Pratite nas

Život

U HNŽ-u nema aktivnih udomiteljskih obitelji

Objavljeno

na

”Hercegovačko-neretvanska županija nažalost do sada nije imala aktivnih nesrodničkih udomiteljskih obitelji”, kazala je u izjavi za Fenu, u ime organizacije Hope and Homes for Children BiH, Aleksandra Babić Golubović, na Javnoj raspravi o udomiteljstvu koja se održava danas u Čitluku.

”Ono što je postojalo to su srodničke obitelji koje su primile djecu, međutim, nesrodničkih udomitelja nismo imali na području ove županije i upravo je cilj ove kampanje da ljude upoznamo s tim pojmom i da dobijemo nove udomitelje”, kazala je Babić Golubović.

Javna rasprava o udomiteljstvu se održava u sklopu kampanje za promociju udomiteljstva koju Hope and Homes for Children BiH provodi na području Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ), u partnerstvu s Ministarstvom zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a i UNICEF-om.

”Rasprava ima za cilj promociju udomiteljstva kao obiteljskog oblika zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja, animiranje stanovnika ove županije da saznaju više o udomljavanju, kao i pronaći zainteresirane obitelji koje bi se eventualno željele baviti udomiteljstvom”, kazala je u izjavi za Fenu, u ime organizacije Hope and Homes for Children BiH, Aleksandra Babić Golubović.

Ona je pojasnila kako je udomiteljstvo, za razliku od posvajanja, privremeni oblik zbrinjavanja djece, piše Fena.

”Posvojenje je trajni oblik zbrinjavanja. Kada posvojite dijete ono formalno pravno postaje vaše, dok dijete smješteno u udomiteljstvu je tu dok se za njega ne iznađe bolje rješenje, odnosno dok se ne vrati u biološku obitelj, ako se tamo srede odnosi,ili dok ne bude posvojeno”, kazala je Babić Golubović.

Da bi jedna obitelj postala udomiteljska potrebno je ispunjavati određene uvjete. Treba imati sređen obiteljski život, osigurane materijalne i stambene uvjete, te biti zdravstveno sposobna.

”Udomiteljem se postaje tako što se najprije obratite centru za socijalni rad u općini u kojoj živite. Tamo se službeno podnosi prijava i od vas se traži određena dokumentacija. Ako ispunite te osnovne uvjete bit ćete uključeni u program educiranja za udomitelje i ako prođete taj program, bit ćete certificirani da se bavite udomitljestvom. To je neka opća procedura”, pojasnila je Babić Golubović.

Istaknula je kako je ova kampanja još uvijek u tijeku te kako će informacije o broju udomitelja u BiH, kao i broju djece, koja su u toj potrebi biti za otprilike mjesec dana, kada se kampanja završava.

”Nadamo se kako ćemo barem nekoliko kvalitetnih aplikacija dobiti kroz ovu kampanju jer do sada, u mjestima gdje je kampanja provedena, imali smo konkretne rezultate i dobili smo kvalitetne udomiteljske obitelji, te se tome nadamo i na području ove županije”, zaključila je Babić Golubović.

Inače, tijekom rasprave u Čitluku održat će se i umjetnički performans kao i izložba fotografija na temu “Samo jednom sam dijete”, a kojima se želi promovirati pravo svakog djeteta na odrastanje u toplini obiteljskog doma, te udomiteljstvo kao obiteljski oblik zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja.

facebook komentari

Život

“Bijela kuga”: Sve manje vjenčanja, sve manje beba…

Objavljeno

na

Objavio

Veliki broj općina u BiH “umire”. Sve se manje djece rađa, mladi se sve teže odlučuju za brak, velik broj osoba umire…

Pokazatelji zabrinjavajući S “bijelom kugom” suočavaju se gotovo sve općine u BiH, pa tako i s većinski hrvatskim stanovništvom. Najnoviji podaci za općinu Čapljina pokazuju koliko je situacija alarmantna, piše Večernji list BiH.

Tijekom prošlog mjeseca na području općine Čapljina rođeno je 12 beba, a umrle su 24 osobe. Još poraznije zvuči podatak kako u listopadu u toj općini nije sklopljen ni jedan brak. Ne ohrabruju ni podaci za ranije mjesece koji pokazuju kako je u toj općini negativan prirodni prirast prisutan tijekom cijele godine te da je u rujnu umrlo 30 osoba, a rođeno 14 beba. Ova općina samo je primjer koliko je situacija ozbiljna, a tako je i u mnogim drugim sredinama.

U FBiH je od siječnja do kraja srpnja rođeno 10.360, a umrlo 12.237 osoba, odnosno broj umrlih veći je za 1877 od broja rođenih, pokazuju podaci Zavoda za statistiku. Prema tim podacima, najmanje beba rođeno je u siječnju – 1005, a najviše osoba umrlo je u veljači – 1921. – “Bijelom kugom” najviše su pogođeni istočna Hercegovina, Podrinje, Hercegbosanska županija i Posavina, a postoje sela bez ijednoga stanovnika.

Demografi navode kako su sve veći mortalitet i sve manji natalitet posljedica starenja stanovništva. Komentirajući te podatke, demograf Hasan Zolić rekao je nedavno kako je od 2013. do 2016. samo po osnovi negativne razlike između broja živorođenih i umrlih izgubljeno više od 23.000 stanovnika. Pada broj stanovnika Na problem smanjenja broja katolika u BiH upozorava i Katolička crkva u BiH. Prema podacima Biskupske konferencije BiH, na kraju 2016. Banjolučka biskupija imala je 31.501 katolika, Mostarsko-duvanjska 176.619, Trebinjsko-mrkanska 19.410, a Vrhbosanska nadbiskupija 162.711.

Katolici u BiH još od 2002. imaju negativan prirodni prirast, ali on je u stalnom opadanju već od 1996., kada je bio pozitivan za 1467. Prema istim izvorima, koji su prikupljeni od svih župnih ureda na području pojedinih biskupija, procjenjuje se da je na kraju 2015. u BiH bilo 405.735 katolika, što bi bilo za 14.559 manje nego 2014, piše Večernji list BiH.

Usporedbom podataka od 2014. s onima iz kraja 2016. dolazi se do rezultata da je u BiH oko 30 tisuća katolika manje nego na početku 2014. Razloga za takvo stanje je mnogo, međutim, među glavnima su ekonomski koji uvelike diktiraju sklapanje brakova i odluku na proširenje obitelji.

facebook komentari

Nastavi čitati

Život

Amerikanka preselila u Hrvatsku: Hrvatska vas podsjeti što je doista važno u životu

Objavljeno

na

Objavio

Odlučila je zamijeniti američki san onim hrvatskim.

Zašto strankinje dolaze živjeti u Hrvatsku?

Ovim se pitanjem na vlastitom primjeru pozabavila Amerikanka Alexandra Schmidt, pišući za Croatia Week. U Hrvatskoj je, kaže, pronašla nešto što nije nigdje drugdje u svijetu.

Alexandra je u Hrvatskoj, točnije Dubrovniku, živjela nekoliko mjeseci prije nego se preselila u Irsku zbog posla. Zeleni otok je zavoljela, stekla je prijateljstva, imala novca i, kako kaže, ‘mnoga sjećanja iz irskih pubova’. No, Irsku nikad nije doživljavala domom.

‘Nisam pronašla vezu kakvu sam pronašla u Hrvatskoj’, piše Alexandra i nastavlja: ‘Nedostajao mi je organizirani kaos svakodnevnog života, iako je to izluđivalo moj mozak.

Nedostajala mi je utjeha domaće hrane u Hrvatskoj i svježe ulovljene ribe. Nedostajalo mi je plivanje u tirkiznom moru i gledanje najboljih zalazaka sunca na svijetu. Nedostajao mi je način na koji sam se osjećala sigurna i zbrinuta’, navodi Alexandra.

Hrvatska joj je, tvrdi, dopustila da izraste u autentičnu sebe, podsjećajući je da uživa u životnom putu. Kombinacija hrvatske srdačne gostoljubivosti, direktnog načina izricanja mišljenja, predivnih pejzaža i nevjerojatne hrane su neki od razloga za povratak.

Ali…

‘Vjerujte mi kad kažem da živjeti u Hrvatskoj kao stranac nije samo pijuckanje vina i gledanje jadranskih zalazaka. Selidba u novu zemlju uvijek predstavlja izazov i reći ću vam da Hrvatska može biti izuzetno teška.

Nije lako živjeti ovdje kao domaći, kamoli stranac. Nepotrebno je naglašavati da većina nas ne dolazi ovdje zbog procvjetalog tržišta rada. Ne vraćamo se graditi karijere u tradicionalnom smislu. Ne selimo ovdje zbog toga jer je lako navigirati kroz hrvatsku kulturu i birokraciju. Umjesto toga, pronašli smo nešto mnogo veće: sreću’, piše Alexandra.

‘Hrvatska ima način da vas spusti na zemlju i podsjeti čovjeka što je doista važno u životu. Posebno nas Amerikance, naučila nas je da radimo za život, a ne da živimo da bismo radili.

Hrvatsku često gledamo kao bijeg od okrutnog začaranog kruga previše rada i neispunjenosti. Vidjela sam žene koje mijenjaju život na visokoj nozi na Manhattanu sa večerama od 150 dolara za domaće vino i večeru iz vrta u Hrvatskoj. Vidjela sam žene koje ostavljaju šestoznamenkaste plaće da bi radile kao instruktorice ronjenja. Odlučile smo zamijeniti američki san onim hrvatskim. Većina nas nikad ne gleda unatrag’, navodi Alexandra.

‘Moj život u Hrvatskoj nije savršen i još nisam sve pohvatala. Ali kad uzmem vremena uživati u malim stvarima u ovdašnjem životu, kao domaćoj rakiji, šetnji plažom ili kavi s prijateljima, vidim mnogo jasnije. I naučila sam zbog toga mnogo više voljeti svoj život’, zaključuje ova Amerikanka u svom članku za Croatia Week prenosi croexpress

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari