Pratite nas

Kultura

U društvu šesnaestero veličanstvenih

Objavljeno

na

22. siječnja u Zagrebu i 7. veljače u Mostaru predstavljena je    knjiga  biskupa  mons. Ratka Perića  “Nada koja ne postiđuje” koja obiluje  cijelim  nizom zanimljivih činjenica i podataka.

U    društvu    šesnaestero   veličanstvenih                                                                                                     

Odmah  na početku  knjige  biskup  Ratko   podsjeća  na činjenicu  da je  “Papa Benedikt XVI  u postsinodskoj pobudnici “Verbum Domini”(Riječ  Gospodnja) među 16 izričito spmenutih  imena   blaženih i  svetih, koji su se u  dvotisućljetnoj povijesti Crkve istaknuli kao  iznimni  i uzorni ne  samo  slušatelji nego i izvršitelji Riječi  Božje u svome  životu i  poslanju, naveo i ime  blaženoga  Alojzija Stepinca, zagrebačkoga  nadbiskupa i kardinala, kao  Kristova  svjedoka i mučenika.Evo tih  16 velečanstvenih: sv.Antun, sv. Bazilije Veliki, sv. Benedikt, sv. Dominik, sv. Franjo  Asiški, sv.Klara  Asiška, sv.Ignacije  Lojolski, sv.Terezija  Avilska, sv. Ivan Marija Vianey, sv.Ivan don  Bosco, sv. Terezija iz Lisiexa, sv. Pio iz Pietrelcine, sv. Josemaría Escrivá, sv. Terezija  iz Kalkute, sv.Terezija Benedikta, bl. Alojzije  Stepinac.

Knjiga “Nada koja  ne postiđuje” mogla bi postidjeti one koji su neznanstveno i neprovjereno pisali o kardinalu Stepincu                                                                                                                                      

”Perićeva knjiga zalazi puno dublje u problematiku i odgovara na jedinu preostalu pritužbu ili prigovor protivnika Stepinčeva dobra glasa”, kazao je profesor na Filozofskom fakultetu u Mostaru prof. dr. Ivica Šarac te naglasio kako bi knjiga za autore koji su neznanstveno i neprovjereno pisali o kardinalu Stepincu mogla postati knjiga koja postiđuje.

  Kršćansko  izdanje Romea i Julije sa sretnim završetkom.

Predsjednik HBK mons.  Želimir  Puljić rekao je za  knjigu “Nada koja ne postiđuje”: „Čitava knjiga prožeta je i uobličena u načelo literarne ljepote, povijesne istine i dobrote kojom je uostalom zračio i život blaženoga Alojzija”. A za dio knjige u kojem piše o dopisivanju mladog  Stepinca sa zaručnicom Marijom  Horvat rekao je: “Autoru je u ovom poglavlju uspjelo analizom njihovih međusobnih pisama i otpisa učiniti „kršćansko izdanje Romea i Julije“; s puno mladenačkoga zanosa, napetosti i određenih zapletaja, kao i „happy-enda“ koji se ne može ostaviti dok se ne dočita poglavlje do kraja.”

Oduzeto i  spaljeno  srce , čin koji  najslikovitije  govori o svoj  brutalnosti i strahu ideologije pred  kršćanskom svetošću                                                                                                                                                 

Kardinal Josip  Bozanić, nadbiskup   zagrebački u predgovoru  knjige  “Nada koja ne postiđuje” , govoreći o okolnostima u kojima je Crkva u Hrvatskoj  živjela u  Drugome svjetskom  ratu i u godinama nakon njega  napisao je:”Ti su  odnosi  rasvijetljeni događajima vezanim uz mučeništvo i uz odnos prema  Blaženikovom  tijelu  nakon  smrti, kada je  oduzeto i  spaljeno njegovo   srce, što je čin koji najslikovitije govori o svoj  brutalnosti i strahu ideologije pred  kršćanskom svetošću”.

Odnos  prema vlastima  Nezavisne  Države  Hrvatske                                                                                                

U  predgovoru knjige  kardinal  Bozanić također je napisao: “Da bi  povijest mogla još jasnije iznijeti na vidjelo koliko je Kardinal  Stepinac bio u  pravu, biskup  Ratko u  posljednjem  dijelu bavi se  onim  što je u najnovijim prijeporima stavljeno u žarište: Stepinčev  odnos prema  vlastima Nezavisne  države  Hrvatske. To je zaokružen  prilog  u kojem je vidljivo koliko si je  pisac dao puno  mara da bi  predočio  glavne  crte odnosa nadbiskupa Stepinca i poglavnika Pavelića, navodeći  sadržaje Nadbiskupovih  pisama i osvrćući se na  njihove  susrete. U tom se prikazu s jedne  strane odražava problematika stajališta i  zamršenih okolnosti, a s druge  strane Nadbiskupovo konkretno zauzimanje   u  prilog  ljudi u potrebi, pokazujući  da je jedini kriterij vrjednota ljudskoga  dostojanstva koje proizlazi iz  dara  Stvoritelja.Upravo kriterij vrijednosti  čovjeka iz njegova  odnosa s  Bogom omogućio je blaženom  Alojziju da pred totalitarnim režimima nastupa jasno, držeći se  svoga  poslanja, ne prešućujući istinu i nepravdu i ne svrstavajući se   u političke i  stranačke  tabore.

Slobodan  Milas

Što vi mislite o ovoj temi?

Kultura

Kninski vjeroučitelj Mario Preden izdao novu zbirku pjesama

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom današnjega dana iz tiska je izašla nova zbirka pjesama kninskog vjeroučitelja i pjesnika Marija Predena naslova “U potrazi za djevojkom – Češnja za ljubavi”, a koju je u okviru svoje biblioteke “Radosni leptir” objavila nakladnička kuća “Kerigma-Pia” iz Zagreba.

 Piše: Marko LESKOVAR

Mario Preden je rođen 15. travnja 1976. godine u Kninu gdje je završio osnovnu školu i prvi razred srednje škole. Zbog rata u Hrvatskoj srednju školu završava u Puli. Proglašen je za najboljeg učenika Tehničke škole Pula u svojoj generaciji. U Zagrebu je 2001. godine diplomirao teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu na kojem studira Licencijatski i doktorski studij teologije iz specijalizacije u moralnoj teologiji. Radi u Srednjoj školi Lovre Montija i Osnovnoj školi Domovinske zahvalnosti u Kninu kao katolički vjeroučitelj. Učenici SŠ Lovre Montija su 2016. i 2018. godine osvojili 1. mjesto na državnom natjecanju iz katoličkog vjeronauka pod njegovim mentorstvom. Više godina gostuje na Hrvatskom radio Kninu kao povremeni urednik emisije  Duhovne misli i u nekoliko navrata kao gost emisije Susret. Prva zbirka pjesama Srce i razum (onoj koju volim) tiskana mu je 2016. godine. Nagradu Grada Knina dobiva 2018. godine za uspjehe u radu s mladim osobama osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta te promicanju znanja i obrazovanja.

U recenziji za ovo djelo glavni i odgovorni urednik nakladničke kuće “Kerigma-Pia”, ugledni književnik i novinar Anto Pranjkić je kazao kako “u Predenovoj životnoj i stvaralačkoj stazi nema ničeg slučajnog i  zalutalog što bi dramatično poništilo začuđujuću predodređenost njegovoga putovanja kroz život i književnost. Dijete je velikoga Knina i “potomak” Kralja Zvonimira, tako da mu je život ovjenčan impresivnom poviješću i stoljetnim duhovnim nasljeđem znamenitih Hrvata-katolika, koji su svoj rad i život mjerili učinkovitošću vremena”, ističe Pranjkić i pojašnjava:

– Teško je odrediti u kojoj je mjeri Mariovo školovanje, koje još uvijek traje, bilo izraz njegovih urođenih žudnji htijenja, ali se vidi i ta prosvjetiteljska baklja koju je podigao jednim dijelom i književnim djelovanjem.

Na svaki način, na toj duhovnoj paraboli trajno se postavlja fundament njegova života i umjetnosti: nepatvoreno i neraskidivo trajno jedinstvo Boga i čovjeka, navezanost čovjeka na čovjeka, konstanta o svemu i svačemu što se može sporiti, osim vječnosti. Ako bi smo pokušali naći glavne riječi Predenove književnosti, one se kreću oko pojmova Unum( jedno), Bonum(dobro), Verum (istinito), Pulchrum(lijepo), a što čini prirodnu žudnju života jedino ostvarivom.  Svi fundamentalni prirodni zakoni svijeta su jednostavni te je za Predena prirodno da ta jednostavnost prijeđe u riječ i misao čovjekovu.

Malo je pisaca takvog altruističkog zanosa i  uvjerenja  da književno stvaranje mora pratiti najdublje zakone života, njegovu vječitu oslonjenost na ono što je bilo jučer i nepokolebljivo uzdanje u ono što mora biti sutra. Tom vrstom prirodne energije, koja ubrizgava krv,  spaja i sjedinjuje rastakajuće segmente čovječnosti, osjećanja i ljepote Mario Preden napaja svoje književne svjetove.  Stoga, nije ni malo slučajno što se u tim svjetovima uzdižu zastave mudrosti življenja, koje će na svaki način ostati jedini sigurni tragovi i svjetionici čitavih civilizacija na dugom putovanju do sreće.

Život je sam po sebi životan. Svaki dobar čovjek i pisac trebali bi biti djelići neke velike i konačne istine. A ona traje vječito, kao i život,  nastavlja rasti i cvjetati kroz vrijeme.

Ne pristajući na klanjanje zlatnom teletu svakovrsnog apsurda i beznađa, Mario Preden mojsijevskom snagom i vizijom donosi istinu Vječne Obnove, zavjetne ploče nade  i vjere da se Čovjek i njegova Riječ vrate Izvoru svojemu… kakvi su bili na dlanu Gospodnjem, pa i onda, posebno onda kad su u potrazi za djevojkom, budućom  suputnicom na moru života, napisao je Pranjkić u recenziji za djelo kninskog vjeroučitelja i  pjesnika Marija Predena.

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Nisam im’o ni osamnaest ljeta, zvala me je Domovina sveta!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Velimir Velo Raspudić (Specijalna policija na Kupresu)

Mogu nam braniti
al ne mogu zabraniti!
Niti nam mogu izbrisati
prošlost!

IDEM I JA OČE

Sjećam se, bilo je ljeto,
kad rekoh: Idem i ja oče!
Idem i ja Domovina zove,
pod krilo svoje sokolove!

Spustio je glavu, ništa rek’o nije,
a znao sam što u srcu krije.
U kući samo čula se tišina,
nije lako u rat poslat sina!

Nisam im’o ni osamnaest ljeta,
zvala me je Domovina sveta!
Znam, bio sam zelen i mlad,
ni znao nisam što je to rat!

Ali sam brzo naučio
zašto je otac svoju tugu krio,
malo mi je trebalo da shvatim,
zašto majka moli da se vratim!?

Ljubav u meni bila je jača,
od očeve tuge i majčinog plača!
Kratak je put između pakla i raja,
s tim momcim ostadoh do kraja.

Mnogi svoju mladost ostaviše,
a najbolji s nama nisu više!
Samo može ta ratna strahota
stvorit prijatelje za cijelog života!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Velimir Velo Raspudić

 

Još te čuvam, košuljo sveta!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari