Pratite nas

Kultura

U Grubišnom Polju predstavljena Pavkovićeva knjiga o Veljku Mariću

Objavljeno

na

U Grubišnom Polju održano je predstavljanje knjige Mladena Pavkovića “Veljko Marić.- nisam kriv”, u organizaciji Udruge sudionika Domovinskog rata RH “Bilogora 91”. Pored autora o knjizi i o Veljku Mariću govorili su i Zlatko Mađeruh, gradonačelnik Grubišnog Polja i dozapovjednik 77. samostalnog bataljuna ZNG-a Grubišno Polje, čiji je bio pripadnik i Marić, Vladimir Truhlaž, njegov suborac i predsjednik braniteljske Udruge te velečasni Josip Košćak, također sudionik Domovinskoga rata. Osim mnogobrojnih posjetitelja, predstavljaju je bila nazočna i Marijana Marić. Lončarić, zatim Marićeva sestra, ali i ostali članovi njegove obitelji.

Veljko maricPavković je još jednom podsjetio na nepravednu i ničim dokazanu tešku presudu sudu u Beogradu po kojoj je Veljko Marić, kao hrvatski vojnik, za navodno ubojstvo jednog srpskog civila u Vojno-redarstvenoj akciji Otkos 1991. osuđen na 12 godina robije. Sud u Beogradu nije priznao ni da je u to vrijeme bila srpska agresija na Republiku Hrvatsku već je naglasio da se tada u našoj domovini vodio građanski rat (?).

Marićev slučaj, kazao je Pavković, spada u rubriku “vjerovali ili ne” i jedinstven je po mnogo čemu. Žalosno je da hrvatsko pravosuđe, ali i ostali najviši hrvatski politički i ini dužnosnici dosad gotovo ništa nisu učinili za ovog hrvatskog vojnika, čak ni da ga prebace na daljnje odsluženje kazne u Hrvatsku. S druge pak strane svjedoci smo da se srpski četnici koji su učinili i teška kaznena djela u vrijeme rata slobodno šeću i da ih nitko nije ni procesuirao. To smo čuli ovih dana i u Vukovaru, kad su mnogi govori da su neki, ne mali broj, oni koji su krivi za smrt i protjerivanje Hrvata čak i zaposleni u državnim službama, pa i u hrvatskoj policiji. Knjiga inače sadrži najvažnije dokumente o slučaju Marić, koji je već više od četiri godine u zatvoru u Srbiji. Optužnica i presuda su pisane na – ćirilici, dok su navodni dokazi o njemu isključivo, i to naknadno (!) stizali iz Hrvatske, odnosno iz Bjelovara. Pavković se upitao, u kojoj to zemlji ima da agresor sudi i osuđuje one koji su se protiv takvih borili? Dobro je, rekao je dalje, da se o slučaju Marić zainteresirala i zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir, koja će zajedno s ostalim hrvatskim zastupnicima u ovoj važnoj europskoj ustanovi, pokušati svijetu ukazati na nepravedno suđenje Veljku Mariću, a još više na neizdrživ tretman koji već dugo ima u srpskim zatvorima. Također je zamolio da se Veljkovoj supruzi i njezinoj obitelji izravno pomogne, kao što se pomagalo i nekim drugim hrvatskim braniteljima koji su bili ili jesu po zatvorima.

Gradonačelnik Grubišnog Polja Zlatko Mađeruh je i sam svjedočio u korist Marića, ali kako je rekao, kao da i nije. Ova općina će u granicama svojih mogućnosti i dalje pomagati obitelj Marić, iako je to nedovoljno. Ponovio je ono što i neprestano ponavlja – Veljko Marić je žrtva zavjere i nije kriv.

S time su se složili i ostali sudionici.

Sve u svemu, Pavkovićeva knjiga “Veljko Marić – nisam kriv” je dragocjeni dokument, koji govori i o tome da se i dalje marginaliziraju hrvatski branitelji te da ukoliko dođu u nevolje, još ih se više gura u blato!

A pouka slučaja Marića je i ta da ni jedan hrvatski branitelj i dalje nije siguran ako prelazi granice Srbije, Republike Srpske ili BiH.

D.Vicković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Izložba Hrvatska u srcu Europe

Objavljeno

na

Objavio

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Hrvatskom paneuropskom unijom organizra Izložbu umjetničkih fotografija Hrvatska u srcu Europe – Sredozemni i  srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske – 25 godina poslije.

Izložba će biti svečano otvorena u petak, 5. lipnja 2020. godine u 12 sati. O izložbi će govoriti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, dekan Fakulteta Hrvatskih studija, akademik Mislav Ježić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture Republike Hrvatske.

U prigodno pripremljenoj brošuri, koja se sastoji od uobičajenog pregleda izložbenog sadržaja, uvršteni su prigodni tekstovi prof. dr. sc. Pave Barišića, prof. dr. sc. Radoslava Katičića te akademika Mislava Ježića.

Izložba Sredozemni i srednjoeuropski kulturni krajolici Hrvatske otvorena je u siječnju 1996. godine u Europskom parlamentu u Strasbourgu, tri mjeseca poslije  u UNESCO-u u Parizu, a potom je obišla mnoge europske prijestolnice i kulturna središta, pa i Kairo u Egiptu, u doba kada se na kulturnom planu nastojao afirmirati hrvatski identitet, a na političkom uključiti Hrvatsku u europska tijela i NATO i približiti članstvu u ujedinjenoj Europi.

Hrvatska pripada sredozemnomu kulturnom krajoliku cijelom duljinom svoje rezvedene obale. Usidrena je istodobno u samo srce Srednje Europe, kako zemljopisno tako i povijesno, pravno i politički oblikujući i izražavajući njezinu supstanciju.

Nigdje Mediteran nije tako srednjoeuropski i nigdje Srednja Europa tako mediteranska kao u Hrvatskoj. Obje tradicije, latinska i slavenska, njegovale su se trajno u hrvatskoj kulturi, književnosti i u službenoj uporabi sve do naših vremena, te je po njima Hrvatska obilježena kao zapadnoeuropska i ujedno slavenska zemlja.

Izložba je upriličena uz potporu Hrvatskoga kulturnog društva Napredak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljena knjiga dr. sc. Jurja Batelje ‘Žrtve obavijene šutnjom – svjedočanstva patnika s Križnog puta’

Objavljeno

na

Objavio

Predstavljanje nove knjige dr. sc. Jurja Batelje „Žrtve obavijene šutnjom – svjedočanstva patnika s Križnog puta“ održano je u četvrtak, 28. svibnja u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili recenzent dr. sc. Josip Jurčević i autor, a predstavljanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić koji je napisao predgovor.

Ova knjiga donosi svjedočanstva petnaestorice sudionika Križnoga puta, najvećim djelom civila, zatim vojnika i dva svećenika, koji su preživjeli Blajburšku tragediju te prenosi tegobna iskustva koja su prikrivali pred vlastitim roditeljima, znancima, bračnim drugom i vlastitom djecom jer su se bojali da ako se za njih sazna, represivni komunistički režim će ih podvrgnuti novim mukama.

Obraćajući se okupljenima Jurčević je dao širi povijesni kontekst događaja te rekao kako ova svjedočanstva različitih ljudi i iskustava donosi priliku čitatelju da prepozna stvarnu veličinu te tragedije i zastrašujuće razmjere represivnosti i osmišljenosti komunističkog zločinačkog sustava. „Sasvim je jasno da je taj zločin na Bleiburgu i Križnom putu počinjen planirano i s vrlo jasnim ciljem.

Također, sasvim je jasno da se taj zločin pripremao kroz cijeli Drugi svjetski rat, kao i da se dolaskom komunista na vlast dogodila diktatura proletarijata te da je njihov cilj bio prekid doticaja s dotadašnjom tradicijom i nasljeđem. To vrijeme bio je početak zločinačkog komunističkog svijeta i oni su veoma dobro znali da bi taj svijet mogao opstati, mora počivati na neograničenom nasilju, a da bi dugoročno osigurali svoju vlast morali su iskorijeniti svu baštinu prije komunizma koja je njima bila neprihvatljiva.

Kada u Hrvatskoj i drugim komunističkim zemljama slušamo o ovim zločinima često čujemo teze da je to bio refleks osvete, a da tome nije tako možete čitati u ovoj knjizi i vidjeti u tragičnosti sudbina ovih običnih ljudi. Može se jako dobro vidjeti zapravo da je riječ o organiziranom zločinačkom sustavu kojem je za cilj bio uništiti institucije i ljude, nositelje stare tradicionalne hrvatske baštine“, rekao je Jurčević.

Progovorivši kako je knjiga nastala Jurčević je istaknuo kako je za nju zapravo zaslužan bl. Alojzije Stepinac jer je autor dok je prikupljao svjedočanstva o njegovoj svetosti, zapisao i ova. „Ova svjedočanstva iznimno su vrijedna jer do srži upotpunjuju određene istražene spoznaje. Na toj temeljnoj razini svjedoče o mučeništvu i žrtvi, ne samo Alojzija Stepinca koji im je bio glavna meta, već i onih malih običnih ljudi“.

U nastavku, detalje o nastanku knjige iznio je i mons. Batelja istaknuvši kako su materijali za nju prikupljeni u desetogodišnjem razdoblju do 1997. do 2007. godine. „Dok sam obilazio hrvatske krajeve u traganju za činjenicama koje osvjetljavaju život te posmrtni glas svetosti i mučeništva blaženoga Alojzija Stepinca, susretao sam ljude koji su mi iz vlastite pobude, u povjerenju, ispripovjedili tajnu svog života koju su desetljećima skrivali i pred članovima obitelji i pred javnošću.

Pomno sam zabilježio svako svjedočanstvo i gotovo svaki sugovornik je svoje svjedočanstvo potpisao i osjetio sam kako je duboka sudbina i patnja potresla njihove duše. Neki od njih, nakon prvog susreta i stečenog povjerenja, došli bi u Dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu, gdje sam vršio službu rektora, i bez prisluškivanja bilo koga mogao sam u miru saslušati i zabilježiti njihova stradanja. Bilo je to za njih svojevrsno vidanje nezaliječenih rana. Svi su oni danas mrtvi, ali njihova riječ daje ovoj knjizi vjerodostojnost, a ona njima pravo javnosti. Štoviše, i aktualnost jer živimo u vremenu kad se neupokojene žrtve nastoji obaviti još većom šutnjom“.

Batelja je poručio i kako ova svjedočanstva žele sačuvati spomen na stradanja koja ne bi bilo moguće podnijeti bez kršćanskog poimanja života i smrti, odnosno čovjekova uporišta u Bogu Stvoritelju i sudcu živih i mrtvih. Štoviše, vjera je jedini kriterij koji nam omogućuje razumjeti zašto su ovi stradalnici s ohrabrenjem susretali svećenike, a neki u zatvoru u Lepoglavi potajice promatrali u šetnji nevino osuđenog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i bili okrijepljeni već samom spoznajom njegove blizine. Poneki su sretni dohvaćali komadićak hostije, sv. Pričesti, kao oni u logoru u Staroj Gradiški gdje im je mrvica hostije bila velika kao sunce. Potvrdilo se općeljudsko iskustvo svjetskih gulaga u kojima su logoraši samo iz vjere i molitve uspjeli preživjeti. Osim toga, ova svjedočanstva žele čitatelju pružiti točnu informaciju o počinjenom zlu nad stradalnicima Križnoga puta i žrtvama koje su oni podnijeli ljubeći istinu, pravdu i poštenje. To je glavna poruka ove knjige i razlog da sam je kao svećenik pripremio i objavio“, zaključio je autor.

Na kraju okupljenima se obratio i biskup Košić upozorivši kako su u našoj domovini ovi strašni zločini još uvijek nekažnjeni i nastoji ih se prekriti šutnjom i zaboravom. „Nažalost, sve se čini da se javnost ne upozna s istinitim događajima velike naše nacionalne tragedije, najvećeg povijesnog stradanja hrvatskoga naroda koje se dogodilo neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata. Što je možda još gore vlast slavi te iste zločince te i dalje trpimo laži o svemu što se dogodilo.

Recimo, aktualna sisačka vlast slavi 5. svibnja kao dan oslobođenja Siska, a činjenica je da su toga dana ti ‘osloboditelji’ iz sisačke bolnice odveli u mjesto Crnac 114 ranjenika, tamo su ih ubili bez suda i bacili u Savu. Naš sisački kateheta i svećenik Petar Žagmeštar nestao je bez traga nakon dolaska ‘osloboditelja’, a učinio nikom nikada nije ništa loše. Zar je to stvar koju treba slaviti“, zapitao se biskup te je zahvalio mons. Batelji što proučavajući život i djelo našeg svetog Blaženika, pronalazi istinu i, što je još važnije, tu istinu iznosi na svjetlo dana te je podastire katoličkom čitateljstvu i cijeloj hrvatskoj i svjetskoj javnosti. (Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari