Pratite nas

U Hrvatskoj je riječ o teatralnoj restauraciji propale diktature

Objavljeno

na

Upozorenje Platforme europskog sjećanja i savjesti

U Hrvatskoj je riječ o teatralnoj restauraciji propale diktature. Indikativno je da adolescentska ljevica i njezini sponzori ne mogu bez titoističkog obrasca. Duboko reakcionarna i protudemokratska, takva je neokomunistička ljevica osuđena na farsično ponavljanje starih jugokomunističkih stranputica

ivo banac

Da, „dvadeset i pet godina nakon pada komunizma te u suprotnosti s očekivanjima nakon pristupa postkomunističkih država članica Europskoj Uniji nismo uspjeli utemeljiti uspješne i razvijene demokracije u Srednjoj i Istočnoj Europi,“ kao što stoji u praškoj poruci Platforme europskog sjećanja i savjesti (23. lipnja 2014), što nije posebna novost za kritičku hrvatsku javnost. A nije ni za elite proizašle iz komunizma i njihov propagandno-medijski aparat, s kojim danas otvorenije nego ikad vode žestoku ideološku borbu u prilog pohrvaćenja jugoslavenskog komunističkog režima. Upravo je Ivo Josipović na iznimno sektaškoj proslavi u Brezovici 22. lipnja naglasio kako bi, „da nije bilo pobjede antifašizma, naša budućnost a potom i samostalnost bila daleko neizvjesnija i teža.“

U čemu je srž prevare? Prije svega, nas je komunizam izuzetno unazadio. Nepoštivanje vlasništva, sustavna korupcija, zloporaba pravosuđa, klasna mjerila i ignoriranje meritokracije, privilegiranost povlaštenih, negativan odnos prema radu, nespremnost na rizik i inovacije, sve to predstavlja lepezu komunističkih izvora našega društvenog propadanja. Kako je moguće da su poražene fašističke zemlje, poput Italije i Austrije, koje su nakon rata bile u ruševinama, u relativno kratkom roku prestigle sve „prednosti“ Titovog „socijalizma“? Moramo biti svjesni da je komunizam doslovno sprječavao razvoj te da smo u krizi zbog stanja društva koje je izravno proizašlo iz komunističkih deformacija. Zato je svako opravdanje komunizma dodatno opterećenje. No, takva opravdanja sama su po sebi lažna i reakcionarna, bez obzira koliko se kamuflirala borbom protiv fašizma, koji je također bio izuzetno štetan.

dan_antifasizma_brezovicaU Hrvatskoj tijekom i nakon Drugog svjetskog rata nije bilo pobjede nikakvog „antifašizma“. U Hrvatskoj, kao i u drugim dijelovima okupirane Jugoslavije, pobijedila je Komunistička partija (KPJ), lokalna predstavnica staljiniziranog komunističkog pokreta. Zahvaljujući politici okupatora i njihovih domaćih suradnika, kao i pasivnosti većinske Hrvatske seljačke stranke, brojčano neznatan ali kadrovski agilan KPJ uspio je stvoriti i potpuno ovladati oružanim partizanskim pokretom, kojim je uz savezničku pomoć preuzeo vlast i onda u kratkom roku od svega nekoliko godina potpuno i u svakom detalju sovjetizirati zemlju. Možda Josipović doista vjeruje da su ljudi iz brezovačke šume „ustali za slobodu, ustali i za demokraciju“, ali komunisti nikad nisu štedjeli na retorici slobode i demokracije, s tim što je njihovo najuže vodstvo istovremeno pripremalo diktaturu i neslobodu ne samo za nekomuniste, nego i za članove vlastite partije.

Štoviše, hrvatski karakter partizanskog pokreta u NDH krajnje je upitan. Točno je da su komunisti na razne načine pokušavali osporiti razne bojazni glede komunističkih intencija, pa su povremeno pravili ustupke srpskom i hrvatskom nacionalnom osjećaju. No, uspostavljanje hrvatske državnosti naspram NDH nije bio cilj KPJ/KPH niti je federalizam kao takav bio posebno cijenjen u komunističkom pokretu. Riječ je o polugama za ovladavanjem masama, koje su s lakoćom pohranjene u pučkofrontašku ropotarnicu čim se KPJ osjetila sigurnom za kormilom vlasti. Zato se ne može tvrditi da su komunisti ostvarili preduvjete za hrvatsku slobodu i nezavisnost. Upravo suprotno, oni su bili dodatna prepreka na tom putu. Razlog tomu bila je spremnost zapadnih saveznika da, kao jamstvo trajnog uklanjanja nacističkog totalitarizma, ali i iz straha od obnove njemačke imperijalističke politike, prihvate Sovjete za partnere u podjeli Njemačke i Europe, što je za istočnoeuropske zemlje, pa i za Hrvatsku, koju su bez ikakve demokratske provjere ostavili unutar Jugoslavije, značilo više od četiri desetljeća diktature, nacionalne neravnopravnosti i stagnacije.

Rehabilitacija komunizma

Kad je 1989. istočnoeuropski komunizam doživio svoj povijesni slom, Europa je dograđena. Onako kako je od 1989. utemeljena ona je također stečevina pobjede nad komunističkim totalitarizmom, koji je i u Hrvatskoj zauvijek propao kao održiv politički sustav. To baštinike komunističke „nove klase“ posebno ne zabrinjava. Uostalom, tko je među njima u trenutku raspada komunizma i Jugoslavije javno zagovarao nastavak jugoslavenskog komunističkog sustava? (Ne sjećam se da je kroz desetljeće Tuđmanova predsjedništva profesor Josipović izustio jednu javnu, političku riječ, ponajmanje u prilog „antifašističkog“ doprinosa hrvatskoj nezavisnosti). No, bilo im je jasno da njihove materijalne stečevine, pa i kontinuitet njihove vlasti u nizu prijelaznih („tranzicijskih“) ustanova, navlastito u administraciji, pravosuđu, gospodarstvu, koje nitko nije ugrožavao, mogu opstati samo uz krajnju trpeljivost onog dijela nacije, nipošto neznatne, koji je doista bio žrtva komunističke diktature. To je budilo nesigurnost koju su željeli ukloniti. Postupno se stvarao mit o tomu kako je Hrvatska opljačkana (i to nakon komunista koji jedva da su razlikovali privatno vlasništvo od državnog), a potom da je sve bilo bolje pod komunističkom vlašću. Nastupio je trenutak za postupnu rehabilitaciju komunizma uz šifru „antifašizma“. U tomu su djeca komunizma djelomično i uspjela za drugog mandata Stjepana Mesića, njihova glavnog glasnogovornika.

Mesićeva politička djelatnost postala je mjera hrvatskog neokomunizma. Njegovo nedavno priopćenje od 30. lipnja protiv izjave Tomislava Karamarka u prilog izbacijanja Titove biste iz Predsjedničkih dvora ide jedan korak dalje od sad već uhodanih floskula kako su „Tito i komunisti … postavili temelje na kojima je bilo moguće uspostaviti današnju samostalnu Republiku Hrvatsku“. U svom priopćenju Mesić ne samo da brani Tita kao komunista („na području bivše Jugoslavije antifašistički su borbu poveli i završili uspješnije, nego u bilo kojoj zemlji okupirane Evrope, komunisti. Tito je bio komunista“; N.B.: pravopis odaje Mesićeva asistenta kao stvarnog autora ovog pamfleta). On brani i samu komunističku ideju: „Obračun s Titom … obračun je s idejom komunizma koja postaje u uvjetima ekonomske krize sve zanimljivija i privlačnija ljudima koji do sada o njoj ništa nisu znali.“

Na drugom mjestu u istom priopćenju Mesić upozorava Karamarka kako „nikada nije dobro da političar unaprijed otkriva svoje namjere.“ No, svoje je namjere otkrio upravo Mesić. On računa na nalet neupućenih pripadnika mlade generacije, koji o komunizmu dosad „ništa nisu znali“, ljudi poput onih što su na Titov poziv otišli u pokret koji je propovijedao slobodu i demokraciju, a odveo ih u diktaturu. Nažalost, to nije u potpunosti račun bez krčmara. U Hrvatskoj doista postoji adolescentska ljevica, koja je ovladala rječnikom klasne isključivosti, šupljih fraza („fašizam je imanentan kapitalističkom sistemu“), učenja iz „iskustva jugoslavenskog socijalizma“, borbe protiv „termidorskih falsifikacija“, ali iza koje stoje iskusni mesićevski mačori s porukama poput ove: „mnogi se uporno ‘tješe’ time da sada žive u slobodi, odbijajući shvatiti kako se ona često svodi na to da gladan čovjek bez posla i bez krova nad glavom ima pravo reći da njegova vlada ništa ne valja. I – izaći na višestranačke izbore“ (Tomislav Jakić u Novostima, 4. travnja). Za njih je kriza prilika za igrokaz revolucije. Dakako, toga ima mnogo više u starim demokratskim zemljama, mnogo bogatijim i uspješnijim od Hrvatske. Ipak postoji velika razlika: u Hrvatskoj je riječ o teatralnoj restauraciji propale diktature. Indikativno je da adolescentska ljevica i njezini sponzori ne mogu bez titoističkog obrasca. Duboko reakcionarna i protudemokratska, takva je neokomunistička ljevica osuđena na farsično ponavljanje starih jugokomunističkih stranputica.

Raznolike restauratorske grupacije posebno su uznemirene u ovoj izbornoj godini. Jedan od Josipovićevih glasnogovornika iznio je tezu da je „osnovno prešutno pitanje predsjedničkih izbora: jeste li za fašizam ili antifašizam“ (Danko Plevnik u Slobodnoj Dalmaciji, 28. lipnja). Sa svoje strane mesićevci, nezadovoljni Josipovićevim kunktatorskim navadama („na dan izbora on se neće imati pohvaliti ni sa čime. […] Perspektive pobjede takvoga kandidata takve stranke u najmanju je ruku zastrašujuća“), traže trećega („Mora, naprosto mora postojati i treća stranka i treći predsjednički kandidat“, Tomislav Jakić u Novostima, 27. lipnja). Možda samog Mesića? Zanimljivo je primjetiti kako su u svoju mrežu pokušali uplesti i mrtvog Tuđmana, čije se antifašističke vjerodajnice na ljevici više ne osporavaju, pogotovo zato što se s Tuđmanovim taktičkim titoizmom itekako može voditi borba protiv aktualne politike njegove stranke.

Demokracija ne trpi kompromise

Nema dvojbe da su Tuđman i utemeljiteljsko vodstvo HDZ-a, kojemu je pripadao i Mesić, mnogo učinili da se relativizira diktatura u kojoj su sudjelovali u ranijim razdobljima svoje političke djelatnosti. Ali njihove motivacije ne mogu imati prednost pred aktualnim izazovima. Politika „pomirenja“ pokazala se pogrešnom upravo zato jer nije bila realna. Zaraćene strane iz jednog dubokog građanskog sukoba nikad se i nisu mogle pomiriti, a ignoriranje bilo kojih zločina – ustaških i komunističkih – samo je kompromitiralo demokratski poredak u nastajanju. Demokracija ne trpi povijesne kompromise bez stvarnih idejnih ustupaka. To je najvažniji od razloga zašto ne samo neokomunizam nego i svaka sentimentalnost prema komunističkom nasljeđu najozbiljnije potkopava naš demokratski poredak.

Praška poruka Platforme europskog sjećanja i savjesti upozorava na ove okolnosti. Ona naglašava loše posljedice kontinuiteta komunističkog pravosuđa na uštrb demokratske vladavine prava, izbjegavanja sudskog progona komunističkih zločinaca, neuspjeha protukoruptivnih mjera, prevlasti gospodarskih nad demokratskim snagama te nepovjerenja građana prema medijima. Posebno je važno uočiti kako poruka usmjerava pozornost prema posljedicama ovakva stanja: demokratski politički sustav postupno se delegitimira, a na političkim rubovima rastu protudemokratske stranke ljevice i desnice. Poruka jasno ukazuje i na međunarodno izvorište protudemokratskih tendencija – na Putinovu Rusiju. Doista, kratkovidno je previdjeti sve smjelije djelovanje putinovske agenture i u Hrvatskoj. Premda se često maskira gospodarskim i enegetskim interesima od obostrane koristi, ona je najčešće strateška alternativa našem euroatlanskom putu. Nije slučajno da su pripadnici elita proizašlih iz komunizma – Mesić i Josipović izvrsni su primjeri – najglasniji zagovaratelji produbljenja gospodarskih odnosa s putinovskom Euroazijom ili traženja izvaneuropskih partnera kao kompenzaciju za sve što tobože nismo ostvarili ili u čemu smo zakinuti kroz zapadnjaštvo i euroatlaticizam. Ma koliko bili u NATO savezu i EU-u, u igri su još uvijek atavizmi titoističkog „nesvrstavanja“.

Ima li nade za izlaz ih ovoga alarmantnog stanja? Poruka preporuča učenje iz totalitarne prošlosti. To i nije lako u zemlji gdje se povijest sustavno falsificira, gdje povijesni revizionisti svoje osporavatelje nazivaju „revizionistima“, gdje postoji čitav bonton zaslađivanja komunističke prošlosti. Piše se o NOB-u a da se uopće ne dovodi u pitanje ovaj čistokrvni agitpropovski termin, jedan od mnogih koji su stvarali lažnu realnost komunističke diktature. Zato demokratski odgovor neokomunizmu ne smije podleći bilo kakvim ustupcima desnoj demagogiji. Apologeti ustaških poklika i znakova najučinkovitiji su sufleri neokomunističke propagande. Hrvatski identitet ne brani se propalom poviješću nego demokratskim angažmanom. To možda neće biti po ukusu pomodne neokomunističke elite, ali je najsigurniji put da ih se pomete s javne scene. Snaga je u znanju i djelovanju, na čemu počiva demokracija i iz kojih niču promjene.

Ivo Banac/vijenac/kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Nabava oružja ima veliku simboliku

Objavljeno

na

Objavio

FAZ: Trump s Indijom sklopio ugovore o prodaji oružja, ali ne i trgovinski sporazum

Donald Trump je prilikom svog prvog posjeta Delhiju ugovorio s premijerom Nerendrom Modijem nabavu oružja u vrijednosti od oko 3 milijarde dolara.

Iako to nije veliki iznos, on donosi dvostruku korist: s jedne strane, ta će nabava donekle umanjiti suficit u vanjskotrgovinskoj bilanci Indije, a s druge strane omogućit će užu suradnju između dviju zemalja u Indijskom oceanu, čime Trump želi obuzdati Kinu.

Ipak, dvije zemlje nisu uspjele sklopiti trgovinski sporazum, što se i očekivalo. Trump je Indiju zbog njene protekcionističke politike u više navrata nazvao „kraljicom carina“.

U utorak on je prigovorio Indijcima da imaju najviše carine u svijetu. Dvije vlade dosada se nisu uspjele postići dogovor da SAD ukine carine na čelik i aluminij, a Indija na motore Harley-Davidson.

Modi je izjavio: „Naši ministri trgovine vodili su dobre razgovore. Dogovorili smo se da ćemo tim trgovinskim pregovorima dati novi pravni okvir. Osim toga, dogovorili smo otvorene pregovore o velikom trgovinskom sporazumu. “

Kada će ti pregovori započeti i koji će biti njihov cilj, Modi nije rekao. Američki povjerenik za trgovinu Indiju je posjetio prije Trumpa. „Američkoindijsko partnerstvo danas je sasvim sigurno jače nego ikada prije”, rekao je sada Trump.

Odraz tog partnerstva u prvom su redu ugovori o nabavi naoružanja. Indijci, koji su tradicionalno 60 posto svog arsenala oružja nabavljali od Rusije, sada kupuju među ostalim, helikoptere Apache i MH-60-Romeo.

Ipak, pri pomnom promatranju može se utvrditi da su posrijedi tek simbolične količine: ovaj put Indija je naručila 6 helikoptera Apache, nakon što je 2015. naručila 22 helikoptera Boeing.

Pod vodstvom Japanaca Amerikanci i Australci pokušavali su proteklih godina potaknuti Indiju na angažman u “Quadu” savezu četiriju demokracija u toj regiji koji neizravno, pruža otpor kineskoj ekspanzivnoj vanjskoj politici.

New Delhi, međutim oklijeva jer uviđa, posebno zbog svoje kopnene granice s Kinom, da bi mu bilo pametnije težiti nagodbi s Pekingom, negoli konfrontaciji.

Ne spominjući Kinu izravno, Trump je izjavio da se „demokratska Indija“ suočava s „jednom nacijom koja svoju moć osigurava prisiljavanjem, zastrašivanjem i agresijom“.

Ideja o slobodi nadvila se i nad uvođenje 5Gmreže. Tako je Trump, koji se žestoko protivi tome da kineski Huawei bude jedan od isporučitelja za uvođenje 5G mreže, pridobio je i Modija: „Tijekom sastanka razgovarali smo i o važnosti sigurne 5G mreže te utvrdili da je nužno tehnologiju budućnosti pretvorili u instrument za postizanje slobode, napretka i blagostanja”. Indija je, inače izložena kritikama jer za vrijeme nemira isključuje internetske i mobilne mreže.

Frankfurter Allgemeine Zeitung

Trump u Indiji dogovorio prodaju vojne opreme za tri milijarde dolara, uključujući jurišne helikoptere

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Izvješće EK daje Vladi poticaj za nastavak reformi na svim područjima

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska Vlada u srijedu je pozdravila izvješće Europske komisije za Hrvatsku u okviru Europskog semestra za 2020. u kojem su prepoznati pozitivni gospodarski pokazatelji, a premijer Andrej Plenković poručuje da je izvješće poticaj Vladi za nastavak reformi.

Vlada pozdravlja izvješće Europske komisije za Hrvatsku u kojem su prepoznati pozitivni gospodarski pokazatelji, poglavito napori na području javnih financija i fiskalne konsolidacije, navodi se u priopćenju Vlade.

Nakon što je Komisija u prošlogodišnjem Izvješću utvrdila da Hrvatska ne bilježi prekomjerne makroekonomske neravnoteže, u kojima se nalazila još od 2014., Komisija je i ove godine svrstala Hrvatsku u kategoriju s državama članicama Europske unije sa stabilnim gospodarstvima.

Usto su i rejting agencije podizanjem kreditnog rejtinga Hrvatske na investicijsku razinu prepoznale odgovorno vođenje javnih financija i reformske napore koje unaprjeđuju poslovno okruženje, ističe se u priopćenju.

“Pristup Vlade koji se temelji na fiskalnoj konsolidaciji, strukturnim reformama i ulaganjima već je doveo do povećanja dohotka stanovništva i rasterećenja gospodarstva. Cilj svih reformi koje se poduzimaju je nastavak podizanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva i životnoga standarda naših građana. Izvješće daje Vladi poticaj za nastavak reformi na svim područjima”, poručio je premijer Plenković.

Hrvatska je ekonomija u 2019. nastavila solidan rast s projiciranom stopom od 3 posto BDP-a te 2,6 posto i 2,3 posto BDP-a u 2020. i 2021. što je dvostruko brži rast od rasta EU-prosjeka po cijelom promatranom razdoblju.

U ostvarivanju dugoročno održivih i većih stopa gospodarskog rasta pridonose strukturne reforme koje su dijelom već i pokrenute prošle i ove godine. Ohrabrujuće su procjene gospodarskog rasta Hrvatske od strane Europske komisije, koje su čak i optimističnije od Vladini, kaže se u priopćenju.

Naglašava se i da je u svih 14 područja koje se ocjenjuju prilikom provedbe preporuka zabilježen napredak.

U idućem razdoblju Vlada će fokus usmjeriti na dovršetak provedbe Nacionalnog programa reformi 2019., na kojem se i bazira ocjena o napretku provedbe preporuka, a osobito na reformu javne uprave, zdravstva i pravosudnog sustava.

Prioritet je i izrada novog Nacionalnog programa reformi 2020., kao i ispunjenje mjera u okviru Akcijskog plana za ulazak u Europski tečajni mehanizam II, čiju provedbu Vlada RH namjerava dovršiti do svibnja ove godine, zaključuje se u priopćenju.

EK: Hrvatska nastavlja napredovati, ali nedovoljno brzo

Komisija je u okviru zimskog paketa Europskog semestra danas objavila izvješća po državama članicama o sveukupnom gospodarskom i socijalnom napretku u svakoj zemlji EU-a te analizu makroekonomske situacije za one zemlje koje imaju prekomjerne ili pretjerano prekomjerne makroekonomske neravnoteže. Riječ je o vrlo detaljnom i temeljitom izvješću, koje za Hrvatsku ima 79 stranica zajedno s aneksima.

Hrvatska je ostvarila ograničeni napredak u ispunjavanju preporuka iz prošle godine te kao i prošle godine ima makroekonomske neravnoteže. Hrvatska je prošle godine prešla iz kategorije prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u makroekonomske neravnoteže, ističe EK.

Što se tiče ispunjavanja preporuka, Hrvatska je od početka Europskog semestra 2014. godine u 57 posto svih specifičnih preporuka ostvarila barem “određeni napredak”. “Ograničeni” ili “nikakav” napredak ima u preostalih 43 posto preporuka.

Provedba reformskog programa vodila se neujednačenom brzinom u različitim područjima. Najveći napredak je postignut u fiskalnoj politici i tržištu rada. Bilo je određenog pogoršanja u pogledu mirovinskog sustava, nakon što su na zahtjev sindikata ukinuti elementi reforme usmjereni na produljenje radnog vijeka, navodi Komisija.

Tijekom prošle godine Hrvatska je zabilježila ograničeni napredak u ispunjavanju preporuka Komisije. Određeni napredak zabilježen je u kurikularnoj reformi i upravljanju državnim agencijama. Određeni napredak je postignut donošenjem novog paketa aktivnih mjera zapošljavanja. Tijekom prošle godine potpisani su neki ključni projekti u željezničkom prometu čime je napravljen napredak u području održivog prijevoza.

Proširenje uporabe elektroničke komunikacije na sudovima i smanjenje zaostalih sudskih predmeta na trgovačkim sudovima također je dovelo do određenog napretka u vođenju sudskih postupaka. U pogledu poslovnog okruženja postignuto je poboljšanje uvođenjem niza mjera za smanjenje administrativnih obveza i provedbom liberalizacije usluga.

Ograničeni napredak je postignut u ostalim područjima, poput jačanja proračunskog okvira, poboljšanja sustava socijalne zaštite, reformi okvira za utvrđivanje plaća, korporativnom upravljanju, prodaji dionica u državnim poduzećima te u prevenciji sankcioniranju korupcije.

Hrvatska bilježi napredak u makroekonomskim pokazateljima, ali i dalje ima neravnoteže. Prošle je godine izišla iz kategorije prekomjernih makroekonomskih neravnoteža.

Nizak potencijal gospodarskog rasta ostaje preprekom bržem sustizanju ostaka Europske unije. Nakon rekordno niske razine iz 2010. godine, prošle 2019. stopa potencijalnog rasta procijenjena je na 2,1 posto. Iako je to iznad prosjeka EU-a, to je najmanja stopa potencijalnog rasta među zemljama usporedivim s Hrvatskom.

Doprinos tržišta rada potencijalnom rastu prošle je godine bio pozitivan zbog postupnog povećanja zaposlenosti, iako je ono najmanje među usporedivim zemljama. Demografski trendovi i niska stopa aktivnosti smetnja su doprinosu radne snage za rast u budućnosti.

“Bit će potrebne značajne strukturne reforme kako bi se povećao relativno niski potencijalni rast”, navodi se između ostalog u izvješću EK. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari