tragedija u budućnosti.

Dakle, zašto je Milorad Pupovac tako jako ljut? Odgovor je jednostavan: Inicijativa Narod odlučuje prozrijela je njegove planove te mu u facu rekla da nema premalo moći, nego da mu je ovo čega se sada dočepao puno i previše, da će mu se moć u budućnosti samo smanjivati i da se više nikad neće vratiti na stanje prije 1991. godine. Propadaju mu doktrina i strategija. Povijest ide u suprotnom smjeru od onoga u kojeg je on borbeno uložio svoj život i karijeru, a to ga strašno frustrira. U tome je korijen i uzrok njegovog skandaloznog govora. Eto zato je, Bogu hvala, Milorad tako jako ljut.

Miroslav Čolić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Amsterdamska koalicija ucjenjuje Beljaka, a HSS gubi još jednu županiju

Objavljeno

na

Objavio

CROPIX
Ličko-senjski HSS-ovci prijete masovnim izlaskom iz stranke

„Ili će biti kako Krešo Beljak kaže ili u HSS-u neće biti nikako!“ – mogao bi postati slogan predsjednika HSS-a. Već duže vrijeme na stranačkim tijelima i za javnost  predsjednik Beljak na sve načine želi slomiti  predsjednika Ličko-senjskog  HSS-a Zlatka Fumića. Obećanja lijepo zvuče, ali uz presudan uvjet: „Sve može, ali moraš me slušati!“

Tek naizgled lički HSS-ovci imaju slobodu odlučivanja o koaliciji na terenu dok im iza leđa pregovore i razgovore s pojedinim igračima iz Ličko senjske županije osobno vodi Beljak i mimo stranačkih tijela i volje članstva plete mrežu instaliranja stranačkih poslušnika, lojalnih isključivo i samo njemu.

Svima je već jasno da, kao i u drugim sredinama, traži nasljednika sadašnjem predsjedniku Fumiću, i pokušava ih pronaći među davno politički umirovljenim HSS-ovcima. I Zlatka Fumića, sasvim je razvidno, uskoro očekuje suspenzija s mjesta predsjednika HSS-a Ličko-senjske županije.

Zlatko Fumić  uspješni je načelnik općine Brinje, ugledan HSS-ovac i vrlo omiljen među svojim mještanima. Međutim, za Beljaka to su sasvim sporedne reference jer Fumića od samog početka ne doživljava „svojim“ i smatra da ga je iznevjerio jer je dao javnu potporu Marijani Petir i svim suspendiranima u prvom krugu suspenzija kada je postao predsjednik HSS-a.

Kako je u Ličko-senjskoj županiji došlo do prijevremenih izbora za Županijsku skupštinu, predsjednik Fumić našao se na mukama kako ostati odan HSS-u i boriti se za što bolji rejting HSS-a u Ličko-senjskoj županiji, te dobiti podršku Kreše Beljaka koju kako u ovim trenucima očito nema. Razlog tomu je što je unutar Amsterdamske koalicije Beljaku jasno rečeno da ne podržavaju koaliciju ličkih HSS-ovaca s HDZ-om. Amsterdamska družina stjerala je u kut Beljaka i ucijenili su ga upravo na način kako on ucjenjuje svoje članstvo.

Beljak ne želi dati punomoć predsjedniku Fumiću za koaliciju sa HDZ-om, te, kako doznajemo iz vrha HSS-a, u ovom slučaju, u politički shizofrenoj situaciji, panično traži podršku HDZ-a i da mu Kuščevićevo Ministarstvo uprave što prije da zeleno svijetlo za novi, autokratski i faraonski „Statut HSS-a“.

Pri tome, Beljak se ne pita kakvi su rezultati HSS-a u Ličko-senjskoj županiji nego ga zanima samo jedno – u svakoj županiji imati poslušnike. Svi ti potezi dovode do pasivizacije članstva, distanciranja od aktualne politike HSS-a i opće neaktivnosti.

Lički HSS-ovci otvoreno traže od predsjednika HSS-a Kreše Beljaka da se što prije oglasi i pošalje punomoć Fumiću za slobodno koaliranje na lokalnoj razini ili, kažu: U protivnom svi na izbore izlazimo na nezavisnoj listi, a on onda neka postavi svoga povjerenika!“

Beljak tek prividno drži konce u svojim rukama nakon što su mu Slavonci otkazali poslušnost, a zube bi mogao slomiti upravo na Ličanima koji ne pristaju da HSS samo deklarativno bude moderna i proeuropska stranka, a uistinu stranka gdje se vlast i moć koncentrira u rukama jedne osobe, predsjednika stranke koji nema povjerenja većeg djela istinskih HSS-ovaca.

Članstvo je ogorčeno jer vrhu stranke ne znači ništa, ne zanimaju ih stvarni problemi niti nude rješenja. Situacija je alarmantna jer osim članova koje suspendira Beljak drugi sami odlaze. Članstvo smatra da je ‘utapanje’ HSS-a u Amsterdamsku koaliciju jedan od najlošijih političkih poteza u povijesti HSS-a što će članstvo i simpatizeri kazniti bojkotiranjem europarlamentarnih izbora.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari